REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

STALNA SLUŽBA U POŽEGI

Sv. Florijana 2, Požega

Poslovni broj: 3 Kž-242/2021-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Županijski sud u Slavonskom Brodu, u vijeću sastavljenom od sudaca Nenada Vlašića, kao predsjednika vijeća, Mirjane Madunić, kao suca izvjestitelja i Predraga Dragičevića, kao člana vijeća, uz sudjelovanje Đurđice Jakopčević, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv I. okrivljenika I. Đ. i II. okrivljenika D. Ž., zbog kaznenog djela iz članka 224. st. 1. i 4. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br: 110/97., 27/98., 50/00., 129/00., 51/01., 111/03., 190/03. – odluka Ustavnog suda, 105/04., 84/05., 71/06., 110/07., 152/08., 57/11., 125/11. i 143/12. – dalje u tekstu: KZ/97), odlučujući o žalbi I. okrivljenika putem branitelja T. G., odvjetnika iz Z., te žalbi II. okrivljenika putem branitelja T. R., protiv presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu br. 24. K- 60/16-177 od 26. lipnja 2021., u javnoj sjednici vijeća u nazočnosti II. okrivljenika uz njegova branitelja, te zamjenika branitelja I. okrivljenika dana 20. siječnja 2022.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba I. okrivljenika I. Đ., te se potvrđuje prvostupanjska presuda u odnosu na I okrivljenika.

r i j e š i o  j e

II. Prihvaća se žalba II. okrivljenika D. Ž., ukida se prvostupanjska presuda u odnosu na II. okrivljenika i predmet upućuje prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom I. i II. okrivljenici su proglašeni krivima zbog kaznenog djela protiv imovine – prijevare – opisane po čl. 224. st. 1. i 4. Kaznenog zakona/97, a kažnjivo po čl. 224. st. 4. Kaznenog zakona/97, te ja na temelju čl. 224. st. 4. Kaznenog Zakona/97 I. okrivljenik I. Đ. osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine, a II. okrivljenik D. Ž. je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 10 (deset) mjeseci, te je primjenom članka 67. KZ/11 mu izrečena uvjetna osuda kojom je određeno da se izrečena kazna zatvora neće biti izvršena ukoliko II. okrivljeni D. Ž. u roku od 3 (tri) godine od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo. Na temelju čl. 80. st. 1. Kaznenog zakona/97 I. okrivljeniku I. Đ. izrečena sigurnosna mjera oduzimanje predmeta - Izjave od 11. ožujka 2011. sa lista 220 spisa koja se ima uništiti nakon pravomoćnosti presude. Na temelju čl. 158. st. 2. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine, br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17 i 126/19; dalje: ZKP/08) oštećenom V. Z. se dosuđuje postavljeni imovinskopravni zahtjev u odnosu na I. okrivljenika I. Đ. u iznosu od 175.688,00 kuna te se nalaže I. okrivljeniku I. Đ. da navedeni iznos plati oštećenom V. Z., OIB: …, iz Z., pod prijetnjom ovrhe u roku od 15 dana po pravomoćnosti ove presude. Na temelju čl. 158. st. 2. Zakona o kaznenom postupku/08, oštećenom V. Z. se dosuđuje postavljeni imovinskopravni zahtjev u odnosu na II. okrivljenika D. Ž. u iznosu od 58.371,00 kuna te se nalaže II. okrivljeniku D. Ž. da navedeni iznos plati oštećenom V. Z., OIB: …, iz Z., . pod prijetnjom ovrhe u roku od 15 dana po pravomoćnosti ove presude. Na temelju čl. 158. st. 2. Zakona o kaznenom postupku/08 oštećeni V. Z. se s ostatkom imovinskopravnog zahtjeva u odnosu na I. i II. okrivljenike upućuje isti ostvarivati u parnici. Na temelju čl. 148. st. 6. ZKP/08 I. okrivljeni I. Đ. se oslobađa plaćanja troškova kaznenog postupka iz čl. 145. stavka 2. točke 1. do 6. ZKP/08 dok se na temelju čl. 148. stavak 1. u svezi čl. 145. st. 2. toč. 6. ZKP/08 II. okrivljeni D. Ž. obavezuje podmiriti troškove kaznenog postupka u paušalnom iznosu od 1.500,00 kuna u roku 30 (trideset) dana od pravomoćnosti presude pod prijetnjom ovrhe.

