Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž-1829/2021-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda i to Mihe Mratovića kao predsjednika vijeća, Nediljke Radić kao suca izvjestitelja i dr. sc. Lidije Vojković kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja 1. M. R. pok. S., OIB: … iz SAD,

2. M. G., rođ. R., pok. S., OIB: …, iz SAD i 3. M. F. rođ. R., pok. S., OIB: …, iz SAD, svi kao nasljednici pok. L. R., zastupani po punomoćniku S. B., odvjetniku u Z., protiv tuženika S. B. S. M.-B. S. M., iz Z., OIB: …, zastupane po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva J. i G. iz Z., radi utvrđenja prava vlasništva, rješavajući žalbu tuženika protiv presude Općinskog suda u Zadru, poslovni broj P-391/13 od 27. kolovoza 2021., u sjednici vijeća održanoj dana 20. siječnja 2022.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Zadru, poslovni broj P-391/13 od 27. kolovoza 2021.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je kako glasi:

I. "Utvrđuje se da su tužitelji, svi kao nasljednici pok. L. R., stekli suvlasništvo na nekretninama označenima kao čest. zem. 77, površine 15181 m[2] , i čest. zem. 78, površine 4629 m[2] , sve k.o. P., svaki za 1/3 dijela, što je tužena dužna priznati i trpjeti da tužitelji na temelju ove presude ishode upis prava suvlasništva u svoju korist, uz istodobni upis brisanja tog prava s imena tužene, sve u roku od 15 dana.

II. Dužan je tuženik naknaditi tužiteljima parnični trošak u iznosu od 11.650,00 kn u roku od 15 dana."

2. Tuženik pobija presudu zbog žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19, dalje u tekstu: ZPP), te predlaže da sud drugog stupnja preinači prvostupanjsku presudu na način da se odbije tužbeni zahtjev uz nalog tužiteljima da tuženiku naknade prouzročene parnične troškove.

3. U odgovoru na žalbu tuženika tužitelji su osporili navode uz prijedlog da se žalba odbije kao neosnovana.

4. Žalba je neosnovana.

5. Prema odredbi članka 365. stavak 2. ZPP-a drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku presudu u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava., a ovaj sud nije našao da bi prvostupanjski sud počinio bilo koju od navedenih povreda. Nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a na koju upućuje tuženik u žalbi jer je izreka pobijane presude jasna i razumljiva te ne proturječi sama sebi ni razlozima presude, presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama koji nisu nejasni ni nerazumljivi, te nema proturječnosti između razloga presude i sadržaja izvedenih dokaza pa se može ispitati zakonitost i pravilnost presude.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja na utvrđenje prava vlasništva temeljem razriješenog agrarnog odnosa na nekretninama označenim kao čest. zem. 77 površine 15181 m[2] i čest. zem. 78 površine 4629 m sve k.o. P. i zahtjev na trpljenju uknjižbe prava vlasništva na tim nekretninama na ime tužitelja.

7. U provedenom dokaznom postupku prvostupanjski sud je utvrdio:

- da je iz skice premjeravanja iz 1940. vidljivo da su nekretnine oznake čest. zem. 539/44, 539/49, 539/6, 539/7, 539/43 i 539/50 k.o. P. stare izmjere zv. K. identificirane od strane ovlaštenog geometra Katastarske uprave Biograd na Moru, da je naznačeno da su nekretnine 539/49, 539/44 i 539/50 po kulturi bile vrt i oranice, čest. zem. 539/7 vinograd, čest. zem. 539/6 i 539/43 šuma, te da je na predmetnim nekretninama kao posjednik evidentirana L. P. ud. pok. M. i N., I. i L. pok. M. i na tim je nekretninama notiran broj agrarne odluke i to 1356 pod kojim brojem je u agrarnom upisniku Kotarskog suda u Biogradu na Moru upisana težakinja P. L., te da su skice premjeravanja provedene u katastarskim planovima u rujnu 1940.,

