Republika Hrvatska

Općinski sud u Sesvetama

Stalna služba u Vrbovcu

Vrbovec, Trg Petra Zrinskog 22

Posl.broj: 18 P-1296/2019-30

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Sesvetama Stalna služba u Vrbovcu po sucu Zdenki Kudović-Husain, u parničnom predmetu tužitelja S. L. OIB... iz P., zastupanog po odvjetnicima O. d., F.&H. iz Z., protiv tuženika Z. b. d.d. OIB... Z., zastupane po odvjetnicima O. d. P. & P. iz Z., radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon provedene glavne i javne rasprave zaključene na ročištu 14. prosinca 2021. u prisutnosti punomoćnika stranaka, a potom na ročištu 20. siječnja 2022.

p r e s u d i o  j e

I Utvrđuje se da su djelomično ništetne odredbe Ugovora o namjenskom kreditu broj ... od 22.11.2006. godine, zaključenog između tužene Z. b. d.d., Z.; OIB:... kao kreditora i tužitelja S. L., D. S., OIB:..., kao korisnika kredita, potvrđenog od strane Javnog bilježnika K. C. iz D. S., pod brojem OU-887/2006 i to:

- odredbe članku 1. u dijelu koji glasi: „…u kunskoj protuvrijednosti od 103.700,00 CHF (slovima:stotritisuće sedamsto švicarskih franaka) obračunato prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate kredita. …., uz valutnu klauzulu,..;

- odredba članku 2. u dijelu koji glasi: „… koja je tijekom postojanja obveze po ovom Ugovoru promjenljiva u skladu s promjenama tržišnih uvjeta, a temeljem Odluke o kamatnim stopama Z. b. d.d…., ….., sve u kunskoj protuvrijednosti obračunato po srednjem tečaju HNB na dan plaćanja.“;

- odredbe čl. 7. u dijelu koji glasi: „ …. u kunskoj protuvrijednosti…. obračunatoj po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke važećem za CHF na dan plaćanja. Za slučaj izmjene redovne kamatne stope sukladno Odluci o kamatnim stopama Kreditora Korisnik kredita pristaje da Kreditor povisi ili snizi iznos anuiteta iz prethodnog stavka te se obvezuje plaćati tako izmijenjene anuitete.“;

- odredba čl. 23. P u dijelu koji glasi: „Korisnik kredita i ostale ugovorne strane na strani Korisnika kredita izjavljuju Kreditoru da su upoznati s činjenicom da su kredit iz članka 1. ovog Ugovora te sve obveze na povrat kredita iz ovog Ugovora vezani uz valutnu klauzulu, pa ovime i izrijekom potvrđuju da pristaju na sve rizike i učinke koji

Posl.broj: 18 P-1296/2019-30

mogu proizaći iz promjena tečajnih odnosa nastalih za vrijeme postojanja ugovornog odnosa na temelju ovog Ugovora.“

II Nalaže se tuženiku Z. b. d.d. Z., da tužitelju S. L. isplati iznos od 221.047,24 kn sa zakonskim zateznim kamatama koje teku:

