Poslovni broj: Usž-2232/21-5
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Eveline Čolović Tomić, predsjednice vijeća, Senke Orlić-Zaninović i Marine Kosović Marković, članica vijeća, te više sudske savjetnice Ane Matacin, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja V.1 B. i V. B., oboje iz Z., zastupani po opunomoćenici V. P., odvjetnici u Z., protiv tuženika Ministarstva pravosuđa i uprave Republike Hrvatske, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, Z., uz sudjelovanje zainteresiranih osoba D. D. iz Z., zastupanog po opunomoćenici I. Ž. Š., odvjetnici u Z., Županijskog državnog odvjetništva u Z., Z., Grada Z., Ureda za zastupanje, Z., radi naknade za oduzetu imovinu, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-43/20-16 od 22. veljače 2021., na sjednici vijeća održanoj 21. siječnja 2022.
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-43/20-16 od 22. veljače 2021.
Obrazloženje
1. Presudom prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja tuženika, KLASA: UP/II-942-01/18-01/161, URBROJ: 514-05-02-01-02/17- 19-03 od 26. studenog 2019., zahtjev tužitelja za naknadu troškova spora i naloženo tužiteljima naknaditi solidarno zainteresiranoj osobi D. D. trošak spora u iznosu od 6.250,00 kn.
2. Rješenjem tuženika, točkom I. izreke, odbijena je žalba tužiteljice V. B. i potvrđeno rješenje Grada Z., Gradskog ureda za imovinsko-pravne poslove i imovinu grada, Sektora za upravno-pravne poslove, Odjela za naknade i izvlaštenja, Prvog područnog odsjeka (C., Č.), KLASA: UP/I-942-01/1997-03/256, URBROJ: 251-14-11- 2/008-18-48 od 31. siječnja 2018. godine. Točkom II. izreke rješenja tuženika poništene su točke II. i III. prvostupanjskog rješenja i riješeno da je obveznik naknade Grad Z. Po pravomoćnosti rješenja tuženika, Zemljišnoknjižni odjel Općinskog građanskog suda u Zagrebu će po službenoj dužnosti provesti promjenu zemljišnoknjižnog stanja na način da će brisati upis prava vlasništva Grada Z., u 1/1 dijela te upisati pravo vlasništva za korist D. D. u 1/1 dijela. Točkom III. izreke rješenja tuženika riješeno je da u preostalom dijelu rješenje prvostupanjskog tijela ostaje neizmijenjeno.
3. Prvostupanjskim rješenjem, točkom I. izreke, zainteresiranoj osobi D. D. daje se u vlasništvo stan u III. (trećem) katu desno, koji se sastoji od 3 i pol sobe i ostalih prostorija, ukupne površine 107,74 m2, upisan kao 6. suvlasnički dio s neodređenim omjerom Etažno vlasništvo (E-6), kojim vlasništvom je neodvojivo povezan odgovarajući suvlasnički dio nekretnine, i to zgrade mješovite uporabe br. 148 I. i dvorište, sagrađene na zkč.br. 485/1, površine 264 m2, upisane u zk.ul.br. 14497 k.o. Grad Z.
4. Tužitelji su podnijeli žalbu zbog bitne povrede pravila sudskog postupka, pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Osporavaju zaključak suda da su, u konkretnom slučaju, ispunjene pretpostavke za vraćanje stana temeljem članka 22. stavka 2. Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme trajanja jugoslavenske komunističke vladavine („Narodne novine“, broj 92/96., 39/99., 42/99., 92/99., 43/00., 131/00., 27/01., 65/01., 118/01., 80/02., 81/02. i 98/19., dalje: Zakon o naknadi) koji propisuje da se iznimno od odredbe stavka 1. ovog članka, prijašnjem vlasniku daje u vlasništvo i posjed stan na kojem ne postoji stanarsko pravo, što rješenjem utvrđuje nadležna služba ureda državne uprave. Kao pravni sljednici iza majke, pok. S. B., koja je bila nositeljica stanarskog prava na predmetnom stanu te je, temeljem članka 30. stavka 1. i 2. Zakona o najmu stanova (“Narodne novine”, broj: 91/96.), stekla prava i obveza najmoprimca, imaju pravni položaj zaštićenog najmoprimca prema odredbama tog Zakona. Pokojni otac tužitelja je kao nositelj stanarskog prava na predmetnom stanu dana 1. prosinca 1962. zaključio Ugovor o korištenju stana u kojem su tužitelji navedeni kao članovi obiteljskog kućanstva. Poslije smrti oca, Odlukom o priznavanju stanarskog prava od 9. ožujka 1987., stanarsko pravo na predmetnom stanu je priznato majci tužitelja koja je za taj stan zaključila Ugovor o prodaji stana, broj: SU-011865/998 od 29. travnja 1998., u svojstvu zaštićenog najmoprimca. Ističu da nikada nije doneseno rješenje nadležnog tijela uprave kojim bi tužiteljima ili njihovom pravnom predniku bilo ukinuto stanarsko pravo, odnosno utvrđeno da stanarsko pravo na predmetnom stanu ne postoji. Pojašnjavaju da je pok. S. B. pravo na otkup stana stekla u svojstvu zaštićenog najmoprimca koji status je stekla na temelju Odluke od 9. ožujka 1987., a ne na temelju Ugovora o prodaji stana. Stoga činjenica da je kupoprodajni ugovor oglašen ništavim ne proizvodi nikakve pravne učinke, slijedom čega tužitelji na predmetnom stanu i dalje imaju prava zaštićenog najmoprimca. Slijedom svega navedenog, predlažu poništiti prvostupanjsku presudu i rješenja upravnih tijela u pobijanom dijelu, podredno predmet vratiti na ponovni postupak.
