REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U SPLITU

Sukoišanska br. 6, Split

Poslovni broj: 3 P-500/2021-12

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Splitu, sudac Ana Misir Šarić, u pravnoj stvari tužitelja B. d.o.o., OIB: …,

Ž., kojeg zastupa punomoćnik T. B., odvjetnica u S., protiv tuženika A. O. d.d., OIB: …, Z., kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici u G. & partneri odvjetničko društvo d.o.o., S., radi isplate, nakon održane usmene i javne glavne rasprave zaključene 24. studenoga 2021. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika I. K., odvjetnice u G. & partneri odvjetničko društvo d.o.o., 20. siječnja 2022.

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku A. O. d.d. platiti tužitelju B. d.o.o. 615,00 kuna sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 18. lipnja 2021. do isplate po stopi koja u razdoblju od 18. lipnja 2021. do 30. lipnja 2021. iznosi 7,75% godišnje, u razdoblju od 1. srpnja 2021. do 31. prosinca 2021. iznosi 7,61% godišnje, u razdoblju od 1. siječnja 2022. do isplate iznosi 7,49% godišnje, a u slučaju promjene stope zatezne kamate, po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena.

II Nalaže se tuženiku A. O. d.d. naknaditi tužitelju B. d.o.o. u roku od petnaest dana troškove parničnog postupka u iznosu od 1.137,50 kuna sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 20. siječnja 2022. do isplate po stopi od 5,49% godišnje, a u slučaju promjene stope zatezne kamate, po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

III Odbija se zahtjev tužitelja B. d.o.o. u dijelu kojim je tražio da mu tuženik A. O. d.d. naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 15.268,75 kuna sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 20. siječnja 2022. do isplate po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 27. kolovoza 2021. podnio tužbu u kojoj je istaknuo tužbeni zahtjev da mu tuženik plati 615,00 kuna sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 18. lipnja 2021. do isplate.

2. Izjavio je da se 11. svibnja 2021. dogodio štetni događaj u kojem je oštećeno vozilo K. K., marke V., broj šasije …, registarskih oznaka ST... To vozilo da je popravljeno u autokući B. d.o.o., ovlaštenom Š. i V. servisu. Za popravak da je K. K. ispostavljen račun broj 1498/11561/3 u iznosu od 5.328,00 kuna.

3. Potom da su 21. lipnja 2021. K. K. kao cedent i društvo B. d.o.o. kao cesionar sklopili ugovor o cesiji broj 14/2021, kojim je cedent (K. K.) svoje potraživanje prema cesusu (A. osiguranje d.d.) prenio na cesionara (B. d.o.o.).

4. Dopisom od 11. lipnja 2021. tuženik da je ponudio cedentu K. K. iznos od 4.713,00 kuna koji nije dovoljan za naknadu štete s obzirom da račun popravka štete iznosi 5.328,00 kuna. Tuženik da je platio 4.713,00 kuna nakon što je primio odštetni zahtjev tužitelja od 30. lipnja 2021.

5. S obzirom na to da tuženik nije u cijelosti naknadio nastalu štetu, to je tužitelj istaknuo zahtjev za naknadu preostalog dijela nastale štete u iznosu od 615,00 kuna sa zateznim kamatama.

6. Radi dokazivanja istinitosti navoda iz tužbe i osnovanosti tužbenog zahtjeva predložio je tužitelj da sud izvede dokaze čitanjem isprava prometne dozvole broj 11736931,izvida štete broj 218010510673, računa broj 1498/11561/3 od 10. lipnja 2021., ugovora o cesiji 14/2021 od 21. lipnja 2021., obavijesti cesusu o sklopljenoj cesiji (dopis od 21. lipnja 2021.), e-mail od 30. lipnja 2021. o poslanoj obavijesti o ustupu tražbine, dopisa tuženika od 11. lipnja 2021. s prilogom sporazuma o izvansudskoj nagodbi od 11. lipnja 2021., izvatka po transakcijskom računu, odštetnog zahtjeva od 30. lipnja 2021., e-mail od 30. lipnja 2021. o poslanom odštetnom zahtjevu, dopisa tuženika od 29. srpnja 2021., dopisa Hrvatske agencije za nadzor financijskih usluga (HANFA-e), saslušanjem svjedoka K. K., saslušanjem zastupnika po zakonu tužitelja M. B., uviđajem te financijskim i prometnim vještačenjem.