- iz povijesti posjedovanja čest. zem. 509/12, 539/43 i 539/44 k.o. P. proizlazi da su pregledom najstarijih podataka za k.o. P. iz 1883. godine čest. zem. 509/12 i 539/1 od koje su 1942. godine nastale čest. zem. 539/43 i 539/44 upisane u posjedovnom listu S. S. M., Z., a godine 1942. čest. zem. 509/12 i obje novonastale čestice upisuju se zajedničkim posjedom P. L. ud. M. i N., I. i L. pok. M., svi evidentirani za po 1/4 dijela. Revizijom iz 1942. godine utvrđeno je da se u posjedu svih triju čestica nalazi samo P. L. pok. M., koji upis je ostao neizmijenjen sve do 1993. godine kada je izvršen upis svih triju čestica posjedom N. L. i L. R. za po 1/2 dijela,

- iz zemljišnoknjižnog izvatka proizlazi da je u zemljišnoj knjizi tuženik upisan kao vlasnik za cijelu nekretninu oznake čest. zem. 87, šuma brdo, površine 15181 m[2] čest. zem. 88, šuma brdo, površine 4629 m[2] , sve k.o. P., s tim što je u B listu u odnosu na čest. zem. 78 k.o. P. zabilježen prigovor L. R. pod poslovnim brojem Z- 12186/09 od 3. prosinca 2009.

- prednici tužitelja P. L. imala je sina I. koji je poginuo u ratu 1944., te sina N. L. i kćer L. R.-majku tužitelja. Pokojna L. R. naslijedila je majku P. L. na predmetnim nekretninama za ½ dijela, dok je drugu polovinu naslijedio njezin brat N. L. koji je umro 17. prosinca 1981. i kojeg su naslijedila njegova djeca J. L. i K. C. koji su se u postupku obnove zemljišnih knjiga za k.o. P. odrekli svoje imovine u korist svoje tete L. R.,

- da iz skice sudskog očevida i fotografija mjesta, što je izrađeno po stalnom sudskom vještaku mjerniku D. T. 3. veljače 2021. proizlazi da su predmetne nekretnine ukupne površine 19810 m[2] , te da se sastoje od čest. zem. 77 za cijelo, površine 15181 m[2] , označene likom A-B-C-D-E-F-G-J-M-L-A u naravi zemljište uglavnom zaraslo raznim drvećem, raslinjem i makijom na kojim je uočeno šest starih stabala maslina koje su označene točkama od 1-6, te dvije smokve označene točkama 7 i 8, a da je čest. zem. 78 za cijelo površine 4629 m[2] označena likom L-M- J-K-L u naravi šuma crnike, obrasla niskim raslinjem i makijom. Predmetne nekretnine su sa sve četiri strane ograđene suhozidom prosječne širine i visine od 0,60 do 2 m, te da ove nekretnine čine jednu cjelinu,

- da je sud prihvatio iskaze svjedoka vezane za posjedovanje i način korištenja predmetnih nekretnina u vremenu do 1946. godine iz kojih proizlazi da su predmetne nekretnine obrađivali prednici tužitelja, njihova majka L. R. sa suprugom M., budući da se radi o tzv. radnoj zemlji na kojoj se nalazio vinograd, oranica i vrt, te da su činile jedinstvenu gospodarsku cjelinu budući da su bile ograđene u cijelosti starim suhozidom,

- da iz obavijesti Državnog arhiva u Z. od 12. studenog 2007. proizlazi da agrarni spis Agr. 1356/31 Kotarskog suda u Biogradu na Moru nije sačuvan, te da je u agrarnom upisniku navedenog suda po tekućim brojem 1356 upisana prijaviteljica težakinja P. L. i vlasnik S. S.. M., a prijava je uvažena 13. prosinca 1940.

8. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja sud prvog stupnja smatra da iako tužitelji u spisi nisu dostavili odluku koja bi se temeljila na Zakonu o likvidaciji agrarnih odnosa na području ranije pokrajine Dalmacije iz 1930., a ni upravno rješenje o likvidaciji agrarnih odnosa koji se temelji na Zakonu o ukidanju agrarnih odnosa feudalnog karaktera na području Dalmacije i Hrvatskog primorja ("Narodne novine", broj 138/46 i 111/47), zaključuje da u spisu postoji dokumentacija koja govori u prilog postojanja agrarnog odnosa pok. L. R. prednice tužitelja u odnosu na prijepor, odnosno da iz skice premjeravanja iz 1940. jasno vidljiv i upisan posjed prednice tužitelja označen pod brojem 1356. Nadalje, iako agrarni spis broj 1356/31 Kotarskog suda u Biogradu na Moru nije sačuvan u agrarnom je upisniku tog suda pod brojem 1356 upisana prijaviteljica L. R., a prijava je uvažena 13. prosinca 1940., slijedom čega smatra da je agrarni odnos pozitivno riješen u korist težaka- podnositeljice prijedloga L. R.

10. Ovakva činjenična utvrđenja i pravni zaključak suda prvog stupnja su pravilni, a tuženik ih svojim žalbenim navodima nije doveo u sumnju.

11. Sukladno odredbi članka 388. stavak 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14 i 81/15 – dalje u tekstu: ZV) stjecanje, promjena, pravni učinci i prestanak stvarnih prava do stupanja na snagu navedenog zakona prosuđuju se prema pravilima koja su se primjenjivala u trenutku stjecanja, promjene i prestanka prava i njihovog pravnog učinka.

12. Prije svega valja navesti kako ovaj sud prihvaća utvrđenja suda prvog stupnja koja proizlaze iz očevida i vještačenja prema kojima su predmetne nekretnine sa svih strana ograđene suhozidom i danas predstavljaju neobrađeno zemljište, ali i utvrđenja da su u ranijim razdobljima iste korištene za obradu vinograda, maslina, smokava, te da je prednica tužitelja bila agrarni obrađivač u smislu odredaba tadašnjeg Zakona o likvidaciji agrarnih odnosa na području ranije pokrajine Dalmacije od 19. listopada 1930. (Službene novine broj 254, 5. studenog 1930.). Osim toga, nedvojbeno je i da je prednica tužitelja L. R. podnijela agrarnu prijavu za predmetne nekretnine pod brojem 1356 kao i da u spisu predmeta nije priložena odluka o toj prijavi.

13. Prema shvaćanju ovog suda, ako i nije donijeta odluka o predmetnoj agrarnoj prijavi, prednica tužitelja u svakom slučaju stekla pravo vlasništvo predmetnih nekretnina u cijelosti po sili zakona, temeljem članka 1. Zakona o ukidanju agrarnih odnosa feudalnog karaktera na području Dalmacije i Hrvatskog primorja od 22. studenog 1946. ("Narodne novine", broj 138/46 i 111/47).Naime, prema mjerodavnim materijalno pravnim odredbama članka 1. i 3. spomenutog Zakona o ukidanju agrarnih odnosa feudalnog karaktera na području Dalmacije i Hrvatskog primorja ukidaju se svi agrarni odnosi feudalnog karaktera na području Dalmacije i Hrvatskog primorja i zemlja prelazi u slobodno vlasništvo obrađivača, s tim što pod odredbe tog Zakona dolaze livade, pašnjaci i strane koje su bile na uživanju povodom osnivanja težačkih odnosa i s posjedom obrađivača čine jednu gospodarsku cjelinu.

14. Iz rezultata provedenog dokaznog postupka proizlazi nedvojbeno utvrđenje kako je prednica tužitelja predmetne nekretnine koristila kao jednu gospodarsku cjelinu te je, bez obzira na rješavanje njenog zahtjeva po agrarnoj prijavi 1356 stekla pravo vlasništva nekretnine kao jedne gospodarske nekretnine koju je obrađivala, odnosno koju je koristila, temeljem citiranih zakonskih odredaba.

