REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U SESVETAMA
Industrijska cesta 15, Sesvete
Poslovni broj: 1
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Sesvetama, po sucu ovog suda Željki Bajzek u parničnom predmetu tužitelja
, protiv tuženika
radi
, nakon provedene javne i glavne rasprave zaključene dana
u prisutnosti
,
2022.,
p r e s u d i o j e
Nalaže se tuženom D. J., iz Z., OIB: ..... da isplati tužitelju A. O., iz Z. OIB: .... iznos od ukupno 33.000,00 Eura u kunskoj protuvrijednosti po prodajnom tečaju Zagrebačke banke na dan isplate zajedno sa zakonskim zateznim kamatama po stopi zatezne kamate propisane čl. 29. st. 2 Zakona o obveznim odnosima koja se do 31.07.2015. određuje uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 postotnih poena, a od 01.08.2015. za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena tekućim na iznos od:
- 18.000,00 Eura u kunskoj protuvrijednosti prema prodajnom tečaju Zagrebačke banke na dan isplate od 10.12.2013. do isplate
- 15.000,00 Eura u kunskoj protuvrijednosti prema prodajnom tečaju Zagrebačke banke na dan isplate od 2.05.2014. do isplate;
kao i naknaditi mu trošak parničnog postupka u iznosu od 19.237,50 kn sa zateznim kamatama po stopi zatezne kamate propisano čl. 29. st. 2 Zakona o obveznim odnosima, koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, tekućim od dana donošenja presude do isplate, a sve to u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužitelj tvrdi da je sa tuženikom dana 19.11.2013. sklopio dva ugovora o zajmu s time da je prema jednom ugovoru tuženiku pozajmio iznos od 18.000,00 Eura uz obvezu vraćanja do 10.12.2013. a prema drugome 15.000,00 Eura s rokom vraćanja do 2.5.2014. Protekom roka dospijeća tužitelj je u više navrata pozivao tuženika na vraćanje duga, međutim isti je stalno odugovlačio sa vraćanjem stoga je tužitelj ustavo ovom tužbom.
2. Tuženik u svom odgovoru na tužbu osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti tvrdeći da mu tužitelj nije pozajmio nikakav novac, već se u konkretnom slučaju radi o fiktivnom ugovoru o zajmu. Među strankama je postojao odnos u vezi tvrtke I. G. d.o.o. u kojoj je tuženik bio vlasnik poslovnih udjela, a tužitelj mu je pronašao osobu D. K. na koju je 12.9.2013. prenio poslovne udjele. Tužitelj je bio posrednik između tuženika i D. K. pa stoga predmetni ugovor ne predstavlja stvarnu volju stranaka jer se konkretno ne radi o zajmu budući tuženik nije primio od tužitelja nikakav novac.
3. U tijeku dokaznog postupka sud je izvršio uvid u Ugovore o zajmu od 19.11.2013., saslušao svjedoke M. R., T. K., I. N., Z. S., te stranke.
4. Iz iskaza svjedoka M. R. proizlazi da mu je poznato da je tuženik od tužitelja tražio pozajmicu novca i radilo se o iznosu oko 30.000,00 eura ali je tuženik dobar dio novca vratio. Koji iznos je vraćen, svjedoku nije poznato jer je tuženik davao i njemu novac da da tužitelju, no o kojim iznosima se radilo također ne zna, 10 ili 15.000,00 eura, nije siguran. Sve se je to odvijalo prije 7 ili 8 godina. Koliko je svjedoku poznato stranke nisu zaključivale nikakav ugovor o zajmu. Što se tiče tvrtke I. d.o.o. također nema saznanja, a nije mu poznat niti razlog zbog čega je tuženik pozajmljivao novac. Osobno nije bio prisutan pozajmljivanju, jedino je novac nosio tužitelju i to dva do tri puta.
5. Svjedok T. K. navodi da je tuženik prodavao svoju firmu I. i onda je stupio u kontakt sa N. preko kojega je upoznao tužitelja. Bilo je to prije 6 ili 7 godina i ta je firma prodana K. i tužitelj je pri toj prodaji bio posrednik. Osobno nije sudjelovao u pregovorima, ali je sa tuženikom dijelio poslovni prostor pa saznanja crpi iz razgovora s njim, a iz tih razloga mu je poznato da je tuženik u to vrijeme bio u financijskim problemima. Za koji iznos je firma prodana, ne zna, ali mu je poznato da je tužitelj kao posrednik trebao dobiti neku proviziju za prodaju firme, no o kojem iznosu se radilo, ne zna. Da li je tužitelj tuženiku pozajmljivao kakav iznos, nema saznanja.
6. Svjedok I. N. se uslijed proteka vremena nije mogao sjetiti detalja, ali se sjeća da su stranke nešto dogovarale oko pozajmice i da su taj spor međusobno riješile. O kojem iznosu pozajmice se radilo, ne zna. Da li se radilo o nekim poslovnim udjelima u nekoj firmi, nema saznanja.
