Republika Hrvatska

Trgovački sud u Zadru

Zadar, Dr. Franje Tuđmana 35

Poslovni broj: 10 Povrv-95/2021-12

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zadru, po sutkinji Katarini Zdunić, na prijedlog sudske savjetnice Ive Begonja Vuković, u pravnoj stvari tužitelja D. P. j.d.o.o., Z., OIB:…, zastupanog po punomoćniku po zaposlenju G. L., protiv tuženika A. d.o.o., Z., OIB:…, zastupanog po direktoru Ž. V., radi isplate, nakon glavne i javne rasprave održane i zaključene 18. siječnja 2022. u prisutnosti punomoćnika tužitelja po zaposlenju G. L. i zastupnika po zakonu tuženika Ž. V. te nakon objave presude 21. siječnja 2022. javno je objavio i

p r e s u d i o  j e

I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika E. B. iz Z., poslovni broj Ovrv-269/2020 od 28. veljače 2020., u dijelu kojim se nalaže tuženiku A. d.o.o., Z., OIB:…, isplatiti tužitelju D. P. j.d.o.o., Z., OIB:…, iznos od 2.200,00 kn sa zateznim kamatama koje teku na pojedinačne iznose kako slijedi:

- na iznos od 500,00 kn od 3. ožujka 2017.,

- na iznos od 1.700,00 kn od 16. ožujka 2017.,

pa do isplate po stopi propisanoj čl. 12.a Zakona o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi, primjenom uvećanja referentne stope za 8 postotnih poena, kao i iznos od 134,80 kn na ime ovršnog troška sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 28. veljače 2020. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, sve u roku od 15 dana.

II. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika E. B. iz Z., poslovni broj Ovrv-269/2020 od 28. veljače 2020., u dijelu u kojem se tuženiku nalaže isplatiti tužitelju ovršni trošak u iznosu od 64,95 kn sa zateznim kamatama kao i u dijelu koji se odnosi na stopu zatezne kamate na dosuđeni ovršni trošak iz točke I. ove presude u dijelu kojim ona prelazi onu stopu koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena; i u tom dijelu se tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj je u svojstvu ovrhovoditelja 18. veljače 2020. podnio protiv tuženika javnom bilježniku E. B. iz Z. prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave radi isplate iznosa od 2.200,00 kn sa zateznim kamatama, a povodom kojega je javni bilježnik 28. veljače 2020. donio rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovni broj Ovrv-269/2020.

2. Protiv tog rješenja tuženik (tada u svojstvu ovršenika) pravovremeno je podnio prigovor u kojem u cijelosti pobija rješenje o ovrsi javnog bilježnika u bitnom navodeći da se utuženi računi odnose na uslugu izrade projektne dokumentacije i provedbe kontrolnih ispitivanja, koja je pružena po suradnicima tužitelja, a koju je tužitelj fakturirao. Ističe kako tužitelj sa tuženikom nije nikad sam imao direktnu suradnju nego su izvršenje poslova i dogovor vodili suradnici tužitelja, u konkretnom slučaju društvo I. j.d.o.o. Z. zastupano po G. L., koji je neposredno i izvršio opisane usluge u utuženim računima. Nakon završetka poslovne suradnje tuženika i suradnika tužitelja, društva I. j.d.o.o. Z. koje zastupa gosp. G. L., sa kojim je dogovoreno izdavanje računa i pokrivanje izvršenog posla, suradnik tužitelja gosp. G. L. da je preuzeo svu dokumentaciju, a što da je razvidno i iz e-mail komunikacije ostvarene u petak 25. svibnja 2018. u 19,15 sati. Navedeno dokazuje da tužitelj nije imao nikakav kontakt niti suradnju s tuženikom osim što je sa izdavanjem faktura učinio uslugu suradnicima sa kojim je poslovao tuženik. Usluge tužitelja i njegovih suradnika da su u cijelosti podmirene kompenzacijom od 7. lipnja 2018. koju su sačinili i ovjerili tuženik, tužitelj i društvo I. j.d.o.o., OIB:… iz Z.. Poravnavanje i zatvaranje kartice tuženika sa suradnikom I. j.d.o.o. Z. zastupano po G. L. da je obavljeno u uredu tuženika Ugovorom o prijeboju potraživanja od 7. lipnja 2018. G. L. da je u ime tužitelja ali i društva I. j.d.o.o. preuzeo dokumentaciju predmetne kompenzacije, a potom da su provedena knjiženja kod tuženika koja očito, nedostatkom suradnje tužitelja i njegovih suradnika, nisu provedena i kod tužitelja. Tuženik ne osporava rad suradnika tužitelja po navodima u računima ali osporava da isti nisu plaćeni jer je dugovanje tuženik zatvorio navedenim Ugovorom o prijeboju, a tuženiku nije bilo poznato da to nije učinio i tužitelj obzirom da se do podnošenja prijedloga za ovrhu tužitelj nije javljao tuženiku osim uručenjem računa po suradniku I. j.d.o.o. Z.. Konačno tuženik je istakao i prigovor zastare utuženog potraživanja. U prilog svojih navoda tuženik je dostavio izvod iz poslovnih knjiga za tužitelja i društvo I. j.d.o.o. dok e-mail korespondenciju na koju se pozvao nije dostavio.