7. Pored toga predložio je tužitelj da sud pribavi cjelokupni spis tuženika formiran povodom predmetnog štetnog događaja, da sud pribavi od tuženika policu osiguranja vozila, da zatraži potvrdu, zapisnik o očevidu, službenu zabilješku, fotoelaborat i skicu mjesta nezgode prema broju potvrde, zapisnika o očevidu, službene zabilješke.

8. Tuženik je u odgovoru na tužbu priznao činjenicu da se 11. svibnja 2021. dogodila prometna nezgoda u kojoj je sudjelovalo vozilo reg. oznake ST.., za koje je vlasnik u trenutku nezgode imao kod tuženika sklopljen ugovor o osiguranju od automobilske odgovornosti za štetu koju uporabom vozila može nanijeti trećim osobama zbog uništenja ili oštećenja stvari.

9. Osim toga, potvrdio je i navode tužitelja da je prije podnošenja tužbe, isplatio tužitelju naknadu imovinske štete na vozilu u iznosu od 4.713,00 kuna.

10. Međutim osporio je visinu troškova popravka (posebno rukorada) prikazanih po B. d.o.o., pri tome ne sporeći činjenicu da je B. d.o.o. ovlašteni serviser vozila marke V. Izjavio je da je u skladu s ustaljenom i uobičajenom osigurateljnom praksom, u nekoliko navrata izvijestio oštećenika o načinu i mjestu popravka, argumentirano mu ukazujući kako ne pristaje na potraživanje po računu koji je dostavio B. d.o.o., obzirom se ne radi o uobičajenim i općeprihvaćenim cijenama popravka vozila. Naime, B. d.o.o. da ima cjenik radova (kao i dijelova), koji je znatno skuplji od drugih ovlaštenih servisa, za identičnu kvalitetu popravka.

11. Stoga da je tuženik, postupajući pažnjom dobrog stručnjaka, pribavio i ponude ovlaštenih servisera vozila marke V., kako bi ukazao oštećeniku na potrebu postupanja pažnjom dobrog domaćina. Tužitelj da nema svoju limariju i lakirnicu, već istome to rade podizvođači i to po nižim cijenama od onih kojih potražuje tužitelj.

12. Istaknuo je dakle tuženik, da je sukladno načelu iz članka 10. Zakona o obveznim odnosima, oštećeniku omogućeno izvršiti popravak vozila jednake kvalitete, a za dosta manji iznos novca, pa da stoga nije osnovano potraživanje tužitelja. Osporio je tužbeni zahtjev i u dijelu kojim je tužitelj tražio plaćanje zateznih kamata.

13. Predložio je tuženik da sud izvede dokaze čitanjem isprava potvrde o uplati, izvida štete broj 218010510673, procjene popravka Auto-kuće K. d.o.o. od 20. srpnja 2021., e-mail korespondencije među strankama. Osim toga predložio je da sud zatraži od tužitelja očitovanje o tome ima li vlastitu limariju i lakirnicu te tko mu obavlja limarsko karoserijske popravke.

14. Tužitelj je odgovarajući na navode tuženika iz odgovora na tužbu izjavio da društva za osiguranja nisu ovlaštena određivati po kojoj cijeni radnog sata će treće osobe obavljati posao u radionici te da oštećena osoba, odnosno osiguranik, može slobodno izabrati gdje će popraviti svoje vozilo,a potom na temelju računa popravka koji mu je izdala izabrana radionica u kojoj je izvršen popravak, zahtijevati naknadu štete iz osiguranja. Stoga da je potpuno irelevantan dokaz tuženika o nižoj cijeni rada kod drugog servisera. No svakako dostavio je tužitelj račune Auto-kuće K. d.o.o. broj 2942/11147/3 od 26. travnja 2018. i broj 7786/11147/3 od 4. studenoga 2020. u kojima je cijena radnog sata iskazana u iznosu od 270,00 kuna, a na drugom 360,00 kuna, kao i račun društva P. I. A. d.o.o. broj 8498/11478/33 od 2. studenoga 2020. kod kojeg cijena sata rada iznosi 230,00 kuna, odnosno više nego kod tužitelja.