-na iznos od 88,39 kn od 15. studenoga 2007. do isplate

-na iznos od 41,32 kn od 15. prosinca 2007. do isplate

-na iznos od 122,84 kn od 15. siječnja 2008. do isplate

-na iznos od 109,79 kn od 15. veljače 2008. do isplate

-na iznos od 363,70 kn od 15. ožujak 2008. do isplate

-na iznos od 346,38 kn od 15. travnja 2008 do isplate

-na iznos od 248,36 kn od 15. svibnja 2008. do isplate

-na iznos od 285,37 kn od 15. lipnja 2008. do isplate

-na iznos od 256,36 kn od 15. srpnja 2008. do isplate

-na iznos od 250,22 kn od 15. kolovoza 2008. do isplate

-na iznos od 249,15 kn od 15. rujna 2008. do isplate

-na iznos od 360,39 kn od 15. listopada 2008. do isplate

-na iznos od 428,08 kn od 15. studenoga 2008. do isplate

-na iznos od 331,90 kn od 15. prosinca 2008. do isplate

-na iznos od 591,40 kn od 15. siječnja 2009. do isplate

-na iznos od 594,10 kn od 15. veljače 2009. do isplate

-na iznos od 506,93 kn od 15. ožujka 2009. do isplate

-na iznos od 526,93 kn od 15. travnja 2009. do isplate

-na iznos od 530,92 kn od 15. svibnja 2009. do isplate

-na iznos od 496,50 kn od 15. lipnja 2009. do isplate

-na iznos od 502,50 kn od 15. srpnja 2009. do isplate

-na iznos od 613,74 kn od 15. kolovoza 2009. do isplate

-na iznos od 651,87 kn od 15. rujna 2009. do isplate

-na iznos od 609,51 kn od 15. listopada 2009. do isplate

-na iznos od 636,88 kn od 15. studenoga 2009. do isplate

-na iznos od 632,52 kn od 15. prosinca 2009. do isplate

-na iznos od 706,41 kn od 15. siječnja 2010. do isplate

-na iznos od 753,87 kn od 15. veljače 2010. do isplate

-na iznos od 743,59 kn od 15. ožujka 2010. do isplate

-na iznos od 790,74 kn od 15. travnja 2010. do isplate

-na iznos od 877,13 kn od 15. svibnja 2010. do isplate

-na iznos od 895,64 kn od 15. lipnja 2010. do isplate

-na iznos od 997,19 kn od 15. srpnja 2010. do isplate

-na iznos od 993,76 kn od 15. kolovoza 2010. do isplate

-na iznos od 1.204,28 kn od 15. rujna 2010. do isplate

-na iznos od 1.081,65 kn od 15. listopada 2010. do isplate

-na iznos od 1.110,01 kn od 15. studenoga 2010. do isplate

-na iznos od 989,48 kn od 15. prosinca 2010. do isplate

-na iznos od 1.000,59 kn od 15. siječnja 2011. do isplate

-na iznos od 956,28 kn od 15. veljače 2011. do isplate

-na iznos od 983,11 kn od 15. ožujka 2011. do isplate

-na iznos od 984,51 kn od 15. travnja 2011. do isplate

-na iznos od 1.066,33 kn od 15. svibnja 2011. do isplate

-na iznos od 1.240,23 kn od 15. lipnja 2011. do isplate -na iznos od 1.438,12 kn od 15. srpnja 2011. do isplate

Posl.broj: 18 P-1296/2019-30

-na iznos od 1.564,73 kn od 15. kolovoza 2011. do isplate

-na iznos od 1.230,77 kn od 15. rujna 2011. do isplate

-na iznos od 1.118,42 kn od 15. listopada 2011. do isplate

-na iznos od 1.125,93 kn od 15. studenoga 2011. do isplate

-na iznos od 1.141,61 kn od 15. prosinca 2011. do isplate

-na iznos od 1.238,37 kn od 15. siječnja 2012. do isplate

-na iznos od 1.267,53 kn od 15. veljače 2012. do isplate

-na iznos od 1.235,76 kn od 15. ožujka 2012. do isplate

-na iznos od 1.230,98 kn od 15. travnja 2012. do isplate

-na iznos od 1.247,07 kn od 15. svibnja 2012. do isplate

-na iznos od 1.275,05 kn od 15. lipnja 2012. do isplate

-na iznos od 1.240,14 kn od 15. srpnja 2012. do isplate

-na iznos od 1.230,51 kn od 15. kolovoza 2012. do isplate

-na iznos od 1.144,90 kn od 15. rujna 2012. do isplate

-na iznos od 1.218,21 kn od 15. listopada 2012. do isplate

-na iznos od 1.253,06 kn od 15. studenoga 2012. do isplate

-na iznos od 1.230,24 kn od 15. prosinca 2012. do isplate

-na iznos od 1.202,85 kn od 15. siječnja 2013. do isplate

-na iznos od 1.193,42 kn od 15. veljače 2013. do isplate

-na iznos od 1.183,67 kn od 15. ožujka 2013. do isplate

-na iznos od 1.251,82 kn od 15. travnja 2013. do isplate

-na iznos od 1.151,55 kn od 15. svibnja 2013. do isplate

-na iznos od 1.135,16 kn od 15. lipnja 2013. do isplate

-na iznos od 1.144,96 kn od 15. srpnja 2013. do isplate

-na iznos od 1.134,66 kn od 15. kolovoza 2013. do isplate

-na iznos od 1.171,34 kn od 15. rujna 2013. do isplate

-na iznos od 1.198,52 kn od 15. listopada 2013. do isplate

-na iznos od 1.206,67 kn od 15. studenoga 2013. do isplate

-na iznos od 1.247,99 kn od 15. prosinca 2013. do isplate

-na iznos od 1.206,29 kn od 15. siječnja 2014. do isplate

-na iznos od 683,93 kn od 15. veljače 2014. do isplate

-na iznos od 705,93 kn od 15. ožujka 2014. do isplate

-na iznos od 686,77 kn od 15. travnja 2014. do isplate

-na iznos od 659,29 kn od 15. svibnja 2014. do isplate

-na iznos od 665,22 kn od 15. lipnja 2014. do isplate

-na iznos od 684,84 kn od 15.srpnja 2014. do isplate

-na iznos od 700,50 kn od 15. kolovoza 2014. do isplate

-na iznos od 150.649,63 kn od 28. kolovoza 2014. do isplate i to po stopi od 14% godišnje za razdoblje od dospijeća pojedinog iznosa do 30. lipnja 2011., zatim po stopi od 12% godišnje za razdoblje od 1. srpnja 2011. do 31. srpnja 2015., a od 1. kolovoza 2015. godine do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, sve u roku od 15 dana.

III Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 20.605,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za

Posl.broj: 18 P-1296/2019-30

referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena tekućim od 18. siječnja 2022. pa do isplate, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je kao korisnik kredita s tuženikom kao kreditorom sklopio 22. studenoga 2006. Ugovor o namjenskom kreditu broj ... (dalje: Ugovor) koji je 23. studenoga 2006. potvrđen kod javnog bilježnika K. C. iz D. S. pod brojem OU-887/2006. Tim Ugovorom u članku 1. ugovoreno je da mu kreditor odobrava kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 103.700,00 CHF obračunato po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke (dalje: HNB) na dan isplate kredita, a člankom 2. je ugovoreno da je korisnik kredita dužan kredit otplaćivati u anuitetima sa redovnom kamatom tijekom postojanja obveze po Ugovoru koja je promjenjiva u skladu sa promjenama tržišnih uvjeta, a temeljem Odluke o kamatnim stopama Z. b. d.d. koja je na dan sklapanja Ugovora iznosila 4,50% godišnje, interkalarnu kamatu po stopi jednakoj stopi redovne kamate, sve u kunskoj protuvrijednosti obračunato po srednjem tečaju HNB na dan plaćanja. Kredit je ugovoren na rok otplate od 25 godina, a namjena kredita za kupnju i uređenje kuće. Prema članku 7. Ugovora ugovoren je iznos mjesečnog anuiteta u kunskoj protuvrijednosti od 571,10 CHF obračunatoj po srednjem tečaju HNB važećem na dan plaćanja, a da iznos anuiteta sadrži glavni dug i kamatu obračunatu temeljem kamatne stope važeće na dan sklapanja Ugovora te za slučaj izmjene redovne kamatne stope sukladno Odluci o kamatnim stopama kreditora, da korisnik kredita pristaje na kreditor povisi ili snizi iznos anuiteta te da se obvezuje plaćati tako izmijenjene anuitete o kojima će ga kreditor obavijestiti.

2. Tvrdi da je predmetni Ugovor potrošački ugovor sukladno odredbama Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/2003-dalje:ZZP/03) te da se na njega protežu posljedice presude Trgovačkog suda u Zagrebu donesene pod brojem P-1401/2012 potvrđene odlukama Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/13 i poslovni broj Pž-6632/17 u predmetu tužitelja savez protiv ovdje tuženika kao prvotuženika u tom postupku, radi zaštite kolektivnih interesa i prava potrošača, a kojom je pravomoćno utvrđeno da su postupanjem ovdje tuženika, u razdoblju od 1. travnja 2005. do 31. prosinca 2008. povrijeđeni kolektivni interesi i prava potrošača- korisnika kredita zaključivanjem ugovora o kreditu korištenjem u njima nepoštenih i ništetnih ugovornih odredbi u dijelu u kojem je ugovorena redovna kamata po promjenjivoj stopi tijekom trajanja otplate kredita i u dijelu kojim je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak.

3. Sporni Ugovor je po tužitelju sklopljen na unaprijed formuliranom obrascu standardnog ugovora o kreditu iz ponude tuženika, s unaprijed formuliranim standardnim ugovornim odredbama o svim elementima ugovornog odnosa koji se odnose na zaštitnu klauzulu kojom je glavnica kredita vezana za tečaj valute u švicarskom franku, kao i odredbama o ugovorenim promjenjivim kamatnim stopama, te se o tim klauzulama uopće nije pregovaralo prije i kod sklapanja ugovora niti je on, tužitelj, mogao ikako utjecati na tekst tih odredaba. Tvrdi kako zbog toga kao potrošač prilikom sklapanja Ugovora nije mogao razumjeti i predvidjeti ekonomske posljedice u smislu visine obveze koja za njega proizlazi iz tako ugovorenih odredbi

Posl.broj: 18 P-1296/2019-30

pa se sukladno odredbi članka 81. ZZP/03 radi o nepoštenim ugovornim odredbama koje su prema članku 87. toga Zakona ništetne.

