REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U ŠIBENIKU
Kž-144/2020-5
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Županijski sud u Šibeniku, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Nives Nikolac, kao predsjednice vijeća, Dijane Jakoliš i Jadranke Biga Milutin, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Anite Plenča, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženika J. H. i M. H., zbog kaznenog djela iz članka 139. stavka 3. u svezi stavka 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, dalje u tekstu: KZ/11) i dr. odlučujući o žalbama optuženika J. H. i M. H., te Općinskog državnog odvjetništva u Čakovcu, izjavljenih protiv presude Općinskog suda u Čakovcu od 28. veljače 2020. br. 32 K-207/18-83, u sjednici vijeća održanoj dana 20. siječnja 2022., u prisutnosti javnom dijelu sjednice branitelja optuženog J. H., odvjetnika D. Z.. te zamjenice Županijskog državnog odvjetništva u Šibeniku Irene Senečić, a u odsutnosti obojice optuženika i branitelja optuženog M. H., odvjetnika M. H..,
r i j e š i o j e
I. Prihvaćaju se žalbe optuženog J. H. i optuženog M. H., a povodom žalbi optuženika i po službenoj dužnosti, ukida se prvostupanjska presuda te se predmet upućuje prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.
II. Uslijed odluke pod točkom I., žalba Općinskog državnog odvjetništva u Čakovcu je bespredmetna.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Čakovcu br. 32 K-207/18-83 od 28. veljače 2020. proglašeni su krivim i to optuženi J. H. za učin kaznenog djela protiv osobne slobode –prijetnje iz članka 139. stavka 3. u svezi stavka 2. KZ/11, te kaznenog djela protiv javnog reda – prisilom prema službenoj osobi iz članka 314. stavka 2 u svezi stavka 1 KZ/11, a optuženi M. H. za učin dva u stjecaju kaznena djela protiv javnog reda – prisilom prema službenoj osobi iz članka 314. stavka 2. u svezi stavka 1. te članka 51. KZ/11, na način pobliže naveden u izreci te presude.
1.1. Optuženom J. H. je za kazneno djelo iz članka 139. stavak 3. u svezi stavka 2. KZ/11 utvrđena kazna zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci, a za kazneno djelo iz članka 314. stavka 2. u svezi stavka 1. KZ/11 kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 4 (četiri) mjeseca, pa je opt. J. H. temeljem članka 51. KZ/11 osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 1(jedne) godine i 6 (šest) mjeseci.
1.2. Na temelju čl. 58. stavka 2. KZ/11, optuženom J. H. opozvana je uvjetna osuda koja mu je izrečena presudom Općinskog suda u Čakovcu br. K-19/16-3 od 23. lipnja 2016., pravomoćna 14. srpnja 2016., koja će se kazna zatvora izvršiti u trajanju od 10 (deset) mjeseci, zbog počinjenja kaznenih djela iz čl. 146. stavka 1. i članka 236. stavka 1. KZ/11.
1.3. Temeljem članka 58. stavka 3. KZ/11, optuženom J. H. uzela se kao utvrđena jedinstvena kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 6 (šest) mjeseci na koju je osuđen presudom Općinskog suda u Čakovcu br. K-207/18-78 od 28. veljače 2020., zbog kaznenih djela iz članka 139. stavka. 3. u svezi stavka 2. KZ/11 i članka 314. stavka 2. u svezi stavka 1. KZ/11 uz primjenu članka 51. KZ/11, te kazna zatvora u trajanju od 10 (deset) mjeseci na koju je osuđen presudom Općinskog suda u Čakovcu broj K-19/16-3 od 14. srpnja 2016. zbog kaznenih djela iz članka 146. stavka 1. i članka 236. stavka 1. KZ/11, pa je optuženi J. H. uz primjenu članka 51. stavka 2. i članka 58. stavka 3 u svezi članka 53. stavka 1 KZ/11 osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 2 (dvije) godine i 2 (dva) mjeseca.
1.4. Optuženom M. H. je za kazneno djelo iz članka 314. stavka 2. u svezi stavka 1. KZ/11 na štetu A. V. utvrđena kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 4 (četiri) mjeseca, a za kazneno djelo iz članka 314. stavka 2. u svezi stavka 1. KZ/11 na štetu D. S. kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 4 (četiri) mjeseca, pa je optuženi M. H. temeljem članka 51. KZ/11 osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 2 (dvije) godine i 2 (dva) mjeseca.
1.5. Na temelju članka 58. stavka 2. KZ/11, optuženom M. H. opozvana je uvjetna osuda koja mu je izrečena presudom Općinskog suda u Čakovcu broj K- 71/17 od 18. travnja 2017., pravomoćna 08. svibnja 2017., koja kazna zatvora će se izvršiti u trajanju od 6 (šest) mjeseci, zbog počinjenja kaznenog djela iz članka 236. stavka 1 KZ/11.
