Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: 25 Gž-989/2021-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sudaca tog suda Sanje Bađun, kao predsjednice vijeća, Dražena Munđara, kao suca izvjestitelja i člana vijeća, te Milka Samboleka, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Z. Š. (OIB:…), R., zastupanog po punomoćniku E. Š., odvjetniku u R., protiv tuženice I. P. (OIB:…), Z., zastupane po punomoćniku I. M., odvjetniku u R., radi pobijanja dužnikovih pravnih radnji, a povodom žalbe tuženice, izjavljene protiv presude Općinskog suda u Crikvenici-Stalna služba u Rabu broj P-442/2021-3 od 4. lipnja 2021., na sjednici vijeća održanoj dana 20. siječnja 2022.

p r e s u d i o  j e

Preinačuje se presuda Općinskog suda u Crikvenici-Stalna služba u Rabu broj P- 442/2021-3 od 4. lipnja 2021. na način da se sudi:

I. Odbijaju se tužbeni zahtjevi tužitelja Z. Š. koji glase:

" I Utvrđuje se da Ugovor o kupoprodaji nekretnina koji je zaključen 14.srpnja 2014.g. između tvrtke L. t. d.o.o. iz Z., i P. I. iz Z., gubi učinak prema tužitelju Z. Š. pok. J. iz R., OIB:… u dijelu potrebnom za namirenje tužiteljeve tražbine u iznosu od 24.734,00 EUR u kunskoj protuvrijednosti na dan isplate prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 12. kolovoza 2009. godine, pa do isplate, koja kamata je od 12. kolovoza 2009. godine pa do 31. srpnja 2015. godine po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. godine, pa nadalje do plateža, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena.

II Tuženica je dužna u roku od 15 dana dopustiti tužitelju da svoju tražbinu prema L. T. d.o.o. sa sjedištem u Z., OIB:… namiri prodajom 3/4 kč.651/25 oranica sa 341 m2 iz zk.ul.2193 k.o. K. u suvlasništvu tuženice P. I. iz Z.

III Nalaže se tuženici naknaditi tužitelju trošak ovog parničnog postupka u iznosu od 4.550,00 kn, u roku od 15 dana."

II. Nalaže se tužitelju Z. Š. da tuženici I. P. naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 7.734,38 kn, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog suda u Crikvenici-Stalna služba u Rabu broj P-442/2021-3 od 4. lipnja 2021. u točki I. izreke utvrđeno je da Ugovor o kupoprodaji nekretnina od 14. srpnja 2014. (zaključen između trgovačkog društva "L. t." d.o.o. i I. P.) gubi učinak prema tužitelju Z. Š. u dijelu potrebnom za namirenje tužiteljeve tražbine u iznosu od 24.734,00 EUR u kunskoj protuvrijednosti na dan isplate prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke sa zakonskim zateznim kamatama računatim od 12. kolovoza 2009. do isplate.

2. Točkom II. izreke citirane presude određeno je da je tuženica dužna dopustiti tužitelju da svoju tražbinu prema trgovačkom društvu "L. t." d.o.o. namiri prodajom ¾ dijela nekretnine upisane u zk. uložak broj 2193 k.o. K. čestica broj 651/25.

3. Točkom III. izreke citirane presude tuženici je naloženo da tužitelju naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 4.550,00 kn u roku od 15 dana.

4. Tužitelj u tužbi tvrdi da prema trgovačkom društvu "L. t." d.o.o. ima novčanu tražbinu u iznosu od 180.501,95 kn, radi čega je pokrenuo parnični postupak kod Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-113/13. Kako bi "L. t." d.o.o. onemogućio naplatu navedene tražbine zaključio je sa tuženicom I. P. i D. L. Ugovor o kupoprodaji nekretnina 14. srpnja 2014., sa kojim je prodao nekretninu upisanu u zk. uložak broj 2193 k.o. K. čestica broj 651/25 oranica od 341 m2 tuženici I. P. u ¾ dijela i D. L. u ¼ dijela. Tužitelj smatra da su ispunjeni uvjeti za pobijanje dužnikove pravne radnje, pa traži da se utvrdi da Ugovor o kupoprodaji nekretnina zaključen 14. srpnja 2014. između "L. t." d.o.o. i tuženice I. P. gubi učinak prema njemu u dijelu potrebnom za namirenje njegove tražbine u iznosu od 180.501,95 kn sa zakonskim zateznim kamatama računatim od 11. kolovoza 2009. do isplate, kao i da se tuženici naloži da je dužna dopustiti da se njegova tražbina namiri prodajom nekretnine upisane u zk. uložak broj 2193 k.o. K. čestica broj 651/25 oranica od 341 m2 u ¾ dijela.