4. Ukazuje kako je tijekom trajanja spornog ugovornog odnosa tuženik više puta mijenjao kamatnu stopu na višu od ugovorene od 4,50% godišnje te mijenjao i tečaj švicarskog franka u odnosu na domaću valutu kunu te je uslijed jednog i drugog iznos njegova anuiteta tijekom trajanja ugovornog odnosa znatno povećan u odnosu na početne anuitete do te mjere da je u pojedinim razdobljima bio veći i za 50% od početnih anuiteta.

5. Stoga pozivom na odredbe članka 323. i članka 1111. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18-dalje ZOO) predmetnom tužbom traži utvrđenje ništetnosti pojedinih odredaba Ugovora kao i povrat iznosa koje je tuženik stekao temeljem takvih ništetnih odredbi bez pravne osnove, a čija će se visina odrediti nakon provođenja financijskog vještačenja. Podneskom od 13. prosinca 2019. precizirao je zatraženi novčani iznos zatraživši isplatu iznosa od 212.505,23 kn sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, a nakon provedenog financijskog vještačenja podneskom od 19. listopada 2020. konačno je postavio tužbeni zahtjev i to na utvrđenje ništetnosti pojedinih odredaba ugovora iz članka 1., članka 2., članka 7. i članka 23.P te zatražio isplatu iznosa od 221.047,24 kn sa zakonskim zateznim kamatama od svakog pojedinog više plaćenog anuiteta pa do isplate, kao i naknadu troškova parničnog postupka.

6. U odgovoru na tužbu tuženik je osporio istaknute tužbene zahtjeve iz tužbe kako u pogledu pravne osnove tako i visine, kao i činjenice i razloge kojima je tužitelj obrazložio tužbu. Tvrdi da tužitelj ničim nije dokazao da je tuženik stekao kakvu korist na njegov teret. Prigovorio je neodređenosti tužbenog zahtjeva i predložio odbaciti postavljeni kondemnatorni dio tužbenog zahtjeva. Istakao je i prigovor zastare novčanog potraživanja tvrdeći da tužitelj nije bio stranka u postupku po kolektivnoj tužbi pa da do podnošenja ove tužbe nije poduzeo ni jednu radnju kojom bi prekinuo petogodišnji rok zastare eventualnog prava po osnovi stečenog bez osnove.

8. Podneskom od 6. travnja 2020. usprotivio se i preinaci tužbe, te istakao da tužitelj nije dokazao svojstvo potrošača iz spornog Ugovora, da je kuća kupljena sredstvima kredita iz toga Ugovora.

9. Također je u cijelosti osporio konačno postavljeni tužbeni zahtjev prigovorivši i načinu obračuna po sudskom vještaku financijske struke, a osim svih prije iznesenih prigovora je prigovorio i zatraženom tijeku zateznih kamata smatrajući da sve i da je osnovan zahtjev tužitelja za vraćanje navodno stečenog bez osnove, da bi tužitelju pripadale samo zakonske zatezne kamate od dana podnošenja tužbe u ovom predmetu.

10. Stoga je predložio odbiti tužbene zahtjeve u cijelosti i zatražio naknadu troškova parničnog postupka.

11. Tijekom glavne rasprave izvršen je uvid u Ugovor o namjenskom kreditu (list 8-13 spisa), izvadak iz zemljišne knjige (list 14), presudu Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 (list 15-22), presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/13-4 (list 23-24), i istoga suda poslovni broj Pž-

Posl.broj: 18 P-1296/2019-30 6632/2017-10 (list 25-26), potvrdu tuženika od 20. svibnja 2019. (list 27), pregled promjena kamatnih stopa i promet po kreditu (list 28-37 te 38-47),presudu Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-2245/17-2 (list 48-54), dokumentaciju tuženika uz odgovor na tužbu (list 63-69), nalaz sudskog vještaka N. Ž. (list 78-89), izvode iz tiskovina i stručnih radova predanih od tuženika (list 123-138), provedeno je financijsko vještačenje po sudskom vještaku A. M. iz S. (list 145-150 i 175) te je saslušan tužitelj kao parnična stranka (list 204-206).

12. Ocjenjujući izvedene dokaze primjenom odredbe članka 8. Zakona o parničnom postupku (NN53/91, 91/92,112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19,dalje: ZPP) utvrđeno je da je konačno postavljeni tužbeni zahtjev osnovan.

13. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje ništetnosti pojedinih odredaba Ugovora o kreditu broj ..., kreditna partija ... sklopljenog između stranaka 22. studenoga 2006. i to onih o ugovorenoj kamati po promjenjivoj kamatnoj stopi i o valutnoj klauzuli kojom je glavnica vezana za tečaj švicarskog franka te zahtjev za isplatom preplaćenih iznosa kredita stečenog bez osnove.

