Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj Kž-474/2021-10

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od suca Damira Krahuleca, predsjednika vijeća, te sudaca Miroslava Jukića i Krunoslava Barkića, članova vijeća, uz sudjelovanje Sonje Fićok, zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. A.Z., OIB: ... i opt. M.Z., OIB: ..., zbog kaznenih djela iz čl. 229. st. 1. i 2. i dr. Kaznenog zakona ("Narodne novine", br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15 – dalje u tekstu KZ/11), odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i optuženika, podnesenim protiv presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu od 23. lipnja 2021. poslovni broj K-882/2017- 160, u javnoj sjednici vijeća održanoj 20. siječnja 2022., u nazočnosti branitelja opt. A.Z. odvjetnika M.M. iz Z. i branitelja opt. M.Z. po zamjeničkoj punomoći odvjetnika D.R. iz O.,

p r e s u d i o  j e

I/ Povodom žalbi opt. A.Z. i opt. M.Z., po službenoj dužnosti, preinačuje se prvostupanjska presuda u pravnoj oznaci djela i izriče da su opt. A.Z. i opt. M.Z. počinili, u stjecaju, djelima opisanim u točki 1., 2., 6., 8. i 9. izreke prvostupanjske presude produljeno kazneno djelo teške krađe iz čl. 229. st. 2. u vezi st. 1. t. 1. i čl. 228. st. 1. i 3. i čl. 52. st. 1. i 3. KZ/11, djelima opisanim u točki 3. i 4. izreke prvostupanjske presude produljeno kazneno djelo teške krađe iz čl. 229. st. 2. u vezi st. 1. t. 1. i čl. 228. st. 1. i 3. i čl. 52. st. 1. i 3. KZ/11, sve u vezi čl. 51. KZ/11.

II/ Uslijed odluke pod I/ i prihvaćanjem žalbe državnog odvjetnika preinačuje se prvostupanjska presuda u odluci o kazni i izriče da se opt. A.Z. i opt. M.Z. za produljeno kazneno djelo teške krađe iz čl. 229. st. 2. u vezi st. 1. t. 1. i čl. 228. st. 1. i 3. i čl. 52. st. 1. i 3. KZ/11 (djela opisana u točki 1., 2., 6., 8. i 9. izreke prvostupanjske presude), na temelju čl. 229. st. 2. KZ/11 utvrđuje, svakom od optuženika, kazna zatvora u trajanju od 3 (tri) godine, za produljeno kazneno djelo teške krađe iz čl. 229. st. 2. u vezi st. 1. t. 1. i čl. 228. st. 1. i 3. i čl. 52. st. 1. i 3. KZ/11 (djela opisana u točki 3. i 4. izreke prvostupanjske presude), na temelju čl. 229. st. 2. KZ/11 utvrđuje, svakom od optuženika, kazna zatvora u trajanju od 2 (dvije) godine, a prihvaćaju kao pravilno po prvostupanjskom sudu utvrđene kazne zatvora opt. A.Z. i opt. M.Z. za kazneno djelo teške krađe iz čl. 229. st. 2. u vezi st. 1. KZ/11, opisano u točki 5. izreke prvostupanjske presude, na temelju čl. 229. st. 2. KZ/11, utvrđena, svakom od optuženika, kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 2 (dva) mjeseca, za kazneno djelo teške krađe iz čl. 229. st. 1. t. 1. u vezi čl. 228. st. 1. KZ/11, opisano u točki 7. izreke prvostupanjske presude, na temelju čl. 229. st. 1. KZ/11, utvrđena, svakom od optuženika, kazna zatvora u trajanju od 9 (devet) mjeseci, za kazneno djelo teške krađe iz čl. 229. st. 1. t. 1. u vezi čl. 228. st. 1. KZ/11, opisano u točki 10. izreke prvostupanjske presude, na temelju čl. 229. st. 1. KZ/11, utvrđena, svakom od optuženika, kazna zatvora u trajanju od 7 (sedam) mjeseci i opt. A.Z. za kazneno djelo sprječavanja dokazivanja iz čl. 306. st. 2. KZ/11, opisano u točki 11. izreke prvostupanjske presude, na temelju tog zakonskog propisa utvrđena kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 2 (dva) mjeseca, te se na temelju čl. 51. st. 1. i 2. KZ/11 osuđuju opt. A.Z. na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 6 (šest) godina, a opt. M.Z. na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 4 (četiri) godine i 11 (jedanaest) mjeseci, u koju se na temelju čl. 54. KZ/11 opt. A.Z. i opt. M.Z. uračunava vrijeme lišenja slobode i istražnog zatvora, svakom od optuženika, od 6. veljače do 5. svibnja i od 30. lipnja do 30. kolovoza 2017..

III/ Odbijaju se žalbe opt. A.Z. i opt. M.Z., kao neosnovane, te se u pobijanom a ne preinačenom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu, proglašeni su krivima opt. A.Z. i opt. M.Z. zbog kaznenih djela teške krađe iz čl. 229. st. 2. u vezi čl. 229. st. 1. KZ/11, opisano pod točkama 1. i 5. izreke, te zbog kaznenog djela teške krađe iz čl. 229. st. 1. t. 1. u vezi čl. 228. st. 1. KZ/11, sve u vezi čl. 51. KZ/11 opisano pod točkama 6. do 10. izreke, a opt. A.Z. i zbog kaznenog djela sprječavanje dokazivanja iz čl. 306. st. 2. KZ/11, opisano pod točkom 11. izreke, te su na temelju čl. 229. st. 2. KZ/11 utvrđene, svakom od optuženika, za kazneno djelo iz točke 1. kazne zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 1 (jednog) mjeseca, za kazneno djelo iz točke 2. kazne zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine, za kazneno djelo iz točke 3., 4. i 5. kazne zatvora, za svako djelo, u trajanju od po 1 (jedne) godine i 2 (dva) mjeseca, na temelju čl. 229. st. 1. KZ/11 utvrđene, svakom od optuženika, za kazneno djelo iz točke 6. i 10. kazne zatvora, za svako djelo, u trajanju od po 7 (sedam) mjeseci, za kazneno djelo iz točke 7., 8. i 9. kazne zatvora, za svako djelo, u trajanju od po 9 (devet) mjeseci, te opt. A.Z. za kazneno djelo iz čl. 306. st. 2. KZ/11, na temelju tog zakonskog propisana utvrđena kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 2 (dva) mjeseca, te su na temelju čl. 51. st. 2. KZ/11 osuđeni opt. A.Z. na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 5 (pet) godina i 10 (deset) mjeseci, a opt. M.Z. na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 4 (četiri) godine i 10 (deset) mjeseci, u koje kazne su na temelju čl. 54. KZ/11 optuženicima uračunato vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 6. veljače do 5. svibnja i od 30. lipnja do 30. kolovoza 2017..

