Republika Hrvatska
Županijski sud u Šibeniku
GžOvr-484/2021-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Šibeniku, kao drugostupanjski sud, po sucu Daliboru Dukiću, u ovršnoj stvari ovrhovoditelja B. K. d.o.o., OIB:, zastupanog po zakonskim zastupnicima T. M. P. iz Zagreba, OIB:, I. C. iz Z., OIB:, L. L. iz Z., OIB: i N. P. iz Z., OIB: i po punomoćniku J. M., odvjetniku u OD M. & L. d.o.o. Z., OIB:, protiv ovršenice K. M. iz Z., OIB:, zastupane po punomoćniku D. B., odvjetniku u Z., radi ovrhe na nekretninama, odlučujući o žalbi ovršenice protiv rješenja Općinskog suda u Novom Zagrebu broj Ovr- 1165/2021 od 27. listopada 2021. godine, dana 20. siječnja 2022. godine
r i j e š i o j e
I. Odbija se žalba ovršenice kao neosnovana i potvrđuje rješenje o ovrsi Općinskog suda u Novom Zagrebu broj Ovr-1165/2021 od 27. listopada 2021. godine.
II. Odbija se zahtjev ovršenice za nadoknadom troškova nastalih povodom žalbe i ovrhovoditelja za nadoknadom troškova nastalih povodom odgovora na žalbu.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskim rješenjem – na temelju ovršne isprave – određena je ovrha na nekretnini ovršenice radi naplate novčane tražbine ovrhovoditelja i to glavnice u iznosu od 1.300.000,00 kn, obračunatih zateznih kamata u iznosu od 1.366.841,79 kn i troškova ovrhe u iznosu od 18.750,00 kn s pripadajućim zateznim kamatama i to zabilježbom ovrhe, utvrđenjem vrijednosti nekretnine, njenom prodajom i namirenjem ovrhovoditelja iz iznosa dobivenog prodajom, te ispražnjenjem nekretnine i predajom iste kupcu.
2. Protiv tog rješenja žalbu je izjavila ovršenica zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. u vezi s čl. 381. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11
– pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19 i 131/20 dalje: ZPP) i u vezi s čl. 21. st. 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 57/96, 29/99, 173/03, 194/03, 151/04, 88/05, 67/08, dalje: OZ/96 i 139/10, 125/11, 150/11, 154/11, 12/12, 70/12, 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17 i 131/20, dalje: OZ/12) s prijedlogom da se postupi u smislu žalbenih navoda.
3. U odgovoru na žalbu ovrhovoditelj je osporio žalbene navode ovršenice s prijedlogom da se žalba iste odbije kao neosnovana i potvrdi prvostupanjsko rješenje.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ispitujući prvostupanjsko rješenje u povodu žalbe ovršenice, a po službenoj dužnosti, ovaj drugostupanjski sud nalazi da je ovrha određena na temelju valjane ovršne isprave te suglasno odgovarajućim odredbama OZ kojima je regulirana ovrha na nekretnini radi naplate novčane tražbine ovrhovoditelja.
6. Ovršna isprava je ovršni javnobilježnički akt – ugovor o zasnivanju založnog prava od 18. rujna 2007. godine solemniziran po javnom bilježniku D. A. iz Z. 20. rujna 2007. godine pod brojem Ov-27254/07 s potvrdom da je izvršan dana 29. prosinca 2011. godine – suglasno odredbama čl. 23. toč. 4. OZ/96 odnosno 23. toč. 5. OZ/12 i čl. 54. Zakona o javnom bilježništvu („Narodne novine“ broj 78/93, 29/94, 162/98, 16/07 i 75/09, dalje: ZJB).
7. Predmet ovrhe je nekretnina upisana u zk. ul. k.o. K., kč. br. , kuća i dvorište u Z., , površine 215 m2, povezano s vlasništvom posebnog dijela: 7. suvlasnički dio 12,27/100 etažno vlasništvo (E-7) dvosobni stan oznake S5 s nusprostorijama u potkrovlju objekta, neto korisne površine 52,97 čm, u etažnom elaboratu označen crvenom bojom.
8. Iz stanja zemljišne knjige proizlazi:
8.1. da je u trenutku nastanka ovršne isprave kao vlasnik predmeta ovrhe bio upisan M. C. d.o.o., Z., koji je, kao dužnik i založni dužnik, izričito i bezuvjetno dozvolio upis založnog prava na predmetu ovrhe za korist vjerovnika – Z. d.d., a radi osiguranja novčane tražbine potonjeg u iznosu od 1.300.000,00 kn uvećan za kamatu, troškove i poreze i koji je to svoje pravo upisao u zemljišnoj knjizi (Z- od 21. rujna 2007. godine), 8.2. da je vjerovnik iz ovršne isprave svoje pravo založnog vjerovnika cesijom prenio na ovrhovoditelja, kao novog založnog vjerovnika, koji je to svoje pravo upisao u zemljišnoj knjizi (Z- od 14. siječnja 2019. godine),
8.3. da je – temeljem rješenja o nasljeđivanju – na predmetu ovrhe izvršen prijenos fiducijarnog prava vlasništva na ime K.M. – ovršenice (Z- od 3. svibnja 2021. godine).