3. Javni bilježnik je predmet proslijedio Općinskom sudu u Z. koji je rješenjem poslovni broj Povrv-49/21-2 od 29. siječnja 2021. (koje rješenje je postalo pravomoćno), stavio izvan snage rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave u dijelu u kojem je određena ovrha, ukinuo ovršne radnje te pri tome odredio da će se postupak u dijelu u kojem je naloženo plaćanje nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

4. Istim rješenjem (pod točkom III.) tužitelj je upozoren da je dužan najkasnije u podnesku predanom sudu u roku od 15 dana od dana primitka tog rješenja iznijeti sve činjenice na kojima temelji svoje zahtjeve i predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje tih činjenica, a tuženik da je dužan najkasnije u roku od 15 dana od primitka tužiteljevog podneska iznijeti sve činjenice na kojima temelji svoje zahtjeve i predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica, sve sukladno odredbi čl. 461.a st. 3. i 4. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19 - dalje ZPP). Navedeno rješenje tužitelj je zaprimio 4. veljače 2021., a tuženik 27. veljače 2021.

5. Postupajući u skladu sa odredbom čl. 461. a st. 3. ZPP-a tužitelj u nastavku postupka prvenstveno ističe kako je tuženik prigovorio rješenju javnog bilježnika 10 mjeseci nakon primitka istog slijedom čega bi prigovor istog trebalo odbaciti. Očitujući se na navode iz prigovora tužitelj ističe da je tuženikov prigovor zastare neosnovan, a navedeno da je razvidno iz datuma predaje prijedloga za ovrhu javnom bilježniku. Nadalje, iz tuženikovog prigovora kao i dostavljene dokumentacije parničnih stranaka da su nesporne dvije činjenice: da je tužitelj obavio usluge kao i da je za njih izdao račune. Osporava navode tuženika da je tužitelju platio predmetne usluge. Ističe kako kompenzacija odnosno kompenzacije koje spominje tuženik tužitelju nisu poznate. Tužitelj da nije radio kompenzaciju s tuženikom te sumnja u autentičnost kompenzacije iz dostavljene konto krtice jer tužitelj s tuženikom nema što kompenzirati, a sporni i neriješeni odnosi tuženika s drugim pravnim i fizičkim osobama da nisu predmet spora među strankama u ovom postupku.

6. Podnesak tužitelja tuženiku je uredno uručen 29. ožujka 2021., a podnesak iz čl. 461.a st. 4. ZPP-a tuženik je sudu dostavo tek 20. listopada 2021. Kako je odredbom čl. 461.a st. 6. ZPP-a propisano da stranke mogu na pripremnom ročištu iznositi nove činjenice i predlagati nove dokaze samo ako ih bez svoje krivnje nisu mogle iznijeti, odnosno predložiti u tužbi, odnosno odgovoru na tužbu ili u podnescima iz st. 3. i 4. ovog članka, nakon što se prethodno uvjerio da na strani stranaka nisu postojali takvi opravdani razlozi, podnesak tuženika od 20. listopada 2021. te nove činjenice i dokaze koje su stranke iznijele odnosno predložile na pripremnom ročištu održanom 18. siječnja 2021. sud nije uzeo u obzir, sve s pozivom na odredbu čl. 461. st. 7. ZPP-a.

