Republika Hrvatska
Županijski sud u Splitu
Poslovni broj: Gž R-1571/2021-3
Split, Gundulićeva 29a
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda i to Andree Boras Ivanišević kao predsjednice vijeća, Denis Pancirov Parcen kao sutkinje izvjestiteljice, te Borisa Mimice kao člana vijeća,, u pravnoj stvari tužitelja P. B. iz V., E. Š. 17, OIB: …, zastupanog po punomoćniku mr. sc. K. L., odvjetniku u V., protiv tuženika HEP – O. d.s. d.o.o. za d. o.e.e., Z., OIB: …, zastupanog po punomoćnici V. S. P., odvjetnici u Z., radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-1118/2019-79 od prosinca 2019., u sjednici vijeća održanoj dana 20. siječnja 2022.
p r e s u d i o j e
I. Djelomično se odbija žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-1118/2019-79 od 27. prosinca 2019. u točki I. njene izreke u dijelu koji glasi:
"Utvrđuje se da su nezakonite odluka tuženika broj O-390/15 od 10. veljače 2015. o otkazu ugovora o radu i Odluka tuženika broj O-393/15 od 20. veljače 2015., da otkaz tuženika tužitelju nije dopušten,"
II. Djelomično se prihvaća žalba tuženika kao osnovana i preinačava se presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-1118/2019-79 od 27. prosinca 2019. u djelomično točki I. izreke, te točkama II. i V. njene izreke i sudi:
1. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:
a) da radni odnos tužitelja kod tuženika nije prestao 19. veljače 2015. već 31. listopada 2016."
b) "Nalaže se tuženiku HEP-O. d.s.s. d.o.o., Z., OIB: … da tužitelju P. B., OIB: … iz V., u roku od 8 dana prizna radni staž i sva prava iz radnog odnosa od otkaza ugovora o radu do 31. listopada 2016., da mu u roku od 8 dana isplati naknadu bruto plaće u vremenu od 19. veljače 2015. do 31. listopada 2016. u iznosu od 536.998,87 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama (izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak) po zakonom propisanoj stopi od 31.7.2015., a od 1.8.2015. pa nadalje po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena tekućim na iznos od:
- 7.647,08 kn od 15.03.2015. do isplate
- 25.490,31 kn od 15.4.2015. do isplate
- 25.490,31 kn od 15.5.2015. do isplate
- 25.490,31 kn od 15.6.2015. do isplate
- 25.636,23 kn od 15.7.2015. do isplate
- 26.636,23 kn od 15.8.2015. do isplate
- 26.636,23 kn od 15.9.2015. do isplate
- 26.636,23 kn od 15.10.2015. do isplate
- 26.636,23 kn od 15.11.2015. do isplate
- 26.636,23 kn od 15.12.2015. do isplate
- 26.636,23 kn od 15.1.2016. do isplate
- 26.781,11 kn od 15.2.2016. do isplate
- 26.781,11 kn od 15.3.2016. do isplate
- 26.781,11 kn od 15.4.2016. do isplate
- 26.781,11 kn od 15.5.2016. do isplate
- 26.781,11 kn od 15.6.2016. do isplate.
- 26.504,34 kn od 15.7.2016. do isplate.
- 26.504,34 kn od 15.8.2016. do isplate.
- 26.504,34 kn od 15.9.2016. do isplate.
- 26.504,34 kn od 15.10.2016. do isplate.
- 26.504,34 kn od 15.11.2016. do isplate."
2. Svaka stranka snosi svoj trošak.
Obrazloženje
1. Pobijanom prvostupanjskom presudom suđeno je:
"I. Utvrđuje se da su nezakonite Odluka tuženika broj O-390/15 od 10. veljače 2015. o otkazu ugovora o radu i Odluka tuženika broj O-393/15 od 20. veljače 2015., da otkaz tuženika tužitelju nije dopušten i da radni odnos tužitelja kod tuženika nije prestao 19. veljače 2015. već 31. listopada 2016.
II. Nalaže se tuženiku HEP-O. d.s.s. d.o.o., Z., OIB: … da tužitelju P. B., OIB: … iz V., u roku od 8 dana prizna radni staž i sva prava iz radnog odnosa od otkaza ugovora o radu do 31. listopada 2016., da mu u roku od 8 dana isplati naknadu bruto plaće u vremenu od 19. veljače 2015. do 31. listopada 2016. u iznosu od 536.998,87 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama (izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak) po zakonom propisanoj stopi od 31. srpnja 2015., a od 1. kolovoza 2015. pa nadalje po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena tekućim na iznos od:
- 7.647,08 kn od 15.03.2015. do isplate
- 25.490,31 kn od 15.4.2015. do isplate
- 25.490,31 kn od 15.5.2015. do isplate
- 25.490,31 kn od 15.6.2015. do isplate
- 25.636,23 kn od 15.7.2015. do isplate
- 26.636,23 kn od 15.8.2015. do isplate
- 26.636,23 kn od 15.9.2015. do isplate
- 26.636,23 kn od 15.10.2015. do isplate
- 26.636,23 kn od 15.11.2015. do isplate
- 26.636,23 kn od 15.12.2015. do isplate
- 26.636,23 kn od 15.1.2016. do isplate
- 26.781,11 kn od 15.2.2016. do isplate
- 26.781,11 kn od 15.3.2016. do isplate
- 26.781,11 kn od 15.4.2016. do isplate
- 26.781,11 kn od 15.5.2016. do isplate
- 26.781,11 kn od 15.6.2016. do isplate.