9. Kod takvog stanja stvari neosnovan je žalbeni prigovor ovršenice da ona, kao fiducijarni vlasnik, ne bi bila pasivno legitimirana u ovom ovršnom predmetu.
9.1. Naime, kod odluke o tom prigovoru, valja imati u vidu odgovarajuće odredbe OZ, Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/96 i dr.- dalje: ZV) i Zakona o zemljišnim knjigama („Narodne novine“ broj 91/96 i dr.-dalje: ZZK).
9.2. U vrijeme sklapanja ovršne isprave bio je na snazi OZ/96 koji je u čl. 77.a propisao: „Ako se promijeni osoba koja je u zemljišnim knjigama upisana kao vlasnik nekretnine nakon što je ovrhovoditelj na nekretnini upisom u zemljišnu knjigu stekao založno pravo ili koje drugo pravo koje ga ovlašćuje da namiri određenu tražbinu njezinom prodajom, ovrhovoditelj ima pravo, na temelju ovršne isprave protiv osobe koja je bila vlasnik pokretnine u vrijeme kada je stekao to pravo i izvatka iz zemljišne knjige kojim se dokazuje prijenos vlasništva s ranijeg vlasnika na novog vlasnika, zatražiti ovrhu izravno protiv novog vlasnika radi naplate osigurane tražbine“. Jednako je propisano i čl. 83. OZ/12.
9.3. Odredbom čl. 297. ZV propisano je da je založno pravo ograničeno stvarno pravo na određenoj stvari (zalogu) koje ovlašćuje svog nositelja (založnog vjerovnika) da određenu tražbinu, ne bude li mu o dospijeću ispunjena, namiri iz vrijednosti te stvari, ma čija ona bila, a njezin svagdašnji vlasnik (založni dužnik) dužan je to trpjeti te da će se ono što je određeno za založno pravo primjenjivati na odgovarajući način i na prijenos vlasništva radi osiguranja, kao i na svako drugo osiguravanje namirenja tražbine stvarima ili pravima dužnika ili treće osobe, ako zakonom nije što drugo određeno. Nadalje, odredbom čl. 302. st. 2. i 3. ZV propisano je da ako je zalog opterećen s više založnih prava, prednost pri namirivanju ima ona tražbina koja je ispred ostalih u prvenstvenom redu, s tim da se mjesto u prvenstvenom redu određuje prema trenutku nastanka založnog prava, ako zakonom nije drugačije određeno.
9.4. Odredbom čl. 45. st. 1. odnosno čl. 50. ZZK propisano je da se prvenstveni red upisa u zemljišnu knjigu utvrđuje prema času u kojem je zemljišno-knjižnom sudu stigao prijedlog za upis, odnosno odluka drugog suda ili tijela kojom se određuje upis.
10. Kod takvog stanja stvari, u slučaju uknjiženog založnog prava i potom upisa fiducijarnog vlasništva valja primijeniti odredbe o založnom pravu kao ograničenom stvarnom pravu na tuđoj stvari i pravila o prvenstvenom redu namirenja. Kako je uknjižba založnog prava ovrhovoditelja zatražena i provedena prije uknjižbe fiducijarnog vlasništva na ime ovršenice (toč. 8. ovog rješenja) to je ovršenica dužna trpjeti predmetnu ovrhu jer je nekretnina koju je stekla u fiducijarno vlasništvo u trenutku stjecanja bila opterećena založnim pravom u korist ovrhovoditelja. To znači da naknadno upisano pravo fiducijarnog vlasništva ne može biti u prednosti pred hipotekom koja je ranije zasnovana i upisana u zemljišne knjige jer bi se postupalo suprotno zemljišno- knjižnom načelu prava prvenstva.
11. Stoga su svi upisi u zemljišnoj knjizi, nakon upisa založnog prava, pa do upisa ovršenice kao fiducijarne vlasnice bez utjecaja na pravo ovrhovoditelja da namiri svoju tražbinu. Ovršenica, kao fiducijar je stekla pravo vlasništva kao prethodni vlasnik, dok je fiducijant iz pravnog posla potonji vlasnik tj. mogući budući ovlaštenik prava vlasništva za slučaj prestanka osigurane tražbine. Sve dok se ne ostvari uvjet prestanka osigurane tražbine, vlasnik nekretnine je fiducijar kao sadašnji vlasnik, dok je fiducijant, tek mogući budući vlasnik.
12. Stoga se, u odnosu na fiducijara, u pogledu dopuštenosti ovrhe ima primijeniti odredba čl. 77.a OZ/96 odnosno odredba čl. 83. OZ/12, zbog čega nisu osnovani žalbeni prigovori ovršenice koji bi se ticali promašene pasivne legitimacije, a kakvo pravno shvaćanje je izraženo u rješenju Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-2050/16 od 27. rujna 2016. godine, Revd-2207/2021 od 25. svibnja 2021. godine i dr.