7. Sud je izveo dokaz čitanjem svih isprava priloženih spisu.

8. Sukladno odredbi čl. 10. ZPP-a sud nije provodio druge dokaze jer bi to bilo protivno načelu ekonomičnosti postupanja.

9. Tužbeni zahtjev je osnovan.

10. Isplatu iznosa od 2.200,00 kn potražuje tužitelj kao izvođač od tuženika kao naručitelja i to na ime naknade za izradu projektne dokumentacije te provedbu kontrolnih ispitivanja, sve temeljem dospjelih, a nepodmirenih računa broj 8/1/1 od 20. veljače 2017. i 10/1/1 od 28. veljače 2017.

11. Sukladno čl. 9. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 - dalje ZOO) sudionik u obveznom odnosu dužan je ispuniti svoju obvezu i odgovoran je za njezino ispunjenje.

12. Prema Čl. 590. ZOO-a ugovorom o djelu izvođač se obvezuje obaviti određeni posao, kao što je izrada ili popravak neke stvari, izvršenje kakva fizičkog ili umnog rada i sl., a naručitelj se obvezuje platiti mu za to naknadu.

13. Prema odredbi čl. 219. st. 1. ZPP-a svaka stranka dužna je iznijeti činjenice i dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojima pobija dokaze i navode protivne strane.

14. Među strankama nije sporno da je usluga pružena, sporno je tko je pružio uslugu, da li je potraživanje tužitelja podmireno kompenzacijom odnosno je li zastarjelo.

15. Iz računa 8/1/1 od 20. veljače 2017. (stranica 7 spisa) proizlazi da je tužitelj isti izdao tuženiku za izvedene radove ispitivanja elektroinstalacija u iznosu od 500,00 kn sa dospijećem 2. ožujka 2017.

16. Iz računa 10/1/1 od 28. veljače 2017. (stranica 8 spisa) proizlazi da je tužitelj isti izdao tuženiku za izradu glavnog projekta elektroinstalacija te ispitivanje elektroinstalacije u ukupnom iznosu od 1.700,00 kn sa dospijećem 15. ožujka 2017.

17. Iz dostavljene kartice za partnera D. P. j.d.o.o. (stranica 13 spisa) razvidno je da je tuženik utuženi iznos zaveo u svojim poslovnim knjigama.

18. Prvotno, u odnosu na prigovor zastare navodi se kako čl. 214. st. 1-3. ZOO propisuje da zastarom prestaje pravo zahtijevati ispunjenje obveze, zastara nastupa kad protekne zakonom određeno vrijeme u kojem je vjerovnik mogao zahtijevati ispunjenje obveze te da se sud neće obazirati na zastaru ako se dužnik nije na nju pozvao. Kako je tuženik istaknuo prigovor zastare sud je dužan očitovati se na istaknuti materijalnopravni prigovor. U konkretnoj pravnoj stvari ima se primijeniti trogodišnji zastarni rok iz čl. 228. ZOO-a. Razmatrajući razdoblje kada tražbina dospijeva (dospijeće nije osporeno) kao i trenutak kada je podnesen prijedlog za ovrhu kojim se prekida tijek zastare (18. veljače 2020.) zaključuje se kako prigovor zastare nije osnovan jer je prijedlog za ovrhu podnesen unutar trogodišnjeg zastarnog roka.