1.6. Temeljem članka 58. stavka 3. KZ/11optuženom M. H. uzela se kao utvrđena kazna zatvora u trajanju od 2 (dvije) godine i 2 (dva) mjeseca na koju je osuđen presudom Općinskog suda u Čakovcu broj K-207/18-78 od 28. veljače 2020., zbog kaznenih djela iz članka 314. stavka 2. u svezi stavka 1 KZ/11 uz primjenu članka 51. KZ/11 i kazna zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci na koju je osuđen presudom Općinskog suda u Čakovcu broj K-71/17 od 18. travnja 2017., pravomoćna 08. svibnja 2017., zbog kaznenog djela iz članka 236. stavka 1 KZ/11, pa je optuženi M. H. uz primjenu članka 51. stavka 2. i članka 58. stavka 3. u svezi članka 53. stavka 1. KZ/11 osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 2 (dvije) godine i 6 (šest) mjeseci.
2. Temeljem članka 54. KZ/11 optuženicima J. H. i M. H. je u izrečenu kaznu zatvora uračunato vrijeme od uhićenja i provedeno u istražnom zatvoru, odnosno za optuženog J. H. vrijeme od 14. svibnja 2017. do 20. lipnja 2017., a za optuženog M. H. vrijeme od 14. svibnja 2017. do 06. lipnja 2017.
3. Optuženom J. H. imaju se vratiti majica dugih rukava s kapuljačom sive boje, sa kariranim ljubičastim uzorkom s prednje strane, marke Tom Tailor, vel. L i majica kratkih rukava svijetlo plave boje sa smeđim ovratnikom, sa natpisom „The original brand…“, nn veličine i donji dio trenirke plavo sive boje sa natpisom „London York 5“ na lijevoj nogavici, veličine L, a optuženom M. H. majica kratkih rukava bijele boje s natpisom „Centar nijansa“ nn marke i veličine i donji dio trenirke crne boje s bijelim okomitim crtama s natpisom „Nike“ nn veličine i marke, a koji predmeti su oduzeti potvrdama o privremenom oduzimanju predmeta PU Međimurske od 14. svibnja 2017. pod brojevima …i …, s time da su ih optuženici dužni preuzeti u roku od 1 (jedne) godine od pravomoćnosti presude, a ako ih u tom roku ne preuzmu će se uništiti.
4. Temeljem članka 148. stavka 1. ZKP/08 („Narodne novine“ br. 152/08., 76/09., 80/11., 121/11.- pročišćeni tekst, 91/12.- Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19.-dalje u tekstu: ZKP/08) optuženici su dužni naknaditi troškove kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 1. i točke 6. toga Zakona u ukupnom iznosu od 1.680,00 kuna, od čega 1.500,00 kuna na ime paušalnih troškova, te 180,00 kuna za troškove svjedoka, sve u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude, pod prijetnjom prisilne naplate.
5. Protiv te presude žalbu je podnio optuženi J. H. po branitelju, odvjetniku D. Z. zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te zbog odluke o kazni sa prijedlogom da sud drugog stupnja ukine pobijanu presudu te je vrati na ponovno suđenje.
6. Žalbu je podnio i optuženik M. H. po branitelju, odvjetniku M. H. i to zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni sa prijedlogom da se uvažavanjem žalbenih navoda ukine prvostupanjska presuda i predmet vrati na ponovno suđenje pred izmijenjenim vijećem, podredno, da drugostupanjski sud preinači pobijanu presudu na način da primijeni blažu kaznenopravnu sankciju.
7. Žali se i Općinsko državno odvjetništvu u Čakovcu i to zbog odluke o kazni sa prijedlogom da drugostupanjski sud preinači prvostupanjsku presudu u smislu žalbenih navoda.
8. Odgovori na žalbe nisu podneseni.
9. Sukladno članku 474. stavku 1. ZKP/08 spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Šibeniku koje ga je vratilo uz dopis od 26. lipnja 2020. br. 10. Postupajući prema zahtjevu oba optuženika u žalbi, u smislu članka 475. stavka 2. ZKP/08, o sjednici vijeća obaviješteni su optuženici i njihovi branitelji te državni odvjetnik. Sjednici su prisustvovali branitelj optuženog J. H., odvjetnik D. Z.. te zamjenica Županijskog državnog odvjetništva u Šibeniku, Irena Senečić, a u odnosu na uredno obaviještene optuženike te branitelja M. H., koji na sjednicu nisu pristupili, sjednica vijeća sukladno članku 475. stavku 4. ZKP/08, održana je u njihovoj odsutnosti.
