REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: 139 Pn-838/17-52

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

i

R J E Š E N J E

Općinski građanski sud u Zagrebu po sutkinji toga suda Tihani Cišper u pravnoj stvari tužitelja M. T., OIB: …, M. P., kojeg zastupa punomoćnik M. D., odvjetnik u Z., protiv I-tuženika A. O. d.d., OIB: …, Z., i II-tuženice R. T., OIB: …, Zagreb, oboje zastupani po punomoćnicima odvjetnicima u O. d. G. & P. d.o.o. u Z., radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 1. prosinca 2021. u prisutnosti punomoćnika tužitelja M. D., odvjetnika u Z. i punomoćnika I-II. tuženika I. Glavaša, odvjetnika u Zagrebu, na ročištu

za

objavu

presude

21.

siječnja 2022.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se I-II. tuženicima da solidarno nadoknade tužitelju imovinsku štetu u iznosu 24.095,20 kuna sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 9. ožujka 2017. do isplate po stopi određenoj prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, sve to u roku 15 dana.

II. Nalaže se I-tuženiku isplatiti tužitelju zakonske zatezne kamate koje na dosuđeni iznos imovinske štete od 24.095,20 kuna teku od 17. listopada 2016. do 8. ožujka 2017. po stopi određenoj prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, sve to u roku 15 dana.

III. Nalaže se I-tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 3.299,81 kunu sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 21. travnja 2017. do isplate po stopi određenoj prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, sve to u roku 15 dana.

IV. Nalaže se I-tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 421,37 kuna sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 3. listopada 2017. do isplate po stopi određenoj prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, sve to u roku 15 dana.

V. Odbija se prema II-tuženici zahtjev za isplatom zakonskih zateznih kamata tekućih od 17. listopada 2016. do 8. ožujka 2017. koje teku na dosuđeni iznos imovinske štete od 24.095,20 kuna.

r i j e š i o  j e

I. Utvrđuje se da je tužba povučena u odnosu na II-tuženicu u dijelu kojim tužitelj zahtijeva isplatu obračunatih zakonskih zateznih kamata u iznosu 3.299,81 kuna i 421.37 kuna s pripadajući zakonskim zateznim kamatama.

II. Nalaže se I-II. tuženicima da solidarno nadoknade tužitelju parnične troškove u iznosu 20.327,50 kuna sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 21. siječnja 2022. do isplate prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, sve u roku 15 dana.

III. Odbija se zahtjev I-II. tuženika za naknadom parničnih troškova.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 22. ožujka 2017. podnio tužbu u kojoj navodi da se 16. listopada 2016. dogodila prometna nesreća na način da je II-tuženica parkirala osobno vozilo u dvorišnom prostoru kbr. … u Z. u S., ali prije napuštanja

vozila nije poduzela sve mjere kojima bi spriječila da vozilo samo krene s mjesta na kojem je ostavljeno. Zbog nekontroliranog kretanja osobnog vozila II-tuženice došlo je do oštećenja dva osobna vozila u vlasništvu tužitelja i to vozila marke Audi reg. oznake ZG … i vozila marke BMW reg. oznake ZG ... Tužitelj je zatražio izvid štete oštećenja na vozilima i pribavio ponudu za popravak vozila. Za vozilo marke Audi reg. oznake ZG … izrađena je ponuda od strane P.

Z. J. prema kojoj dijelovi s potrošnim materijalom iznose 77.723,48

kuna, a čemu treba pribrojiti trošak laka i potrošnog materijala od 2.700,00 kuna te daljnji iznos umanjene vrijednosti vozila od 4.500,00 kuna, pa ukupna šteta iznosi 84.923,48 kuna. Za vozilo marke BMW reg. oznake ZG … izrađena je ponuda od strane T.&C.. prema kojoj dijelovi s potrošnim materijalom i radom iznose 31.325,91 kunu. Tužitelj se u mirnom postupku 17. listopada 2016. obratio I-tuženiku s odštetnim zahtjevom, ali je taj zahtjev I-tuženik odbio. Tužitelj tvrdi da trpi imovinsku štetu, pa predlaže da sud naloži I-II. tuženicima da mu solidarno nadoknade štetu u iznosu 116.249,39 kuna sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 17. listopada 2016. do isplate, kao i da mu nadoknade parnične troškove sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja do isplate.

