Republika Hrvatska

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske

Zagreb, Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: I Kžzd-24/2021-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću za mladež, sastavljenom od sudaca mr.sc. Ljiljane Stipišić, predsjednice vijeća te dr.sc. Lane Petö Kujundžić i Snježane Hrupek-Šabijan, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Vanje Petrović, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog P. M. zbog kaznenog djela iz članka 158. stavak 5. vezi stavka 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11. dalje: KZ/11.) odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i optuženika podnesenima protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru, broj Kzd-1/2020-31 od 26. svibnja 2021. u javnoj sjednici vijeća održanoj 20. siječnja 2022.,

p r e s u d i o  i  r i j e š i o  j e

I Prihvaća se žalba državnog odvjetnika te se:

a) preinačuje prvostupanjska presuda u odluci o kazni na način da se optuženi P. M. zbog kaznenog djela iz članka 158. stavak 5. u vezi stavka 1. KZ/11., činjenično i pravno pobliže opisanog u prvostupanjskoj presudi, zbog kojeg je proglašen krivim, na temelju članka 158. stavak 5. KZ/11. uz primjenu članka 33. stavak 2. i članka 25. Zakona o sudovima za mladež ("Narodne novine" broj 84/11., 143/12., 148/13., 56/15., 126/19., dalje: ZSM/11.) osuđuje na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine u koju mu se na temelju članka 54. KZ/11. uračunava vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 16. travnja 2019. do 16. svibnja 2019.,

b) ukida se prvostupanjska presuda u odluci o troškovima kaznenog postupka te se u tom dijelu predmet upućuje prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

II Odbija se kao neosnovana žalba optuženog P. M. te se u pobijanom, a neukinutom i nepreinačenom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Županijskog suda u Bjelovaru, broj Kzd-/2020-31 od 26. svibnja 2021. optuženi P. M. proglašen je krivim zbog počinjenja kaznenog djela spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta, spolne zlouporabe djeteta mlađeg od petnaest godina iz članka 158. stavak 5. u vezi sa stavkom 1. KZ/11. za koje je na temelju članka 158. stavak 5. KZ/11. uz primjenu članka 33. stavak 2. i članka 25. ZSM/11. osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 1 godine te mu je na temelju članka 56. KZ/11. izrečena uvjetna osuda tako da se izrečena kazna zatvora neće izvršiti ako optuženik u vremenu provjeravanja od 3 godine ne počini novo kazneno djelo. Na temelju članka 54. KZ/11. optuženom P. M. u slučaju opoziva uvjetne osude u izrečenu kaznu zatvora uračunat će se vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 16. travnja 2019. do 16. svibnja 2019.

1.1. Na temelju članka 189. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12., – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19., dalje: ZKP/08.) odlučeno je da se optuženom P. M. vraća mobilni uređaj marke "Samsung" s maskom i iglom za vađenje SIM kartice, a što mu je privremeno oduzeto na temelju potvrde o privremenom oduzimanju predmeta Policijske postaje K. broj 31869 od 16. travnja 2019.

1.2. Na temelju članka 148. stavak 6. ZKP/08. optuženik je u cijelosti oslobođen obveze da naknadi troškove kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točka 1. do 6. ZKP/08.

2. Protiv te presude žalbe su podnijeli državni odvjetnik i optuženi P. M. po branitelju R. K., odvjetniku u Z.

2.1. Državni odvjetnik se žali zbog odluke o kazni i uvjetnoj osudi te odluke o troškovima kaznenog postupka s prijedlogom da se "pobijana presuda preinači u smislu žalbenih navoda".

2.2. Optuženi P. M. se žali zbog apsolutno bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08. i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se "optuženik oslobodi optužbe ili podredno ukine prvostupanjska presuda i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovni postupak i odluku".

3. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

4. Spis je sukladno članku 474. stavak 1. ZKP/08. prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

5. Na javnu sjednicu drugostupanjskog vijeća, za koju je branitelj optuženika tražio da ga se izvijesti o sjednici vijeća, nisu pristupili državni odvjetnik, optuženik i njegov branitelj, koji su uredno bili izviješteni o istoj pa je temeljem članka 475. stavak 4. ZKP/08. održana sjednica vijeća u njihovoj odsutnosti.

6. Žalba državnog odvjetnika je osnovana, dok žalba optuženika nije osnovana.

7. Žalitelj optuženik, obrazlažući žalbenu osnovu bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08. ističe da je pobijana odluka prvostupanjskog suda opterećena takvim nedostacima zbog kojih se ne može ispitati, jer ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama, odnosno razlozi koje sadrži su nejasni i znatno proturječni. Uz navedeno, tvrdi da prvostupanjski sud nije dao smislene razloge o odlučnim činjenicama o odgovornosti kao niti o krivnji optuženika te propušta dati dostatne i relevantne razloge zaključku o logičkoj i pravnoj neprihvatljivosti dokaza koji sadržajno i logički korespondiraju sa obranom optuženika.

7.1. Isto tako, žalitelj smatra da sud prvog stupnja ne navodi razloge provođenja novog vještačenja po vještaku iste specijalnosti, nalazeći da vještačenje dr. P. nije upotrebljivo, no, suprotno primijenjenoj odredbi članka 318. ZKP/08. sud u dokaznom postupku čita i nalaz dr. P., vještakinje dr. K. S., a u stvari uzima samo ovaj potonji nalaz, pa je nejasno odakle sudu stručno znanje i ovlast da na taj način odluči o jednom, a ne o oba nalaza iz područja za koje sud nema stručnih znanja.

7.2. Suprotno žalbenim navodima, prvostupanjski sud je jasno i nedvosmisleno utvrdio da nije bilo sporno da su u inkriminiranom razdoblju optuženi P. M. i oštećeni M. K. živjeli u istom selu, međusobno se poznavali i družili te da su se međusobno družili i članovi njihovih obitelji. Također je nesporno da je majka oštećenika K. F.-K. 2019. saznala za sporni događaj od svog sina M., koji joj se prije toga nije nikada požalio te da su određena saznanja o zlostavljanju imali svjedoci M. Š., kum oštećenika, braća oštećenika M. i F. K. i prijateljica M. C. Također, nije sporno da je oštećenik pričao o istom u svom psihijatrijskom tretmanu. Ispravno je prvostupanjski sud analizirao da je sporno je li u ljetu 2012. uz primjenu sile optuženi P. M., tada šesnaestogodišnjak, izvršio sa spolnim odnošajem izjednačenu radnju s oštećenim M. K., tada osmogodišnjakom, te je li iskaz oštećenog M. K. vjerodostojan iskaz te može li na njemu sud temeljiti sudsku odluku.

8. Ispravno prvostupanjski sud analizira obranu optuženika navodeći da isti poriče da je počinio kazneno djelo te da smatra da je M. K. ovakvom optužbom protiv njega želio skrenuti pozornost na sebe jer je imao loše ocjene u školi te neke druge probleme. Smatra da su odnosi dviju obitelji i rodbine bili dobri, da su se posjećivali, a da nakon podnesene kaznene prijave, roditelji oštećenika upućuju psovke i prijetnje.

