Poslovni broj: 15 UsI-3156/21-7

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Upravni sud u Splitu, po sucu Ivanu Dadiću, uz sudjelovanje Ivane Barać kao zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja R. d.o.o., OIB …, sa

sjedištem u Ž., , zastupanog po opunomoćenici S. B., odvjetnici

u P., , protiv tuženika Zadarske županije, Upravnog odjela za prostorno uređenje, zaštitu okoliša i komunalne poslove, OIB 56204655363, sa sjedištem u Zadru, Božidara Petranovića 8, radi komunalne naknade, nakon javne i usmene rasprave zaključene 12. siječnja 2022. godine u prisutnosti zamjenika zamjenika opunomoćenice tužitelja, a u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, objavljene 20. siječnja 2022. godine,

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja kojim traži poništenje rješenja tuženika Zadarske županije, Upravnog odjela za prostorno uređenje, zaštitu okoliša i komunalne poslove, KLASA: UP/II-363-01/21-01/138, URBROJ: 2198/1-07/2- 21-4 od 3. kolovoza 2021. godine, da se prihvati njegova žalba izjavljena protiv prvostupanjskog rješenja Grada P., Upravnog odjela za komunalni sustav i imovinsko pravne poslove, KLASA: UP/I-363-03/20-01/4149, URBROJ: 2198/24-

03/04-21-12 od 15. travnja 2021. godine te preinači prvostupanjsko rješenje na način da se tužitelju utvrdi obveza plaćanja komunalne naknade za poslovni prostor hotel P. koji se koristi za obavljanje trgovačke, ugostiteljske i zanatske djelatnosti na adresi Ulica A. Starčevića 1, P., površine 6.928,00 m2, u zoni 1, u godišnjem iznosu od 99.763,20 kn (14,40 kn/m2) što za razdoblje od 1. veljače 2020. do 31. srpnja 2020. godine (6 mjeseci) iznosi 49.881,60 kuna, podredno da sud poništi osporeno rješenje tuženika i predmet mu vrati na ponovni postupak.

r i j e š i o  j e

Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadom troškova upravnog spora.

Obrazloženje

U pravovremenoj tužbi tužitelja podnesenoj 27. rujna 2021. godine protiv rješenja tuženika Zadarske županije, Upravnog odjela za prostorno uređenje, zaštitu okoliša i komunalne poslove, KLASA: UP/II-363-01/21-01/138, URBROJ: 2198/1-07/2- 21-4 od 3. kolovoza 2021. godine, tužitelj u bitnom najprije reproducira izreku osporenog rješenja tuženika, nakon čega ističe kako tužbu podnosi iz razloga što u osporenom aktu nije pravilno primijenjen zakon, što je pogrešno primijenjeno materijalno pravo, što u postupku koji je aktu prethodio tuženik nije postupio prema pravilima postupka, što činjenično stanje nije pravilno utvrđeno te što je iz utvrđenih činjenica izveden nepravilan zaključak u pogledu činjeničnog stanja. Naime, sukladno čl. 4. Odluke o komunalnoj naknadi Grada P., komunalnu naknadu plaća vlasnik,

odnosno korisnik nekretnine ako je na njega obveza plaćanja te naknade prenesena pisanom ugovorom. Sukladno čl. 5. Ugovora o zakupu poslovnog prostora s pripadajućim inventarom koji su sklopili vlasnik nekretnine C. d.d. u stečaju i zakupnik R. d.o.o. dana 31. siječnja2020., tužitelj da se obvezao tijekom trajanja zakupnog odnosa plaćati i komunalnu naknadu. Od sklapanja tog Ugovora o zakupu da su nastupile izvanredne okolnosti zbog pandemije koronavirusom, slijedom čega da je Stožer civilne zaštite Republike Hrvatske 19. ožujka 2020. donio Odluku o mjerama ograničavanja društvenih okupljanja, rada u trgovini, uslužnih djelatnosti i održavanja sportskih i kulturnih dogradanja (Narodne novine 32/20), a kojom se između ostalog nalaže obustava rada ugostiteljskih objekata svih kategorija. Zbog nastupa izvanrednih okolnosti i propisanih protuepidemijskih mjera tužitelj da nije uopće bio u mogućnosti u 2020. godini obavljati djelatnost u poslovnom prostoru, iz kojih razloga je Ugovor o zakupu poslovnog prostora sporazumno raskinut dana 31. srpnja 2020. godine. Uvažavajući tu činjenicu, prvostupanjsko tijelo da je rješenjem od 15. travnja 2021. izmijenio svoje ranije rješenje od 11. studenog 2020. te tužitelju utvrdilo obvezu plaćanja komunalne naknade za poslovni prostor hotel P. u godišnjem iznosu od 199.526,40 kuna, što za razdoblje od 1. veljače 2020. do 31. srpnja 2020. (za 6 mjeseci) iznosi 99.763,20 kuna. Prilikom utvrđivanja obveze plaćanja komunalne naknade u iznosu od 99.763.20 kuna (sada pravilno razdoblje od