14. Nesporno je da su stranke 22. studenoga 2006. sklopile Ugovor o kreditu kojim je tuženik kao kreditor odobrio i stavio tužitelju kao korisniku kredita na raspolaganje kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 103.700,00 CHF obračunato prema srednjem tečaju HNB na dan isplate kredita, na rok otplate od 25 godina sa mjesečnim anuitetom u kunskoj protuvrijednosti od 571,10 CHF obračunato prema srednjem tečaju HNB važećem za tu valutu na dan plaćanja, a u kojem je sadržan glavni dug i kamata obračunata temeljem kamatne stope od 4,50% godišnje važeće na dan sklapanja Ugovora, ali je ugovoreno i da je redovna kamata tijekom trajanja Ugovora promjenjiva "...u skladu sa promjenom tržišnih uvjeta, a temeljem Odluke o kamatnim stopama...". Također je ugovorena i namjena kredita u svrhu kupnje i adaptacije kuće u D. S. Također je nesporno da je kredit u cijelosti otplaćen 29. kolovoza 2014.

15. Sporno je smatra li se tužitelj potrošačem pa da se temeljem odredbe članka 502.c ZPP-a ima pravo pozivati na utvrđenja iz pravomoćne presude po kolektivnoj tužbi potrošača u predmetu Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. kojom su utvrđene nepoštenim i ništetnim odredbe u ugovorenoj redovnoj kamati po promjenjivoj stopi kao i valutna klauzula glavnice vezane za švicarski franak, kako u ovom postupku ne bi bio u obvezi dokazivati te činjenice.

16. Spornu činjenicu smatra li se tužitelj potrošačem u tom pravnom poslu u smislu odredbe članka 1. točka 1. ZZP/03 sud je utvrdio uvidom u Ugovor o kreditu kao i iskazom samog tužitelja. Navedenom odredbom propisano je da je potrošač svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao na tržištu, u svrhe koje nisu namijenjene njegovom zanimanju niti njegovoj poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti. Da tužitelj nije sklopio sporni Ugovor u vezi ikakve poslovne djelatnosti ili svojeg zanimanja proizlazi iz samog sadržaja Ugovora (članak 6.) kojim je ugovorena namjena kredita za kupnju i adaptaciju kuće u D. S. U svom iskazu kao parnične stranke pak obrazložio je da je tim kreditom kupio navedenu kuću i to od prodavatelja Z. T. koji je u Ugovoru naznačen kao založni dužnik, a i podmirio neke dugove obitelji. U toj kući tvrdi da i danas žive njegove supruga i kćerka, dok on živi i

Posl.broj: 18 P-1296/2019-30

prijavljen je u P. ali dolazi u tu kuću. Poriče da bi u vrijeme sklapanja spornog Ugovora imao kakav obrt ili da bi bio osnivač kakvog trgovačkog društva, već tvrdi da je bio u mirovini kao invalid Domovinskog rata. Ostale nekretnine tvrdi da je stekao nakon sklapanja predmetnog Ugovora.

17. Tuženik nije stavio primjedbi na njegov iskaz niti ga ičim doveo u sumnju, a ni predložio ikakvih dokaza na okolnost da se ne radi o potrošačkom ugovoru. Stoga sud poklanja vjeru iskazu tužitelja i utvrđuje njegov status u predmetnom Ugovoru sklopljenom s tuženikom kao potrošača u smislu odredaba ZZP/03, a budući da se u tužbi pozvao na utvrđenja iz naprijed navedenog spora po kolektivnoj tužbi potrošača, koja se odnosi i na ovdje tuženika, ovaj sud je vezan utvrđenjima iz presude donesene u tom predmetu i ne mora u ovom postupku dokazivati ništetnost ugovornih odredbi o ugovorenoj kamati po promjenjivoj stopi i valutnoj klauzuli vezanoj za švicarski franak,.

18. Naime, presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013. koja je u relevantnim dijelovima potvrđenom presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014., pravomoćno utvrdio da je u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. ovdje tuženik povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima koristeći ništetne i nepoštene odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenjiva u skladu sa jednostranom odlukom tuženika i drugim njegovim internim aktima, a da prije zaključenja ugovora i u vrijeme zaključenja ugovora tuženik kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženika o promjeni stope ugovorne kamate, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, sve na štetu potrošača, čime je postupio suprotno odredbama članka 81., 82. i 90. tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/03) u razdoblju od 10. rujna 2003. do 6. kolovoza 2007., te protivno odredbama članka 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača (NN 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09 i 133/09) u razdoblju od 7. kolovoza 2007. pa nadalje. Vrhovni sud Republike Hrvatske je presudom poslovni broj Revt-249/14-2 od 9. travnja 2015. odbio reviziju tuženika.