15. Predmet ovog postupka bio je utvrditi je li osnovan tužiteljev zahtjev da mu tuženik plati 615,00 kuna sa zateznim kamatama, koju tražbinu je oštećeni u štetnom događaju za koji odgovara tuženik ugovorom o cesiji prenio na tužitelja.

16. Radi donošenja odluke o tužbenom zahtjevu sud je izveo dokaze čitanjem isprava prometne dozvola broj 11736931, izvida štete broj 218010510673, računa broj 1498/11561/3 od 10. lipnja 2021., ugovora o cesiji 14/2021 od 21. lipnja 2021., obavijesti cesusu o sklopljenoj cesiji (dopisa od 21. lipnja 2021.), e-maila od 30. lipnja 2021. o poslanoj obavijesti o ustupu tražbine, dopisa tuženika od 11. lipnja 2021. s prilogom sporazuma o izvansudskoj nagodbi od 11. lipnja 2021., izvatka po transakcijskom računu, odštetnog zahtjeva od 30. lipnja 2021., e-maila od 30. lipnja 2021. o poslanom odštetnom zahtjevu, dopisa tuženika od 29. srpnja 2021., dopisa Hrvatske agencije za nadzor financijskih usluga (HANFA-e), potvrde o plaćanju od 28. srpnja 2021., računa Auto-kuće K. d.o.o. broj 2942/11147/3 od 26. travnja 2018., broj 7786/11147/3 od 4. studenoga 2020., računa P. I. A. d.o.o. broj 8498/11478/33 od 2. studenoga 2020., presude Trgovačkog suda u S. poslovnog broja 12 P-80/2021-10 od 16. rujna 2021. s potvrdom pravomoćnosti i ovršnosti od 18. listopada 2021., presude Županijskog suda u R. poslovnog broja Gž-124/2018-2 od 19. rujna 2018.

17. Sud nije izveo dokaze saslušanjem svjedoka K. K., saslušanjem zastupnika po zakonu tužitelja M. B., uviđajem te financijskim i prometnim vještačenjem, smatrajući da je bitne činjenice za rješenje stranačkog spora bilo moguće utvrditi iz sadržaja dostavljenih isprava, pa su se ova dokazna sredstva pokazala nepotrebnima. Iz istog razloga sud nije od tuženika tražio spis formiran povodom predmetnog štetnog događaja, smatrajući da je bitne činjenice moguće utvrditi iz sadržaja izvedenih dokaza i da isprave sadržane u tom spisu nisu potrebne za donošenje odluke. Sud nije tražio od tuženika policu osiguranja vozila, niti je od nadležnih tijela tražio potvrdu/zapisnik o očevidu/ službenu zabilješku, fotoelaborat i skicu mjesta nezgode prema broju potvrde / zapisnika o očevidu / službene zabilješke jer nije bilo potrebe za pribavljanjem tih isprava.

18. Nije bilo potrebe za dokazivanjem činjenica o kojima su stranke bile suglasne, dakle činjenica da se 11. svibnja 2021. dogodila prometna nezgoda u kojoj je sudjelovalo vozilo reg. oznake ST…, za koje je vlasnik u trenutku nezgode, imao kod tuženika sklopljen ugovor o osiguranju od automobilske odgovornosti za štetu koju uporabom vozila može nanijeti trećim osobama zbog uništenja ili oštećenja stvari. Dakle nije bio spora među strankama o postojanju odgovornosti tuženika kao osiguratelja štetnika, za štetu nastalu te prigode na motornom vozilu K. K., marke V., broj šasije …, registarskih oznaka ST...

19. Nije bilo spora niti o tome da je oštećeno motorno vozilo popravljeno u autokući B. d.o.o., ovlaštenom Š. i V. servisu te da je radi plaćanja cijene popravka tužitelj izdao K. K. račun broj 1498/11561/3 u iznosu od 5.328,00 kuna.

20. Nije bilo spora niti o tome da su K. K. kao cedent i tužitelj kao cesionar 21. lipnja 2021. sklopili ugovor o cesiji broj 14/2021, kojim je K. K. svoje potraživanje prema tuženiku, dakle potraživanje naknade štete u iznosu od 5.328,00 kuna prenio na tužitelja te da je tuženik platio tužitelju 4.713,00 kuna, pa da dakle postoji ovlaštenje tužitelja tražiti naknadu štete od tuženika.