5. Tužba je podnesena 18. travnja 2016. i to protiv trgovačkog društva "L. t." d.o.o. i I. P.. Međutim, trgovačko društvo "L. t." d.o.o. je tijekom parničnog postupka zbog stečaja prestalo postojati, te je brisano iz sudskog registra. Zbog toga je u odnosu na "L. t." d.o.o. parnični postupak obustavljen rješenjem Općinskog suda u Crikvenici- Stalna služba u Rabu broj P-1935/2019-4 od 15. ožujka 2021. (listovi 116 do 117 spisa). Postupak je nastavljen protiv tuženice I. P..

6. Obrazlažući pobijanu presudu prvostupanjski sud u bitnome navodi da je presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-113/13-56 od 28. veljače 2018., ispravljenom rješenjem od 19. travnja 2018. (koja je postala pravomoćna i ovršna 23. ožujka 2018.) trgovačkom društvu "L. t." d.o.o. naloženo da tužitelju Z. Š. isplati iznos od 24.734,00 EUR u kunskoj protuvrijednosti na dan isplate prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke sa zakonskim zateznim kamatama računatim od 12. kolovoza 2009. (listovi 124 do 132 spisa). Time je utvrđeno da postoji dospjela tražbina vjerovnika prema dužniku (kao uvjet za pobijanje dužnikove pravne radnje).

7. Da je dužnikova pravna radnja poduzeta na štetu tužitelja (vjerovnika) proizlazi iz činjenice da je nad dužnikom ("L. t." d.o.o.) otvoren i zaključen stečajni postupak. Time je dokazana insolventnost dužnika. Time su ispunjeni uvjeti za pobijanje dužnikove pravne radnje propisani člankom 66. stavak 1. i 2. Zakona o obveznim (Narodne novine broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21.).

8. Što se tiče roka za podnošenje tužbe radi pobijanja dužnikovih pravnih radnji, prvostupanjski sud navodi da se u ovom slučaju primjenjuje rok od 3 godine. Naime, tuženica I. P. je kćer osnivača i zakonskog zastupnika trgovačkog društva "L. t." d.o.o., pa se u smislu članka 67. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima smatra da joj je bilo poznato da dužnik poduzetim raspolaganjem nanosi štetu vjerovniku.

9. Slijedom svega navedenog odlučeno je kao u izreci pobijane presude.

10. Protiv citirane presude prvostupanjskog suda tuženica je pravovremeno izjavila žalbu zbog svih žalbenih razloga propisanih člankom 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19). U žalbi navodi da je prvostupanjski sud počinio apsolutno bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. i točka 12. Zakona o parničnom postupku. Tvrdi da pobijana presuda ima nedostatke zbog kojih se ne može ispitati, kao i to da su izneseni razlozi nejasni i proturječni, a obrazloženje presude nedostatno i šturo. Navodi da je prvostupanjski sud samoinicijativno preformulirao tužbeni zahtjev iz domaće u stranu valutu, čime je prekoračen tužbeni zahtjev.

11. Tuženica navodi da se u ovom slučaju radi o ugovoru o kupoprodaji nekretnina između pravne i fizičke osobe, a između njih se ne može govoriti o srodstvu. Osim toga, potpisnik spornog ugovora o kupoprodaji je D. L., koji nije u rodbinskom odnosu sa bilo kojim sudionikom pravnog posla. Zbog toga se u ovom slučaju treba primijeniti rok za tužbu od godine dana. Kako je tužba podnesena 18. travnja 2016., a kupoprodajni ugovor je zaključen 14. srpnja 2014., protekao je rok od jedne godine.