2. I-tuženik u odgovoru na tužbu osporava visinu tužbenog zahtjeva i tijek zateznih kamata te ističe da je tužitelju isplatio štetu prema dostavljenim ponudama, ali mu nije isplatio trošak PDV-a, jer tužitelj nije priložio račun popravka za svoja vozila što znači da nije popravak izvršio u ovlaštenom servisu i nije imao trošak PDV- a, pa mu taj trošak niti ne pripada. I-tuženik je 14. travnja 2017. isplatio tužitelju za vozilo marke BMW iznos od 25.060,73 kune. Za vozilo marke Audi isplatio je 14. travnja 2017. iznos od 62.178,78 kuna te 21. rujna 2017. daljnji iznos od 5.943,94 kune, tj. ukupno je tužitelju isplatio 93.183,45 kuna. Osporava pravo na naknadu za umanjenu vrijednost vozila marke Audi, jer je proizvedeno 2012., u trenutku nezgode bilo je staro 4 godine i prešlo je 172.065 km pa pretrpljena oštećenja ne utječu na tržišnu vrijednost vozila. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev uz naknadu parničnih troškova.

3. II-tuženica se u odgovoru na tužbu u cijelosti pridružila navodima I-tuženika.

4. Podneskom od 7. travnja 2021. (stranica 123-126 spisa) te na glavnoj raspravi održanoj 1. prosinca 2021. (stranica 172 spisa), a nakon provođenja prometnog vještačenja, tužitelj je postavio tužbeni zahtjev na da od I-II. tuženika potražuje da mu solidarno nadoknade imovinsku štetu u iznosu 24.095,20 kuna sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 17. listopada 2016. do isplate, da mu I-tuženik isplati obračunate kamate u iznosu 3.299,81 kunu sa zateznim kamatama tekućim od 21. travnja 2017. do isplate, da mu I-tuženik isplati obračunate kamate u iznosu 421,37 kuna sa zateznim kamatama tekućim od 3. listopada 2017. do isplate te je povukao tužbu u odnosu na II-tuženicu u dijelu kojim potražuje isplatu obračunatih zateznih kamata.

5. Budući je tužitelj povukao tužbu prema II-tuženici u dijelu kojim traži isplatu obračunatih zateznih kama, a II-tuženica se povlačenju nije protivila, sud je primjenom članka 193. stavak 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14. i 70/19. – dalje: ZPP), utvrdio da je u tom dijelu tužba povučena u odnosu na II- tuženicu (točka I. izreke rješenja).

6. Tijekom dokaznog postupka sud je izvršio uvid u potvrdu Policijske postaje S. (stranica 3-5 spisa), Ugovor o zakupu poslovnog prostora sklopljen između I. T. i Tr. d.d. (stranica 6-8 spisa), izvid štete za vozilo marke BMW (stranica 9-10 spisa), izvid štete za vozilo marke Audi (stranica 11-13 spisa), ponudu T.&C.. za popravak vozila marke BMW (stranica 14 spisa), ponudu P.

I. A. d.o.o. za vozilo marke Audi (stranica 15-18 spisa), odgovor I-tuženika na odštetni zahtjev tužitelja od 28.10.2016. (stranica 21-23 spisa), odštetni zahtjev tužitelja s potvrdom o preporučenoj pošiljci (stranica 24-25 spisa), fotografije mjesta događaja (stranica 26-31 spisa), obračun zakonskih zateznih kamata (stranica 3, 50 spisa), potvrda o plaćanju K. b. Z. d.d. (stranica 47 spisa), proveo je prometno vještačenje po vještaku dipl. ing. G.H. (stranica 58-63 spisa), pročitao je pisano očitovanje vještaka dipl. ing. G. H. (stranica 79 spisa), saslušao je vještaka dipl. ing. G. H. (stranica 100-101 spisa), saslušao je tužitelja (stranica 131-132 spisa), proveo je prometno vještačenje po vještaku dipl. ing. Z. I. i saslušao je vještaka dipl. ing. Z. I. (stranica 171-172 spisa).

7. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno kao i svih dokaza zajedno, te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, a sukladno članku 8. ZPP-a ovaj sud smatra da je tužbeni zahtjev u cijelosti osnovan u odnosu na I- tuženika, a djelomično osnovan u odnosu na II-tuženicu.

8. Predmet spora je zahtjev za naknadu imovinske štete nastale naletom vozila II-tuženice na dva vozila u vlasništvu tužitelja na temelju članka 1045. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. i 29/18. – dalje ZOO) u svezi članka 1089. ZOO-a pri čemu nije sporan nastanak štetnog događaja, pasivna legitimacija i odgovornost, a sporna je visina štete.

9. Također nije sporno da je I-tuženik isplatio tužitelju imovinsku štetu:

- za vozilo marke BMW 14. travnja 2017. u iznosu 25.060,73 kune,

- za vozilo marke Audi 14. travnja 2017. u iznosu 62.178,78,

- za vozilo marke Audi 21. rujna 2017. daljnji iznos od 5.943,94 kune.

10. I-II. tuženici su nakon zaključenja prethodnog postupka osporili aktivnu legitimaciju tužitelja navodeći da tužitelj nije dokazao vlasništvo vozila. Ovo je procesnopravni prigovor kojeg stranke ne mogu isticati nakon zaključenja prethodnog postupka. Međutim, radi punog razjašnjenja odnosa između stranaka ističe se da vlasništvo tužitelja proizlazi iz Potvrde Policijske postaje Sesvete od 6. veljače 2017. (stranica 4 spisa) u kojoj je navedeno da je tužitelj vlasnik osobnog automobila reg. oznake ZG …, marke i tipa "Audi A4" te osobnog automobila reg. oznake ZG …, marke i tipa "BMW 530D". Predmetna potvrda predstavlja javnu ispravu, jer ju je izdalo državno tijelo u granicama svoje nadležnosti te dokazuje ono što se u njoj potvrđuje. Dakle, utvrđeno je vlasništvo tužitelja, te ovakav prigovor I-II. tuženika sud ocjenjuje paušalnim i neosnovanim.

11. Tužitelj je iskazao da je u vrijeme štetnog događaja bio vlasnik oba vozila, da je prijavu štete napravio kod osiguravatelja krivca ove nesreće, njihov procjenitelj je fotografirao oba vozila i pregledao ih. Kod prijave štete je dao prometnu dozvolu za oba vozila. Vozilo marke Audi je tvornički isporučeno s kukom, dakle, radi se o originalnoj kuki. Također je Audi isporučen sa start-stop sistemom, a kada automobil ima takav sistem, onda ima ugrađen jači alternator. To vozilo proizvedeno je 5. studenoga 2012. s prvom registracijom u D., a na našoj prometnoj dozvoli se upisuje na prvoj strani datum proizvodnje i datum prve registracije u RH što je bilo 29. listopada 2015. Ističe da kada se automobil proizvede da se vrijeme koje čeka do prve kupnje ne računa u njegovu starost.

12. Radi utvrđivanja visine štete sud je proveo prometno vještačenje po vještaku dipl. ing. Go. H. koji je u nalazu i mišljenju naveo da visina štete na vozilu marke BMW bez PDV-a iznosi 27.544,68 kuna, a s obračunatim PDV-om iznosi 34.430,85 kuna. Visina štete na vozilu marke Audi bez PDV-a iznosi 56.763,38 kuna, a s obračunatim PDV-om iznosi 70.954,23 kuna.