1. veljače 2020. do 31. srpnja 2020. - razdoblje u kojem je trajao ugovor o zakupu), prvostupanjsko tijelo da je propustilo primijeniti odredbu čl. 11. st. 3. Odluke komunalnoj naknadi Grada P. i čl. 97. st. 2. Zakona komunalnom gospodarstvu,

koja određuje obvezu umanjenja koeficijenta namjene za 50% u slučaju kada se poslovna djelatnost ne obavlja više od 6 mjeseci u kalendarskoj godini. Tuženik u svom rješenju da navodi kako ne može udovoljiti prijedlogu tužitelja kojim traži primjenu čl. 11. st. 3. Odluke komunalnoj naknadi (umanjenje koeficijenta namjene za 50 %) iz razloga što je identično toj odredbi čl. 97. st. 2. Zakona komunalnom gospodarstvu, propisano da se za poslovni prostor, kada se poslovna djelatnost ne obavlja više od 6 mjeseci u kalendarskoj godini, koeficijent namjene umanjuje 50 %, a prethodno da je utvrđeno kako je tužitelj hotel P. u 2020. godini imao u zakupu točno mjeseci.

Stoga da tuženik u svom rješenju poistovjećuje "razdoblje zakupa" sa "razdobljem obavljanja poslovne djelatnosti" u hotelu P.. No, da nije sporno kako je tužitelj imao u zakupu hotel P. od 1. veljače 2020. do 31. srpnja 2020., kao i da je komunalna naknada zakupcu mogla biti odmjerena samo za to razdoblje, ali ne i za cijelu kalendarsku godinu jer da je moguće plaćati samo onu komunalnu naknadu koja je na njega prenesena pisanim ugovorom, odnosno ugovorom o zakupu poslovnog prostora (raskinut dana 31. srpnja 2020.) kojim je na korisnika prenijeta sporazumno obveza plaćanja komunalne naknade samo za naznačeno razdoblje. Međutim, prilikom utvrđivanja obveze plaćanja komunalne naknade za to razdoblje, upravna tijela da propuštaju primijeniti čl. 97. st. 2. Zakona komunalnom gospodarstvu i čl. 11. 3. Odluke komunalnoj naknadi, temeljem kojih su bili obvezni koeficijent namjene umanjiti za 50%, u kojem slučaju da bi koeficijent namjene bio utvrđen u iznosu od 3,00 kn, a konačan iznos da bi bio 49.881,60 kn. Ujedno, da je točno kako je zakup trajao 6 mjeseci, no da nije točno da je zakupnik u prostoru obavljao djelatnost 6 mjeseci iz razloga što se u predmetnom hotelu djelatnost obavlja sezonski, uslijed čega da hotel nije započeo obavljati djelatnost 1. veljače 2020., uslijed činjenice da je Stožer civilne zaštite Republike Hrvatske 19. ožujka 2020. donio naprijed citiranu Odluku, kojom se između ostalog nalaže obustava rada ugostiteljskih objekata svih kategorija.