9. Prvostupanjski sud je prihvatio iskaz oštećenika, tada osmogodišnjaka, a u vrijeme iskazivanja petnaestogodišnjaka, koji je naveo da mu je bio motiv da ispriča prijateljima što mu se dogodilo, nakon što je u školi imao predavanje o nasilju koje im je držala policajka pa je kod kuće to ispričao svojoj majci, svom prijatelju M. Š., prijateljici iz razreda M. C. te braći M. i F. K. Dijete žrtva kaznenog djela je pred sucem istrage ispričalo da je u dobi od pet godina kada je išao ili u malu školu ili u prvi razred, jer nije siguran, bio pozvan od optuženog P. M. da se s njim prošeće pa su došli u staju gdje ga je bacio na pod, svukao mu hlače i gaće i počeo ga silovati tako da mu je stavio spolni organ u guzu i rekao mu da ne smije o tome nikome govoriti. Tada nikome o tome nije pričao, ali se taj događaj ponovio na ribnjaku kada je išao u drugi ili treći razred, bilo je ljeto, na sebi je imao majicu kratkih rukava i kratke hlače i tamo je optuženik gađao žabe sa zračnom puškom, bili su njih dvojica, pa ga je optuženik bacio na tlo u neku živicu, svukao i počeo silovati na način da je svoj spolni organ stavio u njegovu guzu. Kada se pokušao osloboditi od optuženika, on ga je ošamario te mu je prijetio policijom i da ne smije nikome ništa govoriti.

10. Suprotno navodima žalbe, prvostupanjski sud je vrlo sistematično analizirao svaki iskaz, obranu optuženika i iskaz oštećenika-žrtve, te posrednih svjedoka, majke oštećenika, braće oštećenika, prijateljice iz razreda te kuma koji su od oštećenika čuli, po proteku vremena, što mu se događalo u vrijeme kada je bio osmogodišnjak, pa kako je obrazloženje jasno, sistematično i navedeni su svi razlozi o odlučnim činjenicama za počinjenje kaznenog djela spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta, spolne zlouporabe djeteta mlađeg od petnaest godina time nije počinjena bitna povreda kaznenog postupka iz članaka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08.

11. Nije u pravu žalitelj ni kada navodi da nije obrazloženo zbog čega je prvostupanjski sud proveo novo psihijatrijsko vještačenje, jer je pod točkom 16.1. prvostupanjske presude obrazloženo što u nalazu i mišljenju sudski vještak J. P. navodi te zbog čega smatra da se radi o kontradikciji i prelaženju granica vještačenja, a to iz razloga što se sudski vještak upušta u analizu provedenih dokaza i na temelju toga ocjenjuje vjerodostojnost iskaza, a vjerodostojnost iskaza je u nadležnosti vijeća suda, a ne sudskog vještaka, a što se ispravno navodi pod točkom 16.2. prvostupanjske presude. Također, vrlo jasno na temelju članka 318. ZKP/08. prvostupanjski sud navodi da nije mogao otkloniti nedostatke u nalazu i mišljenju sudskog vještaka J. P. pa je provedeno novo psihijatrijsko i psihologijsko vještačenje po sudskom vještaku psihijatru dr.sc. M. K. S. i psihologu D. N., prof. psihologije.

11.1. Stoga, nije u pravu žalitelj da su počinjene bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08., a ispitivanjem presude po službenoj dužnosti, sukladno članku 476. stavak 1. točka 1. ZKP/08. Visoki kazneni sud Republike Hrvatske nije našao da bi bile ostvarene bitne povrede odredaba kaznenog postupka na koje ovaj sud kao drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

12. U pogledu žalbenih navoda kojima optuženik osporava pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja, isti navodi da prvostupanjski sud nije ispitao razliku između onoga što je prijavljeno iskaza oštećenika i iskaza svjedoka te oba nalaza i mišljenja sudskog vještaka psihijatra i nalaza i mišljenja sudskog vještaka psihologa, tako da uzima samo dijelove iskaza i nalaza i mišljenja koji podupiru optužbu dok odbija dokazne prijedloge obrane koji su usmjereni na utvrđivanje kontrolnih činjenica.

12.1. Međutim, suprotno žalbenim navodima optuženika, po ocjeni suda drugog stupnja, činjenično stanje je u odnosu na inkriminirano kazneno djelo spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta iz članka 158. stavak 5. u vezi stavka 1. KZ/11. na pravilan i dostatan način utvrđeno u odnosu na sve odlučne činjenice.