13. I-II. tuženici nisu imali primjedbi na nalaz i mišljenje vještaka, a tužitelj prigovara procjeni štete na vozilu marke Audi, jer vještak nije uzeo u obzir da je u vozilu ugrađen posebni alternator, nije uzeo u obzir oštećenje kuke, prenisko je ocijenio cijenu sata rada te nije utvrdio umanjenje vrijednosti automobila.

14. Sud je odredio pisano očitovanje vještaka na prigovore tužitelja te je vještak u pisanom očitovanju naveo da je nalaz i mišljenje napravljen prema programu Audatex, a cijene su zasnivane prema broju šasije. U nalazu je naveo da vozilo ima start-stop uređaj i izražena cijena alternatora odgovara realnoj. Cijena sata rada je propisana i kao takva uvrštena u program, a svaki servis može staviti svoju cijenu. U odnosu na kuku ističe da u spisu ne postoji dokaz je li ona originalna ili zamjenska, pa ako mu se priloži račun za ugradnju kuke, tada će korigirati svoj nalaz. Kako je predmetno vozilo u vrijeme štetnog događaja bilo starije od 4 godine tada nema pada vrijednosti, pa umanjenje vrijednosti nije izračunavao.

15. Tužitelj je ostao kod svih iznesenih prigovora, zbog čega je sud, sukladno članku 260. stavak 2. ZPP-a, odredio saslušanje vještaka. Vještak dipl. ing. G. H. iskazao je da je cijenu alternatora uzeo iz Audatex programa, a prema broju šasije vozila te je moguće da vozilo ima neki drugi ugrađeni alternator, ali to on nije vidio iz stanja spisa. Cijena sata rada prema programu iznosi 140,00 kuna i to je dogovorena cijena osiguravajućih društava, a pojedini servisi imaju veće satnice rada. Za kuku nije imao podatke, tj. je li originalna ili naknadno ugrađivana, pa ponavlja da može nalaz korigirati ako se dostavi dokaz o kakvoj se kuki radi. Procjenitelj nije naveo porijeklo kuke, a kada je vještak izvršio uvid u fotografije rastavljenog vozila iskazao je da je navedena kuka originalna i da takvu treba priznati. Za umanjenu vrijednost vozila iskazao je da je starost računao prema broju šasije, a prema tom podatku vozilo je starije od 4 godine. Nije imao na uvid prometnu dozvolu, niti njezinu prvu stranu na kojoj je naveden dan prve registracije, pa nije mogao znati datum prve registracije, niti kada je vozilo kupljeno. Ponuda P. Z. J. je neobvezujuća te nigdje nije naveden račun prema kojem bi navedeni dio bio popravljen. U nalazu i mišljenju je priznao vrijednost originalnih dijelova.

16. Tužitelj je ostao kod prigovora na nalaz i mišljenje vještaka navodeći da su u programu Audatex ponuđene dvije verzije alternatora i to originalni i AT (reparirana ugradnja) te da je cijena originalnog alternatora 7.999,55 kuna, a ne kako to vještak navodi 2.743,90 kuna. Također vještak nije ispravno odredio visinu kuke te se ostaje kod prigovora cijeni sata rada i broju sati koji je potreban da se izvrši popravak vozila.

17. Sud je prihvatio nalaz i mišljenje vještaka dipl. ing. G. H. u odnosu na utvrđivanje visine štete na vozilu marke BMW, jer toj procjeni stranke nisu prigovarala, te sud smatra da je u tom dijelu nalaz i mišljenje izrađen sukladno članku 258. ZPP-a. Nasuprot tome nije prihvaćen nalaz i mišljenje u odnosu na utvrđivanje štete na vozilu marke Audi, jer je vještak propustio uzeti u obzir sve karakteristike vozila koje utječu na visinu troškova popravka, te taj propust nije ispravio, niti u pisanom očitovanju, niti kasnije u usmenom obrazloženju iako je tužitelj tome prigovorio.