12. Nadalje, tuženica tvrdi da kupoprodajni ugovor nije sklopljen da bi trgovačko društvo "L. t." d.o.o. izbjeglo obvezu prema tužitelju. Tvrdi da ona nije imala nikakvih saznanja o poslovanju "L. t." d.o.o., niti o njegovim dužničko-vjerovničkim odnosima sa trećim osobama, odnosno sa tužiteljem. Navodi da je neosnovana, paušalna i ničim argumentirana tvrdnja prvostupanjskog suda da bi joj nekretnina bila dodijeljena za izrazito nisku cijenu. Navodi da se radi o neizgrađenom zemljištu.

13. Tuženica navodi i to da je prestankom postojanja trgovačkog društva "L. t." d.o.o. prestala postojati i prijašnja tražbina tužitelja. Smatra da je tužitelj svoju tražbinu mogao naplatiti samo u stečajnom postupku trgovačkog društva "L. t." d.o.o. Isto tako su se pravne radnje dužnika mogle pobijati samo u stečajnom postupku i to po pravilima Stečajnog zakona. Žaliteljica smatra da je prestankom postojanja dužnika – trgovačkog društva "L. t." d.o.o. (jednog od jedinstvenih suparničara) nastao razlog za odbijanje tužbenog zahtjeva. Predlaže da se pobijana presuda preinači ili ukine.

14. U odgovoru na žalbu tužitelj poriče njezine navode, tvrdeći da je neosnovana.

15. Žalba je osnovana.

16. Ispitujući pobijanu presudu sukladno članku 365. stavak 2. Zakona o parničnom postupku, a vodeći računa i o žalbenim navodima tuženice, ovaj sud zaključuje da prvostupanjski sud nije počinio neku od apsolutno bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. Zakona o parničnom postupku, a na koje se pazi po službenoj dužnosti, kao niti one iz točaka 11. i 12. Prvostupanjski sud je zakonito obrazložio pobijanu presudom, iznijevši svoje razloge za nju. Nadalje, utvrđujući tužiteljevu tražbinu u protuvrijednosti strane valute umjesto u kunama, prvostupanjski sud nije prekoračio tužbeni zahtjev. Naime, tužitelj je naznačio svoju obvezu u kunama, a ona će se i obračunati u kunama na dan isplate (u slučaju osnovanosti tužbenog zahtjeva). Takav stav zauzet je i u odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-624/07-2 od 27. rujna 2007. i Rev-898/12-2 od 12. rujna 2013.

17. Što se tiče činjeničnog stanja, u ovoj fazi postupka nije sporno da je između "L. t." d.o.o. (kao prodavatelja), te tuženice I. P. i D. L. (kao kupaca) zaključen Ugovor o kupoprodaji nekretnina, koji je ovjeren po javnom bilježniku I. M. 14. srpnja 2014. po brojem Ov-973/14. Sa time je ugovorom "L. t." d.o.o. prodalo kupcima I. P. (u ¾ dijela) i D. L. (u ¼ dijela) nekretninu upisanu zk. uložak broj 2193 k.o. K. čestica broj 651/25 oranica od 341 m2. Nekretnina je upisana na imena kupaca 5. rujna 2014. pod brojem Z-1665/14 (list broj 2-19).

18. Tužitelj tvrdi da ima novčanu tražbinu prema trgovačkom društvu "L. t." d.o.o. (koja je i utvrđena presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-113/13- 56 od 28. veljače 2018.), kao i to da je Ugovor o kupoprodaji nekretnina od 14. srpnja 2014. zaključen samo zbog toga da se ga onemogući u naplati njegove tražbine od trgovačkog društva "L. t." d.o.o. Zbog toga pobija dužnikovu pravnu radnju, to jest ugovor o kupoprodaji od 14. srpnja 2014. zaključen između "L. t." d.o.o. i tuženice I. P..

19. Između parničnih stranaka je sporno u kojem je roku tužitelj trebao podnijeti tužbu - da li u roku od jedne godine ili u roku od tri godine.

20. Odredbom članka 71. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21) propisano je da se tužba za pobijanje može podnijeti u roku od jedne godine za raspolaganje iz članka 67. stavak 1. ovog Zakona, a za ostale slučajeve u roku od tri godine.

21. Odredba članka 67. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima glasi: "Naplatno raspolaganje može se pobijati ako je u vrijeme raspolaganja dužnik znao ili je mogao znati da poduzetim raspolaganjem nanosi štetu svojim vjerovnicima i ako je trećoj osobi s kojom je ili u čiju je korist pravna radnja poduzeta to bilo poznato ili moglo biti poznato."