13. Okolnost da je sud rješenje o ovrsi izdao tekstualno, bez obrazloženja, a ne otiskivanjem štambilja na prijedlog za ovrhu suglasno odredbi čl. 41. st. 4. OZ/12 – suprotno žalbenim prigovorima – ne predstavlja nikakvu postupovnu povredu niti pogrešnu primjenu materijalnog prava koja bi bila od utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja jer je nedvoumno na koji se prijedlog za ovrhu odnosi.
14. U prijedlogu za ovrhu jasno su naznačena sredstva ovrhe iz čl. 80. OZ/12, a suprotno žalbenim prigovorima, ovrhovoditelj može već u prijedlogu za ovrhu prodajom nekretnine zatražiti i njezino ispražnjenje te predaju kupcu suglasno odredbi čl. 128. st. 1. OZ/12.
15. Neosnovano ovršenica prigovara da iz prijedlogu za ovrhu nije razvidan iznos glavnice za koji je određena ovrha kada suprotno proizlazi iz ovršne isprave i prijedloga za ovrhu, odnosno da glavnica iznosi 1.300.000,00 kn.
16. U pogledu paušalnog žalbenog prigovora da se ovršenica ne nalazi u posjedu predmeta ovrhe valja kazati da u tom slučaju, kada bi to bilo točno, sud nakon što donese zaključak o predaji nekretnine kupcu postupa po odredbama čl. 130. i čl. 131. OZ/12 kojima su regulirani slučajevi kada se nekretnina kao predmet ovrhe nalazi u posjedu najmoprimca i zakupca odnosno drugih osoba.
17. Nije osnovan ni žalbeni prigovor ovršenice da ovršna isprava nije stekla svojstvo ovršnosti (žalbeni razlog iz čl. 50. st. 1. toč. 2. OZ/12) jer suprotno proizlazi iz javnobilježničkog akta (toč. 6. ovog rješenja). Prema odredbi čl. 54. ZJB javnobilježnički akt je ovršna isprava ako je u njemu utvrđena određena obveza na činidbu o kojoj se stranke mogu nagoditi i ako sadrži izjavu obveznika o tome da se na temelju tog akta može radi ostvarenja dužne činidbe, nakon dospjelosti obveze, neposredno provesti ovrha. Isti učinak ima i privatna isprava koju je javni bilježnik potvrdio (solemnizirao). Ugovor o zasnivanju založnog prava koji predstavlja ovršnu ispravu sadrži izričitu izjavu založnog dužnika da je suglasan da se na temelju te isprave može radi ostvarenja dužne činidbe, nakon dospjelosti obveze, neposredno provesti ovrha na nekretnini iz ugovora, pa tako i na nekretnini na kojoj je određena ovrha u ovom postupku. U pogledu ovršnosti javnobilježničkog akta, dužnik je u ovršnoj ispravi izjavio da je suglasan da će javni bilježnik na ispravu staviti potvrdu ovršnosti nakon što vjerovnik javnom bilježniku podastre dokaz o dospjelosti tražbine, time da dužnik i založni dužnik pristaje da kao dokaz o visini tražbine služe poslovne knjige banke.
18. Stoga dužnik svoje prigovore protiv javnobilježničkog osiguranja može ostvarivati u posebnoj parnici (čl. 307. – 308. OZ/12), a istovjetne odredbe sadržavao je i OZ/96 u čl. 269. – 271. koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja ugovora koji u ovom postupku predstavlja ovršnu ispravu.
19. Dakle, zaključno svi prigovori koje ovršenik ističe u pogledu nezakonitosti ovršene isprave ne mogu biti predmet ocjenjivanja u ovom ovršnom postupku.
20. Budući je pri donošenju pobijanog rješenja na utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenjeno materijalno pravo, te kako, suprotno žalbenim prigovorima, nije ostvarena postupovna povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju se poziva ovršenica, a ni neke druge povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 50. st. 5. OZ/12), to je neosnovanu žalbu ovršenice valjalo odbiti i potvrditi prvostupanjsko rješenje (čl. 380. toč. 2. ZPP u vezi s čl. 21. st. 1. OZ).
21. O ostalim žalbenim prigovorima ovršenice koji bi se ticali žalbenih razloga iz čl. 50. st. 1. toč. 7., te 9. – 11. OZ/12, kao o prijedlogu za prekid i odgodu ovrhe ovlašten je odlučiti prvostupanjski sud.
22. Kako ovršenica sa žalbom nije uspjela, a odgovor ovrhovoditelja na žalbu ovršenice nije bio potreban za pravilnu odluku u predmetu, to trošak nastao tim povodom ostaje na teret strankama.
U Šibeniku, 20. siječnja 2022. godine
S U D A C
Dalibor Dukić,v.r.