21. Međutim,spor je među strankama nastao u odnosu na visinu nastale štete, odnosno u odnosu na visinu troškova koje je trebalo učiniti da otklanjanje štete. Naime tuženik je tvrdio da je cijena popravka visoko određena, odnosno znatno viša od cijene u drugim ovlaštenim servisima, iako je kvaliteta pružene usluge, popravka, identična.

22. Iz sadržaja računa broj 1498/11561/3 u iznosu od 5.328,00 kuna kojim je tužitelj pozvao K. K. platiti cijenu usluge popravka oštećenog vozila i materijala potrebnog za popravak vozila vidljivo je da je tužitelj obračunao 1 sat limarskih radova u iznosu od 220,00 kuna, potrošni materijal limara u iznosu od 22,00 kune, 3 sata lakirerskih radova u iznosu od 660,00 kuna, potrošni materijal lakirera u iznosu od 360,00 kuna, oblogu branika u iznosu od 2.969,65 kuna i 1 set pričvrsnih dijelova u iznosu od 30,75 kuna.

23. Tuženik je pak prilikom izvida štete procijenio da će za otklanjanje štete biti potrebno 1 sat rada limara, 3 sata rada lakirera, 10,00 kuna potrošnog materijala limara i 360,00 kuna potrošnog materijala lakirera. Pored toga odredio je da je radi otklanjanja štete potrebno zamijeniti oblogu stražnjeg branika.

24. Dakle i tuženik je, jednako kao i tužitelj koji je učinio radove popravka, a kasnije postao i vjerovnikom tražbine naknade štete, predvidio istovjetne radove koje je potrebno učiniti radi uklanjanja štete, kao i istovjetni materijal koji je potrebno ugraditi.

25. Propisano je člankom 1085. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. i 29/18., dalje: ZOO) da je odgovorna osoba dužna uspostaviti stanje koje je bilo prije nego što je šteta nastala. Ako uspostava prijašnjeg stanja ne otklanja štetu potpuno, odgovorna osoba dužna je za ostatak štete dati naknadu u novcu. Kad uspostava prijašnjeg stanja nije moguća, odgovorna je osoba dužna isplatiti oštećeniku odgovarajući iznos novca na ime naknade štete. Naknada u novcu dosudit će se oštećeniku ako on to zahtijeva, a okolnosti danog slučaja ne opravdavaju uspostavu prijašnjeg stanja.

26. Propisano je člankom 1086. ZOO-a da se obveza naknade štete smatra dospjelom od trenutka nastanka štete.

27. Propisano je člankom 1090. ZOO-a da će sud, uzimajući u obzir i okolnosti koje su nastupile poslije prouzročenja štete, dosuditi naknadu u iznosu koji je potreban da se oštećenikova materijalna situacija dovede u ono stanje u kojem bi se nalazila da nije bilo štetne radnje ili propuštanja.

28. Dakle, cijena popravka vozila, odnosno cijena radnje poduzete s ciljem otklanjanja štete iznosila je 5.328,00 kuna. Upravo to je iznos koji je potreban da se oštećenikova materijalna situacija dovede u ono stanje u kojem bi se nalazila da nije bilo štetne radnje. Prigovaranje tuženika cijeni radova nije relevantno. Naime, ne postoji obveza oštećenika da pod određenim uvjetima i kod određenih osoba učini popravak oštećenog vozila. Zaista sudionik obveznih odnosa je u ostvarivanju svog prava suzdržati se od postupka kojim bi se otežalo ispunjenje obveze drugog sudionika. Međutim, time što je popravak oštećenog vozila povjerio tužitelju, koji je poduzeo baš one radnje i u onoj količini koju je i tuženik predvidio, oštećeni nije otežao ispunjenje obveze tuženika. Osim toga iz sadržaja računa društva Porsche Inter Auto d.o.o. broj 8498/11478/33 od 2. studenoga 2020. vidjeti je da je cijena radnog sata veća od tužiteljeva i iznosi 230,00 kuna.