- 26.504,34 kn od 15.7.2016. do isplate.
- 26.504,34 kn od 15.8.2016. do isplate.
- 26.504,34 kn od 15.9.2016. do isplate.
- 26.504,34 kn od 15.10.2016. do isplate.
- 26.504,34 kn od 15.11.2016. do isplate.
III. Odbija se zahtjev tužitelja za isplatom zakonskih zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanom u dosuđenom bruto iznosu razlika plaća iz točke II. izreke.
IV. Odbija se zahtjev tužitelja u dijelu koji glasi:
„Nalaže se tuženiku da tužitelju u roku od 8 dana na ime povrede prava osobnosti plati iznos od 30.000,00 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama po zakonom propisanoj stopi do 31.7.2015., a od 1.8.2015. pa nadalje po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena tekućim od donošenja presude do isplate.“
V. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 87.156,81 kuna sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 27. prosinca 2019. pa do isplate, po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, u roku od 8 dana.
VI. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom parničnih troškova u preostalom dijelu s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama."
2. Pravovremeno podnesenom žalbom tu presudu u točkama I., II. i V. njene izreke pobija tuženik zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava, pogrešne odluke o troškovima postupka i bitne povrede odredaba parničnog postupka, predlaže da se žalba prihvati, pobijana presuda preinači u pobijanom dijelu u smislu žalbenih navoda, podredno da se ista ukine i vrati na ponovni postupak uz naknadu troškova popisanih u prvostupanjskom postupku kao i troškova uvećanih za žalbeni postupak.
3. U odgovoru na žalbu tuženika tužitelj poriče navode žalbe i predlaže istu odbiti kao neosnovanu.
4. Žalba tuženika djelomično je osnovana.
5. Predmet spora je zahtjev tužitelja kao radnika tuženika da se:
- utvrde da su nezakonite odluke tuženika broj O-390/15 od 10. veljače 2015., o otkazu ugovora o radu i, broj O-393/15 od 20. veljače 2015.,
- da se utvrdi da otkaz tuženika tužitelju nije dopušten i da radni odnos tužitelja kod tuženika nije prestao 19. veljače 2015. već 31. listopada 2016.,
- razlika bruto plaće za razdoblje od 19. veljače 2015. do 31. listopada 2016.
6. U žalbenom postupku i nadalje je sporna zakonitost opoziva Ugovora o pravima i obvezama PU-347/12 od 31. listopada 2012. koji ugovor su zaključile stranke, kao i pravo tužitelja na naknadu plaće za sporno razdoblje od 19. veljače 2015. do 31. listopada 2016.
7. Ispitujući pobijanu presudu povodom žalbe tuženika a ujedno i po službenoj dužnosti temeljem članka 365. stavak 2. Zakon o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19, dalje u tekstu: ZPP) ovaj sud utvrdio je da prvostupanjski sud prilikom donošenja pobijane presude kao i postupku koji je prethodio nije počinio ni jednu od bitnih povreda normiranih odredbom članka 354. stavak 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a.
8. Pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da su nezakonite odluke tuženika O- 390/15 od 10. veljače 2015. i O-393/15 od 20. veljače 2015., budući da Ugovor o pravima i obvezama ima značaj tzv. Ugovora mješovite prirode. Naime, tim Ugovorom reguliran je ne samo radni odnos tužitelja i tuženika već i njihov mandatni odnos koji se temelji na odredbama Zakona o obveznim odnosima - Ugovora o djelu.
9. Ovaj sud smatra da prihvaćanjem funkcije–mandata direktora E. V. tužitelj je tom dijelu preuzeo obveze i prava prema tuženiku koje mu postavlja i pruža Zakon o obveznim odnosima. Bez obzira što pozicija direktora u hijerarhijskom organizacijskom smislu društva predstavlja jedno od radnih mjesta, njeno primarno obilježje nije radno već statusno, zbog toga ugovorni odnos između tužitelja, kao direktora i tuženika kao društva nije radni odnos već specifično ugovorni
– statusni (mandatni) odnos, za vrijeme čijeg trajanja prava i obveze stranaka nisu ograničene odredbama Zakona o radu. Predmetnim ugovorom tužitelj i tuženik regulirali su svoj potencijalni radnopravni status nakon prestanka direktorske funkcije (članak 15. stavak 1.). Odredbom članka 13. stavka 2. predmetnog ugovora određeno je da "otkaz ovog ugovora od strane društva mora biti obrazložen", odredba stavka 3. istog članka: "Prije opozivanja i otkazivanja iz stavka 1. alineja 2. i 3. ovog članka društvo je dužno Direktora pismeno upozoriti na obveze iz radnog odnosa i ukazati mu na mogućnost otkaza za slučaj nastavka navedenih okolnosti i aktivnosti."