Zbog nastupa izvanrednih okolnosti i propisanih protuepidemijskih mjera tužitelj da nije bio u mogućnosti uopće do isteka perioda zakupa 31. srpnja 2020. godine obavljati djelatnost u poslovnom prostoru. Uslijed iznijetog, tužitelj da nije u poslovnom prostoru obavljao djelatnost više od 6 mjeseci u kalendarskoj godini te da su ispunjeni uvjeti iz čl. 97. st. 2. Zakona o komunalnom gospodarstvu i čl. 11. st. 1. i 3. Odluke o komunalnoj naknadi Grada P. za umanjenje koeficijenta namjene za 50 % u odnosu na razdoblje u kojem je tužitelj kao korisnik (zakupnik) mogao biti terećen za plaćanje komunalne naknade. Slijedom navedenog, tužitelj je tužbenim zahtjevom predložio sudu donijeti presudu kojom će poništiti osporeno rješenja tuženika, prihvatiti njegovu žalbu izjavljenu protiv prvostupanjskog rješenja te preinačiti isto na način što će se tužitelju utvrditi obveza plaćanja komunalne naknade za poslovni prostor hotel P., površine 6.928,00 m2, u zoni 1, u godišnjem iznosu od 99.763,20 kn (14,40 kn/m2) što za razdoblje od 1. veljače 2020. do 31. srpnja 2020. godine (6 mjeseci) iznosi 49.881,60 kuna, podredno kojom će sud poništi osporeno rješenje tuženika i predmet mu vrati na ponovni postupak.

Tuženik je u odgovoru na tužbu, između ostalog naglasio kako se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu, kao i da u cijelosti ostaje kod navoda iznijetih u obrazloženju osporenog rješenja, slijedom čega je predložio sudu da odbije tužbeni zahtjev tužitelja. U sporu je održana rasprava 12. siječnja 2022. godine čime je dana mogućnost strankama da se u skladu s odredbom članka 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, br. 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21. - dalje ZUS) izjasne o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora, a na koju je pristupio zamjenik zamjenika opunomoćenice tužitelja, dok nije pristupio uredno pozvani tuženik, pa je rasprava održana u njegovoj odsutnosti.

Na održanoj raspravi, zamjenik zamjenika opunomoćenice tužitelja istaknuo je kako u cijelosti ostaje kod svih navoda iz tužbe, te pri postavljenom tužbenom zahtjevu, pa je nadodao kako u ovom sporu činjenice nisu sporne, već da je sporna primjena prava, u kojim okolnostima da odustaje od dokaznog prijedloga da se u svojstvu stranke sasluša zakonski zastupnik tužitelja, te kako tužitelj osim dokumentacije koja je već priložena u spis u privitku tužbe nije imao nikakvih dokaznih prijedloga, predložio je zaključiti raspravu i donijeti presudu kojom se u cijelosti usvaja tužbeni zahtjev tužitelja, a konačno popisao je trošak spora u ukupnom iznosu od 6.250,00 kn, uz prijedlog da sud naloži tuženiku naknaditi trošak spora tužitelju u naznačenom iznosu. U dokaznom postupku sud je pročitao tužbu zajedno sa svim prilozima, odgovor na tužbu tuženika, podnesak tužitelja od 29. listopada 2021., te je pročitan spis upravnog tijela dostavljen od strane tuženika uz odgovor na tužbu.

Daljnjih dokaznih prijedloga nije bilo.

Tužbeni zahtjev nije osnovan.

Predmet ovog spora je ocjena zakonitosti osporenog rješenja tuženika.

Naime, prvostupanjskim rješenjem Grada Paga, Upravnog odjela za komunalni sustav i imovinsko pravne poslove, KLASA: UP/I-363-03/20-01/4149, URBROJ: 2198/24-03/04-21-12 od 15. travnja 2021. godine, mijenja se rješenje istog tijela KLASA: UP/I-363-03/20-01/4149, URBROJ: 2198/24-03/04-21-12 od 15. travnja 2021. godine na način što se tužitelju utvrđuje obveza plaćanja komunalne naknade za poslovni prostor hotel P. koji se koristi za obavljanje trgovačke, ugostiteljske i zanatske djelatnosti, na adresi, P., površine od 6.928,00 m2,