19. Nadalje, ista je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu potvrđena presudom Visokog Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018. u dijelu kojim je utvrđeno da je tuženik kao banka povrijedio pri sklapanju ugovora o kreditu u istom razdoblju kolektivne interese i prava potrošača koristeći ništetne i nepoštene ugovorne odredbe ugovarajući valutu uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja tih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što je uzrokovalo neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, te je i u odnosu na tu odluku drugostupanjskog suda revizija tuženika odbijena presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-2221/2018-11 od 3. rujna 2019.

20. Stoga ta parnica ima izravni učinak i na pravo tužitelja kao potrošača u ovoj parnici te obvezuje i ovaj sud u utvrđenju odlučne činjenice o ništetnosti odredaba

Posl.broj: 18 P-1296/2019-30

Ugovora o kreditu sklopljenog između stranaka u ugovaranju kamate i valutne klauzule.

21. No, čak i provedenim saslušanjem tužitelja u ovom postupku samo je potvrđeno kako je tužitelj kao ugovorna strana u predmetnom Ugovoru bio u neravnopravno položaju i da nije mogao utjecati na uvjete ugovora već očito samo birati valutnu klauzulu vezanu za glavnicu kredita dok su svi ostali uvjeti ugovora bili unaprijed određeni od kreditora. Tako tvrdi da mu je kredit sa valutnom klauzulom vezanom za tečaj švicarskog franka (CHF) preporučio upravo službenik banke (prezimenom Ž.) koji mu je dao do znanja da se ugovara promjenjiva kamatna stopa, ali mu je na izričiti upit koji je kredit povoljniji (jer mu je izradio i izračun vezan za valutu EURO) rekao kako se krediti vezani za valutu CHF više sklapaju te da je i izračun u toj valuti bio tada povoljniji. Iako priznaje da je bio svjestan da se stopa zatezne kamate može mijenjati u roku otplate kredita nije računao na njezina drastična povišenja, niti je na takav rizik upozoren od kreditora. Dakle, očito je da se o pojedinim odredbama ovog Ugovora nije pregovaralo niti se moglo pregovarati, već je sklopljen po unaprijed formuliranom standardnom ugovoru tuženika kao trgovca pa su odredbe ugovora o valutnoj klauzuli vezanoj za valutu CHF kao i odredbe o promjenjivoj ugovornoj kamati nepoštene u smislu odredbe članka 81. i 82. ZZP/03, a posljedica nepoštenih ugovornih odredbi je u smislu odredbe članka 87. toga Zakona ništetnost.

22. Valja reći kako tuženik ni ne tvrdi da se prilikom sklapanja predmetnog Ugovora moglo pregovarati o tim odredbama, te da se ne radi o tipskom ugovoru po unaprijed formuliranom obrascu tuženika kao trgovca već apostrofira kako je tužitelj bio upoznat sa ugovornom odredbom o promjenjivosti ugovorene kamate, te valutnom klauzulom. Stoga sud nije usvojio njegov dokazni prijedlog za saslušanjem osobnog bankara tužitelja jer se ni ne predlaže saslušati ga na te sporne okolnosti, a osim toga, od predlaganja u odgovoru na tužbu još 22. srpnja 2019. pa sve do ročišta na kojem je zaključena glavna rasprava 14. prosinca 2021. nije pribavio točne podatke o identitetu te osobe.

23. Iz pregleda kamatnih stopa tuženika (list 28) kao i nalaza i mišljenja sudskog vještaka za financije A. M. proizlazi da je kroz vrijeme otplate spornog Ugovora redovna kamata od početno ugovorenih 4,50% godišnje rasla čak do 6,304195 % godišnje što je 40% veća stopa od prvobitno ugovorene pa je životno i logično da takvo povećanje tužitelj zasigurno nije imao razloga očekivati, a niti da bi to prihvatio da ga je i o takvom mogućem scenariju upozorio osobni bankar.

24. Slično je i sa povećanjem tečaja valute CHF u odnosu na domaću valutu u kunama, a što je vidljivo usporedbom prometa po kreditu (list 29) iz kojeg proizlazi polazni tečaj prije sklapanja ugovora na dan 17. studenoga 2006. od 4,58850 kn za 1 CHF (103.700,00 CHF=475.828,28 kn) dok je tijekom otplate kredita taj tečaj porastao preko 6,00 kn za 1 CHF te je u jednom času iznosio čak 6,755068 kn za 1 CHF što proizlazi iz izračuna sudskog vještaka (stupac 5).

