REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Broj: Ppž-474/2021.

Zagreb

U  I M E  R E P U B L I KE  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sutkinja – Ivanke Mašić kao predsjednice vijeća, te Anđe Ćorluke i Mirjane Margetić kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice specijalistice Martine Bastić kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenog D.H., zbog prekršaja iz članka 39a. stavka 2. Zakona o sprječavanju nereda na športskim natjecanjima („Narodne novine“ broj 117/03., 71/06., 43/09. i 34/11.) odlučujući o žalbi okrivljenog D.H. podnesenoj putem branitelja D.K., odvjetnika u Z., protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu, broj: 2. Pp J- 243/2020. od 10. prosinca 2020., u sjednici vijeća održanoj 21. siječnja 2022.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba okrivljenog D.H. i potvrđuje pobijana presuda.

II. Na temelju članka 138. stavka 2. točke 3c) u vezi sa člankom 139. stavkom 3. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18.), okrivljeni D.H. dužan je naknaditi trošak žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 200,00 (dvjesto) kuna, u roku od petnaest dana računajući od primitka ove presude.

Obrazloženje

1.Pobijanom presudom okrivljeni D.H. je proglašen krivim zbog prekršaja iz članka 39a. stavka 2. Zakona o sprječavanju nereda na športskim natjecanjima, činjenično opisanog u izreci, te je na temelju istog propisa, i uz primjenu članka 37. Prekršajnog zakona, kažnjen ublaženom novčanom od 1.000,00 kuna, u koju kaznu je, na temelju članka 40. Prekršajnog zakona, uračunato vrijeme uhićenja okrivljenika kao 600,00 kuna novčane kazne tako da okrivljeniku ostaje za platiti iznos od 400,00 kuna novčane kazne, a ukoliko u određenom mu roku plati dvije trećine preostale novčane kazne tj. iznos od 266,67 kuna, novčana će se kazna smatrati u cjelini plaćenom.

1.1.Pobijanom presudom prvostupanjski je sud odbio zahtjev tužitelja da se okrivljeniku izrekne zaštitna mjera zabrane prisustvovanja nogometnim utakmicama u kojima sudjeluje GNK „Dinamo“ u RH i inozemstvu, s obvezom javljanja u policijsku postaju u trajanju od dvanaest mjeseci.

1.2.Istom presudom okrivljenik je oslobođen od obveze naknaditi trošak prekršajnog postupka u paušalnom iznosu.

2.Protiv te presude okrivljeni D.H. je pravodobno, putem branitelja, podnio žalbu zbog povrede materijalnog prava i bitne povrede odredaba prekršajnog postupka. Okrivljenik navodi kako pobijana presuda sadrži nedostatke uslijed kojih se ne može ispitati jer je izeka nerazumljiva i nejasna, a obrazloženje ne sadrži jasne i valjane razloge iz kojih se može izvući nedvojben zaključak o krivnji okrivljenika za djelo koje mu je stvaljeno na teret, a po mišljenju okrivljenika, na njega je primjenjena zakonska odredba koja se u konkretnom slučaju ne može primijeniti. Naime, na djelo koje je opisano u izreci pobijane presude ne može se primijeniti odredba članka 39a stavka 2. Zakona o sprječavanju nereda na športskim natjecanjima odnosno takvim postupanjem nije povrijeđena zakonska obvaze iz članka 32a stavka 1. navedenog Zakona. Prema stavu okrivljenika, članak 32a stavak 1. Zakona o sprječavanju nereda na športskim natjecanjima se, prema gramatičkom tumačenju zakonskog teksta navedene odredbe, može primijeniti samo na osobu koja se u traženo vrijeme nalazi u Republici Hrvatskoj, a da je on u vrijeme u koje se bio dužan javiti nadležnoj policijskoj postaji, bio izvan Republike Hrvatske tj. istu je napustio prije toga. Nadalje, okrivljenik ističe kako prvostupanjski sud nije dao valjane razloge zbog kojih ne prihvaća njegovu obranu o tome da se on uistinu, upravo zbog predmetne zaštitne mjere, javio policijskim službenicima na graničnom prijelazu Stara Gradiška već je samo paušalno naveo da je takva njegova obrana u suprotnosti sa navodima obavijesti Uprave za granicu iz koje proizlazi da prilikom izlaska s teritorija Republike Hrvatske nije tražio da se o njegovom napuštanju teritorija Republike Hrvatske izvijesti III. policijska postaja Zagreb. Okrivljenik navodi da je točno da je sud ovlašten po svojoj procjeni ocjenjivati bitne činjenice odnosno po svojoj slobodnoj procjeni ocjenjivati dokaze koji su izvedeni, ali je te dokaze dužan valjano obrazložiti.