19. Među strankama nije sporno da je usluga iz utuženih računa tuženiku pružena kao i da su mu uručeni ovdje utuženi računi. Iz dostavljene dokumentacije tuženika - konto kartice tuženika za dobavljača tužitelja, proizlazi da su stranke bile u poslovnom odnosu te da je tuženik utuženi iznos evidentirao upravo na konto kartici ovdje tužitelja. Tuženik u ovom postupku tvrdi da je potraživanje tužitelja zatvoreno kompenzacijom koja je sklopljena u uredu tuženika dana 7. lipnja 2018. između ovdje parničnih stranaka i društva I. j.d.o.o., Z., a koju je tuženik kasnije i proveo u svojim poslovnim knjigama. Tužitelj je osporio prednje navode tuženika kao i sadržaj izvoda iz poslovnih knjiga tuženika ističući kako tužitelj i tuženik nisu sklapali kompenzaciju te da ne postoji pravna osnova kompenzacije. Obzirom da tuženik ne spori da mu je usluga pružena, a račun uručen, ne spori cijenu ni dospijeće, a kako svoje prigovorne navode nije ničim dokazao, već je u prilog istih dostavio samo izvod iz poslovnih knjiga za dobavljača I. j.d.o.o. (stranica 14 spisa) dakle, jednostranu ispravu sastavljenu po tuženiku, koju je tužitelj u cijelosti osporio, sud je ocijenio da je tužbeni zahtjev osnovan zbog čega je održao na snazi platni nalog sadržan u predmetnom rješenju o ovrsi (sukladno čl. 451. st. 3. ZPP-a) u dijelu kojim je tuženiku naloženo tužitelju platiti iznos od 2.200,00 kn kao iznos dugovane glavnice. Platni nalog je održan na snazi i u dijelu kojim je tuženiku naloženo platiti tužitelju i zatezne kamate, a potonje sukladno čl. 12.a Zakona o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi (Narodne novine broj: 81/13, 78/15), kao posebnom zakonu.

20. U odnosu na dio platnog naloga kojim je tuženiku naloženo podmiriti tužitelju trošak ovršnog postupka u ukupnom iznosu od 199,75 kn, od čega iznos od 143,50 kn kao nastali trošak te iznos od 56,25 kn kao predvidivi trošak, kao osnovan tužitelju se priznaje trošak na ime nagrade javnom bilježniku u iznosu od 100,00 kn (sa PDV-om) sukladno čl. 6. st. 1. Pravilnika o nagradama i naknadi troškova javnih bilježnika u ovršnom postupku (Narodne novine broj: 151/05, 8/11, 114/12) kao i trošak dostave u iznosu od 34,80 kn, a potonje sukladno čl. 4. i 5. Pravilnika prema kojim odredbama javni bilježnik neposredno od ovrhovoditelja naplaćuje pripadajuću mu nagradu i naknadu troškova, a ovrhovoditelj nije ovlašten tražiti od javnog bilježnika postupanje po njegovom prijedlogu sve dok ne podmiri javnobilježničku nagradu i troškove iz čl. 37. Pravilnika o privremenoj javnobilježničkoj tarifi (Narodne novine broj: 97/01, 115/12, 120/15). Nije tužitelju priznat PDV na priznati trošak javnobilježničke dostave koji iznosi 8,70 kn jer se na materijalni trošak isti ne obračunava kao ni predvidivi ovršni trošak u iznosu od 56,25 kn koji tužitelju nije mogao nastati obzirom da je tuženik pravodobno podnio prigovor.

21. Dakle, ukupno je tužitelju na ime ovršnog troška priznat iznos od 134,80 kn (u kojem dijelu je platni nalog održan na snazi), dok je za preostali iznos od 56,25 kn platni nalog ukinut i tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan.

U Zadru 21. siječnja 2022.

Sudska savjetnica

Sutkinja

Iva Begonja Vuković

Katarina Zdunić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove odluke dopuštena je žalba.

Stranci koja je pristupila na ročište za objavu, rok za žalbu teče od dana tog ročišta; stranci koja nije pristupila na ročište za objavu presude, a o njemu je uredno obaviještena, rok za žalbu teče od dana tog ročišta dok stranci koja nije pristupila na ročište za objavu presude, a o njemu nije uredno obaviještena, rok za žalbu teče od dana dostave pisanog otpravka presude.

Rok za žalbu je 15 dana.

Žalba se dostavlja u dovoljnom broju primjeraka za sud i stranke u postupku ovom sudu za Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.

Presuda u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i bitnih povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2., osim povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 3. ZPP-a.

DNA:

- tužitelju uz poziv na plaćanje sudske pristojbe na presudu u iznosu od 100,00 kn,

- tuženiku,

- u spis.