1.1. Na temelju čl. 158. st. 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine", br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/11-odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19 – dalje u tekstu ZKP/08) ošt. M.M., ošt. S.L., ošt. M.Š., ošt. T.K., ošt.

I.Dž., ošt. T.Š., ošt. B.F.-.B., ošt. M.Z., ošt. V.Č. i ošt. T.V. su s imovinskopravnim zahtjevima upućeni u parnicu.

1.2. Na temelju čl. 148. st. 1. u vezi čl. 145. st. 2. t. 1. i 6. ZKP/08 opt. A.Z. i opt. M.Z. su dužni naknaditi troškove kaznenog postupka, svaki od optuženika, za vještačenja u ukupnom iznosu od 8.734,00 kuna i svaki od paušalnu svotu u iznosu od 5.000,00 kuna, u roku od 15 dana, od pravomoćnosti presude.

2. Protiv te presude žali se opt. A.Z. osobno i po branitelju M.M., odvjetniku iz Z., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i optuženika oslobodi optužbe ili da se ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku. Stavljen je prijedlog da se obavijeste o sjednici vijeća. Osobno podnesena žalba i žalba optuženika po branitelju razmatrat će se kao jedna žalba.

3. Protiv te presude žali se opt. M.Z. osobno i po braniteljici Lj.P., odvjetnici iz Z., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i optuženika oslobodi optužbe ili da se ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje. Stavljen je prijedlog da se obavijeste o sjednici vijeća. Osobno podnesena žalba i žalba optuženika po branitelju razmatrat će se kao jedna žalba.

4. Protiv te presude žali se državni odvjetnik zbog odluke o kazni, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i optuženike "strože kazni".

5. Odgovor na žalbu državnog odvjetnika podnio je opt. M.Z. po braniteljici Lj.P., s prijedlogom da se žalba državnog odvjetnika odbije kao neosnovana.

6. Na temelju čl. 474. st. 1. ZKP/08 spis je dostavljen na dužno razgledanje Županijskom državnom odvjetništvu u O..

7. O sjednici vijeća drugostupanjskog suda obaviješteni su državni odvjetnik, opt. A.Z. i branitelj optuženika M.M., odvjetnik iz Z., te opt. M.Z. i braniteljica optuženika Lj.P., odvjetnica iz Z.. Na sjednicu vijeća drugostupanjskog suda su pristupili branitelj opt. A.Z. odvjetnik M.M. iz Z. i branitelj opt. M.Z. po zamjeničkoj punomoći odvjetnik D.R. iz O., a nisu pristupili državni odvjetnik, opt. A.Z. i opt. M.Z., koji su uredno obaviješteni, te je sjednica vijeća shodno čl. 475. st. 4. ZKP/08 održana u odsutnosti obaviještenih državnog odvjetnika i optuženika.

7.1. Na sjednici vijeća drugostupanjskog suda osobnu žalbu opt. A.Z. i žalbu po branitelju izložio je branitelj optuženika M.M., te je izjavio da ostaje kod prijedloga iz tih žalbi.

7.2. Na sjednici vijeća drugostupanjskog suda osobnu žalbu opt. M.Z. i žalbu po branitelju izložio je branitelj optuženika po zamjeničkoj punomoći odvjetnik D.R., te je izjavio da ostaje kod prijedloga iz tih žalbi.

7.3. Na sjednici vijeća drugostupanjskog suda sudac izvjestitelj je izložio žalbu Općinskog državnog odvjetništva u Z..

7.4. Na sjednici vijeća drugostupanjskog suda branitelj po zamjeničkoj punomoći D.R. izložio je odgovor na žalbu državnog odvjetnika koju je podnio opt. M.Z. po braniteljici Lj.P., odvjetnici iz Z..

5.2. Nakon toga, na sjednici vijeća drugostupanjskog suda sudac izvjestitelj je izložio odgovor na žalbu državnog odvjetnika koju je podnio optuženik po branitelju.

6. Žalba državnog odvjetnika je osnovana, a žalbe optuženika nisu osnovane.

Na žalbe optuženika, osim zbog odluke o kazni.

7. Opt. M.Z., u osobno podnesenoj žalbi, se žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. t. 1. ZKP/08 navodeći da je "rasprava započela 18. veljače, a zaključena 23. lipnja 2021.", a da se na raspravi na početku postupka nije tražila "suglasnost za suca pojedinca".

7.1. Suprotno takvom žalbenom navodu opt. M.Z. nije počinjena naprijed navedena bitna povreda odredaba kaznenog postupka jer su se stranke na ročištu za raspravu 12. srpnja 2017. suglasile da raspravu provede predsjednica vijeća, kao sudac pojedinac, shodno čl. 19.b st. 3. ZKP/08.

8. Opt. A.Z. i opt. M.Z., u osobnim i žalbama po braniteljima, suglasno navode da se žale zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. t. 11. ZKP/08 jer da je izreka presude nerazumljiva, proturječna sama sebi i razlozima presude, da uopće nema razloga o odlučnim činjenicama, a i navedeni razlozi da su nejasni i u znatnoj mjeri proturječni.