2.1.Okrivljenik predlaže pobijanu presudu preinačiti na način da ga se oslobodi od odgovornosti za počinjenje predmetnog prekršaja, odnosno ukidanje pobijane presude i vraćanje predmeta na ponovni postupak.

3.Žalba nije osnovana.

4.Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijanu presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom, a po službenoj dužnosti ispitao je jesu li počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, jesu li na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog progona. Pritom nije utvrđeno da postoje razlozi zbog kojih okrivljenik pobija prvostupanjsku presudu, a niti su utvrđene povrede na koje ovaj Sud, u skladu sa gore navedenom odredbom, pazi po službenoj dužnosti.

5.Nadalje, u odnosu na žalbene navode okrivljenog D.H. o pogrešnoj primjeni materijalnog prava navodi se kako su ti navodi neosnovani. Prema stavu okrivljenika, zakonska obveza iz članka 32a stavka 1. Zakona o sprječavanju nereda na športskim natjecanjima se primjenjuje samo na osobe koje se nalaze na području Republike Hrvatske jer da tako proizlazi iz gramatičkog tumačenja navedne odredbe. Međutim, kada okrivljenik analizira odredbe koje su u njegovom slučaju relevantne, trebao bi ih analizirati u cjelini jer bi u tom slučaju sagledao cijeli članak 32a, koji između ostalog, u stavku 5., daje jasno i nedvosmisleno rješenje za situaciju u kojoj se okrivljenik predmetne zgode našao, tj. za situaciju u kojoj okrivljenik iz opravdanih razloga ne može postupiti na način kako mu je konkretnom zaštitnom mjerom određeno.

5.1.Navedenom odredbom je propisano da ako je osoba iz opravdanih razloga, radi zdravstvenog stanja ili profesionalnih obveza koje ne trpe odgodu, u nemogućnosti postupiti sukladno odredbama stavka 1., 3. i 4. ovoga članka, dužna je javiti se telefonom u policijsku postaju prema mjestu prebivališta i izvijestiti o adresi na kojoj se nalazi. Dakle, bez ikakve potrebe za dodatnim tumačenjima članka 32.a Zakona o sprječavanju nereda na športskim natjecanjima, a iz razloga što je njime jasno propisano koje su obveze osobe kojoj je zaštitna mjera izrečena. Slijedom navedenog, pravilno je i u konkretnom slučaju, prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo, proglasivši okrivljenika krivim zbog postupanja protivnog odredbi članka 32a stavka 1. navedenog Zakona. Naime, kao što je tijekom postupka i nesporno utvrđeno, okrivljenik nije najkasnije dva sata prije početka športskog natjecanja pristupio u nadležnu policijsku postaju prema mjestu prebivališta, i javio se dežurnom policijskom službeniku te ga izvijestio o adresi na kojoj će se nalaziti za vrijeme trajanja određenog športskog natjecanja, kao i za vrijeme do isteka dva sata nakon završetka tog natjecanja.

5.2.Stav okrivljenika da se ta odredba, tim više što je istom propisano da se ako je okrivljenik odsutan iz mjesta prebivališta a nalazi se u Republici Hrvatskoj, dužan javiti u najbližu policijsku postaju, ne primjenjuje na njega jer se on u kritično vrijeme nije nalazi u Republici Hrvatskoj, je pogrešan. To zbog toga jer je okrivljenik, u svom slučaju, trebao postupiti prema odredbi iz stavka 5. članka 32a Zakona osprječavanju nereda na športskim natjecanjima tj. ukoliko nije bio u mogućnosti osobno pristupiti u policijsku postaju, a nije, trebao se telefonom javiti u policijsku postaju prema mjestu prebivališta i izvijestiti o adresi na kojoj se nalazi. A on to nije učinio i zbog toga je potpuno irelevantno je li se okrivljenik javio policijskim službenicima granične policije na graničnom prijelazu Nova Gradiška ili nije.

5.3.Iako je prvostupanjski sud navedenu okolnost očito smatrao važnom te je istu i utvrđivao, pitanje je li se okrivljenik na graničnom prijelazu javio ili nije, a u cilju ispunjenja zaštitne mjere koja mu je bila na snazi, je irelevantno i ne utječe na njegovu odgovornost za predmetni prekršaj ukoliko istovremeno nije postupio na način opisan u stavku 5. članka 32a Zakona osprječavanju nereda na športskim natjecanjima, a na taj način nije postupio.