2. Protiv presude žalbu je podnio I. okrivljenik I. Đ. po svom branitelju zbog bitnih povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08, zatim čl.468.st.2. i 468.st.3. ZKP/08, povrede kaznenog zakona iz čl.469.st.3. ZKP/08, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja iz članka 471. ZKP/08, te zbog odluke o kazni i sigurnosnoj mjeri.

2.1. Bitnu povredu vidi u tome što je pobijana presuda proturječna samoj sebi jer se u izreci navodi da je II. okrivljenik osuđen na temelju članka 224.st.4. KZ/97, a u obrazloženju presude da je II. okrivljenik počinio kazneno djelo iz članka 224. stavak 1. KZ/97. Smatra da presuda ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama i to odbijanju dokaznih prijedloga za ponovnim ispitivanjem svjedoka Ž. R. i J. B., te o sigurnosnoj mjeri oduzimanja predmeta. Navodi kako se presuda temelji na dokazima iz drugog kaznenog postupka koji je pravomoćno dovršen i to iskazima svjedoka S. J., M. S., D. D., M. M. i M. T.. Smatra da je sud time prekršio načelo neposrednosti čime je počinio bitnu povredu iz članka 468.st.2. ZKP/08, a to je utjecalo i na presudu pa je počinjena bitna povreda i iz članka 468. stavak 3. ZKP/08. Smatra da je sud prekršio odredbe ZKP-a prilikom ispitivanja svjedoka i vještaka koji nisu upozoreni na pravilan način, te se radi o povredi iz članka 300. točka 5. ZKP/08.

2.2. Navodi kako je prvostupanjski sud povrijedio kazneni zakon kad je protiv II. okrivljenika vodio postupak unatoč tomu što je nastupila zastara vođenja kaznenog postupka za kazneno djelo iz članka 224. stavak 1. KZ/97.

2.3. Smatra da je prvostupanjski sud pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje jer je odbio provesti informatičko vještačenje na okolnost mogućnosti istovremenog nastanka cjelokupnog teksta izjave na listu 220 spisa. S obzirom da je sud pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje, pogrešno primijenio materijalno pravo, pa je stoga pogrešna i odluka o izrečenoj kazni.

2.4. Stoga predlaže da drugostupanjski sud prihvatio žalbu, te u odnosu na II. okrivljenika obustavi postupak, a I. okrivljenika oslobodi od optužbe, podredno presudu ukine i predmet vrati na ponovni postupak, te moli da ga se obavijesti o sjednici drugostupanjskog vijeća.

3. Žalbu je podnio i II. okrivljenik D. Ž. po svom branitelju zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 467. točka 1. u vezi 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08, te zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja iz članka 467.t.3. u vezi 470.st.2. ZKP/08, te odluke o imovinskopravnom zahtjevu.

3.1. Bitnu povredu vidi u tome što je u izreci presude II. okrivljenik D. Ž. proglašen krivim na temelju članka 224.t.4. KZ/97 i osudio ga na temelju članka 224.st.4., a u obrazloženju presude na strani 33 navodi kako je II. okrivljenika sud proglasio krivim zbog kaznenog djela iz članka 224.st.1. KZ/97. Ako se radi o kaznenom djelu iz članka 224.st.1. KZ/97 za koje je propisana kazna zatvora do 3 godine, s obzirom da je djelo počinjeno u vremenu od srpnja do 8. studenog 2007., uz zastarni rok od 10 godina, u tom slučaju je nastupila zastara kaznenog progona 9. studenog 2019.