12.2. Naime, zaključci prvostupanjskog suda u odnosu na pravno-relevantne činjenice zasnivaju se na ocjeni vjerodostojnosti iskaza samog oštećenika djeteta M. K. te drugih ispitanih osoba koje o inkriminiranom kaznenom djelu imaju posredna saznanja, ali isto tako i na ocjeni vjerodostojnosti, a u odnosu na nalaz i mišljenje sudskog vještaka psihijatra i psihologa koji su proveli psihijatrijsko i psihološko vještačenje oštećenika. Stoga, kada se zaključci prvostupanjskog suda koji se temelje na ocjeni vjerodostojnosti ovih dokaza dovedu u vezu sa zaključcima koji proizlaze iz drugih provedenih dokaza, a koji su također logični i uvjerljivi, pravilna su sva ona utvrđenja suda prvog stupnja koja se odnose na postojanje svih onih odlučnih činjenica koje su bitne za ocjenu postupanja optuženika u vrijeme počinjenja djela.

12.3. U tom kontekstu treba napomenuti da je prvostupanjski sud s pravom iskaz oštećenog M. K. pravilno ocijenio istinitim, uvjerljivim i vjerodostojnim, s obzirom da je on potpuno jasno, precizno i detaljno opisao ljeto 2012. godine kada je ima kratke rukave i kratke hlače te je došao na ribnjak gdje je optuženik gađao žabe sa zračnom puškom i gdje su bili samo njih dvojica te ga je bacio na tlo u neku živicu, svukao i stavio svoj spolni organ u njegovu guzu te da je to događaj koji se ponovio jer je prvi događaj bio kada je imao svega 6 godina, bio je u maloj školi ili u prvom razredu osnovne škole, kada ga je prvi puta spolno zlostavljao susjed.

12.4. Ovakav iskaz oštećenika u bitnim dijelovima potvrđen je iskazom njegove majke K. F.-K., kojoj je ispričao što mu se događalo, a dječak se požalio na zlostavljanje i u školi gdje je polazio osmi razred osnovne škole te stručnoj osobi u centru za socijalnu skrb, ujedno ispravno se to povezuje sa iskazom svjedokinje M. C. djevojčice s kojom oštećenik-žrtva ide u razred i kojoj je povjerio porukama da ga je silovao jedan dečko, ali da ne smije o tome nikome pričati i da se to događalo prije devet godina, a njegov brat F. K. je također potvrdio da mu je brat M. rekao da je bio silovan kad je bio mali.

13. Prvostupanjski sud je osnovano odbio prijedlog obrane za ponovnim ispitivanjem sudskog vještaka psihijatrijske struke J. P. i usuglašavanjem njegova nalaza i mišljenja s nalazom i mišljenjem sudske vještakinje M. K. S. iz razloga što je novo vještačenje određeno u skladu s člankom 318. ZKP/08. po nalogu suda, jer su postojali nedostaci u nalazu i mišljenju sudskog vještaka P. koji se nisu mogli otkloniti ponovnim ispitivanjem tog vještaka. Ujedno je osnovano odbijen prijedlog obrane za provođenjem specijalističkog vještačenja na okolnosti je li se događaj ili penetracija u anus žrtve mogla dogoditi na način kako to opisuje žrtva, a bez nastanka ozljeda iz razloga što postoji preveliki vremenski razmak od događaja, promijenile su se okolnosti u odnosu na uzrast optuženika i oštećenika te se takvim vještačenjem ne bi moglo pouzdano zaključiti je li pritom oštećenik zadobio ozlijede.

13.1. Žalitelju se skreće pažnja da je odbijeni dokazni prijedlog obrane obrazložen pod točkom 6. prvostupanjske presude, pa je stoga neosnovan žalbeni navod da je sud nedostatke u nalazu i mišljenju trebao ispraviti na način da ga sud na raspravi ispravno ispita, te "takav nalaz počistiti od dijelova koji prelaze granice vještačenja po psihijatru". Stoga, nije u pravu žalitelj kada navodi da je novim vještačenjem koje je odredio prvostupanjski sud "uzurpirao ovlasti koje nema i temeljem nepostojećih stručnih znanja između dva dijametralno suprotna nalaza odabrao onaj koji ne ide u prilog obrani" jer svaki nalaz i mišljenje sud je dužan ocjenjivati i procjenjivati, je li dan po pravilima struke, je li logičan i jasan pa tako i psihologijski i psihijatrijski nalaz i mišljenje.