5.4.Osim toga, u odluci kojom je okrivljeniku izrečena predmetna zaštitna mjera, a radi se o presudi Prekršajnog suda u Zagrebu, broj 57 Pp J-3647/18 od 4. listopada 2018., vrlo detaljno je u izreci navedeno na koji način okrivljenik treba postupati s obzirom na izrečenu mu zaštitnu mjeru i pri tome je jasno navedeno da ako okrivljenik iz opravdanih razloga nije u mogućnosti postupiti prema zaštitnoj mjeri, dužan se telefonom javiti u policijsku postaju prema mjestu prebivališta i izvjestiti o adresi na kojoj se nalazi.

6.Iako iz sadržaja žalbe ne proizlazi da se okrivljenik žali zbog odluke o prekršajnopravnoj sankciji, ovaj Sud je ispitao pobijanu presudu i po toj osnovi, budući da, sukladno odredbi članka 202. stavka 5. Prekršajnog zakona, žalba podnesena u korist okrivljenika zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđeno činjeničnog stanja ili zbog povrede materijalnog prekršajnog prava sadrži u sebi i žalbu zbog odluke o prekršajnopravnoj sankciji.

6.1.Slijedom navedenog, što se tiče odluke o kazni, napominje se da je za prekršaj iz članka 39 a. stavka 2. Zakona o sprječavanju nereda na športskim natjecanjima propisana novčana kazna u iznosu od 5.000,00 do 25.000,00 kuna ili kazna zatvora od najmanje 30 do najdulje 60 dana. U konkretnom slučaju, prvostupanjski je sud okrivljeniku primjenom članka 37. Prekršajnog zakona izrekao novčanu kaznu od 1.000,00 kuna, navodeći kako je uzeo u obzir imovinske prilike okrivljenik, okolnost da je nezaposlen, oženjen i otac troje djece. Međutim, sud je nepravilno primijenio odredbe članka 37. Prekršajnog zakona, kojom odredbom su propisani uvjeti i granice ublažavanja kazni. Tako je stavkom 2. navedene odredbe propisano da blažu kaznu od propisane za određeni prekršaj sud može izreći i kad postoje naročito olakotne okolnosti, osobito ako se počinitelj pomirio s oštećenikom, ako mu je u potpunosti ili većim dijelom naknadio štetu prouzročenu prekršajem, a svrha kažnjavanja može se postići i takvom blažom kaznom. Okolnosti na koje se prvostupanjski sud u konkretnom slučaju poziva, jesu olakotne okolnosti, ali ne i naročito olakotne okolnosti u smislu spomenutog članka 37. Prekršajnog zakona koje bi davale osnovu za ublažavanje propisane kazne, a pogotovo ne na takav način i u tolikoj mjeri, i uz činjenicu okrivljenikove dosdašnje kažnjavanosti, koju sud u trenutku donošenja pobijane odluke uopće nije cijenio. Međutim, budući da u ovom slučaju ovaj drugostupanjski sud postupa samo po žalbi okrivljenika, ovakvu nepravilnu primjenu zakona nije u mogućnosti otkloniti budući da bi u tom slučaju išao na štetu okrivljenika, a što ne može.

7.Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona, koji propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena krivnja okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi tužitelja i okrivljenika ili samo o žalbi okrivljenika. Paušalna je svota, sukladno članku 138. stavku 3. Prekršajnog zakona određena u okvirima određenim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“ broj:18/13.) u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna, a s obzirom na složenost i trajanje postupka, te imovno stanje okrivljenika.

8.Okrivljeniku se na kraju skreće pozornost da je njegov prijedlog za povrat u prijašnje stanje, podnesen uz žalbu, bio nepotreban i suvišan, budući da je žalbu podnio pravovremeno, slijedom čega ovaj Sud nije niti donosio posebnu odluku o tom prijedlogu. Naime, uvidom u spis predmeta, utvrđuje se da je okrivljenik presudu primio dana 20. prosinca 2020., a branitelj dana 23. prosinca 2020., a žalba je, po branitelju, podnesena dana 31. prosinca 2020. preporučenom pošiljkom, dakle žalba je podnesena u roku jer je zadnji dan roka za žalbu u ovom slučaju bio dan 31. prosinca 2020.

9.Zbog naprijed izloženih razloga, odlučeno je kao u izreci.

Zagreb, 21. siječnja 2022.

Zapisničarka

Predsjednica vijeća

Martina Bastić, v.r.

Ivanka Mašić, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Zagrebu u 4 otpravaka: za spis, okrivljenika, branitelja, tužitelja.