3.2. Smatra da je sud pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje jer je presudu temeljio na pogrešnoj interpretaciji iskaza oštećenika jer je I. okrivljenik tijekom postupka izjavio da mu je II. okrivljenik predao cijeli iznos od 20.000,00 EUR-a, a ne samo 12.000,00 EUR-a. Sud pogrešno procjenjuje i činjenicu podnošenja i građanske tužbe i kaznene prijave protiv I. okrivljenika, te je pogrešan zaključak suda da je II. okrivljenik za sebe zadržao 8.000,00 EUR-a, kao i da je postupao sa prijevarnom namjerom prema oštećeniku.

3.3. Nije bilo osnova za donošenje odluke o imovinskopravnom zahtjevu u visini od 8.000,00 EUR-a jer se II. okrivljenik ničim nije okoristio pa stoga nema niti obvezu ništa vratiti. Stoga predlaže pobijanu presudu ukinuti i predmet vratiti na ponovno suđenje, te branitelja obavijestiti o sjednici drugostupanjskog vijeća.

4. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

5. Na javnu sjednicu drugostupanjskog vijeća pristupio je odvjentik V. G. kao zamjenik branitelja II. okrivljenika, dok I. okrivljenik nije pristupio, a dostava obavijesti je vraćena s naznakom da isti ne postoji na adresi koju je da sudu tijekom kaznenog postupka. Na sjednicu nije pristupio niti zastupnik ŽDO Slavonski Brod, a o sjednici je uredno obaviješten, dok su na sjednicu pristupili II. okrivljenik D. Ž. uz branitelja T. R. kao i zamjenik branitelja I. okrivljenika.

5.1. Zamjenik branitelja I. okrivljenika se na sjednici očitovao kako u cijelosti ostaje kod svih navoda istaknutih u žalbi I. okrivljenika. Branitelj II. okrivljenika je na sjednici ponovio sve žalbene navode istaknute u žalbi, a II. okrivljenik se pridružio navodima svog branitelja navodeći kako nikoga nije prevario.

6. Žalba I. okrivljenika I. Đ. nije osnovana, a žalba II. okrivljenika D. Ž. je osnovana.

O žalbi I. okrivljenika

7. Suprotno žalbenim navodima I. okrivljenika prvostupanjski sud nije počinio niti jednu bitnu povredu odredaba kaznenog postupaka na koju se žalitelj poziva.

7.1. Neosnovano žalitelj ističe počinjenu bitnu povredu odredaba kaznenog postupka time što je sud pročitao iskaze svjedoka iz drugog kaznenog postupka koji je pravomoćno dovršen. Zapravo se ne radi o drugom kaznenom postupku, već o jednom kaznenom postupku koji još uvijek traje i to po optužnici ODO u Zagrebu broj K-DO-6514/10 od 30. kolovoza 2011., s tim da je o točki I. optužnice pravomoćno odlučeno presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu broj KO-2587/11 od 17. lipnja 2013. koja je djelomično ukinuta presudom i rješenjem ovog suda broj Kž- 196/14 od 8. prosinca 2015., a o ukinutom dijelu točke II. optužnice je nastavljen ovaj postupak kod Općinskog kaznenog suda u Zagrebu pod brojem K-60/16. Prema tome prvostupanjski sud je s pravom pročitao iskaze svjedoka ispitanih u predmetu KO-2587/11 i time nije narušio načelo neposrednosti jer to načelo nije apsolutno i njegovo nepoštivanje ne dovodi automatizmom do povrede prava na pošteno suđenje. Navedeni svjedoci su ispitani u prisutnosti okrivljenika i njihovih branitelja, te zastupnika optužbe, a koji su koristili svoja prava, te postavljali pitanja svjedocima, uz napomenu da isto vrijedi i za čitanje zapisnika o izvanraspravnom ispitivanju svjedoka jer su se stranke suglasile da se ti svjedoci i vještaci izvanraspravno ispitaju. Zbog navedenog presuda se ne temelji ne nezakonitim dokazima, te nije počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 2. ZKP/08.

