Poslovni broj: Usž-3934/2021-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, mr.sc. Inge Vezmar Barlek, predsjednice vijeća, Marine Kosović Marković i Senke Orlić Zaninović, članica vijeća te sudske savjetnice Ivane Jasprica Konjuh, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja V. K. iz N., kojeg zastupa opunomoćenik M. M., odvjetnik u N., protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave o.-b., Policijske postaje N., radi ukidanja i oduzimanja vozačke dozvole, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj: UsI-592/2021-8 od 14. lipnja 2021., na sjednici vijeća održanoj 21. siječnja 2022.
p r e s u d i o j e
I Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje presuda Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj: UsI-592/2021-8 od 14. lipnja 2021.
II Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troška sastava žalbe.
Obrazloženje
1. Presudom prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja za poništenje rješenja tuženika, broj: 511-07-29/4-5-UP/I-26/2021 od 20. travnja 2021. (točka I), a točkom II odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora. Citiranim rješenjem tuženika tužitelju je ukinuta i oduzeta vozačka dozvola serijskog broja: 11862089 zbog prikupljenih 15 negativnih prekršajnih bodova te je određeno da je dužan vozačku dozvolu predati tuženiku u roku od 8 dana od primitka rješenja.
2. Tužitelj je podnio žalbu iz svih zakonom propisanih razloga. Ističe da je sud nepotpuno utvrdio činjenično stanje i pogrešno primijenio materijalno pravo. Smatra da time što nije proveo dokaze koje je predlagao tužitelj, sud nije niti utvrdio činjenice bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke.
2.1. Naglašava da je tužitelj, kao voditelj Uprave šuma, podružnica N. zadužio službeni automobil te su i obavijesti o počinjenim prekršajima dolazile na adresu Uprave šuma, nakon čega bi tužitelj u roku 3 dana platio predviđenu novčanu kaznu. Zbog proteka vremena nema kod sebe dokaz o provedenim uplatama, ali smatra da o tome mora voditi evidenciju policijska postaja koja je poslala obavijest o počinjenom prekršaju. Zaključuje da se sukladno članku 245. stavku 6. Prekršajnog zakona, a obzirom da je kazne za počinjene prekršaje platio dobrovoljno, iste nije niti smjelo unositi u evidenciju, niti su se uopće smjeli evidentirati prekršajni bodovi. Ističe da nije moglo doći do pravomoćnosti prekršajnih postupaka jer nije bilo uvjeta da se isti postupci vode, odnosno negativni prekršajni bodovi su upisivani u evidenciju tužitelja suprotno zakonskim odredbama.
2.2. Navodi da od strane tuženika nikad nije bio obavješten o upisu negativnih prekršajnih bodova, stoga nije niti mogao reagirati na upise istih. Ukazuje na nepravilnost rada policijskih službenika navodeći da je obavijest o počinjenom prekršaju izdana prije nego su policijski službenici znali tko je upravljao osobnim vozilom, a koju grešku su i sami službenici priznali.
2.3. Opetovano naglašava da je prekršajne naloge iz 2018. godine platio nakon što je dobio obavijesti o počinjenim prekršajima te da je uplatnice poslao PP B., slijedom čega nije bilo uvjeta za izdavanje prekršajnih naloga niti za evidentiranje prekršajnih bodova. Smatra da time što mu je PP B. obavijest o učinjenom prekršaju dostavila odmah slijedeći dan od počinjenog prekršaja, a prekršajne naloge tek nakon godinu dana ukazuje na okolnost da je tužitelj platio prekršajnu kaznu. Sve uplatnice o plaćenim prekršajima, odnosno novčanim kaznama su kod tuženika te je sud trebao pozvati tuženika na dostavu tih podataka kako bi mogao izvršiti uvid, a koji dokazni prijedlog nije proveo niti obrazložio.
2.4. Tvrdi da je u odnosu na negativne prekršajne bodove pod alinejom 6 - 2 prekršajna boda, nastupila zastara i potrebno je izvršiti brisanje istih, dok u odnosu na negativne prekršajne bodove pod alinejom 1 - 6 negativnih prekršajnih bodova, ističe da su evidentirani zbog vožnje iako je vozačka dozvola oduzeta, međutim tužitelj o tome nije bio obaviješten.
2.5. Predlaže ovom Sudu presudu preinačiti i usvojiti tužbeni zahtjev u cijelosti, odnosno presudu ukinuti i predmet vratiti Upravnom sudu u Osijeku na ponovno odlučivanje. Potražuje trošak žalbenog postupka.