29. Dakle, u predmetnom štetnom događaju, za koji je odgovaran tuženik, nastala je šteta u iznosu od 5.328,00 kuna.

30. Sukladno članku 11. stavku 1. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine", broj 151/05., 36/09., 75/09., 76/13. i 152/14.) i članku 1045. ZOO-a, tuženik je dužan naknaditi štetu u tom iznosu. Tuženik je, o tome nije bilo spora, naknadio štetu u iznosu od 4.713,00 kuna. Preostala je dakle obveza tuženika naknaditi još 615,00 kuna i to tužitelju kao ovlašteniku tražbine na temelju ugovora o cesiji.

31. Pored glavnog duga u iznosu od 615,00 kuna, tuženik je dužan, a sukladno članku 29. stavku 1. i 2. ZOO-a te članku 1086. ZOO-a platiti i zatezne kamate koje na neplaćeni iznos naknade teku od plaćanja popravka, kada se nenovčana imovinska šteta pretvorila u novčanu.

32. Odluku o troškovima parničnog postupka sud je donio na temelju članka 154. stavka 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., dalje: ZPP) uzimajući u obzir vrijednost predmeta spora od 615,00 kuna te okolnost da je tužitelj uspio u parnici.

33. Tužitelju su u ovoj parnici bili potrebni troškovi, sukladno članku 155. ZPP- a u vezi s Tbr. 7. točka 8. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 142/12., 118/14. i 107/15., dalje: Tarifa), jednokratne nagrade za cijeli prvostupanjski postupak u iznosu od 625,00 kuna te sukladno Tbr. 28. Tarife trošak sastava zahtjeva protiv osiguravajućeg društva u iznosu od 312,50 kuna.

34. Sud je priznao tužitelju kao potreban i trošak sudske pristojbe tužbe u iznosu od 100,00 kuna sukladno Tar. br. 1. stavku 1. Tarife sudskih pristojbi iz Uredbe o tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine", broj 53/19., dalje: Tarifa sudskih pristojbi iz Uredbe) te trošak sudske pristojbe presude u iznosu od 100,00 kuna prema Tar. br. 2. stavku 1.

Tarife sudskih pristojbi iz Uredbe.

35. Stoga je sud prihvatio zahtjev tužitelja da mu tuženik naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.137,50 kuna. Na taj iznos tuženik je dužan platiti zatezne kamate po stopi određenoj člankom 29. stavkom 2. ZOO-a koja se primjenjuje u ostalim odnosima od dana donošenja presude.

36. Sud je odbio zahtjev tužitelja kojim je tražio naknadu troškova zastupanja u iznosu od 468,75 kuna pored dosuđenih troškova zastupanja, sukladno Tbr. 7. točka 8. Tarife. Sud je odbio zahtjev za naknadu više traženog troška sudske pristojbe tužbe u iznosu od 4.900,00 kuna sa zateznim kamatama, kao i zahtjev za naknadu više traženog troška sudske pristojbe presude u iznosu od 4.900,00 sa zateznim kamatama kuna, sukladno Tar. br. 1. stavku 1. i Tar. br. 2. stavku 1. Tarife sudskih pristojbi iz Uredbe. Sud je odbio zahtjev tužitelja kojim je tražio naknadu troškova sudske pristojbe rješenja u iznosu od 5.000,00 kuna sa zateznim kamatama jer taj trošak nije niti nastao za tužitelja. Svakako trošak sudske pristojbe rješenja za plaćanje sudske pristojbe ne bi bio trošak koji je bio potreban za vođenje parnice, odnosno trošak kojeg bi suprotna stranka trebala naknaditi jer je riječ o trošku koji nastaje uslijed propusta da se pravovremeno plati obveza plaćanja sudske pristojbe.

37. Stoga je o troškovima parničnog postupka odlučeno kao u izreci pod točkom III.

U Splitu 20. siječnja 2022.

Sudac

Ana Misir Šarić, v.r.

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove odluke nezadovoljna stranka ima pravo izjaviti žalbu. Žalba se podnosi ovom sudu u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa odluke u pisanom obliku u tri primjerka. Presuda ili rješenje kojim se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. O žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske. Sukladno članku 467.a ZPP-a žalba protiv ove presude ne odgađa ovrhu.

DNA:

- T. B., odvjetnica u S., uz rješenje o pristojbi presude u iznosu od 100,00 kuna

- G. & partneri odvjetničko društvo d.o.o., S.

- u spis