14. U žalbi se, nadalje, ističe da su dvije svjedokinje navele da nisu čule da bi oštećenik bio spolno zlostavljan, a što je i sud prvog stupnja obrazložio da je oštećenik u svom iskazu spominjao svjedokinje M. P. i L. P. koje su navele da ništa ne znaju o spolnom zlostavljanju, a što ne čini odlučne okolnosti za ocjenu je li se događaj dogodio ili nije, jer je oštećenik pred većim brojem osoba, članova obitelji, bližim prijateljima u školi pa i pred nadležnim osobama pričao o ovom događaju. Također, ispravno je cijenjen i iskaz svjedokinje B. P., sada izvanbračne supruge optuženika koja živi zajedno s optuženikom koja smatra da ovo nije istinit događaj, jer da nije primijetila u zajedničkom životu da bi se optuženik neprimjereno ponašao, jer ovakav iskaz nije od utjecaja na utvrđenje počinjenja kaznenog djela drugim dokazima koji su provedeni tijekom ovog kaznenog postupka.

14.1. Također, nije u pravu žalitelj kada navodi da je sud odbio stručnom ekspertizom vještaka odgovarajuće specijalnosti provjeriti ključni dio iskaza oštećenika, dakle, moguću penetraciju na opisan način, bez da su se ozljede dogodile, jer je kriva pretpostavka obrane da do ozljeda nije došlo, međutim, po proteku od 9 odnosno 10 godina od počinjenja kaznenog djela doista nikakvom ekspertizom vještaka se isto ne može utvrditi, a što je i pravilno zaključio prvostupanjski sud.

14.2. Ujedno, nije u pravu žalitelj kada navodi da: "iskaz oštećenika-žrtve treba biti besprijekoran, nepogrešiv, bezgrješan prikaz događaja koji se dogodio", jer to nije psihološki i okolnosno moguće, uzimajući u obzir dob žrtve u vrijeme traumatoloških događanja, a što sve proizlazi iz nalaza i mišljenja psihijatra i psihologa, da su kod oštećenika-žrtve utvrđene anksiozne i depresivne smetnje neurotskog nivoa praćene posttraumatskim smetnjama, a prema analizi dosadašnjeg liječenja oštećenika, zaključuju da ima potpuno očuvanu sposobnost percepcije, nema psihoorganskih oštećenja pamćenja te informacije može reproducirati na ispravan način i u potpunosti razumjeti prirodu obaveze govorenja istine na sudu te razlikuje istinu od laži, kao i posljedice eventualnog nepridržavanja obveze govorenja istine. Naime, psihološkim testiranjem utvrđeno je da dječak oštećenik-žrtva nije sklon simulaciji ili disimulaciji simptoma, već je oštećenik autentičan.

15. Ispravno je stoga prvostupanjski sud zaključio da je upravo za ovakve seksualne delikte uobičajeno da djeca, koja su niže životne dobi, o tome ne govore drugim osobama pa čak i da postoji određeni strah od zlostavljača, u konkretnom slučaju od prijetnje policijom i nerazumijevanje cijele situacije. Činjenica što svi svjedoci koje oštećenik spominje kao osobe kojima se povjerio, ne potvrđuje ovakve navode ili sve navode oštećenika, ne dovodi u pitanje istinitost iskaza oštećenika u cjelini, vezano za sporni događaj, jer je oštećenik očito selektivno i o dijelu zbivanja pričao nekim osobama i životno je da je došlo do odstupanja u njegovom pamćenju, kome je i što o tome iskazivao.