u zoni 1, u godišnjem iznosu od 199.526,40 kuna (28,80 kn/m2), što za razdoblje od 1. veljače 2020. godine do 31. srpnja 2020. godine (za šest mjeseci) iznosi 99.763,20

kuna, koji iznos je tužitelj dužan platiti u roku od 30 dana po primitku ovog rješenja, to u bitnom iz razloga što je prvostupanjsko tijelo smatralo da su ispunjeni svi propisani uvjeti za utvrđenje predmetne obveze te je rješenje donijeto pozivom na odredbe čl. 92. i 100. Zakona o komunalnom gospodarstvu („Narodne novine“, broj: 68/18 i 110/18) te odredbe čl. 6., 7., 9., 10. i 11. Odluke o komunalnoj naknadi Grada P.

(„Službeni glasnik Grada P.“ broj: 1/19).

Potom, osporenim rješenjem tuženika Zadarske županije, Upravnog odjela za prostorno uređenje, zaštitu okoliša i komunalne poslove, KLASA: UP/II-363-01/21- 01/138, URBROJ: 2198/1-07/2-21-4 od 3. kolovoza 2021. godine postupajući po žalbi tužitelja, njegova žalba je odbijena te je potvrđeno naprijed citirano prvostupanjsko rješenje, u bitnom iz identičnih razloga na koje se pozvalo i tijelo prvog stupanja u svom rješenju, odnosno što je i tuženik smatrao da su u konkretnom slučaju ispunjene sve pretpostavke da se tužitelju utvrdi obveza plaćanja komunalne naknade sukladno mjerodavnim odredbama Zakona o komunalnom gospodarstvu i Odluke o komunalnoj naknadi Grada P., slijedom čega je tuženik to rješenje ocijenio pravilnim i zakonitim.

Među strankama ovog spora ukazuje se isključivo prijepornim je li prilikom utvrđivanja obveze plaćanja komunalne naknade za predmetni objekt u konkretnom slučaju bilo mjesta primjeni odredbi čl. 97. st. 2. Zakona o komunalnom gospodarstvu („Narodne novine“, broj: 68/18 i 110/18) te čl. 11. st. 3. Odluke o komunalnoj naknadi Grada P. („Službeni glasnik Grada P.“ broj: 1/19), kod kojeg stanja stvari činjenice nisu sporne, već je prijeporna primjena prava, uslijed čega je sporna zakonitost osporenog rješenja tuženika u cijelosti.

Odredbom članka 91. stavak 1. Zakona o komunalnom gospodarstvu („Narodne novine“, broj: 68/18 i 110/18) propisano je da je komunalna naknada novčano javno davanje koje se plaća za održavanje komunalne infrastrukture.

Odredbom članka 92. stavak 1. Zakona o komunalnom gospodarstvu („Narodne novine“, broj: 68/18 i 110/18) propisano je da komunalna naknada plaća se za: 1. stambeni prostor, 2. garažni prostor, 3. poslovni prostor, 4. građevinsko zemljište koje služi obavljanju poslovne djelatnosti i 5. neizgrađeno građevinsko zemljište.

Stavkom 2. da komunalna naknada plaća se za nekretnine iz stavka 1. ovoga članka koje se nalaze na području na kojem se najmanje obavljaju komunalne djelatnosti održavanja nerazvrstanih cesta i održavanja javne rasvjete te koje je opremljeno najmanje pristupnom cestom, niskonaponskom električnom mrežom i vodom prema mjesnim prilikama te čini sastavni dio infrastrukture jedinice lokalne samouprave.

Stavkom 3. da građevinskim zemljištem koje služi obavljanju poslovne djelatnosti smatra se zemljište koje se nalazi unutar ili izvan granica građevinskog područja, a na kojemu se obavlja poslovna djelatnost.