7. Svjedoku Z. S. je poznato da mu je tužitelj bio dužan novac za neki posao koji je trebao obaviti sa K. ali posao nije dobro krenuo i on mu je novac vraćao jedno duže vrijeme. Nadalje tvrdi da je tuženik donio novac tužitelju i to 10 do 12.000,00 kn i onda je tužitelj taj novac odmah dao njemu. Bilo je to u razdoblju od 2012. do 2014. Kakav odnos su imali tužitelj i K. nije mu poznato jedino zna da se radilo o nekoj firmi koju je trebalo prodati. Čija je bila firma, ne zna, ali zna da je tužitelj bio vlasnik ili djelomični vlasnik. Također ne zna niti naziv firme niti čime se je bavila. K. poznaje iz viđenja, no nikada nije s njim razgovarao o njegovim poslovima. Iz razgovora sa tužiteljem je saznao da su stranke zaključile ugovor o zajmu, na koji iznos, ne zna, a također mu nije poznato da li je tuženik od tužitelja pozajmljivao kakav novac, ali tužitelj je njemu vratio novac koji mu je bio dužan.
8. Tužitelj saslušan kao stranka u svom iskazu navodi da je bio posrednik za prodaju, odnosno prijenos udjela u firmi no točni naziv firme nije znao, jedino da je bila u vlasništvu tuženika, a sa tuženikom ga je upoznao I. N.. Naknada za njegovo posredovanje bila je 40.000,00 eura te se nije radilo o "klasičnom zajmu" već na ime njegovog posredovanja tuženik mu je isplatio 7.000,00 eura, dok je dogovor bio 40.000,00 eura i to fiksno ili je bio postotak od vrijednosti prodaje udjela, tužitelj se nije mogao sjetiti, a udjeli u firmi prodani su K. K. je kupio firmu koja je bila u problemima, no koliko je ista bila dužna, nije se mogao sjetiti. Da bi K. kupio firmu, on mu je isplatio neku naknadu, no iznosa naknade nije se mogao sjetiti, ali mu je tuženik kao garanciju za taj iznos koji je isplatio K. dao stan u M.. Nakon par mjeseci ga je molio da mu vrati stan što je on i učinio i nakon toga su sklopili dva ugovora o zajmu. Tuženik mu novac nije isplatio, pretpostavlja iz razloga što nije imao, a poslije se nije javljao niti na telefon. Tih 40.000,00 eura predstavlja iznos troškova koje je on dao K. da bi kupio rizičnu firmu kao i naknadu za njegovo posredovanje. Kako mu je tuženik isplatio 7.000,00 eura, ostao je dužan 33.000,00 eura. Radilo se je o njihovom usmenom dogovoru.
9. Tuženik u svom iskazu navodi da je u to vrijeme bio suvlasnik nekoliko trgovačkih društava pa između ostalog i trgovačkog društva I. G. d.o.o. Kako je odlučio naći drugo zaposlenje, htio se riješiti predmetne firme koja je u to vrijeme imala dugovanje prema dobavljačima, ali je imala i potraživanja. Kako je dijelio poslovni prostor sa K. T., rekao mu je da poznaje N. te da će mu on pomoći riješiti problem sa firmom. N. ga je upoznao sa tužiteljem i tužitelj je posredovao u prodaji i to za proviziju, s time da je provizija dogovorena u fiksnom iznosu i to za firmu I. G. d.o.o. 18.000,00 eura, a za drugu firmu I. P. P. 15.000,00 eura. Kako u to vrijeme nije imao novca, ugovorom o darovanju prenio je na tužitelja stan u M., ali mu je on taj stan vratio, nakon čega su napravili dva fiktivna ugovora o zajmu jer se radilo o dvije provizije za dvije firme ali je on tužitelju ostao dužan svega 5.000,00 eura. Sve je išlo "na riječ" te nisu napravili nikakve pismene potvrde što se tiče isplata. Osobno nije sudjelovao u pregovorima sa kupcima firme, već je pregovore vršio tužitelj i zna da u jednom času tužitelj postao zabrinut da mu njegova naknada za posredovanje neće biti isplaćena. Čija je bila ideja da se sačine dva ugovora o zajmu, tuženik misli da je bila zajednička. Iznos od 5.000,00 eura nije isplatio jer se nije realizirala prodaja druge firme i nad istom je proveden ubrzani stečaj i ista je likvidirana. Izjavljuje da je tužitelju isplatio 28.000,00 eura.
10.Uvidom u ugovore koje su zaključile stranke, jedan je zaključen na iznos od 15.000,00 eura, a drugi na 18.000,00 eura.
11. Analizirajući sve provedene dokaze, a prvenstveno iskaze stranaka, utvrđeno je da je tužitelj posredovao u prodaji trgovačkih društava u vlasništvu tuženika te je za to ugovorena naknada u fiksnome iznosu. Dio te naknade tuženik je platio, a dio nije te između ostalog kao osiguranje dao tužitelju stan u M. koji stan je vraćen nakon čega su stranke suglasno zaključile dva ugovora o kreditu jedan na iznos od 15.000,00 eura i drugi na iznos od 18.000,00 eura.