15.1. Također, suprotno žalbenim navodima ispravno je prvostupanjski sud zaključio da je došlo do analne penetracije, jer ju oštećenik opisuje kao znatnu neugodu i bol prilikom tog akta, koji se može povezati s analnom penetracijom i opisuje taj akt tako da govori da je spolni organ optuženik stavio u njegov anus, dok i početna penetracija u anus dječaka predstavlja dovršeno kazneno djelo spolne zlouporabe djeteta mlađeg od petnaest godina.

16. Iz navedenih razloga nije osnovana optuženikova žalba zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.

17. Međutim, u pravu je državni odvjetnik kada se žali zbog odluke o kazni i troškovima kaznenog postupka.

17.1. Državni odvjetnik navodi da je prvostupanjski sud precijenio olakotne okolnosti dok nije cijenio otegotne okolnosti koje su trebale biti utvrđene na strani optuženika. Naime, kao otegotno ispravno smatra državni odvjetnik, prvostupanjski sud je trebao cijeniti posljedice koje trpi žrtva dijete M. K., unatoč proteku vremena kao što su poremećaj spavanja, nedostatak želje za druženjem s vršnjacima, nisko samopoštovanje, manjak povjerenja, osjećaj straha i tjeskobe, agresivnost prema drugima kao i suicidalne ideje, te da je sud trebao uzeti u obzir da se radi o žrtvi koja je bila u dobi od 8 godina, a optuženik mu je bio prijatelj odnosno susjed kojemu je vjerovao, čime je optuženik iskoristio povjerenje žrtve.

17.2. Stoga je ovaj drugostupanjski sud prihvatio žalbene navode državnog odvjetnika, preinačio presudu u odluci o kazni te osudio optuženika koji danas ima 25 godina, a tada je imao 16 godina, pa se uz primjenu članka 158. stavak 5. KZ/11. te članka 33. stavak 2. i članka 25. ZSM/11. osuđuje na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine, u koju mu se na temelju članka 54. KZ/11. uračunava vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 16. travnja 2019. do 16. svibnja 2019. Upravo ovakvom osudom, ovaj drugostupanjski sud smatra da će se ostvariti svrha kažnjavanja optuženika, utjecati na njega da ne dolazi ponovno u sukob sa zakonom te da će se izraziti društvena osuda zbog počinjenog kaznenog djela i jačati svijest o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela.

17.3. Slijedom iznijetoga i s obzirom da Visoki kazneni sud Republike Hrvatske nije utvrdio da bi bile ostvarene povrede zakona na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti u skladu s odredbom članka 476. stavka 1. ZKP/08., odlučeno je kao u točki I a i II izreke na temelju članka 486. stavka 1. ZKP/08.

18. Također je u pravu državni odvjetnik kada se žali zbog odluke o troškovima kaznenog postupka, jer je prvostupanjski sud na temelju članka 148. stavak 6. ZKP/08. u cijelosti oslobodio optuženika od obveze naknade troškova kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točka 1. do 6. ZKP/08. jer je pogrešno utvrdio da optuženik nije u mogućnosti nadoknaditi iste, a on je zaposlen u obrtu A. L. u T., G. 5, s mjesečnim primanjima od 3.400,00 kuna i živi kod izvanbračne supruge i nema djecu, koju bi bio dužan uzdržavati, pa je stoga u mogućnosti nadoknaditi troškove kaznenog postupka.

18.1. Iz tog razloga, prihvaćanjem žalbe državnog odvjetnika, Visoki kazneni sud Republike Hrvatske kao drugostupanjski sud je ukinuo odluku o troškovima kaznenog postupka te vratio prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje, a koja odluka je u nadležnosti predsjednika vijeća.

19. Slijedom svega naprijed navedenog, a kako je osnovana žalba državnog odvjetnika, dok žalba optuženika nije osnovana, trebalo je na temelju članka 482., 483. i 486. ZKP/08. odlučiti kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 20. siječnja 2022.

Predsjednica vijeća:

mr.sc. Ljiljana Stipišić, v.r.