8. Nije osnovan žalbeni navod da presuda nema razloga o odlučnim činjenicama jer da nije obrazloženo odbijanje dokaznih prijedloga za ponovnim ispitivanjem svjedoka Ž. R. i J. B. jer su ovi svjedoci ispitani 2012. godine. Obrana im je postavljala pitanja, a prvostupanjski sud je u presudi analizirao iskaze tih svjedoka, te je nejasno zašto je obrana iste svjedoke htjela ponovno ispitati nakon proteka 14 godina od događaja. Osim toga, opravdano je prvostupanjski sud od I. okrivljenika oduzeo izjavu koja se nalazi na listu 220 spisa jer je tijekom postupka utvrđeno da se radi o krivotvorini. Prema tome, nije počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08.

8.1. Neosnovan je i žalbeni navod da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu iz članka 468.st.3. ZKP/08 jer da je prvostupanjski sud kršio odredbe ZKP-a i to članka 289. stavak 1., 425., 312. i 426. ZKP/08 i da je to utjecalo na presudu. Naime, prilikom ispitivanja svjedoka i vještaka doista u zapisniku nisu točno navedena upozorenja iz članka 289. i 312. 425., i 426. ZKP/08, ali ovaj propust prvostupanjskog suda nema značajke bitne povrede odredaba kaznenog postupka jer nema naznake da bi izostanak navedenih upozorenja utjecao na presudu, a niti se radi o ispitivanju suprotno članku 288. stavak 3. ZKP/08 da bi se radilo o dokazima koji se ne mogu upotrijebiti u postupku u skladu s člankom 300. stavak 1. točka 5. ZKP/08. Ovo osobito stoga što je primjerice oštećenik V. Z. tijekom postupka ispitan 6 puta, a vještaci D. T. i Z. Ć. 3 puta, a prilikom ispitivanja su bili prisutni okrivljenici i branitelji koji su istima postavljali pitanja, a na način ispitivanja nitko nije dao primjedbe, niti se može utvrditi da je zbog ovih postupovnih propusta došlo do nepravilnog utvrđivanja koje odlučne činjenice pa bi na taj način to utjecalo na donošenje presude.

9. Suprotno žalbenim navodima pobijana presuda u odnosu na I. okrivljenika nije proturječna niti sama sebi, niti razlozima, ista sadrži jasne, valjane, razumljive i dostatne razloge o odlučnim činjenicama o kojima ovisi neposredna primjena materijalnih i procesnih odredbi, a između navedenih razloga nema nikakvih proturječnosti. Prvostupanjski sud je navedene razloge analizirao i detaljno obrazložio sve provedene dokaze navodeći koje činjenice smatra utvrđenim iz kojih razloga, a koje ne.

10. Neosnovan je i žalbeni navod da je činjenično stanje pogrešno i nepotpuno utvrđeno jer je odbijen prijedlog za provođenje informatičkog vještačenja kako bi se utvrdila mogućnost istovremenog nastanka cjelokupnog teksta izjave na listu 220 spisa. Naime, prvostupanjski sud je na te okolnosti ispitao vještake D. T. i Z. Ć. čije iskaze i nalaze je prihvatio i ocijenio vjerodostojnim, a koji su suglasni u pogledu bitne činjenice, a to je da je predmetna izjava krivotvorena kako je prvostupanjski sud to detaljno obrazložio u točki 41. pobijane presude. Stoga je opravdano prvostupanjski sud odbio dokazni prijedlog za provođenjem informatičkog vještačenja i za tu odluku je dao valjane razloge, osobito kada se uzme u obzir da obrana ne raspolaže originalnom ispravom izjave već preslikom iste.