8.1. S tim u vezi u žalbama optuženici i branitelji u bitnome navode da je prvostupanjski sud prihvaćajući iskaze svjedoka Z.I., M.B. i I.D. pogrešno zaključio da je stan u Z., ..., koji je od svjedoka I. unajmio opt. M.Z., koristio samo opt. M.Z., a ne i Z.B., da je "nejasan i nerazumljiv stav suda" kako izjavu potpisanu od strane Z.B. prihvaća kao istinitu, samo u dijelu da je potpisnik te izjave Z.B., ali ne prihvaća kao istinit sadržaj te izjave. Da se u razlozima presude navodi za predmete koji su pronađeni u stanu u Z., ..., koji je kao najmoprimac koristio opt. M.Z., a koji predmeti su uz potvrde privremeno oduzeti od svjedoka Z.I., da se radi o predmetima koje su kod podnošenja kaznenih prijava oštećenici "označili" da su im otuđeni iz njihovih (oštećenih) stanova. Da su oštećenici predmete prepoznali o čemu su sačinjeni zapisnici o prepoznavanju, iako suprotno tome iz iskaza svjedokinje ošt. S.L. proizlazi da je prijavila otuđene jednog prijenosnog računala, a onda nakon pretrage i prepoznavanja, da je ista oštećenica prijavila otuđenje još dva prijenosna računala. Na temelju iskaza svjedoka ošt. T.Š. da je utvrđeno kako kutija za sat marke Guess, sa garancijom iz 2003., pripada oštećeniku, iako iz iskaza oštećenika proizlazi da je suprugu upoznao 2009.. Suprotno tome da nije prihvaćena obrana opt. A.Z., u dijelu gdje navodi da se radi o kutiji za sat u vlasništvu supruge optuženika. Prvostupanjski sud da je pogrešnom ocjenom povezanosti mobilnih telefona optuženika sa baznim stanicama pogrešno utvrdio da su optuženici u vrijeme počinjenja pojedinih kaznenih djela opisanih u izreci prvostupanjske presude, bili u neposrednoj blizini mjesta počinjenja tih kaznenih djela. Uz to da je prvostupanjski sud "pomiješao" brojeve mobilnih telefona opt. A.Z. sa "drugim brojem mobitela" za koje se pogrešno utvrđuje da je mobilni telefon opt. M.Z.. Opt. A.Z., u žalbama, navodi da pobijana presuda nema valjanih razloga zbog čega prvostupanjski sud ne prihvaća medicinsku dokumentaciju o njegovoj (opt. A.Z.) bolesti, te nalaz vještaka o njegovoj (opt. A.Z.) radnoj sposobnosti, a onda suprotno tome u razlozima pobijane presude utvrđuje da je opt. A.Z. "mogao i bio sposoban" unatoč bolesti, od koje boluje, počiniti kaznena djela gdje se opisuje da su počinjena i savladavanjem većih prepreka. Opt. A.Z. u odnosu na kazneno djelo iz točke 11. izreke prvostupanjske presude navodi da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio da je počinio to kazneno djelo, iako to ne proizlazi niti iz iskaza svjedoka, niti je sporni USB stick pronađen kod njega (opt. A.Z.), niti kod rastavljanja zahodske školjke.

8.2. Opt. A.Z. i opt. M.Z. u žalbama navode da je prvostupanjski sud propustio shodno čl. 459. st. 5. ZKP/08 na zakonom propisani način ocijeniti sve izvedene dokaze, te u obrazloženju navesti valjane razloge zbog čega sporne činjenice nalazi dokazanim, a onda i kojim se razlozima rukovodio kod rješavanja pravnih pitanja, čime se sadržajno upućuje na bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 3. ZKP/08.

8.3. Suprotno žalbenim navodima opt. A.Z. i opt. M.Z., pobijana presuda nema nejasnoća ni proturječnosti, a sadrži valjane razloge i o činjenicama i o pravnim pitanjima, tako da nije počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. t. 11. ZKP/08, a niti iz čl. 468. st. 3. u vezi čl. 459. st. 5. ZKP/08. Opisi djela iz izreke prvostupanjske presude sadrže sve bitne elemente naprijed navedenih kaznenih djela za koje su opt. A. i opt. M.Z. proglašeni krivima. Prvostupanjski sud je u obrazloženju za činjenična utvrđenja, glede odlučnih i drugih važnih činjenica, te čime se rukovodio kod rješavanja pravnih pitanja, naveo dostatne razloge, pri čemu je naročito dao ocjenu proturječnih dokaza. Pri tome je za ukazati da naprijed navedeni žalbeni navodi opt. A.Z. i opt. M.Z. glede valjane ocjene izvedenih dokaza ne predstavljaju bitnu povredu odredaba kaznenog postupka koju u žalbi ističu optuženici, već prigovor pravilnosti utvrđenog činjeničnog stanja, o čemu će nastavno biti riječi.

9. Opt. A.Z. u osobnoj i žalbi po branitelju navodi da se žali zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, a uz to, u osobnoj žalbi, i zbog nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Međutim, opt. A.Z. u osobnoj žalbi ne navodi koju odlučnu činjenicu prvostupanjski sud nije utvrdio, a u osobnoj i žalbi po branitelju, žaleći se zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, predlaže u suštini drugačiju ocjenu izvedenih dokaza.

10. Opt. M.Z. u osobnoj i žalbi po branitelju navodi da se žali zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Međutim, opt. M.Z. u tim žalbama ne navodi koju odlučnu činjenicu prvostupanjski sud nije utvrdio, već žaleći se zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja predlaže u suštini drugačiju ocjenu izvedenih dokaza.

11. Opt. A.Z. i opt. M.Z. u naprijed navedenim žalbama, suglasno, navode da je prvostupanjski sud pogrešnom ocjenom iskaza svjedoka Z.I., M.B. i I.D. utvrdio da je stan u Z., ..., čiji najam je opt. M.Z. ugovorio sa svjedokom Z.I., koristio samo opt. M.Z., a ne i Z.B.. Te onda s tim u vezi da je i pogrešan zaključak prvostupanjskog suda da su pokretne stvari pronađene u tom stanu pripadale opt. M.Z., a ne Z.B., kako su to u obranama naveli opt. A. i opt. M.Z..