18. Stoga je sud prihvatio prijedlog tužitelja da se provede novo prometno vještačenja radi utvrđivanja troškova popravka vozila marke Audi te vještakom odredio dipl. ing. Zvonka Ivašića. Vještak je u nalazu i mišljenju naveo da, ako je vozilo popravljeno bez računa, tada se ne može obračunavati PDV budući ne postoji dokumentacija da je PDV plaćen. Prema mišljenju vještaka troškovi popravka vozila u ovlaštenom servisu iznose 77.723,48 kuna. Troškovi popravka vozila u neovlaštenom servisu, a pod uvjetom da su u vozilo ugrađeni svi potrebni novi i originalni dijelovi, iznose 59.598,78 kuna. Visina umanjene vrijednosti za vozilo iznosi 4.670,98 kuna.

19. Tužitelj je prigovorio nalazu i mišljenju, jer je vještak trebao utvrditi visinu popravka vozila u ovlaštenom servisu s PDV-om, a kako je imao pogrešan pristup izračunu visine štete, pogrešno je utvrdio i umanjenu vrijednost vozila. Vještak je umanjio cijenu sata rada koja u ovlaštenom servisu iznosi 180 kn/sat na cijenu od 120,00 kn/sat te je takva njegova ocjena paušalna. Također, vještak nije obračunao trošak laka i potrošnog materijala u visini od 2.700,00 kuna. Tuženik je prigovorio izračunu umanjene vrijednosti vozila, jer je sporan koeficijent E kojeg je vještak odredio u iznosu od 2,5, a trebao je u iznosu 1,49.

20. Sud je odredio saslušanje vještaka radi obrazloženja nalaza i mišljenja te odgovora na prigovore tužitelja i tuženika. Vještak dipl. ing. Z. I. iskazao je da je troškove popravka vozila utvrdio prema ponudi P. Z. J. s

PDV-om i bez PDV-a te je obrazložio zašto je izračun dao i bez PDV-a. Umanjenu vrijednost vozila izračunao je prema vrijednosti utvrđenoj po Centru za vozila Hrvatske i to u bruto iznosu, dakle, s PDV-om. Ako bi se računala umanjena vrijednost s troškovima popravka vozila i uračunatim PDV-om (77.723,48 kuna), tada bi umanjena vrijednost vozila iznosila 5.124,32 kune. Nije mu poznato na koji način je tužitelj popravljao vozilo te je iz tog razloga dao dvije varijante popravka, s PDV-om i bez PDV-a. U odnosu na prigovor tuženika na utvrđeni koeficijent prilikom proračuna umanjene vrijednosti od 2,5 vještak navodi da je to minimalni koeficijent i da ne može prihvatiti manji koeficijent prema Metodologiji utvrđivanja šteta po prof. Franku Rotimu, jer je ta metoda zastarjela, utvrđivana je u vrijeme socijalizma kada nije bio poznat pojam tržišne vrijednosti vozila.

21. Sud je prihvatio nalaz i mišljenje vještaka dipl. ing. Z. I. u pogledu procjene štete, odnosno visine troškova popravka automobila marke Audi, jer je vještak dao svoje mišljenje u više varijanti izračuna, a stvar je pravne ocjene koje će od tih izračuna sud prihvatiti (s ili bez PDV-a). Također je vještak uvjerljivo dao obrazloženje na prigovor tuženika u pogledu spornog koeficijenta E, a što sud prihvaća.

22. U odnosu na sporno pitanje ima li tužitelj pravo na naknadu štete u punom iznosu, uključujući i porez na dodanu vrijednost, neovisno o tome je li vozila popravio u ovlaštenom servisu ili nije, ističe se da je Vrhovni sud Republike Hrvatske zauzeo pravno shvaćanje na sjednici Građanskog odjela 5. prosinca 2013. poslovni broj Su- IV-127/13-9 prema kojem oštećenik ima pravo na naknadu štete koja uključuje i porez na dodanu vrijednost te je takav stav sadržan u većem broju odluka. Porez na dodanu vrijednost (PDV) je dio novčanog iznosa potrebnog da se materijalna situacija oštećenika dovede u stanje prije štetne radnje u smislu članka 1085. ZOO-a, pa sud zaključuje da tužitelju pripada naknada štete u visini troškova popravka vozila u kojem je sadržan PDV-a (isto pravno shvaćanje zauzeto je u odlukama Županijskog suda u Puli-Pola Gž-533/18 od 7. veljače 2019. i Županijskog suda u Bjelovaru Gž-243/17 od 9. studenoga 2018.).

