Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž R-32/2022-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, po sutkinji Denis Pancirov Parcen u pravnoj stvari tužitelja D. K. iz L., OIB: …, zastupan po punomoćniku D. B., odvjetniku iz R., protiv tuženika B. T. d.o.o., T., OIB: …, zastupan po punomoćnicima iz OD S. i p., odvjetnicima u Rijeci, radi poništenja odluke o izvanrednom otkazu, odlučujući o žalbama tužitelja i tuženika na presudu Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj Pr- 348/2018-90 od 30. rujna 2021., dana 20. siječnja 2022.

p r e s u d i o  j e

Odbijaju se žalbe tužitelja i tuženika i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj Pr-348/2018-90 od 30. rujna 2021.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom pobijanom presudom suđeno je:

"I. Djelomično se prihvaća tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"Nalaže se tuženiku da tužitelju s osnova naknade štete isplati iznos od 29.942,58 kuna u roku od 8 dana, pod prijetnjom ovrhe zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 30.9.2021. do dana isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, u visini stope određene člankom 29. Zakona o obveznim odnosima koja se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamate na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.''

II. Odbija se zahtjev tužitelja za isplatu naknade štete u preostalom iznosu od 49.904,30 kuna sa zateznom kamatom od presuđenja do isplate.

III. Nalaže se tuženiku da isplati tužitelju parnični trošak u iznosu od 3.600,00 kuna u roku od 8 dana.

IV. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška, kao i preostali zahtjev za naknadu troškova tužitelja u iznosu od 15.300,00 kuna."

2. Pravovremeno podnesenim žalbama tu presudu pobijaju:

a) tužitelj u odnosu na točku II. i IV. presude zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, te odluke o troškovima postupka predlaže da drugostupanjski sud u cijelosti prihvati žalbu tužitelja i da preinači prvostupanjsku presudu na način da tužitelju dosudi na ime naknade pretrpljene štete preostali iznos od 49.904,30 kuna sa zakonskom kamatom koja teče od presuđenja do isplate a samim time i da preinači točku IV. pobijane presude koja se odnosi na troškove parničnog postupka uvećane za troškove žalbe, a podredno da istu ukine i predmet vrati sudu na ponovno odlučivanje,

b) tuženik u odnosu na točku I., III. i IV. presude zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava, bitne povrede odredaba parničnog postupka te odluke o troškovima postupka, predlaže da se žalba uvaži, prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu preinači na način da se odbije tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti, obveže tužitelja da tuženiku nadoknadi troškove parničnog postupka uvećane za sastav žalbe a podredno da se ista ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak u pobijanom dijelu.

3. Odgovori na žalbu nisu podneseni.

4. Žalbe nisu osnovane.

5. Ispitujući pobijanu presudu po žalbi tužitelja glede ukazane apsolutno bitne povrede odredbe Zakona o parničnom postupku iz članka 354. stavka 2. točke 11. („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19, dalje u tekstu: ZPP) ovaj sud utvrđuje da prvostupanjski sud nije počinio ukazanu bitnu povredu budući da presuda ima jasne, valjane i obrazložene razloge o odlučnim činjenicama te se ista može ispitati.

6. Istovremeno ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti temeljem odredbe članka 365. stavka 2. ZPP-a ovaj sud utvrđuje da prvostupanjski sud nije počinio ni jednu od bitnih povreda normiranih odredbom članka 354. stavka 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a.

7. Među strankama nije sporno

- da je tužitelj bio zaposlen kod tuženika na neodređeno vrijeme u razdoblju od 31. siječnja 2015. do 31. ožujka 2016. na određeno vrijeme, kada je tužitelj s tuženikom sklopio ugovor o radu na određeno vrijeme za obavljanje poslova radnog mjesta vozača, teretnog vozila od 7,5 tona nosivosti do 1. srpnja 2016.,

- da je tuženik 1. srpnja 2016. donio odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu tužitelju smatrajući da je tužitelj počinio osobito tešku povredu obveze iz radnog odnosa jer se nije odazvao provjeri zdravstvene sposobnosti 20. lipnja 2016.,

- da je presudom istog suda utvrđeno da je odluka tuženika o izvanrednom otkazu ugovora o radu tužitelja od 1. srpnja 2016. nedopuštena, da se određuje sudski raskid ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 31. ožujka 2016., te utvrđuje da je D. K. prestao radni odnos kod tuženika danom 4. lipnja 2017. u kojem dijelu je prvostupanjska presuda postala pravomoćna jer je potvrđena presudom Županijskog suda u Splitu Gž R-153/2018 od 10. listopada 2018. Za presuđenje je ostao preostali dio zahtjeva tužitelja za naknadu štete, dakle i u žalbenom postupku je sporno što predstavlja plaću tužitelja prema kojoj se ima odrediti visina naknade štete tužitelju, da li je plaća u utuženom smislu riječi onu koju je tuženik obračunavao ili plaću čini drugi dio koji se isplaćivao kao dnevnica prema putnim nalozima.