11.1. Opt. A.Z. i opt. M.Z. suglasno u žalbama navode da je "nejasno i nerazumljivo" utvrđenje prvostupanjskog suda da izjavu Z.B., koja je ovjerena po javnom bilježniku, a koju je opt. A.Z. nakon smrti Z.B. predao I.M., zajednički prijatelj opt. A.Z. i Z.B., prihvaća kao vjerodostojnu u dijelu da je tu izjavu sačinio i potpisao Z.B., ali ne prihvaća kao vjerodostojan sadržaj te izjave, u kojem se navodi da su stvari koje su pronađene i privremeno oduzete nakon pretrage stana u Z., ..., pripadale Z.B., a ne optuženicima. Pored toga prvostupanjski sud da je s nedovoljno kritičnosti ocijenio iskaze svjedoka oštećenika, koji svjedoci su prilikom prijave počinjenja kaznenih djela naveli koje su im stvari tada otuđene, a nakon što je dio tih stvari pronađen u stanu u Z., ..., da su nakon "prepoznavanja" tih stvari dopunjavali svoje kaznene prijave dopunom "popisa otuđenih stvari". Tako npr. svjedok ošt. S.L. prvo prijavljuje otuđenje jednog prijenosnog računala, a nakon "prepoznavanja" još dva prijenosna računala. Svjedok ošt. T.Š. da kutija sata marke Guess u kojoj se nalazila garancija iz 2003. pripada satu supruge ošt. T.Š., iako iz iskaza oštećenika proizlazi da je suprugu upoznao 2009.. Stoga da je nejasno zašto se ne prihvaća, u tome dijelu, obranu opt. A.Z. da se radi o kutiji za sat koji je vlasništvo optuženikove supruge. Prvostupanjski sud da je iz analitičke obavijesti pogrešno zaključio da iz povezanosti mobilnih telefona opt. A.Z. i opt. M.Z. sa baznim stanicama proizlazi da su optuženici bili locirani, u vrijeme i na mjestu ostvarenja pojedinih kaznenih djela, kako se to navodi u opisima djela iz izreke pobijane presude. Pri tome da su "pomiješani" broj mobilnog telefona opt. A.Z. sa "drugim brojem mobitela", za kojeg se pogrešno navodi da je mobilni telefon opt. M.Z.. Opt. A.Z. u osobno podnesenoj žalbi navodi da je prvostupanjski sud ne samo na temelju "analitičke obavijesti" već i propuštanjem pravilne ocjene vremena i mjesta podizanja novca na bankomatu, ne samo u O. na jednoj adresi već i u Z. na četiri adrese, pogrešno zaključio da je on (opt. A.Z.) 6. i 7. kolovoza 2016. bio u O., a onda u vezi toga i da je počinio kazneno djelo na štetu ošt. T.V., djelo iz točke 10. izreke. Opt. A.Z. osporava i pravilnost zaključka prvostupanjskog suda da je "mogao i bio sposoban" počiniti kaznena djela, u kojima se navodi da su djela ostvarena i svladavanjem većih prepreka, ne navodeći razloge zbog kojih ne prihvaća medicinsku dokumentaciju o njegovoj (opt. A.Z.) bolesti i nalaz vještaka o njegovoj radnoj sposobnosti. Opt. A.Z. u žalbi navodi da niti iz jednog izvedenog dokaza ne proizlazi da bi počinio kazneno djelo iz točke 11. izreke. Stoga opt. A.Z. i opt. M.Z. u žalbama ustraju u navodima iz obrane, u kojima su porekli da bi počinili kaznena djela za koja su proglašeni krivima.

12. Suprotno žalbenim navodima optuženika prvostupanjski sud je valjano ocijenivši izvedene dokaze, dajući pri tome naročito ocjenu proturječnih dokaza, na temelju takve ocjene dokaza potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje. Naime, prvostupanjski sud je pozorno ocijenio obrane opt. A.Z. i opt. M.Z. koji osporavaju da bi, zajedno, počinili kaznena djela opisana u točkama 1. do 10. izreke prvostupanjske presude, a opt. A.Z., sam, i da bi počinio, kazneno djelo opisano u točki 11. izreke. Opt. A.Z. i opt. M.Z., iznoseći obranu o odnosu na kaznena djela opisana u točkama 1. do 10. izreke prvostupanjske presude navode da je opt. M.Z. imao u najmu stan u Z., ..., iznajmljen od Z.I., a koji je samo povremeno koristio, dok je bio u vezi s jednom djevojkom. Opt. A.Z. s tim u vezi navodi da mu je poznanik Z.B., povremeno donosio "neke stvari" radi ugradnje softwarea, a početkom 2017. i USB stickove "da ih presloži i da ih kopira na CD". Za radove Z.B. je plaćao u novcu, predajom prijenosnih računala, mobilnih telefona, te jednom prilikom kovčega s alatom, te je preporučivao treće osobe od kojih je on (opt. A.Z.) kupovao malo korištene mobilne telefone. Iz tih razloga su kod njega (opt. A.Z.) pretragom njegovog stana u Z., ..., pronašli mobilni telefon Samsung S7 bijele boje, kojeg je kupio od jednog vozača taksi C., mobilni telefon Samsung Mega, u kojeg je Z.B. trebao "ubaciti" tzv. televiziju u pokretu i navigaciju. Zbog poteškoća u radu mobilnog telefona Samsung Mega, isti je ponio sa sobom kada je odlazio na rad u S., kako bi taj mobilni telefon testirao. To je razlog zašto je taj mobilni telefon Samsung Mega zajedno s još jednim mobilnim telefonom bio registriran na baznoj stanici. Mobilni telefon da je nakon testiranja vratio Z.B.. Tek naknadno tijekom kaznenog postupka da je saznao da se radilo o ukradenom mobilnom telefonu. Opt. A.Z. u obrani navodi da ga je Z.B. pitao zna li kakav prostor u koji bi mogao smjestiti svoju "elektroniku". Znajući za naprijed navedeni stan u najmu svog brata opt. M.Z., da je po dolasku svog brata u Z., zajedno sa Z.B., otišao da vide taj stan. Z.B. i njegov brat opt. M.Z. da su se dogovorili da Z.B. može u taj stan smjestiti "svoju elektroniku" uz uvjet da plaća režije i da stan održava urednim. Da je zbog toga ukradenog mobilnog telefona bio ogorčen na Z.B.. Nakon što je izašao iz "zatvora" da je prigovorio Z.B. zbog ukradenog mobilnog telefona i zbog stvari koje su pronađene u stanu koji je unajmio njegov brat opt. M.Z., a dao Z.B. na korištenje. Z.B. da je njemu (opt. A.Z.) rekao da se ništa ne brine, da će se sve riješiti. Međutim, Z.B. da je preminuo 2020., te je poslije sprovoda od zajedničkog prijatelja I.M. dobio pisanu izjavu koju je potpisao Z.B. i koja je ovjerena kod javnog bilježnika, a iz koje proizlazi da su sve stvari pronađene u stanu u Z., ..., pripadale Z.B. a ne optuženicima. Opt. A.Z. ističe i da zbog bolesti leđa i kralježnice ne bi mogao počiniti kaznena djela u kojima bi se trebalo skakati po krovovima, terasama i penjati požarnim stepenicama, navodeći izričito u obrani da bi "možda i mogao ali ne smije riskirati". U odnosu na "analitičku obavijest" koja prikazuje povezanost njegovog mobilnog telefona sa baznim stanicama, kako u pogledu vremena tako i mjesta gdje bi se on (opt. A.Z.) nalazio, da te bazne stanice pokrivaju znatno šire područje. Da se radilo o njegovom uobičajenom odlasku u šetnju, na servis osobnih vozila, odlasku sa suprugom u bolnicu ili na preglede zbog kojih odlazi u bolnicu "V.V." Z., pa onda dok čeka te preglede da šeće po okolnim ulicama ili dok je prolazio uobičajeno se krećući kroz centar grada Z. kada je odlazio kod odvjetnika ili kada je odlazio u kuću svoje majke u O.. Iz te povezanosti da je pogrešno zaključeno da bi se, u vrijeme i na mjestu, kada su počinjena kaznena djela iz točke 1. do 10. izreke nalazio u blizini tih mjesta. Opt. M.Z. iznoseći obranu osporava da bi počinio zajedno sa svojim bratom opt. A.Z. kaznena djela opisana u točkama 1. do 10. izreke prvostupanjske presude. Pri tome je opt. M.Z. glede stvari koje su pronađene u stanu u Z., ..., koji je imao u najmu, potpuno suglasno iskazu opt. A.Z., navodi da je taj stan dao na korištenje Z.B., te da su stvari pronađene prilikom pretrage tog stana pripadale Z.B., a ne njemu (opt. M.Z.). Takve obrane opt. A.Z. i opt. M.Z. prvostupanjski sud nije prihvatio kao vjerodostojne. Naime, prihvaćajući kao vjerodostojne iskaze svjedoka Z.I., I.D. i M.B., supruge Z.B., prvostupanjski sud utvrđuje da stvari koje su nakon pretrage stana u Z., ..., a koji je od Z.I. unajmio opt. M.Z., te ga duže vremena koristio, a koje stvari su uz potvrdu o privremenom oduzimanju predmeta oduzete od Z.I., kao vlasnika stana, a kada je u stanu kada je vršena pretraga zatečen i opt. M.Z., pripadaju opt. M.Z., a ne Z.B., kako to u obranama ističu optuženici. To zbog toga što svjedok I. navodi da u zadnje vrijeme nije dolazio uopće u stan koji je unajmio opt. M.Z., da bi reagirao da je imao saznanje da bi opt. M.Z. trećoj osobi dao stan u podnajam. Svjedok D., koji ima stan "vrata do vrata" stana koji je unajmio opt. M.Z. i predstavnik je stanara, da nije vidio da bi u taj stan dolazio bilo tko drugi osim opt. M.Z. i povremeno opt. A.Z., a samo jednom prilikom da je u garaži vidio jednu djevojku. Iz iskaza svjedokinje M.B. proizlazi da njen suprug Z.B. od 2015. nije ostvarivao nikakve prihode, da nije imao vlastitih sredstava, već su živjeli od njezine plaće i pomoći majke Z.B., a da osim što je njen suprug Z.B. imao u najmu dvije garaže u kojima je obavljao svoju djelatnost, dok se nije razbolio, njoj nije poznato da bi imao u najmu bilo kakav stan.