22. Ovaj sud zaključuje da se u ovom slučaju primjenjuje članak 67. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima, a s time u vezi i rok za tužbu od jedne godine. Naime, ugovor o kupoprodaji nekretnina od 14. srpnja 2014. predstavlja naplatno raspolaganje. Pri tome se napominje da je pogrešan zaključak prvostupanjskog suda da bi se u ovom slučaju trebao primijeniti članak 67. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima koji glasi: "Ako je treća osoba dužnikov bračni drug ili krvni srodnik u ravnoj liniji ili u pobočnoj liniji do četvrtog stupnja ili po tazbini do istog stupnja, smatra se da joj je bilo poznato da dužnik poduzetim raspolaganjem nanosi štetu vjerovniku, osim ako dokaže suprotno."

23. Povezanost pravne osobe i treće osobe treba cijeniti kroz povezanost ovlaštene osobe za zastupanje pravne osobe i kupca (u ovom slučaju tuženice I. P.). Ugovor o kupoprodaji od 14. srpnja 2014. u ime trgovačkog društva "L. t." d.o.o. potpisao je direktor D. L., koji nije u srodstvu sa tuženicom I. P. u smislu članka 67. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima. U srodstvu u smislu članka 67. stavak 2. Zakona o obveznim odnosu su tuženica I. P. i osnivač trgovačkog društva "L. t." d.o.o R. P., koji je otac tuženice. Međutim, u vrijeme zaključenja spornog ugovora R. P. nije bio direktor trgovačkog društva "L. t." d.o.o. Činjenica da je bio osnivač trgovačkog društva nije od utjecaja za ovaj spor. Prvostupanjski sud navodi da je R. P. bio prokurist trgovačkog društva "L. t." d.o.o. Niti to nije od značaja za ovu parnicu. Naime, sukladno članku 47. stavak 2. Zakona o trgovačkim društvima (Narodne novine broj 152/11, 11/12, 68/13, 110/15, 40/19) prokurist ne može bez posebne ovlasti otuđiti ni opteretiti nekretnine trgovačkog društva. Slijedom navedenog, a kako se u ovom slučaju radi o naplatnom raspolaganju, rok za tužbu sukladno članku 71. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima iznosi godinu dana.

24. Kako je sporni ugovor zaključen 14. srpnja 2014., a tuženica je uknjižena kao vlasnica 5. rujna 2014., dok je tužba u ovoj pravnoj stvari podnesena 18. travnja 2016., očito je da je protekao rok od godine dana. Slijedom navedenog tužitelj je zakasnio sa tužbom, pa njegov tužbeni zahtjev treba odbiti.

25. Zbog navedenog, a bez obzira na sve ostale žalbene razloge, ovaj sud temeljem članka 373. točka 3. Zakona o parničnom postupku odlučuje kao u izreci ove presude.

26. S obzirom na ishod parničnog postupka sukladno članku 154. stavak 1. Zakona o parničnom postupku tužitelj je u obvezi naknaditi tuženici prouzročene troškove parničnog postupka prema vrijednosti predmeta spora naznačenoj u tužbi (10.000,00 kn). Opravdani troškovi tuženice iznose ukupno 7.734,38 kn, a odnose se na sastav odgovora na tužbu s PDV u iznosu od 937,50 kn (Tbr. 8. točka 1. i Tbr. 42. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika), na zastupanje na ročištima 27. travnja 2017., 14. lipnja 2017., 2. listopada 2017. i 4. svibnja 2021. s PDV u iznosu od po 937,50 kn (Tbr. 9. točka 1. i Tbr. 42. citirane Tarife), za sastav podnesaka od 13. kolovoza 2019. i 16. ožujka 2021. s PDV u iznosu od po 937,50 kn (Tbr. 8. točka 1. i Tbr. 42. citirane Tarife), te za sastav žalbe od 7. lipnja 2021. s PDV u iznosu od 1.171,88 kn (Tbr. 10. točka 1. i Tbr. 42. citirane Tarife). Ostale troškove tuženica potražuje neosnovano, jer nisu bili potrebni za vođenje postupka, a troškovi sudskih pristojbi nisu specificirani.

U Varaždinu 20. siječnja 2022.

Predsjednica vijeća

Sanja Bađun v.r.