23. Slijedom navedenog, a na temelju provedenih prometnih vještačenja, sud smatra da je tužitelju na vozilu marke BMW nastala šteta u iznosu od 34.430,85 kuna, dok je na vozilu marke Audi nastala šteta u iznosu 77.723,48 kuna te umanjena vrijednost tog vozila u iznosu 5.124,32 kune. Dakle, tužitelju je u predmetnom štetnom događaju nastala imovinska šteta u ukupnom iznosu od 117.278,65 kuna.

24. Nije sporno da je I-tuženik isplatio tužitelju ukupno 93.183,45 kuna, zbog čega je za ovaj iznos valjalo umanjiti iznos utvrđene štete, te je tužitelju dosuđena šteta u iznosu 24.095,20 kuna. Ovaj iznos dužni su platiti I-II. tuženici solidarno primjenom članka 1069. stavak 1. ZOO-a prema kojem za štetu u vezi s pogonom motornog vozila odgovara njegov vlasnik (II-tuženica) i primjenom članka 11. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine", broj: 151/05., 36/09., 75/09., 76/13. i 152/14.) prema kojem oštećenik može odštetni zahtjev po osnovi obaveznog osiguranja od automobilske odgovornosti podnijeti neposredno odgovornom osiguratelju.

25. Obveza pravične novčane naknade za imovinsku štetu na temelju članka 1086. ZOO-a dospijeva danom nastanka štete. Člankom 12. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu, a koji je lex specialis u odnosu na ZOO, propisano je da je odgovorni osiguratelj dužan u roku 60 dana od dana primitka odštetnog zahtjeva utvrditi osnovanost i visinu zahtjeva, te dostaviti podnositelju zahtjeva obrazloženu ponudu, kao i pravo oštećenika na zakonsku zateznu kamatu na dužni iznos naknade štete od dana podnošenja odštetnog zahtjeva, ukoliko osiguratelj ne izvrši isplatu u navedenom roku. Tužitelj potražuje zakonske zatezne kamate tekuće od 17. listopada 2016.

26. Uvidom u odgovor I-tuženika na odštetni zahtjev od 28. listopada 2016. (stranica 21 spisa), utvrđeno je da I-tuženik odgovara na odštetni zahtjev tužitelja od 17. listopada 2016., a što je jasno i nedvosmisleno navedeno u tom dopisu. Stoga sud zaključuje da je tužitelj podnio I-tuženiku odštetni zahtjev 17. listopada 2016. te od tada ima pravo od I-tuženika zahtijevati isplatu zakonskih zateznih kamata.

27. Uvidom u odštetni zahtjev i potvrdu o preporučenoj pošiljci (stranica 24-25 spisa) utvrđeno je da je tužitelj ovaj odštetni zahtjev podnio II-tuženici 9. ožujka 2017. Iz navedenog slijedi da tužitelj ima pravo zahtijevati isplatu zakonskih zateznih kamata od II-tuženice od 9. ožujka 2017., a sve sukladno članku 1086. ZOO-a.

28. Slijedom navedenog sud je naložio I-II. tuženicima da solidarno isplate tužitelju naknadu imovinske štete u iznosu 24.095,20 kuna sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 9. ožujka 2017. do isplate. Također je naloženo I-tuženiku da na dosuđeni iznos imovinske štete isplati tužitelju zakonske zatezne kamate tekuće od 17. listopada 2016. (dan kada je tužitelj podnio I-tuženiku odštetni zahtjev) do 8. ožujka 2017. (dan koji prethodi danu otkada I-II. tuženici solidarno odgovaraju za naknadu zateznih kamata). Nasuprot tome, odbijen je zahtjev prema II-tuženici u dijelu obveze plaćanja zateznih kamata za razdoblje od 17. listopada 2016. do 8. ožujka 2017., jer je tužitelj II-tuženici odštetni zahtjev uputio tek 9. ožujka 2017.