12.1. Prvostupanjski sud je uvidom i čitanjem potvrda o privremenom oduzimanju predmeta, te zapisnika o prepoznavanju koje su obavili oštećenici utvrdio da su prilikom pretrage stana u Z., ..., za kojeg je zaključio da ga je unajmio i koristio samo opt. M.Z., pronađene pokretne stvari koje su izvršenjem kaznenih djela opisanim pod točkama 1. do 10. izreke prvostupanjske presude. Te stvari da su kao svoje prepoznali oštećenici, i to; ošt. M.M. dva mobilna telefona, kutija s nakitom (djelo iz točke 1. izreke), ošt. S.L. dva prijenosna računala, mobilni telefon i fotoaparat (djelo iz točke 2. izreke), ošt. M.Š. dva mobilna telefona, tablet (djelo iz točke 3. izreke), ošt. T.K. ručni sat, digitalni alkotest, modem za bežični internet, video projektor, daljinski upravljač za play station 3 (djelo iz točke 4. izreke), ošt. I.Dž. kožni novčanik, fotoaparat sa zumom, platnenu torbicu, metalni stalak za fotoaparat (djelo iz točke 5. izreke), ošt. B.F.B. adapter u kutiji s jamstvenim listom, tablet, objektive za fotoaparat (djelo iz točke 7. izreke), opt. M.Z. vanjski disk s pripadajućom torbicom, prijenosno računalo s crnom torbom, tablet (djelo iz točke 8. izreke), ošt. V.Č. fotoaparat i ruksak (djelo iz točke 9. izreke), ošt. T.V. dva prijenosna računala, fotoaparat s pripadajućom torbicom (djelo iz točke 10. izreke). Zatim pokretne stvari pronađene pretragom doma opt. A.Z. u Z., ..., i to: prijenosno računalo koje je prepoznala ošt. S.L., kutiju za sat sa jamstvenim listom koje je prepoznao ošt. T.Š. (djelo iz točke 6. izreke), te deset USB stickova koji su oduzeti od opt. A.Z., a naloženom pretragom jednog od tih stickova pronađene su fotografije umjetničkih slika otuđenih iz stana vlasništvo ošt. I.Dž. i A.M.Dž., ošt. S.L. i fotografije više ručnih satova među kojima je i ručni sat ošt. T.K.. Pregledom memorijske kartice fotografskog aparata oduzetog od opt. M.Z. također fotografije umjetničkih slika otuđenih iz stana ošt. I.Dž., A.M.Dž., ošt. S.L., te fotografije više ručnih satova među kojima i ručnog sata otuđenog iz stana ošt. T.K., koje pokretne stvari su pobliže opisane u opisima djela iz točke 1. do 10. izreke i razlozima pobijane presude. Pri tome prvostupanjski sud ukazuje da su fotografije pronađene na sticku oduzetom od opt. A.Z. i fotografije pronađene na memorijskoj kartici fotoaparata oduzetog od opt. M.Z., potpuno iste u odnosu na prikaz stvari otuđenih iz naprijed navedenih stanova. Pregledom mobilnog telefona oduzetog od opt. A.Z. da su pronađene fotografije s imenima i prezimenima osoba, adresama stanovanja, objašnjenjima čime se te osobe bave, između kojih se nalazi i ime ošt. M.Š., fotografije alarmnih sustava ulaznih vrata stanova s prezimenima vlasnika, fotografije uložaka cilindar brava, nadzornih kamera i fotografija stambenih zgrada u kojima se nalaze stanovi oštećenika skinute sa Google Maps. Pretragom doma opt. A.Z. u Z., ... i papirići "s nadimcima i uputom obići M. i Đ.", za koje suprotno obrani opt. A.Z. prvostupanjski sud zaključuje da se radi o ošt. I.Dž.. Uvidom u ispis transakcija bankovnih kartica Erste banke i Zagrebačke banke, koje kartice su vlasništvo ošt. D.M. prvostupanjski sud je utvrdio da su pojedine transakcije korištenjem bankovnih kartica ostvarene u O. 15. i 16. kolovoza 2016.. Iz analitičke obavijesti o povezanosti mobilnih telefona opt. A.Z. i opt. M.Z. proizlazi da su, u vremenu od 29. srpnja do 21. kolovoza 2016., mobilni telefoni optuženika ostvarili povezanost sa baznim stanicama koje pokrivaju grad O., dakle, i u vremenu kada su korištenjem ukradenih bankovnih kartica vlasništvo ošt. D.M. ostvarene transakcije u gradu O..