Stavkom 4. da neizgrađenim građevinskim zemljištem smatra se zemljište koje se nalazi unutar granica građevinskog područja na kojemu se u skladu s propisima kojima se uređuje prostorno uređenje i gradnja mogu graditi zgrade stambene ili poslovne namjene, a na kojemu nije izgrađena zgrada ili na kojemu postoji privremena građevina za čiju izgradnju nije potrebna građevinska dozvola. Neizgrađenim građevinskim zemljištem smatra se i zemljište na kojemu se nalazi ruševina zgrade.

Odredbom članka 93. stavak 1. Zakona o komunalnom gospodarstvu („Narodne novine“, broj: 68/18 i 110/18) propisano je da komunalnu naknadu plaća vlasnik odnosno korisnik nekretnine iz članka 92. stavka 1. ovoga Zakona.

Stavkom 2. da korisnik nekretnine iz stavka 1. ovoga članka plaća komunalnu naknadu: 1. ako je na njega obveza plaćanja te naknade prenesena pisanim

ugovorom, 2. ako nekretninu koristi bez pravne osnove ili 3. ako se ne može utvrditi vlasnik.

Odredbom članka 94. stavak 1. Zakona o komunalnom gospodarstvu („Narodne novine“, broj: 68/18 i 110/18) propisano je da obveza plaćanja komunalne naknade nastaje: 1. danom izvršnosti uporabne dozvole odnosno danom početka korištenja nekretnine koja se koristi bez uporabne dozvole, 2. danom sklapanja ugovora kojim se stječe vlasništvo ili pravo korištenja nekretnine, 3. danom pravomoćnosti odluke tijela javne vlasti kojim se stječe vlasništvo nekretnine, 4. danom početka korištenja nekretnine koja se koristi bez pravne osnove.

Odredbom članka 97. stavak 1. Zakona o komunalnom gospodarstvu („Narodne novine“, broj: 68/18 i 110/18) propisano je da koeficijent namjene (Kn) ovisno o vrsti nekretnine i djelatnosti koja se obavlja iznosi za: 1. stambeni prostor 1,00, 2. stambeni i poslovni prostor koji koriste neprofitne udruge građana 1,00, 3. garažni prostor 1,00, 4. poslovni prostor koji služi za proizvodne djelatnosti ne može biti manji od 1,00 ni veći od 5,00, 5. poslovni prostor koji služi za djelatnosti koje nisu proizvodne ne može biti manji od 1,00 ni veći od 10,00, 6. građevinsko zemljište koje služi obavljanju poslovne djelatnosti može biti najviše 10% koeficijenta namjene koji je određen za poslovni prostor i 7. neizgrađeno građevinsko zemljište 0,05.

Stavkom 2. da za poslovni prostor i građevinsko zemljište koje služi obavljanju poslovne djelatnosti, kad se poslovna djelatnost ne obavlja više od šest mjeseci u kalendarskoj godini, koeficijent namjene umanjuje se za 50%, ali ne može biti manji od koeficijenta namjene za stambeni prostor odnosno za neizgrađeno građevinsko zemljište.

Odredbom članka 100. stavak 1. Zakona o komunalnom gospodarstvu („Narodne novine“, broj: 68/18 i 110/18) propisano je da rješenje o komunalnoj naknadi donosi upravno tijelo u skladu s odlukom o komunalnoj naknadi i odlukom o vrijednosti boda komunalne naknade (B) u postupku pokrenutom po službenoj dužnosti.

Stavkom 2. da rješenje iz stavka 1. ovoga članka donosi se do 31. ožujka tekuće godine ako se odlukom predstavničkog tijela mijenja vrijednost boda komunalne naknade (B) ili drugi podatak bitan za njezin izračun u odnosu na prethodnu godinu te u slučaju promjene drugih podataka bitnih za utvrđivanje obveze plaćanja komunalne naknade.

Stavkom 3. da rješenje iz stavka 1. ovoga članka donosi se i ovršava u postupku i na način propisan zakonom kojim se uređuje opći odnos između poreznih obveznika i poreznih tijela koja primjenjuju propise o porezima i drugim javnim davanjima, ako ovim Zakonom nije propisano drukčije.