15. Suprotno prigovorima tuženika prvostupanjski sud je pravilnom i savjesnom ocjenom svih u postupku izvedenih dokaza utvrdio odlučne činjenice ovog spora glede stjecanja prava vlasništva po prednicima tužitelja temeljem odredbi Zakona o ukidanju agrarnih odnosa feudalnog karaktera na području Dalmacije i Hrvatskog primorja od 22. studenog 1946. na nekretninama koje su s obzirom na tadašnje stvarno stanje, (ograđeno zemljište, način obrade i korištenja istih od strane pravnih prednika tužitelja) ulazili u domašaj tog Zakona, kao i odlučne činjenice glede kontinuiranog pravnog slijeda i vezano za to stjecanje pravnog osnova za upis vlasništva po samim tužiteljima, te pravilno primijenio materijalno pravo (članak 114. ZV-a) kada je prihvatio tužbeni zahtjev, dok tuženik u većem dijelu žalbe procjenjuje zaključke prvostupanjskog suda i daje svoju subjektivnu i neutemeljenu ocjenu izvedenih dokaza.

16. Odgovarajući na žalbeni prigovor tuženika vezano za sudjelovanje tužitelja u postupku obnove zemljišnih knjiga za navesti je da su tužitelji u postupku obnove zemljišnih knjiga podnijeli nepravodoban prigovor koji je odbačen, slijedom čega o takvom prigovoru sud nije raspravljao, a u ovoj vlasničkoj parnici traže da se utvrde da su stekli valjali pravni osnov za stjecanje vlasništva po zakonu, dok stjecanje po prednicima ne dokazuju u odnosu na pravni slijed od upisanog zemljišnoknjižnog vlasnika B. sv. M. iz Z. – kako bi to proizlazilo iz zapisnika rasprave pred zemljišnoknjižnim sudom koja je prethodila donošenju odluke o unošenju podataka i već postojećeg upisa iz "stare knjige", već po prednicima temeljem odredbi Zakona o ukidanju agrarnih odnosa feudalnog karaktera na području Dalmacije i Hrvatskog primorja od 22. studenog 1946., kao ni prema mišljenju ovog drugostupanjskog suda, isti nisu vezani rješenjem donesenim u postupku obnove zemljišnih knjiga, kako to u žalbi tvrdi tuženik.

17. U tom pravcu i u odnosu na prigovore žalbe u kojima se tuženik poziva na pravno stajalište Građanskog odjela Županijskog suda u Zadru pod brojem Su-86/13 od 21. veljače 2013. treba imati u vidu zaključak sa zajedničkog sastanka predsjednika Građanskog odjela Vrhovnog suda RH s predsjednicima građanskih odjela Županijskih sudova pod brojem Su-IV-246/15 od 17. rujna 2015. održanom u Š., prema kojem rješenje doneseno u završenom postupku obnove zemljišne knjige veže sve stranke koje su sudjelovale u tom postupku, a da nisu protiv rješenja izjavile prigovor ili podnijele tužbu za ispravak u smislu članka 197. Zakon o zemljišnim knjigama, te da u situaciji kada se tužba temelji na identičnom činjeničnom stanju tužbeni zahtjev valja odbiti kao neosnovan, a u situaciji kada se tužba temelji na drugačijem činjeničnom stanju, da će uspjeh tužitelja ovisiti prvenstveno o tome je li ili nije dokazao tužbenu osnovu.

18. U pogledu navoda žalitelja da bi predmetne nekretnine predstavljale dijelom šumu i da stoga nije bilo moguće stjecati prava vlasništva na istim, valja istači kako iz izvedenih dokaza i to iskaza svjedoka, podataka iz zemljišne knjige te podataka Ureda za katastar, proizlazi zaključak kako se očito s vremenom mijenjala kultura predmetnog zemljišta, ali da je u razdoblju stjecanja prava vlasništva ova nekretnina korištena kao oranica. Stoga, dakle, ovaj sud smatra da tuženik neosnovano želi ukazati kako prednica tužitelja nije mogla po sili zakona steći pravo vlasništva na navedene nekretnine.

19. Pri obračunu o troškovima postupka sud prvog stupnja je sukladno odredbi članka 154. stavak 1. i članka 155. stavak 1. ZPP-a, te Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15) pravilno obračunao troškove koji su bili neophodni za vođenje postupka.

20. Slijedom navedenog valjalo je na temelju odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu, potvrditi pobijanu presudu i odlučiti kao u izreci ove drugostupanjske odluke.

U Splitu, 20. siječnja 2022.

Predsjednik vijeća:

Miho Mratović, v. r.