10.1. Neosnovan je žalbeni navod I. okrivljenika kako je zbog iskaza oštećenika u vezi izjave na listu 220 sud izveo pogrešan zaključak o krivnji I. okrivljenika. Suprotno žalbenim navodima prvostupanjski sud je izveo sve dokaze koje je trebao izvesti radi utvrđenja odlučnih činjenica, a provedene dokaze je pravilno i savjesno ocijenio i na temelju istih potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje na koje je pravilno primijenio materijalno pravo kad je zaključio da je I. okrivljenik I. Đ. počinio kazneno djelo prijevare iz članka 224. st.1. i 4. KZ/97 na štetu V. Z., te istog oštetio za iznos od 175.688.,00 kn, a za svoje zaključke prvostupanjski sud je dao jasne i uvjerljive razloge koje u cijelosti prihvaća i ovaj sud.

11. Nije osnovana žalba I. okrivljenika zbog odluke o kazni jer je prvostupanjski sud prilikom izbora vrste i mjere kazne ispravno vrednovao sve otegotne i olakotne okolnosti na strani I. okrivljenika vodeći računa o individualizaciji kazne za počinjeno kazneno djelo. I po ocjeni ovoga vijeća izrečena kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine je razmjerna stupnju krivnje I. okrivljenika I. Đ. i njegovoj odgovornosti kao i nastalim posljedicama, odnosno, visini nastale štete, te je za očekivati da će se istom kaznom u cijelosti ostvariti svrha generalne i specijalne prevencije.

12. U vezi žalbenih navoda I. okrivljenika o bitnoj povredi odredaba kaznenog postupaka i povredi kaznenog zakona u odnosu na II. okrivljenika se ukazuje da se I. okrivljenik sukladno članku 463. ZKP/08 može žaliti u svoju korist, kao i kada ima neposredan pravnih interes, a što ovdje nije slučaj, osobito stoga što je II. okrivljenik podnio žalbu protiv iste presude u svoju korist.

13. Ispitujući pobijanu presudu po služenoj dužnosti sukladno članku 476. stavak 1. ZKP/08, ovaj sud nije našao povrede odredaba kaznenog postupka ili povrede kaznenog zakona na štetu I. okrivljenika, na koje sud pazi po službenoj dužnosti. Kako je utvrđeno da nisu osnovani žalbeni razlozi, a nema niti povreda na koje sud pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju članka 482. ZKP/08 žalbu I. okrivljenika valjalo odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu u odnosu na I. okrivljenika.

O žalbi II. okrivljenika

14. Žalba II. okrivljenika je osnovana. U pravu je II. okrivljenik kad navodi kako je prvostupanjski sud u pobijanoj presudi počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08 jer je izreka presude nerazumljiva i proturječna sama sebi, kao i razlozima presude, tako da se ista ne može ispitati.

14.1. Naime, prvostupanjski sud je II. okrivljenika D. Ž. proglasio krivim i osudio na temelju članka 224. stavak 4. KZ/97, dok je u obrazloženju presude na strani 31 u točki 45 i na strani 33 u točki 52 naveo kako je II. okrivljenika proglasio krivim za počinjenje kaznenog djela iz članka 224. stavak 1. KZ/97. Na opisani način je došlo do proturječja između izreke presude i obrazloženja iste, te je ostalo nejasno za koje kazneno djelo je prvostupanjski sud II. okrivljenika proglasio krivim i osudio ga, je li to kazneno djelo iz članka 224. stavak 4. ili kazneno djelo iz članka 224. stavak 1. KZ/97.

15.

S obzirom na navedeno, valjalo je prihvatiti žalbu II. okrivljenika i ukinuti pobijanu presudu u odnosu na II. okrivljenika, te predmet vratiti na ponovno suđenje i odluku.