Odredbom članka 101. stavak 1. Zakona o komunalnom gospodarstvu („Narodne novine“, broj: 68/18 i 110/18) propisano je da rješenjem o komunalnoj naknadi utvrđuje se: 1. iznos komunalne naknade po četvornome metru (m2) nekretnine, 2. obračunska površina nekretnine, 3. godišnji iznos komunalne naknade,

4. mjesečni iznos komunalne naknade odnosno iznos obroka komunalne naknade ako se naknada ne plaća mjesečno i 5. rok za plaćanje mjesečnog iznosa komunalne naknade odnosno iznosa obroka komunalne naknade ako se naknada ne plaća mjesečno.

Stavkom 2. da godišnji iznos komunalne naknade utvrđuje se množenjem površine nekretnine za koju se utvrđuje obveza plaćanja komunalne naknade i iznosa komunalne naknade po četvornome metru (m2) površine nekretnine.

Stavkom 3. da je ništavo rješenje o komunalnoj naknadi koje nema sadržaj propisan stavkom 1. ovoga članka.

Iznos komunalne naknade po četvornome metru (m2) površine nekretnine utvrđuje se množenjem koeficijenta zone (Kz), koeficijenta namjene (Kn) i vrijednosti boda komunalne naknade (B); a godišnji iznos komunalne naknade utvrđuje se množenjem površine nekretnine za koju se utvrđuje obveza plaćanja komunalne naknade i iznosa komunalne naknade po četvornom metru (m2) površine nekretnine

(članak 99. stavak 2. u vezi članka 101. stavak 2. ZKG).

Odredbom čl. 11. st. 1. Odluke o komunalnoj naknadi Grada P. („Službeni glasnik Grada P.“ broj: 1/19) utvrđena su mjerila (vrste prostora odnosno djelatnosti) zone, koeficijenti zona (K2) i koeficijenti namjene (Kn) za obračun komunalne naknade: 1. Stambeni prostor u svim vrstama stanova, obiteljskim kućama,

kuće za odmor, garaže i pomoćni objekti te prostor koji koriste neprofitne organizacije; I, II, III; 1,00, 0,80 0,50; 1,00 1,00, 1,00; 2. Poslovni prostor koji se koristi za obavljanje proizvodnih djelatnosti (tvorničke hale, skladišta, radionice); I, II, III; 1,00, 0,80, 0,50, 5,00 5,00 5,00, 3. Poslovni prostor koji koristi za obavljanje trgovačke i ugostiteljske djelatnosti; I, II, III; 1,00, 0,80 0,50; 6,00 6,00 6,00; 4. Poslovni prostor koji se koristi za obavljanje zanatske djelatnosti; I, II, III; 1,00, 0,80, 0,50; 6,00 6,00, 6,00; 5. Poslovni prostor koji se koristi za obavljanje druge poslovne djelatnosti (banke, agencije, pošte, uredske prostorije i sl.); I, II, III; 1,00, 0,80, 0,50; 10,00, 10,00 10,00 i 6. Neizgrađeno građevinsko zemljište; I, II, III; 1,00, 0,80, 0,50; 0,05 0,05 0,05.

Stavkom 2. određeno je da građevinsko zemljište koje služi za obavljanje poslovne djelatnosti koeficijent namjene iznosi 10% koeficijenta namjene koji je određen poslovni prostor.

Stavkom 3. određeno je da se za poslovni prostor i građevinsko zemljište koje služi obavljanju poslovne djelatnosti, kada se poslovna djelatnost ne obavlja više od šest mjeseci u kalendarskoj godini, koeficijent namjene umanjuje se za 50%, ali ne može biti manji od koeficijenta namjene za stambeni prostor odnosno za neizgrađeno građevinsko zemljište.

Sukladno stavku 4. umanjenje koeficijenta namjene iz stavka 3. ovog članka ostvaruje se temeljem zahtjeva obveznika kojeg je dužan podnijeti nadležnom upravnom tijelu do 15. siječnja za prethodnu kalendarsku godinu s dokumentacijom kojom dokazuje obavljanje djelatnosti manje od 6 mjeseci u kalendarskoj godini.