12.2. Ocjenom obrana opt. A.Z. i opt. M.Z. prvostupanjski sud utvrđuje da optuženici ne osporavaju da su u vrijeme i na mjestu kako je to opisano u točkama 1. do 10. izreke pobijane presude, počinjene provale u stanove oštećenika na način kako je to pobliže opisano u pojedinim opisima djela. To da proizlazi i iz zapisnika o očevidu, iskaza oštećenika, time da je na temelju iskaza oštećenika i iz njihovih kaznenih prijava utvrđena vrijednost ukradenih pokretnih stvari. Međutim, prvostupanjski sud obranu optuženika u dijelu u kojem osporavaju da bi počinili ta kaznena djela ne prihvaća kao vjerodostojnim, već naprijed navedenom ocjenom zapisnika o pretrazi doma opt. A.Z. i stana koji je koristio opt. M.Z., potvrdama o privremenom oduzimanju predmeta, zapisnika o prepoznavanju, te fotografija sa sticka oduzetog od opt. A.Z. i fotoaparata oduzetog od opt. M.Z. kao i fotografija sa mobilnog telefona oduzetog od opt. A.Z., uz povezanost mobilnih telefona optuženika sa baznim stanicama u blizini mjesta počinjenja tih kaznenih djela, zaključuje da su upravo opt. A.Z. i opt. M.Z., u vrijeme na mjestu i na način kako je to pobliže opisano u opisima djela iz točke 1. do 10. izreke, počinili ta kaznena djela. S pravom prvostupanjski sud zaključuje da iz same obrane opt. A.Z. proizlazi da je unatoč svom zdravstvenom stanju i ograničenoj radnoj sposobnosti, kako to optuženik navodi u obrani, "mogao" savladati veće prepreke koje se navode u opisu pojedinih kaznenih djela, ali da to ne bi "smio", obzirom na svoje zdravstveno stanje.

12.3. Opt. A.Z. žalbama osporava pravilnost utvrđenja činjeničnog stanja u odnosu na djelo iz točke 11. izreke. S tim u vezi u žalbi navodi da ga (opt. A.Z.) niti jedan izvedeni dokaz ne dovodi izravno u vezu sa počinjenjem tog kaznenog djela. Naime, opt. A.Z. ne osporava da je 11. travnja 2017. bio priveden u Službu općeg kriminaliteta PU zagrebačke, u Z., ..., glede naloženog provođenja dokazne radnje pretrage pokretne stvari, obzirom da se protiv njega vodio prethodni kazneni postupak od strane Općinskog državnog odvjetništva u Z.. Tom prigodom da je policijski službenik trebao pregledati prijenosno računalo marke Lenovo, USB stick natpisa "USB-7, 64 Gb", crne boje i USB stick natpisa "USB-4, 4 Gb", plavosive boje, a radilo se o stickovima oduzetim opt. A.Z. i opt. M.Z.. Policijski službenik da je pregledom pretražio jedan USB stick, a nakon toga da je rečeno da je drugi USB stick nestao. Opt. A.Z. poriče da bi taj USB stick uzeo i bacio u zahodsku školjku, jer taj stick nije pronađen niti pregledom zahodske školjke niti rendgenskim snimanjem opt. A.Z.. Međutim, prvostupanjski sud je pozornom ocjenom iskaza svjedoka G.N., D.M., T.C., Ž.R., iz kojih iskaza ne proizlazi da bi vidjeli da je opt. A.Z. uzeo sa stola navedeni stick, ali da iz posrednih činjenica (tzv. činjenica indicija) proizlazi da je upravo optuženik uzeo navedeni stick i bacio ga u zahodsku školjku. To zbog toga što iz iskaza svjedoka N. proizlazi da je prvo opt. A.Z. odbio sudjelovati na radnji pretrage stickova. Kada je tu radnju svjedok N. započeo, time da je pregledavao jedan stick, dok je drugi bio odložen na stolu s lijeve strane, opt. A.Z. ipak zahtijevao da gleda što on (svjedok N.) pregledava, što mu je dopušteno. Optuženik da je sjeo njemu (svjedoku N.) s lijeve strane, u neposrednoj blizini gdje je na stolu bio odložen drugi stick koji se nije pregledavao. U međuvremenu je u dva navrata optuženik, govoreći da se loše osjeća, zahtijevao da ga se odvede do zahoda. To su svjedoci T.C. i Ž.R., djelatnici pravosudne policije koji su optuženika doveli na pretragu, i učinili te su u dva navrata, kako to proizlazi i iz njihovih iskaza, odveli do zahoda optuženika. Kod odvođenja optuženika do zahoda, da su optuženiku ruke bile vezane tzv. lisicama. Međutim, dolaskom do zahoda, prije ulaska u zahodnu kabinu, da su optuženiku s jedne ruke skinuli lisice, te je optuženik pri ulasku u zahodsku kabinu kleknuo pokraj zahodske školjke i izgledalo je kao da povraća. Nakon izlaska iz zahoda svjedok C. da je uočio da je optuženik imao mokru ruku, ali da je upotrijebio toalet papir kojim se brisao po licu i koji je potom bacio u zahodsku školjku i pustio vodu. Nakon povratka iz zahoda optuženik da je zatražio od policijskog službenika, koji je vršio pretragu, da gleda što se pretražuje. To je policijski službenik optuženiku i dopustio i smjestio optuženika, uz sebe s lijeve strane. Međutim, u kratkom vremenu (5 do 10 minuta) da je optuženik ponovno rekao da mu je zlo i zahtijevao da ga se odvede do zahoda. Imenovani svjedoci djelatnici pravosudne policije ponovno su to učinili. Optuženik je na istom mjestu u zahodu kleknuo pored zahodske školjke, te je svjedok R. vidio da tom prigodom optuženik uzima veću količinu role toalet papira "gotovo cijelu rolu", zbog čega je svjedok R. optuženika pitao što to čini s tolikom količinom papira, a uz to je uočio da kod izlaska iz zahoda optuženiku niz desnu ruku kaplje voda te je pitao optuženika što je s rukom radio u zahodskoj školjci. Kada su se vratili u prostoriju gdje se vršila pretraga policijski službenici koji su obavljali pretragu da su rekli (svjedok N.) da nedostaje jedan stick, i to onaj koji je bio položen na stolu s lijeve strane, u blizini mjesta gdje je uz policijskog službenika bio sjedio optuženik. Pri tome iz iskaza svjedoka C. proizlazi da nakon ovog drugog povratka optuženika iz zahoda u sobu u kojoj se vršila pretraga optuženik više nije niti zahtijevao da prati pretragu niti je više sjeo pokraj policijskog službenika koji je obavljao pretragu. Stoga prvostupanjski sud zaključuje da postoji takav neprekinuti krug posrednih činjenica koje upućuju na zaključak da je upravo optuženik uzeo USB stick (onaj s natpisom USB-7, 64 Gb, crne boje) te ga bacio u zahodsku školjku u koju je ubacio i veću količinu toalet papira i povukao vodu. Na taj način da je optuženik uništio predmet koji služi dokazivanje u kaznenom postupku.