16. U skladu s člankom 487. stavak 4. ZKP/08 kad se presuda ukida zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, a žalba je podnesena i zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, ovaj sud se treba dati ocjenu svih žalbenih navoda. Po ocjeni ovog suda nisu osnovani žalbeni navodi o tome da je prvostupanjski sud pogrešno zaključio da je II. okrivljenik zadržao za sebe 8.000,00 EUR-a. Naime, prvostupanjski sud je pravilno ocijenio vjerodostojnim iskaz oštećenika V. Z. kad navodi da je II. okrivljeniku predao 20.000,00 EUR-a, a ovaj mu obećao da će novac biti položen kod javnog bilježnika uz ovjeru navodeći da on odgovara za taj novac, a tada II. okrivljenik nije spominjao niti jednu drugu osobu, tako da u to vrijeme oštećenik nije ni čuo ni upoznao I. okrivljenika I. Đ., već je Đ. s njim stupio u kontakt 2-3 mjeseca nakon što je predao novac II. okrivljeniku. Da je II. okrivljenik od primljenog novca zadržao 8.000,00 EUR-a, a 12.000,00 EUR-a predao I. okrivljeniku proizlazi i iz pisane izjave – potvrde koju je I. okrivljenik dao oštećeniku uz napomenu da ovu činjenicu II. okrivljenik tijekom prvostupanjskog postupka nije niti problematizirao.

16.1. Nije u pravu žalitelj kada navodi da je prvostupanjski sud pristrano ocijenio dokaze i neosnovano zaključio kako je na strani II. okrivljenika postojala prijevarna namjera. Suprotno tim žalbenim navodima, da su točne tvrdnje II. okrivljenika da je on bio samo posrednik, bilo bi za očekivati i logično da bi II. okrivljenik odmah rekao oštećeniku tko prodaje apartmane, dao bi telefonski broj ili drugi kontakt I. okrivljenika, a ne bi preuzimao novac od oštećenika bez ikakve potvrde o preuzimanju, a navodeći da će novac biti položen kod javnog bilježnika, te da će i sam II. okrivljenik kupiti nekoliko apartmana, s tim da je tada bio svjestan da oštećeniku predočava neistinite informacije, a sve u namjeri da se zajedno sa I. okrivljenikom nepripadno okoristi. Stoga je i po mišljenju ovoga suda prvostupanjski sud pravilno zaključio da je podnošenje kaznene prijave i građanske tužbe bio pokušaj manevra II. okrivljenika da sa sebe skine odgovornost.

17. U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će otkloniti sve bitne povrede na koje mu je ukazano ovom odlukom, raspraviti sva sporna pitanja, ponovno izvesti sve već provedene dokaze, a po potrebi provesti i nove dokaze. Sve provedene dokaze prvostupanjski sud će savjesno i detaljno analizirati pojedinačno i u međusobnoj vezi, te na temelju valjane analize i ocjene dokaza donijeti novu i na zakonu utemeljenu odluku koju će dati valjano obrazložene razloge. Pri tome će prvostupanjski sud kod ocjene postojanja pravnog kontinuiteta pažljivo i po načelu konkretnosti razmotriti koji je najblaži zakon koji treba primijeniti na II. okrivljenika uz napomenu da sama visina propisane kazne nije jedini kriterij za tu odluku, već treba uzeti u obzir i pravnu kvalifikaciju počinjenog kaznenog djela. Naime, u vrijeme počinjenja kaznenog djela kao znatna imovinska korist za kazneno djelo iz članka 224. stavak 4. KZ/97 je prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda RH od 27. studenog 1997. bila kad vrijednost imovinske koristi prelazi iznos od 30.000,00 kuna, a propisana visina pribavljene imovinske koristi iz pravnog shvaćanja Vrhovnog suda Su IV – K-4/12 za kazneno djelo prijevare iz članka 236. stavak 2. KZ/11 iznosi 60.000,00 kuna. Nakon što prvostupanjski sud otkloni bitne povrede na koje mu je ukazano ovom odlukom, te na pravilno utvrđeno činjenično stanje na II. okrivljenika primijeni najblaži zakon sukladno članku 3. KZ/11, bit će moguće utvrditi je li za počinjeno kazneno djelo nastupila zastara kaznenog progona ili nije.

18. Slijedom navedenog trebalo je, na temelju članka 483. stavka 1. ZKP/08, odlučiti kao u izreci ovog rješenja, te presudu ukinuti u odnosu na II. okrivljenika, te vratiti na ponovno suđenje i odluku.

Požega, 20. siječnja 2022.

Predsjednik vijeća

Nenad Vlašić