25. Obzirom da iz obračuna vještaka proizlazi kako su tužiteljevi anuiteti od početnih 2.610,36 kn rasli čak i preko 4.000,00 kn, očito je da u trenutku sklapanja Ugovora sve i da je bio svjestan činjenice ugovaranja promjenjive kamatne stope i

Posl.broj: 18 P-1296/2019-30

eventualne promjene tečaja ugovorene valutne klauzule, zasigurno nije mogao pretpostaviti i očekivati takav enormni porast anuiteta i preko 50%.

26. Stoga je osnovan njegov zahtjev za utvrđenje ništetnosti dijela ugovornih odredbi spornog Ugovora o kreditu u dijelu tako ugovorene redovne kamate po promjenjivoj stopi i glavnice vezane za promjenu tečaja valute CHF, a kako je precizirao u tužbenom zahtjevu pa je odlučeno kao u točki I izreke presude.

27. Svoj restitucijski zahtjev za isplatu iznosa koje je tuženik primio uslijed ništetnih odredbi Ugovora temelji na odredbama članka 323. i članka 1111. ZOO-a.

28. Odredbom članka 323. ZOO-a propisane su posljedice ništetnosti ugovora tako da je svaka ugovorna strana dužna vratit drugoj sve što je primila temeljem takvog ugovora (stavak 1.), a ugovaratelj koji je kriv za sklapanje ništetnog ugovora odgovoran je suugovaratelju za štetu koju ovaj trpi zbog ništetnosti ugovora ako ovaj nije znao ili prema okolnostima nije morao znati za postojanje uzroka ništetnosti (stavak 2.).

29. Člankom 1111. ZOO-a propisano je, kada dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a da taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga odnosno ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi. Odredbom članka 1115. ZOO-a propisan je opseg vraćanja, da se pored stečenog bez osnove vraćaju i zatezne kamate i to ako je stjecatelj bio pošten od dana podnošenja zahtjeva, a ako je bio nepošten od dana stjecanja.

30. Slijedom navedenog tužitelju pripada pravo na povrat koristi koju je tuženik kao druga ugovorna strana ostvario temeljem tih ništetnih ugovornih odredbi, a što predstavlja razliku između anuiteta u vrijeme sklapanja ugovora i povećanih anuiteta tijekom otplate kredita temeljem povećanja kamatne stope i porasta tečaja valute CHF u odnosu na kunu. Nepoštena odredba u cijelosti ne obvezuje potrošača, ništetnost odredaba ugovora djeluje od samog trenutka sklapanja ugovora te se potrošač ima dovesti u položaj koji je imao u trenutku sklapanja ugovora kao da te nepoštene odredbe nije ni bilo, a u cilju uspostavljanja ravnoteže između prava i obveza stranaka te mu pripada pravo na naknadu svih iznosa koje je morao platiti tuženiku na temelju nepoštenih i ništetnih odredbi.

31. Visina te naknade utvrđena je po vještaku za financije mr A. M. koji je dao nalaz sukladno pravilima struke i utvrdio je da je tužitelj ukupno preplatio tuženiku iznos od 221.047,24 kn, dakle i po osnovi povišenja kamatne stope i po osnovi porasta tečaja, od čega na povišenje kamatne stope otpada iznos od 39.926,22 kn, a na promjenu tečaja iznos od 181.121,02 kn. Iako je tuženik prigovorio načinu izračuna vještaka, tvrdeći da je dva puta računao tečajnu razliku, u svojem pisanom očitovanju od 22. rujna 2021. ostao je kod prvobitno danog mišljenja, otklanjajući tvrdnje o dvostrukom izračunu tečajne razlike, na što tuženik više nije prigovarao. 32. Stoga sud prihvaća stručnim, objektivnim i ispravno računski sačinjenim nalaz i mišljenje vještaka te utvrđuje da je tuženik na temelju nepoštenih i ništetnih ugovornih odredbi ostvario za sebe nepripadnu financijsku korist u iznosu od 221.047,24 kn koji je dužan vratiti tužitelju.

Posl.broj: 18 P-1296/2019-30

33. Neosnovan je tuženikov prigovor zastare dijela potraživanja tužitelja. Zastarni rok kod restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane uslijed ništetnosti dužne jedna drugoj vratiti sve ono što su primile počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora. To proizlazi iz pravnog shvaćanja sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 30. siječnja 2020. pa prevedeno na predmetni spor zastara potraživanja restitucijskog zahtjeva tužitelja počela bi teći pravomoćnošću presude u ovom predmetu kojom je utvrđena ništetnost odredbe ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli.