10.1. Na sjednici vijeća zamjenica Županijskog državnog odvjetništva u Šibeniku ustrajala je u svim navodima podnesene žalbe državnog odvjetništva dok je branitelj optuženika J. H., odvjetnik D. Z.. također ostao kod svih iznesenih žalbenih navoda iz podnesene žalbe te u spis dostavio ugovor o zaposlenju za optuženika J. H., na slovenskom jeziku.
11. Žalbe optuženika su osnovane.
12. S pravom optuženici u svojim žalbama tvrde da je pobijanom presudom počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08 budući da u presudi nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, a oni koji su i navedeni su nejasni, zbog čega se pobijana presuda ne može ispitati.
13. Naime, iz obrazloženja pobijane presude proizlazi da je prvostupanjski sud, nakon što je izložio obrane optuženika te iskaze saslušanih svjedoka prihvatio i cijenio kao vjerodostojnim iskaze svjedoka policijskih službenika jer da se iskazi međusobno podudaraju i nadopunjavaju te da nemaju interesa lagati, a to što su u pojedinim dijelovima njihovi iskazi kontradiktorni prepisuje proteku vremena i traumatičnom iskustvu, a sa druge strane obrana optuženika ocjenjuje neuvjerljivim i usmjerenim ka izbjegavanju kaznene odgovornosti i u suprotnosti sa ostalim dokazima.
Međutim, iznesena ocjena iskaza svjedoka, posebice oštećenih policijskih službenika A. V. i D. S., je posve paušalna i nejasna, obzirom da prvostupanjski sud nije izložio u čemu bi se to razlike u njihovim iskazima sastojale i zbog čega prihvaća ili ne prihvaća iskaz dat pred državnim odvjetnikom ili na raspravi, posebice što to dvoje oštećenih policijskih službenika različito iskazuju o tijeku događaja u onim bitnim momentima. Pa bi tako oštećeni D. S. ispitan pred državnim odvjetnikom navodio da bi ga upravo optuženi J. H., a nakon što mu je kazao da je uhićen i da mora poći sa njima zbog upućene prijetnje riječima „stavio bum ti metak u čelo“, zatvorenom šakom udario u glavu, dok bi na raspravi oštećeni, suprotno tomu, isticao da se više ne sjeća da bi mu optuženi J. H. uputio prijetnje riječima, da je došlo do okršaja među njima i da se ne sjeća tko mu je nanio udarac u glavu. Izložene razlike u iskazu toga oštećenika, sud je bio dužan razjasniti, dovesti u vezu sa iskazima drugih svjedoka, kao i obranom optuženika, uzeti pri tomu u obzir i medicinsku dokumentaciju, te dati svoju ocjenu iskaza toga svjedoka. Jednako tako, oštećena A. V. bi pred državnim odvjetnikom opisujući događaj navodila da bi pred njom stajao optuženi M. H. koji ju je udario zatvorenom šakom u predjelu desne strane lica uslijed čega je pala na tlo, dok je na raspravi navodila da kada su oštećeni D. S. i optuženi J. H. bili na tlu da im je prišla da pomogne kada je osjetila udarac u glavu i to u stražnji dio pa da je sigurna da bi je udario optuženi M. H. koga je vidjela krajičkom oka. Izložene razlike u iskazivanju te oštećene nedovoljno je prepisati proteku vremena i traumatičnom događaju, već je prvostupanjski sud bio dužan razjasniti te razliku u opisu događaja dovodeći u vezu sa drugim u postupku izvedenim dokazima, posebice liječničkom dokumentacijom.
Također je izostala analiza obrane optuženika jer bi tako optuženi J. H. osporavao da bi oštećenom D. S. uputio riječi prijetnje i da toga oštećenika nije udarao, već upravo suprotno, da bi njega policijski službenici udarali, dok bi iz obrane optuženog M. H., suprotno tome proizilazilo, da bi policijski službenik dotrčao do njegova brata, skočio na njega, a njegov brat je uzvraćao, a u odnosu na upućene riječi prijetnje taj optuženik je ustvrdio da bi njegov brat u jednom trenutku podignuo prst u zrak i policajcu koji ga je odgurnuo kazao „da si u Piškurevcu, već bi dobio metak u čelo“.
13.1. Prema tome, prvostupanjski sud naprijed iznijete kontradikcije u obrazloženju pobijane presude nije razjasnio, na što žalitelj sa pravom ukazuje, čak štoviše uopće se ne bavi tim proturječnostima niti ih razmatra kod ocjene provedenih dokaza, zbog čega su u pobijanoj presudi izostali razlozi o odlučnim činjenicama, a oni koji su i navedeni su nejasni, zbog čega se pobijana presuda ne može ispitati.
14. Ovaj drugostupanjski sud je ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti u smislu članka 476. stavka 1. točke 1. ZKP/08 utvrdio i postojanje bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08 jer u presudi nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama.