13. Prvostupanjski sud je za navedena utvrđenja naveo iscrpne, jasne i provjerljive razloge, koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, a koji nisu dovedeni u sumnju žalbenim navodima opt. A. i opt. M.Z..

14. Pravilno je prvostupanjski sud djelo iz točke 5. izreke prvostupanjske presude kvalificirao kao kazneno djelo teške krađe iz čl. 229. st. 2. u vezi st. 1. KZ/11. To zbog toga što su opt. A. i opt. M.Z. provaljivanjem i svladavanjem većih prepreka, u vrijeme, na mjestu i na način kako je to pobliže opisano u opisu djela iz točke 5. izreke, oduzeli tuđe pokretne stvari velike vrijednosti. Pravilno je prvostupanjski sud djela iz točke 7. i 10., kvalificirao kao stjecaj dva kaznena djela teške krađe iz čl. 229. st. 1. t. 1. u vezi čl. 228. st. 1. KZ/11. To zbog toga što su opt. A. i opt. M.Z. u vrijeme, na mjestu i na način kako je to pobliže opisano u opisu djela iz točke 7. i 10., obijanjem iz zatvorenih prostora oduzeli tuđe pokretne stvari. Pravilno je prvostupanjski sud djelo iz točke 11. izreke prvostupanjske presude kvalificirao kao kazneno djelo sprječavanje dokazivanja iz čl. 306. st. 2. KZ/11. To zbog toga što je opt. A.Z. u namjeri da spriječi dokazivanje u kaznenom postupku uzeo USB stick s natpisom "USB-7, 64 Gb" crne boje koji je prema nalogu trebalo pretražiti, kako bi služio kao dokaz u postupku, te ga uništio na način da ga je bacio u zahodsku školjku, u koju je stavio veću količinu toalet papira te puštanjem vode pustio u kanalizaciju.

15. Međutim, ispitujući pobijanu presudu, u povodu žalbi državnog odvjetnika i optuženika, po službenoj dužnosti shodno čl. 467. st. 1. ZKP/08 ovaj drugostupanjski sud je utvrdio da je na štetu opt. A. i opt. M.Z. povrijeđen kazneni zakon u odredbi čl. 469. t. 4. ZKP/08. To zbog toga što djela opisana u točkama 1., 2., 6., 8. i 9. izreke prvostupanjske presude prema pravilnoj primjeni kaznenog zakona je trebalo kvalificirati kao jedno produljeno kazneno djelo teške krađe iz čl. 229. st. 2. u vezi st.

1. t. 1. i čl. 228. st. 1. i 3. i čl. 52. st. 1. i 3. KZ/11, te djela opisana u točkama 3. i 4. izreke prvostupanjske presude kao jedno produljeno kazneno djelo teške krađe iz čl. 229. st. 2. u vezi st. 1. t. 1. i čl. 228. st. 1. i 3. i čl. 52. st. 1. i 3. KZ/11. To zbog toga što su opt. A.Z. i opt. M.Z. djelima opisanim u točki 1., 2., 6., 8. i 9. počinili ista kaznena djela jer su provaljivanjem i svladavanjem većih prepreka iz zatvorenih prostora oduzeli tuđe pokretne stvari velike vrijednosti, ta djela su počinjena u kratkom vremenom razdoblju od 21. srpnja do 27. kolovoza 2016., na području grada Zagreba, tako da ne samo što u prirodnom smislu čine biće više istih kaznenih djela već, obzirom na prostornu i vremensku povezanost, čine jedinstvenu cjelinu u pravnom smislu, tako da je sva ta djela valjalo prema pravilnoj primjeni zakona trebalo kvalificirati kao jedno produljeno kazneno djelo iz čl. 229. st. 2. u vezi st. 1. t. 1. i čl. 228. st. 1. i 3. i čl. 52. st. 1. i 3. KZ/11. Isto tako su opt. A.Z. i opt. M.Z. djelima opisanim u točkama 3. i 4. počinili ista kaznena djela jer su provaljivanjem i svladavanjem većih prepreka iz zatvorenih prostora oduzeli tuđe pokretne stvari velike vrijednosti, ta djela su počinjena u kratkom vremenom razdoblju od 9. do 13. siječnja 2017., na području grada Z., tako da ne samo što u prirodnom smislu čine biće više istih kaznenih djela već, obzirom na prostornu i vremensku povezanost, čine jedinstvenu cjelinu u pravnom smislu, tako da je ta djela valjalo prema pravilnoj primjeni zakona trebalo kvalificirati kao jedno produljeno kazneno djelo iz čl. 229. st.