5. Tuženik, u odgovoru na žalbu, ostaje kod navoda iz obrazloženja rješenja koje je bilo predmetom ocjene zakonitosti u upravnom sporu i predlaže da Sud žalbu odbije.
6. Zainteresirane osobe nisu dostavile odgovore na žalbu.
7. Žalba nije osnovana.
8. U skladu s odredbom članka 73. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21., dalje: ZUS), Visoki upravni sud Republike Hrvatske ispituje presudu prvostupanjskog suda u dijelu u kojem je osporavana žalbom i u granicama razloga navedenih u žalbi.
9. Iz obrazloženja osporene presude kao i iz podataka spisa predmeta proizlazi da je Ugovor o prodaji stana od 29. travnja 1998., kojim je pok. S. B. od Grada Z. kupila stan koji je predmet povrata, utvrđen ništavim pravomoćnom presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu, posl. broj: Ps-130/14-180 od 19. lipnja 2017. godine. Ovo stoga jer je utvrđeno da je u trenutku sklapanja tog ugovora S. B. bila suvlasnica useljive nekretnine, stana na tavanskom dijelu H. 8 u Z., slijedom čega je predmetni ugovor utvrđen ništavim temeljem članka 50.a Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo („Narodne novine“, broj: 43/92., 69/92., 25/93., 48/93., 2/94., 58/95., 11/96., 76/96., 11/07. i 103/97.), kojim je propisano da državni stan ne mogu kupiti niti prenijeti pravo na kupnju stana osobe koje u istom mjestu imaju u vlasništvu useljivu kuću ili stan. Kako je Ugovor o prodaji stana od 29. travnja 1998. utvrđen ništavim, slijedom čega ne proizvodi pravne učinke, pravilno je u postupku i sporu utvrđeno da sporni stan, na kojem je nositeljica stanarskog prava bila sada pok. S. B., nije otkupljen, a kako je stanarka preminula, nije niti opterećen stanarskim pravom.
10. Obzirom na tako utvrđeno činjenično stanje, pravilan je zaključak suda i upravnih tijela da su u, u konkretnom slučaju, ispunjenje pretpostavke za vraćanje predmetnog stana u vlasništvo ovlašteniku naknade, zainteresiranoj osobi D. D. Kao obveznik naknade pravilno je utvrđen Grad Z., temeljem članka 13. stavka 1. Zakona o naknadi.
10. Tužitelji smatraju da, unatoč činjenici što je Ugovor o prodaji stana utvrđen ništavim, na predmetnom stanu i dalje imaju prava zaštićenog najmoprimca kao nasljednici iza pok. S. B., koja je taj status stekla na temelju Odluke o priznavanju stanarskog prava.
11. Taj žalbeni prigovor je neosnovan.
12. Prema članku 31. stavak 2. podstavak 2. Zakona o najmu stanova (“Narodne novine”, broj: 91/96., 48/98., 66/98., 22/06., 68/18. 105/20.), pravo na zaštićenu najamninu nema najmoprimac koji ima u vlasništvo useljivu kuću ili stan.
13. Dakle, temeljem navedene zakonske odredbe, vlasništvo kuće ili stana je razlog za nemogućnost ostvarivanja zaštićene najamnine. Kako je pravomoćnom presudom redovnog suda utvrđeno da je ta zapreka postojala na strani pok. S. B., zbog čega ne bi imala pravo na položaj zaštićenog najmoprimca, to niti tužitelji, kao članovi njezina obiteljskog domaćinstva, ne mogu nastaviti koristiti predmetni stan kao zaštićeni najmoprimci.
14. Navedeno, međutim, nije razlog za nemogućnost nastavnog korištenja stana u svojstvu najmoprimca, ali sa slobodno ugovorenom najamninom.
15. Kraj takvog stanja stvari, ovaj Sud nije našao osnove za usvajanje žalbe.
16. Iz navedenih razloga, temeljem članka 74. stavka 1. ZUS-a, odlučeno je kao u izreci.
U Zagrebu 21. siječnja 2022.
Predsjednica vijeća
Evelina Čolović Tomić, v. r.