8. Odredbom članka 125. Zakona o radu („Narodne novine“, broj 93/14, 127/17 i 98/19 – dalje u tekstu: ZR), propisano je da ako sud utvrdi da otkaz poslodavca nije dopušten, a radniku nije prihvatljivo nastaviti rad, sud će na zahtjev radnika odrediti dan prestanka radnog odnosa i odrediti visinu naknade štete u iznosu od najmanje 3 a najviše 8 propisanih ili ugovorenih mjesečnih plaća radnika, ovisno o trajanju radnog odnosa, starosti te obvezama uzdržavanja koje terete radnika.

9. Iz postupka proizlazi da je tužitelj rođen 1982., da ima 39. godina i da nema mlt. djece koje bi uzdržavao, te je kod tuženika radio dvije godine i 2 mjeseca. Dakle, i prema utvrđenju ovog suda radio je relativno kratko, a u vrijeme otkaza imao je 34. godine. U tijeku postupka uspio se zaposliti, a nema obveze uzdržavanja, pa je prvostupanjski sud suprotno žalbenim navodima tužitelja pravilno utvrdio da mu pripadaju tri prosječne plaće kao naknada štete u smislu odredbe članka 125. ZR-a.

10. Što se tiče same visine štete pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da je visina plaće tužitelja ne samo onaj dio koji je ugovorio sa tuženikom, nego i dio koji je isplaćivan odnosno dio isplate koju je primao u vidu dnevnica ovisno o tome koliko je vožnji i kilometara odradio.

11. Naime, notorno je da je tužitelj kod tuženika radio kao vozač kamiona, te da mu je plaća isplaćivana u dva dijela i to fiksni dio, a drugi dio je ovisio o vožnji, dakle koliko je kilometara prošao u vožnji.

12. Prema nalazu i mišljenju vještaka, proizlazi da je tuženik kod tužitelja primao plaću i dnevnice, te je slijedom toga utvrđenja te uzimajući u obzir plaće i ostale primitke koje je tužitelj ostvario po osnovi radnog odnosa, prosječna mjesečna primanja tužitelja u prethodna tri mjeseca prije otkaza od 1. srpnja 2016. iznosi 9.980,86 kuna što za tri mjeseca iznosi 29.942,58 kuna.

13. Prvostupanjski sud je dakle pravilno utvrdio visinu naknade štete dosuđujući tužitelju tri prosječne plaće, budući da je tužitelj kod tuženika bio zaposlen dvije godine i dva mjeseca, da nema obvezu uzdržavanja, da je relativno mlad čovjek, ima 39. godina, stoga je realan iznos koji mu je potrebno isplatiti.

14. Prvostupanjski sud je dakle na pravilno utvrđeno činjenično stanje, pravilno primijenio odredbu članka 125. stavka 1. ZR-a.

15. Što se tiče žalbenog navoda tužitelja da prvostupanjski sud nije dovoljno sagledao financijsku situaciju tužitelja i njegove obveze uzdržavanja, da je on imao kredit kod R. B., na iznos od 108.800,00 kuna koje je morao staviti u moratorij u trajanju od 12 mjeseci, da je morao s bankom sklapati novi ugovor, da je živio od plaće izvanbračne supruge koja je opterećena kreditom, te da je zbog toga trebala otvoriti bankovni račun uz dozvolu minusa na računu, te da je imao stare roditelje koje je morao pomagati, nisu osnovane, budući da je prvostupanjski sud analizirao dužinu radnog odnosa kod tuženika, utvrdio je njegove godine života s obzirom da se tijekom postupka zaposlio i da nema mlt. djece za uzdržavanje, da je iznos od tri plaće naknade štete, onaj realan iznos koji mu konkretno pripada.

16. Što se tiče žalbe tuženika, da je prvostupanjski sud suprotno nalazu i mišljenju vještaka utvrdio da se tužiteljeva primanja sastoje od plaće i ostalih primitaka koje je ostvarivao u radnom odnosu, te kada je sud već utvrdio da mu pripada naknada štete, da mu je trebao dosuditi samo osnovnu plaću bez ostalih prihoda. Ovakva žalbena tvrdnja nije osnovana, budući kao što je već navedeno tužitelj je bio vozač teretno-motornog vozila više od 7,5 tona nosivosti koji je često bio na putovanjima, te da je sasvim životno i logično da je tužitelj osim plaće svoje prihode ostvarivao i dnevnicama koje su sastavni dio njegove plaće, jer su služile za podmirenje troškova života kada se nalazio na terenu, to je sasvim logično da ti primitci spadaju u njegova primanja, jer su tako i isplaćivani, stoga u tom dijelu žalba tuženika nije osnovana.

17. Kako žalbenim navodima ni tužitelja a ni tuženika nije dovedena u pitanje pravilnost utvrđenja suda prvog stupnja, to su žalbe tužitelja i tuženika odbijene kao neosnovane, a prvostupanjska presuda potvrđena temeljem odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a.

U Splitu 20. siječnja 2022.

Sutkinja:

Denis Pancirov Parcen, v. r.