12. Među strankama sporna je visina dugovanja te koliko je tuženik platio tužitelju.
13.Tužitelj tvrdi da je bio dogovoren iznos od 40.000,00 eura te da mu je tuženik isplatio 7.000,00 eura i ostao je dug od 33.000,00 eura, a kad mu je vratio stan koji mu je tuženik dao u zalog, zaključili su dva ugovora o zajmu za preostalo dugovanje.
14.Tuženik tvrdi da je naknada bila ugovorena u iznosu od 33.000,00 eura, da je točno da je dao svoj stan kao zalog tužitelju, koji stan je vraćen, nakon čega su napravljena dva ugovora o zajmu te da je on tužitelju platio 28.000,00 eura, a ostao dužan 5.000,00 eura budući nije realizirana prodaja druge firme jer je tužitelj bio u obvezi prodati njegove dvije firme I. G. d.o.o. i I. P. P.. Tuženik nadalje tvrdi da kod vraćanja novca nisu sačinili nikakvu potvrdu te je sve išlo "na riječ".
15.Prema članku 285 stavak 1 Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15 - dalje u tekstu: ZOO) prividan (fiktivan simulirani) ugovor nema učinka prema ugovornim stranama. U takvom ugovoru riječ je o neskladu između volje i očitovanja,a posljedica mu je ništetnost. Međutim, ako prividan ugovor prikriva neki drugi, (disimulirani ugovor) taj drugi ugovor vrijedi ako je udovoljeno pretpostavkama za njegovu pravnu valjanost (članak 285 stavak 2 ZOO-a).
Prema stavku 3 istog članka prividnost ugovora ne može se osnovano isticati prema trećoj savjesnoj osobi tj. onoj koja nije znala niti morala znati za prividnost pravnog posla.
16. U konkretnom slučaju ugovor o zajmu je prividan pravni posao koji prikriva ugovor o posredovanju.
17.Prema članku 835 ZOO-a ugovorom o posredovanju obvezuje se posrednik dovesti u vezu s nalogodavcem osobu koja bi s njim pregovarala o sklapanju ugovora, a nalogodavac se obvezuje isplatiti mu određenu proviziju ako ugovor bude sklopljen.
18.Prema članku 836 ZOO-a kad je ugovoreno da će posrednik imati pravo na određenu proviziju i ako njegovo nastojanje ostane bez rezultata, o takvom ugovoru sudit će se prema odredbama što vrijede za ugovor o djelu.
19. Ugovor o posredovanju je dvostrani konsenzualni i neformalni ugovor čiji je bitan sastojak suglasnost ugovornih strana o obvezi posrednika da će nastojati naći i dovesti u vezu s nalogodavcem treću osobu kako bi nalogodavac i treća osoba pregovarali o sklapanju jednog ili više ugovora određenog tipa pod uvjetima u kojima nalogodavac želi sklopiti ugovor s trećima.
20. Preporučljivo je sklopiti ugovor o posredovanju u pisanom obliku, no pisani oblik nije uvjet za valjanost ugovora o posredovanju. Naime, Zakon ne određuje posebnu formu, primjerice pisanu (čl. 286 stav 1 ZOO-a).
21.Prema mišljenju ovog suda, iako postoji razlika u tvrdnjama stranaka o visini dugovanja, tužitelj tvrdi da se radi o iznosu 40.000,00 eura, a tuženik da se radi o 33.000,00 eura, tuženik nije dokazao da je dug od 33.000,00 eura vratio tužitelju iako teret dokazivanja u konkretnom slučaju je na njemu (čl. 221a ZPP-a).
22.S obzirom na naprijed navedeno valjalo je odlučiti kao u izreci.
23. Odluka o trošku temelji se na čl. 154. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14 - dalje u tekstu: ZPP). Tuženik je dužan naknaditi tužitelju trošak sudske pristojbe na tužbu 2.825,00 kn, na presudu 1.412,50 kn (2.825,00 kn) te trošak zastupanja po punomoćniku iznosi 15.000,00 kn (sastav tužbe 250,00 bodova, zastupanje na ročištu 24.10.2019. 62,50 bodova, zastupanje na ročištu 22.1.2020. 250 bodova, zastupanje na ročištu 3.3.2020. 250 bodova, zastupanje na ročištu 16.9.2020. 250 bodova, zastupanje na ročištu 3.2.2021. 250,00 bodova, zastupanje na ročištu 6.12.2021. 250 bodova) a visina je određena u skladu s tbr. 7., 8. i 9. važeće odvjetničke tarife. Dakle, sud je tužitelju priznao trošak u iznosu od 19.237,50 kn zajedno sa zateznom kamatom koja teče od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate čl. 29 ZOO i 30 OZ-a.
U Sesvetama, 20. siječnja 2022.
S U D A C:
Željka Bajzek,v.r.
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude može se uložiti žalba u roku od 15 dana računajući od dana dostave iste. Žalba se predaje ovom sudu pismenim podneskom u dovoljnom broju primjeraka za sud, suprotnu stranku i drugostupanjski sud, a o istoj odlučuje županijski sud.
DN-a:
1. O. J. G., - uz rj. o pristojbi na presudu
2. O. d. P. j.t.d.