3. Tuženik, u odgovoru na žalbu konstatira da je tužitelju vozačka dozvola ukinuta i oduzeta temeljem članka 286. stavka 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama budući je isti u razdoblju od dvije godine prikupio 15 negativnih prekršajnih bodova te da ostaje kod odgovora na tužbu.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ispitujući pobijanu presudu u granicama žalbenih razloga temeljem članka 73. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 20/10., 143/12., 152/14., 94/16. i 29/17., 110/21. dalje: ZUS) Sud ne nalazi postojanje ni jedne žalbene osnove zbog koje bi pobijana presuda prvostupanjskog suda bila nezakonita.
6. Naime, prema podacima spisa, postupak prije donošenja osporene odluke proveden je sukladno odredbama ZUS-a, a prvostupanjski upravni sud je istu utemeljio na dokazima i činjenicama utvrđenim u postupku donošenja pojedinačne odluke javnopravnog tijela i dokazima koje je sam proveo, nakon čega je, pravilnom primjenom mjerodavnog materijalnog prava, osnovano zaključio da su u konkretnom slučaju ispunjeni zakonom propisani uvjeti za ukidanje i oduzimanje vozačke dozvole koja je predmet ovog postupka.
7. Iz podataka sveza spisa razvidno je da je prvostupanjski sud u upravnom sporu pravilno i u potpunosti utvrdio činjenično stanje, iz kojeg proizlazi da je tužitelj na temelju pravomoćnih odluka nadležnih prekršajnih sudova te pravomoćnih obveznih prekršajnih naloga skupio 15 negativnih prekršajnih bodova koji su kao pravna posljedica pravomoćne osude vozača motornog vozila upisani u evidenciju temeljem odredbe članka 286. stavka 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“, broj 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15. ,108/17., 70/19., i 42/20. dalje ZSPC), a o čemu sukladno članku 296. stavku 1. istog Zakona, evidenciju vodi ministarstvo nadležno za unutarnje poslove.
8. Spisu prileže pravomoćne odluke o prekršajima navedene u obrazloženju osporenog rješenja kao i u obrazloženju prvostupanjske presude, iz kojih je razvidno za koja razdoblja i temeljem kojih prekršaja su tužitelju negativni prekršajni bodovi upisani u evidenciju. Time su ispunjeni uvjeti za primjenu članka 286. stavka 4. ZSPC kojom odredbom je propisano da će se vozaču motornog vozila koji u razdoblju od dvije godine prikupi 12 negativnih prekršajnih bodova rješenjem ukinuti i oduzeti vozačka dozvola.
9. Nadalje, odredbom članka 9. Pravilnika o načinu evidentiranja i praćenja prekršaja u cestovnom prometu („Narodne novine“ broj: 156/08., dalje: Pravilnik) propisano je da se negativni prekršajni bodovi evidentiraju po primljenoj pravomoćnoj odluci ili pravomoćnom prekršajnom nalogu, dok je člankom 2. istog Pravilnika, propisano da se u informacijskom sustavu Ministarstva unutarnjih poslova, podsustavu Poslovi prometa, vodi evidencija o prekršajima iz područja sigurnosti prometa na cestama. Stoga su neosnovani prigovori tužitelja da su mu negativni prekršajni bodovi upisivani u evidenciju suprotno zakonu budući je podmirio sve prekršajne kazne. Naime, nesporno je pravomoćnim prekršajnim odlukama utvrđeno da je tužitelj oglašen krivim za prometne prekršaje, a sukladno prethodno navedenim odredbama Pravilnika, svaki pravomoćno utvrđeni prekršaj ulazi u evidenciju pri Ministarstvu unutarnjih poslova, uz istovremeno evidentiranje negativnih prekršajnih bodova.
10. Stoga, prigovori tužitelja istaknuti u žalbi, obzirom na nesporno utvrđene činjenice ovog predmeta i pravilnu primjenu materijalnog prava, ne mogu dovesti do drugačije odluke i nemaju utjecaja na drugačije rješavanje predmetne upravne stvari, a pogotovo što se radi o istim prigovorima koje je tužitelj isticao i u postupku pred prvostupanjskim sudom, koji je u obrazloženju presude naveo sve bitne činjenice koje proizlaze iz povedenih dokaza te s obzirom na utvrđeno činjenično stanje i materijalne propise naveo razloge zbog kojih je odbio tužbeni zahtjev.
11. Slijedom svega navedenog, temeljem odredbe članka 74. stavka 1. ZUS-a odlučeno je kao u točki I izreke, a odluka o troškovima spora (točka II izreke) utemeljena je na odredbi članka 79. stavka 4. istog zakona, jer tužitelj sa žalbom nije uspio.
U Zagrebu, 21. siječnja 2022.
Predsjednica vijeća
mr. sc. Inga Vezmar Barlek, v.r.