29. Nadalje, tužitelj traži da mu I-tuženik isplati zakonske zatezne kamate obračunate na iznose koje mu je I-tuženik platio prije pokretanja ove parnice. Sukladno članku 31. stavak 2. ZOO-a tužitelj ima pravo na isplatu neisplaćenih kamata i to obračunatih od dospijeća obveze do plaćanja, te na tako obračunati iznos (apsolutni iznos) ima pravo zahtijevati plaćanje zateznih kamata od dana kada je sudu podnesen takav zahtjev.

30. Nije sporno da je I-tuženik 14. travnja 2017. isplatio tužitelju iznos od 87.239,51 kunu te je tužitelj podneskom od 21. travnja 2017. (stranica 34 spisa) podnio zahtjev za isplatom obračunatih kamata koje na ovaj iznos teku od 17. listopada 2016. do 13. travnja 2017. U apsolutnom iznosu te zatezne kamate iznose 3.299,81 kunu te je tužitelj dostavio obračun tih kamata (stranica 35 spisa). I-tuženik je na glavnoj raspravi 1. prosinca 2021. naveo da ne osporava obračun i tijek zateznih kamata, te sud smatra osnovanim ovakav zahtjev tužitelja. Stoga je naloženo I-tuženiku da isplati tužitelju iznos od 3.299,81 kunu sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 21. travnja 2017. Visina stope zateznih kamata određena je prema članku 29. stavak 2. ZOO-a.

31. Također, nije sporno da je I-tuženik 21. rujna 2017. isplatio tužitelju iznos od 5.943,94 kune te je tužitelj podneskom od 3. listopada 2017. (stranica 48-49 spisa) podnio zahtjev za isplatom obračunatih kamata koje na ovaj isplaćeni iznos teku od 17. listopada 2016. do 20. rujna 2017. U apsolutnom iznosu te zatezne kamate iznos 421,37 kuna te je tužitelj dostavio obračun tih kamata (stranica 50 spisa). I-tuženik je na glavnoj raspravi1. prosinca 2021. naveo da ne osporava obračun i tijek zateznih kamata, te sud smatra osnovanim ovakav zahtjev tužitelja. Stoga je naloženo I- tuženiku da isplati tužitelju iznos od 421,37 kuna sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 3. listopada 2017. do isplate. Visina stope zateznih kamata određena je prema članku 29. stavak 2. ZOO-a.

32. Slijedom navedenoga sud je dosudio tužitelju:

- naknadu imovinske štete u iznosu 24.095,20 kuna sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 9. ožujka 2017. do isplate što su solidarno dužni platiti I-II. tuženici,

- isplatu zateznih kamata koje na dosuđeni iznos imovinske štete teku od 17. listopada 2016. do 8. ožujka 2017. što je dužan platiti I-tuženik, jer je tužitelj njemu odštetni zahtjev podnio 17. listopada 2016., pa je od tada tuženik u zakašnjenju, a II-tuženica je u zakašnjenju od 9. ožujka 2017. i od tada pa do isplate I-II. tuženici odgovaraju solidarno (kako je to dosuđeno u toč. I. presude),

- isplatu tzv. procesnih kamata na izvršene uplate imovinske štete od strane I- tuženika i to iznos od 3.299,81 kunu sa zateznim kamatama tekućim od 21. travnja 2017. te iznos od 421,37 kuna sa zateznim kamatama tekućim od 3. listopada 2017. što je naloženo platiti I-tuženiku, jer je u tom dijelu zahtjeva tužitelj povukao tužbu u odnosu na II-tuženicu.