10. Prema tome, navedene odredbe upućuju na obvezu tuženika da obrazloži otkaz ugovora o radu te da prethodno pismeno upozori tužitelja na obveze iz radnog odnosa i ukaže na mogućnost otkaza, čak i u situaciji kada bi predmetni ugovor imao i značaj Ugovora o radu iz članka 4. stavka 3. Zakona o radu („Narodne novine“, broj 93/14 i dr. – dalje u tekstu: ZR).
11. Prema tome otkaz ugovora o radu mora biti obrazložen u situaciji kada je ugovor otkazan zbog iskazanog poslodavčeva nepovjerenja prema tužitelju, a što je valjan razlog za opoziv, ali odluka o opozivu mora biti obrazložena,(članak 13. stavak
3. Ugovora o radu).
12. Stoga u situaciji kada je poslodavac otkazao ugovor zbog nepovjerenja, a pri tome u razlozima odluke nije naveo ni jedan razlog koji bi ukazao na postojanje i utemeljenost takvog zahtjeva, pravilnost odluke suda prvog stupnja ukazuje se kao pravilna.
13. Prema tome kako je predmet spora zakonitost odluke o prestanku Ugovora dakle, je li ona utemeljena na zakonu, te da li sadrži sve valjane elemente koji bi činili tu odluku zakonitom, u situaciji kada odluka uopće ne sadrže razloge iz kojih bi se moglo izvesti zaključak o utemeljenosti razloga kojim se ugovor o radu može opozvati (otkazati), onda takav propust se ne može sanirati u parničnom postupku saslušanjem svjedoka, prilaganjem isprava i slično što je neosnovano prigovarao i kako to ističe tuženik.
14. Prema tome za postojanje razloga gubitka povjerenja poslodavca u radnika moraju postojati objektivni razlozi, pri čemu nije dovoljno istaknuti samo taj razlog nepovjerenja, dakle nije konkretizirano o čemu bi se sastojala ta nesuradnja i na koji način je ista dovela do gubitka povjerenja tuženika u tužitelja, prvostupanjski sud je pravilno zaključio da su odluke tuženika od 10. veljače 2015. i od 20. veljače 2015. nezakonite.
15. Međutim, s obzirom na sadržaj tužbenog zahtjeva iz kojeg je razvidno da tužitelj ne traži povratak na rad pravilno žalitelj u žalbi ukazuje da mu ne pripada pravo na naknadu plaće. Naime, nesporno je da je po donošenju odluke o otkazu poslodavac ponudio tužitelju drugo radno mjesto kao i o stalnim direktorima (četiri direktora koja su smijenjena i imali su isti ugovor kao i tužitelj), ali tužitelj nije prihvatio jer je smatrao da isti nije povoljan za njega (drugi su prihvatili) te je svojom voljom zatražio i ostvario s danom 20. veljače 2015. pravo na starosnu mirovinu. Činjenicom odlaska u mirovinu i odustankom od zahtjeva za vraćanje na rad tužitelj je izgubio pravo na naknadu plaće nakon odlaska u mirovinu jer je u mirovinu otišao svojevoljno i nije prihvatio ponuđeno radno mjesto (iako su ga drugi prihvatili).
16. Međutim, odlučivši se za odlazak u mirovinu i ne prihvaćanje ponuđenog radnog mjesta, (iako ponuda nije bila pismena ali je nesporno da mu je ponuđeno drugo radno mjesto, a što je on odbio), tužitelj je izgubio pravo na traženje razlike naknade plaće i utvrđenje da mu radni odnos nije prestao 19. veljače 2015. već 31. listopada 2016., stoga je u tom dijelu žalba tuženika prihvaćena kao osnovana, prvostupanjska presuda preinačena temeljem odredbe članka 373. stavak 1. točka 3. ZPP-a u pobijanom dijelu točke I. njene izreke, i u cijelosti točke II. njene izreke.
17. Nakon donošenja ove drugostupanjske presude trebalo je donijeti i novu odluku o troškovima postupka.
18. S obzirom da je tužitelj uspio u dijelu tužbenog zahtjeva koji se odnosi na utvrđenje da su odluke tuženika nezakonita a tuženik uspio u dijelu koji se odnosi na naknadu za plaće ovaj sud ocjenjuje da su obje stranke podjednako uspjelo u parnici stoga je utvrdio da su obje stranke dužne snositi parnični trošak podjednako u smislu odredbe članka 154. stavka 4. ZPP-a, a temeljem članka 380. stavak 1. točke 3. ZPP-a.
19. U nepobijanom dijelu točka III., IV. i VI. izreke prvostupanjska presuda ostaje nepromijenjena.
U Splitu, 20. siječnja 2022.
|
|
|
Predsjednica vijeća:
Andrea Boras Ivanišević, v. r.
||||||