Najprije je za istaknuti kako je u konkretnom slučaju tuženik zakonito i pravilno postupio kada je osporenim rješenjem odbio žalbu tužitelja izjavljenu protiv prvostupanjskog rješenja, a kojim je tužitelju utvrđena obveza plaćanja komunalne naknade za poslovni prostor hotel P. koji se koristi za obavljanje trgovačke,

ugostiteljske i zanatske djelatnosti, na adresi, P., površine

od 6.928,00 m2, u zoni 1, u godišnjem iznosu od 199.526,40 kuna (28,80 kn/m2), što za razdoblje od 1. veljače 2020. godine do 31. srpnja 2020. godine (za šest mjeseci)

iznosi 99.763,20 kuna, koji iznos je tužitelj dužan platiti u roku od 30 dana po primitku ovog rješenja, ovo stoga što i ovaj sud nalazi kako je obveza plaćanja komunalne naknade pravilno utvrđena sukladno naprijed citiranim mjerodavnim odredbama Zakona o komunalnom gospodarstvu te u skladu s mjerodavnim odredbama Odluke o komunalnoj naknadi Grada P., pa ovaj sud cijeni osporeno rješenje tuženika pravilnim i zakonitim, čijim pak donošenjem nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja.

Glede temeljnih tužbenih prigovora u kojima tužitelj ističe kako je prilikom utvrđivanja obveze plaćanja komunalne naknade za predmetni objekt u konkretnom slučaju trebalo primijeniti odredbe čl. 97. st. 2. Zakona o komunalnom gospodarstvu te čl. 11. st. 3. Odluke o komunalnoj naknadi Grada P., pa kako iste nisu primijenjene da je osporeno rješenje tuženika nezakonito, za kazati je kako sud ovakve prigovore ne nalazi osnovanima.

Naime, prema dokumentaciji spisa, konkretno Ugovora o zakupu poslovnog prostora s pripadajućim inventarom od 31. siječnja 2020. godine koji je sukladno odredbi čl. 6. st. 1. sklopljen na određeno vrijeme u trajanju od tri mjeseca počevši od 1. veljače 2020. te Sporazumnog raskida Ugovora o zakupu poslovnog prostora s pripadajućim inventarom od 31. srpnja 2020. nedvojbeno proizlazi kako je tužitelj hotel P. za koji se utvrđuje obveza plaćanja komunalne naknade u zakupu imao točno šest mjeseci, s tim da nije sporno kako za vrijeme trajanja zakupa poslovnog prostora u istom nije obavljana poslovna djelatnost.

Kod izloženog stanja stvari, stajalište je i ovoga suda kako nije bilo moguće primijeniti odredbu članka 11. stavka 3. Odluke komunalnoj naknadi Grada P. za

Hotel P. u kojem se ne obavlja poslovna djelatnost više od 6 mjeseci u 2020.

godini, odnosno koeficijent namjene umanjiti za 50%, tj. izvršiti novi obračun komunalne naknade za razdoblje od 1. veljače 2020. do 31. srpnja 2020., dakle komunalnu naknadu za navedeno razdoblje umanjiti za 50%, to pak iz razloga što je odredbom čl. 97. st. 2. Zakona o komunalnom gospodarstvu, koja odredba je identična odredbi čl. 11. st. 3. Odluke o komunalnoj naknadi Grada P., propisano da se za poslovni prostor i građevinsko zemljište koje služi obavljanju poslovne djelatnosti, kada se poslovna djelatnost ne obavlja više od šest mjeseci u kalendarskoj godini, koeficijent namjene umanjuje za 50%, pa kako je sukladno naprijed navedenom u provedenom postupku neprijeporno utvrđeno da je tužitelj Hotel P. u 2020. godini imao u zakupu točno šest mjeseci, to bez obzira što u naznačenom razdoblju nije obavljao poslovnu djelatnost, on ne ispunjava uvjet za primjenu citiranih odredbi s obzirom da je za primjenu istih neophodno da se djelatnost ne obavlja više od šest mjeseci, koji uvjet tužitelj nesumnjivo nije ostvario budući je hotel P. za koji se utvrđuje obveza plaćanja komunalne naknade u zakupu imao točno šest mjeseci.