33. Odluka o troškovima postupka temelji se na članku 154. stavak 5. ZPP-a, jer tužitelj nije uspio samo u razmjerno neznatnom dijelu zahtjeva. Tužitelju su priznati troškovi zastupanja po punomoćnici sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 142/12., 103/14. i 118/14.) prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu. Priznati su troškovi za: sastav odštetnog zahtjeva (Tbr. 28-100 bodova), sastav tužbe (Tbr. 7/1-100 bodova), sastav podneska od 21.4.2017. (Tbr. 8/1-100 bodova), sastav podneska od 3.10.2017. (Tbr. 8/1-100 bodova), zastupanja na ročištu 15.11.2017. (Tbr. 9/1-100 bodova), sastav podneska od 24.5.2018. (Tbr. 8/1-100 bodova), sastav podneska od 11.4.2019. (Tbr. 8/1-100 bodova), zastupanja na ročištu 21.11.2019. (Tbr. 9/1-100 bodova), sastav podneska od 26.11.2019. (Tbr. 8/3-25 bodova), sastav podneska od 7.4.2021. (Tbr. 8/3-25 bodova), zastupanja na ročištu 6.5.2021. (Tbr. 9/1-100 bodova), sastav podneska od 26.7.2021. (Tbr.8/3-25 bodova) i zastupanja na ročištu 1.12.2021. (Tbr. 9/1-100 bodova), odnosno ukupno 1075 bodova. Uzimajući u obzir vrijednost jednog boda od 10,00 kuna i uvećano za 25% PDV-a, ovaj trošak iznosi 13.437,50 kuna.

34. Također mu je priznat trošak dva prometna vještačenja u iznosu 4.500,00 kuna, trošak dolaska vještaka radi saslušanja u iznosu 250,00 kuna, sudske pristojbe na tužbu u iznosu 1.512,00 kuna i sudske pristojbe na presudu u iznosu 628,00 kuna, pa ukupno dosuđen trošak iznosi 20.327,50 kuna. Ovaj troška dužni su solidarno platiti I-II. tuženici primjenom članka 161. stavak 3. ZPP-a.

35. Na dosuđeni trošak tužitelju su dosuđene zakonske zatezne kamate sukladno članku 30. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj 112/12., 25/13., 93/14., 55/16. i 73/17.) i članku 29. stavak 1. i 2. ZOO-a tekuće od presuđenja do isplate.

36. Ističe se da sud trošak određuje primjenom članka 155. ZPP-a i prilikom odlučivanja o troškovima određuje naknadu samo onih troškova koji su bili potrebni za vođenje parnice cijeneći pri tome brižljivo sve okolnosti i vodeći računa o pravilima za pripremanje glavne rasprave. Tako tužitelju nije priznat trošak sastava podneska od 20. travnja 2020., jer istim ponavlja već ranije iznesene navode i tvrdnje, pa takav podnesak nije potreban radi raspravljanja i odlučivanja.

37. Nadalje, Tbr. 8/1 Tarife propisano je da se u prvostupanjskom postupku priznaje trošak najviše četiri obrazložena podneska i takva četiri obrazložena podneska su priznata kao opravdani trošak, dok su ostali podnesci, koje je sud također ocijenio potrebnim, priznati prema Tbr. 8/3 Tarife, tj. u visini 25 bodova.

38. Zahtjev I-II. tuženika za naknadom parničnih troškova je odbijen iz razloga primjene članka 154. stavak 5. ZPP-a.

39. Slijedom navedenoga, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu 21. siječnja 2022.

Sutkinja

Tihana Cišper

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude i rješenja nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana objave presude. Žalba se podnosi ovome sudu, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

DNA:

1. Tužitelju po punomoćniku uz rješenje za plaćanje pristojbe za presudu

2. I-II. tuženicima po punomoćniku

Broj zapisa: eb305-045ff

Kontrolni broj: 04a5d-662ad-2da31

Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:

CN=TIHANA CIŠPER, L=ZAGREB, O=OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU,

C=HR

Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:

https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/

unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.

Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.

Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Općinski građanski sud u Zagrebu potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.