2. u vezi st. 1. t. 1. i čl. 228. st. 1. i 3. i čl. 52. st. 1. i 3. KZ/11. Kraj takvog stanja stvari valjalo je povodom žalbi opt. A.Z. i opt. M.Z., po službenoj dužnosti, preinačiti prvostupanjsku presudu u pravnoj oznaci djela i izreći da su opt. A.Z. i opt. M.Z. počinili, u stjecaju, djelima opisanim u točki 1., 2., 6., 8. i 9. izreke prvostupanjske presude produljeno kazneno djelo teške krađe iz čl. 229. st. 2. u vezi st. 1. t. 1. i čl. 228. st. 1. i 3. i čl. 52. st. 1. i 3. KZ/11, djelima opisanim u točki 3. i 4. izreke prvostupanjske presude produljeno kazneno djelo teške krađe iz čl. 229. st. 2. u vezi st. 1. t. 1. i čl. 228. st. 1. i 3. i čl. 52. st. 1. i 3. KZ/11, sve u vezi čl. 51. KZ/11 (čl. 486. st. 1. ZKP/08, odluka pod I/).

16. Osnovana je žalba državnog odvjetnika zbog odluke o kazni. Prvostupanjski sud je pravilno utvrdio okolnosti o kojima ovisi izbor vrste i mjere kazne. Međutim, precijenio je značaj utvrđenih olakotnih okolnosti dosadašnje neosuđivanosti opt. A.Z. i opt. M.Z., a podcijenio značaj utvrđenih otegotnih okolnosti, izraženu veću kriminalnu volju, kroz brojnost počinjenih kaznenih djela u nekoliko mjeseci, činjenicu da su optuženici počinjenjem kaznenih djela pribavili stvari velike vrijednosti, time da kod radnji iz točaka 3., 4. i 5., koje ulaze u sastav naprijed navedenih produljenih kaznenih djela, ta vrijednost višestruko prelazi vrijednost koja je čl. 87. st. 29. KZ/11 propisana kao velika vrijednost (iznos koji prelazi 60.000,00 kuna), te činjenicu da su oštećenici pronalaženjem i vraćanjem manjeg dijela otuđenih stvari samo neznatno namireni za štetu, a opt. A.Z. i da je umirovljeni policijski službenik. Stoga je uslijed preinačenja prvostupanjske presude u pravnoj oznaci djela, kako je to navedeno u točki I/ izreke ove drugostupanjske presude, te prihvaćanjem žalbe državnog odvjetnika valjalo preinačiti prvostupanjsku presudu u odluci o kazni i izreći da se opt. A.Z. i opt. M.Z. za produljeno kazneno djelo teške krađe iz čl. 229. st. 2. u vezi st. 1. t. 1. i čl. 228. st. 1. i 3. i čl. 52. st. 1. i 3. KZ/11 (djela opisana u točki 1., 2., 6., 8. i 9. izreke prvostupanjske presude), na temelju čl. 229. st. 2. KZ/11 utvrđuje, svakom od optuženika, kazna zatvora u trajanju od 3 (tri) godine, za produljeno kazneno djelo teške krađe iz čl. 229. st. 2. u vezi st. 1. t. 1. i čl. 228. st. 1. i 3. i čl. 52. st. 1. i 3. KZ/11 (djela opisana u točki 3. i 4. izreke prvostupanjske presude), na temelju čl. 229. st. 2. KZ/11 utvrđuje, svakom od optuženika, kazna zatvora u trajanju od 2 (dvije) godine. Prihvaćaju kao pravilno po prvostupanjskom sudu utvrđene kazne zatvora opt. A.Z. i opt. M.Z. za kazneno djelo teške krađe iz čl. 229. st. 2. u vezi st. 1. KZ/11, opisano u točki 5. izreke prvostupanjske presude, na temelju čl. 229. st. 2. KZ/11, utvrđena, svakom od optuženika, kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 2 (dva) mjeseca, za kazneno djelo teške krađe iz čl. 229. st. 1. t. 1. u vezi čl. 228. st. 1. KZ/11, opisano u točki 7. izreke prvostupanjske presude, na temelju čl. 229. st. 1. KZ/11, utvrđena, svakom od optuženika, kazna zatvora u trajanju od 9 (devet) mjeseci, za kazneno djelo teške krađe iz čl. 229. st. 1. t. 1. u vezi čl. 228. st. 1. KZ/11, opisano u točki 10. izreke prvostupanjske presude, na temelju čl. 229. st. 1. KZ/11, utvrđena, svakom od optuženika, kazna zatvora u trajanju od 7 (sedam) mjeseci i opt. A.Z. za kazneno djelo sprječavanja dokazivanja iz čl. 306. st. 2. KZ/11, opisano u točki 11. izreke prvostupanjske presude, na temelju tog zakonskog propisa utvrđena kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 2 (dva) mjeseca. Te se na temelju čl. 51. st. 1. i 2. KZ/11 osuđuju opt. A.Z. na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 6 (šest) godina, a opt. M.Z. na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 4 (četiri) godine i 11 (jedanaest) mjeseci, u koju se na temelju čl. 54. KZ/11 opt. A.Z. i opt. M.Z. uračunava vrijeme lišenja slobode i istražnog zatvora, svakom od optuženika, od 6. veljače do 5. svibnja i od 30. lipnja do 30. kolovoza 2017. (odluka pod II/ izreke).

16.1. Prema nalaženju ovog drugostupanjskog suda navedenom jedinstvenom kaznom zatvora u odnosu na konkretne optuženike ostvarit će se svrha kažnjavanja izražavanjem društvene osude zbog počinjenih kaznenih djela, jačanjem povjerenja građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, utjecajem na počinitelja i sve druge da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenog djela i o pravednosti kažnjavanja, uz omogućavanje optuženicima da se ponovno uključe u društvo (čl. 41. KZ/11).

16.2. Zbog naprijed navedenih razloga iz kojih je prihvaćena žalba državnog odvjetnika zbog odluke o kazni, nisu osnovane žalbe opt. A.Z. i opt. M.Z. zbog iste žalbene osnove.

17. Slijedom navedenog valjalo je odbiti žalbe opt. A.Z. i opt. M.Z. kao neosnovane, te u pobijanom a nepreinačenom dijelu potvrditi prvostupanjsku presudu (čl. 482. ZKP/08, odluka pod III/ izreke).

Osijek, 20. siječnja 2022.

Predsjednik vijeća

Damir Krahulec, v.r.