Ujedno, u svezi tužbenih navoda tužitelja u kojima ističe kako u smislu odredbe članka 113. stavka 3. Zakona o općem upravnom postupku traži da mu se omogući izjašnjavanje o činjenicama i okolnostima koje su važne za rješavanje stvari, odnosno da se provede ispitni postupak, za kazati je kako je osporeno rješenje tuženika doneseno u ponovljenom postupku, nakon što je rješenjem tuženika od 2. studenoga 2020. godine, po žalbi tužitelja izjavljenoj protiv prvostupanjskog rješenja od 22. srpnja 2020. to rješenje poništeno te je predmet vraćen tijelu prvog stupnja na ponovni postupak, što pak nedvojbeno znači da je tužitelj imao mogućnost u ponovljenom postupku izjasniti se o svim činjenicama i okolnostima koje su od važnosti za rješavanje konkretne upravne stvari, uslijed čega sud ne nalazi niti da je došlo do bilo kakvih postupovnih povreda koje bi bile od utjecaja na zakonitost osporenog rješenja, niti da je došlo do povrede bilo kojeg od načela upravnog postupka kakve u vidu ima Zakon o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09).

Slijedom navedenog, s obzirom na odredbe mjerodavnih materijalnih i procesnih zakonskih odredbi te utvrđeno činjenično stanje, ovaj sud zaključuje kako osporenim rješenjem tuženika, kao niti onim prvostupanjskog tijela nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja, pa kako tužitelj u ovom sporu ne iznosi pravno relevantne prigovore koji bi utjecali na drukčije rješenje ove upravne stvari sud nije našao osnove za usvajanje tužiteljeve tužbe.

Uslijed izloženog, sud nalazi da je u provedenom postupku pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje, na koje je potom pravilno primijenjeno mjerodavno materijalno pravo zbog čega je tužitelju prvostupanjskim rješenjem pravilno i zakonito utvrđena obveza plaćanja komunalne naknade, i to kako u samoj osnovi plaćanja iste,

tako i u njenoj visini, s tim da se sud u pravilnost obračuna visine komunalne naknade uvjerio matematičkom provjerom, kod kojeg stanja stvari je i tuženik pravilno postupio kada je osporenim rješenjem odbio tužiteljevu žalbu izjavljenu protiv prvostupanjskog rješenja, uslijed čega tužbeni prigovori tužitelja nisu osnovani te nisu od utjecaja na donošenje drugačije odluke u ovom upravnom sporu.

Također nisu ostvareni niti razlozi ništavosti osporavanog rješenja iz članka 128. stavak 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09) na koje

ovaj sud sukladno odredbi članka 31. stavak 2. ZUS-a pazi po službenoj dužnosti, radi čega je valjalo pozivom na odredbu članka 57. stavak 1. ZUS-a odbiti tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan te presuditi kao u izreci ove presude.

Naposljetku, s obzirom da sukladno odredbi čl. 79. st. 4. ZUS-a stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, pa kako je sud odbio tužbeni zahtjev tužitelja, trebalo je sukladno citiranoj odredbi odbiti njegov zahtjev za naknadom troškova upravnog spora kao neosnovan, slijedom čega je valjalo odlučiti kao u izreci rješenja.

U Splitu, 20. siječnja 2022. godine

S U D A C

Ivan Dadić, v.r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude i rješenja dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana dostave pisanog otpravka. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, a o istoj odlučuje Visoki Upravni sud Republike Hrvatske (čl. 66. u svezi čl. 70. ZUS-a).

DNA:

- opunomoćenici tužitelja S. B., odvjetnici u P., , uz zapisnik o objavi,

- tuženiku Zadarskoj županiji, Upravnom odjelu za prostorno uređenje, zaštitu okoliša i komunalne poslove, sa sjedištem u Zadru, Božidara Petranovića 8, uz zapisnik od 12. siječnja 2022., zapisnik o objavi i povrat spisa, po pravomoćnosti,

- u spis.

Rj./- Naplatiti sudsku pristojbu (VPS neprocjenjiva).

- Spis u kalendar 30 dana.