34. No, sve i kad bi se ništetnost spornog Ugovora prosuđivala ne temelju učinaka presude o ništetnosti iz kolektivne tužbe, cijeneći da je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu postala pravomoćna 13. lipnja 2014. (u odnosu na ništetnost odredbe o promjenjivoj stopi ugovorene kamate) te 14. lipnja 2018. (u odnosu na valutnu klauzulu), proizlazi da predmetno potraživanje nije zastarjelo jer je tužba podnesena 11. lipnja 2019., dakle unutar zastarnog roka od pet godina sukladno odredbi članka 225. ZOO-a.

35. Na pojedine mjesečne iznose preplaćenih anuiteta temeljem nepoštenih ugovornih odredbi tužitelju pripadaju i zakonske zatezne kamate sukladno odredbi članka 29. stavak 1. i 2. ZOO-a od dana svakog više plaćenog anuiteta pa do isplate jer je tuženik nesavjesni stjecatelj budući da se radi o koristi koju je kontinuirano crpio od tužitelja kroz razdoblje otplate kredita na temelju nepoštenih ugovornih odredbama za koje je znao i morao znati da su nepoštene jer tužitelj kao potrošač nije bio u ravnopravnom položaju i imao mogućnost o njima pregovarati pa ih i ne prihvatiti.

36. Za dodati je da je po uvjerenju ovog suda tužitelj u tužbi za restitucijski zahtjev na isplatu stečenog bez osnove postavio stupnjevitu tužbu temeljem odredbe članka 186.b stavak 2. ZPP-a predloživši da se prethodno vještačenjem utvrdi pripadajući mu iznos. Tijekom postupka je prije izvođenja vještačenja i to po traženju suda postavio određeni tužbeni zahtjev na iznos od 212.505,23 kn sa zakonskim zateznim kamatama od svakog preplaćenog anuiteta do isplate, a nakon provedenog financijskog vještačenja u ovom predmetu (jer tuženik nije prihvatio njegov izračun sačinjen po sudskom vještaku kojeg je sam angažirao), povisio je tužbeni zahtjev sukladno provedenom vještačenju u ovom predmetu zatraživši isplatu iznosa od 221.047,24 kn.

37. Tuženik se protivio preinaci tužbe no sud ju je dopustio temeljem odredbe članka 190. stavak 2. i 3. ZPP-a jer smatra da bez svoje krivnje nije mogao doći do točnog podatka o visini svojeg novčanog potraživanja koje mu doista i pripada, a koje je očito veće prema provedenom vještačenu u ovom predmetu, pa je svrsishodno za konačno rješenje odnosa među strankama dopustiti tu preinaku.

38. O zatraženim troškovima postupka odlučeno je primjenom odredbe članka 154. stavak 1. i članka 155. ZPP-a, a primjenjujući Tarifu o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15,dalje:Tarifa)

.

Posl.broj: 18 P-1296/2019-30

39. Opravdanim troškovima zastupanja tužitelju se priznaju troškovi sastava tužbe u iznosu od 1.000,00 kn po Tbr. 7/1 Tarife (za označenu vrijednost predmeta spora od 10.100,00 kn), podnesak od 10. prosinca 2019. sa ispravkom i dopunom tužbe u iznosu od 2.500,00 kn po Tbr. 8/1 Tarife ( za označenu vrijednost predmeta spora od 212.505,23 kn) te na istu vrijednost predmeta spora za sastav obrazloženog podneska od 26. svibnja 2020., te podneske od 19. listopada 2020. i 29. listopada 2021. kojima se očitovao na nalaz i dopunu sudskog vještaka, sve u iznosima po 2.500,00 kn za jednu radnju primjenom Tbr. 8/1 Tarife, kao i za pristup punomoćnika ročištu 14. prosinca 2021. u iznosu od 2.500,00 kn po Tbr. 9/1 Tarife. Dakle ukupno mu je opravdano troškova zastupanja u iznosu od 13.500,00 kn, na koji iznos mu po Tbr. 42. Tarife pripada pravo na troškove PDV-a od 25% što čini daljnji iznos od 3.375,00 kn te mu ukupni troškovi zastupanja time iznose 16.875,00 kn. 40. Od ostalih opravdanih troškova priznaje mu se 400,00 kn na ime pristojbe na tužbu, 1.330,00 kn za pristojbu na presudu te 2.000,00 kn za plaćeni predujam za vještačenje.

41. Stoga mu se ukupno dosuđuje troškova postupka u iznosu od 20.605,00 kn. U Vrbovcu 20. siječnja 2022.

Sudac

Zdenka Kudović – Husain, v. r.

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od primitka putem e-komunikacije. Žalba se podnosi putem ovog suda županijskom sudu.

DNA:

- OD M. F. i H., Z.

-OD P.&P., Z.