14.1. Naime, prvostupanjski sud je optuženom J. H. opozvao presudu Općinskog suda u Čakovcu br. K-19/16-3 od 23. lipnja 2016. a optuženom M. H. presudu Općinskog suda u Čakovcu br. K-71/17 od 18. travnja 2017. bez da je pribavio predmetni spis. Kod opoziva uvjetne osude potrebno je pribaviti spis predmeta u kojem je izrečena uvjetna osuda, nije dovoljno pouzdati se samo u izvod iz kaznene evidencije. To iz razloga što je moguće da je u međuvremenu uvjetna osuda već opozvana ili da je bila opozvana u nekom drugom postupku, ili je presuda kojom je izrečena uvjetna osuda mogla biti izmijenjena u povodu nekog od izvanrednih pravnih lijekova. Osim toga, u tom su spisu i podaci o uračunavanju oduzimanja slobode u svezi s kaznenim djelom ili o naknadnom uračunavanju pritvora ili istražnog zatvora. Sve navedeno moguće je utvrditi samo ako se pribavi spis u kojem je izrečena uvjetna osuda koja se opoziva, a što u konkretnom slučaju prvostupanjski sud nije učinio. Izvadak iz kaznene evidencije ne sadrži navedene podatke pa niti one o mogućem oduzimanju slobode koje bi trebalo uračunati u kaznu.
15. Daljnju bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08 ovaj drugostupanjski sud nalazi u odluci o troškovima kaznenog postupka.
15.1. Naime, temeljem članka 148. stavka 1. ZKP/08 optuženici su obvezni naknaditi troškove postupka iz članka 145. stavka 2. točke 1. i točke 6. ZKP/08 u iznosu od 1.680,00 kuna – od čega 1.500,00 kuna paušalnog troška, te 180,00 kuna na ime troškova pristupa svjedoka, sve u roku od 15 dana po pravomoćnosti presude pod prijetnjom ovrhe. Dakle, izreka pobijane presude je u tom dijelu nerazumljiva, budući nije jasno da li je svaki od optuženika obvezan na plaćanje troškova u iznosu od 1.680,00 kuna, ili pak se radi o ukupnom trošku postupka koji solidarno moraju podmiriti svaki optuženik, pa bi se u tom slučaju radilo o iznosu od 840,00 kuna koji bi svaki od njih podmirio.
15.2. Iz osobnih podataka optuženog J. H. proizlazi da je isti zaposlen u F. P. Č. sa primanjima od 5.000,00 kuna (branitelj optuženika je na sjednici vijeća dostavio ugovor o radu kojega je sklopio sa tvrtkom A. M. iz M. za period od 22. listopada 2021. do 22. studenog 2021.), oženjen, otac troje malodobne djece, bez imovine, a optuženi M. H., nezaposlen koji se uzdržava od socijalne pomoći 2.800,00 kuna i dječjeg doplatka u iznosu od 2.600,00 kuna, živi u izvanbračnoj zajednici, otac šestero maloljetne djece, a koje okolnosti prvostupanjski sud uopće nije vrednovao prilikom odlučivanja o troškovima postupka, u smislu članka 148. stavak 6. ZKP/08, čime se u tom dijelu prvostupanjska presuda ne može ispitati, jer nema razloga o odlučnim činjenicama, s time da se razlozi svode na navođenje zakonske odredbe na temelju koje je odluka donesena.
16. Stoga, kako su žalbe optuženika zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08, osnovane, a i ovaj drugostupanjski sud je postupajući po službenoj dužnosti u smislu članka 476. stavka 1. točke 1. ZKP/08 utvrdio postojanje bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08, valjalo je prvostupanjsku presudu ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupanja na ponovno suđenje i odluku.
17. Međutim, nije u pravu optuženi M. H. kada u žalbi ističe da je prvostupanjska presuda utemeljena na nezakonitom dokazu čime bi bila počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 2. ZKP/08.
17.1. Navedenu povredu žalitelj obrazlaže činjenicom da je prvostupanjski sud u pobijanoj presudi reproducirao zapisnike s iskazima svjedoka koji su ispitani pred državnim odvjetništvom bez da je te zapisnike pročitao uz suglasnost stranaka i bez da su uopće pročitani na raspravi, a niti su svjedoci upitani da li ostaju kod danih iskaza, pa da bi time bilo povrijeđeno načelo neposrednosti te se presuda temeljila na nezakonitom dokazu.
17.2. Uvidom u raspravni zapisnik od 20. veljače 2020. proizilazi da su tomu ročištu bili nazočni optuženici i njihovi branitelji kada su se uz suglasnost stranaka, između ostalog pregledali i pročitali iskazi oštećenih D. S. i A. V. te svjedoka D. S., N. B., S. O., M. O. i D. Š., dani pred državnim odvjetništvom, a primjedaba na izvedene dokaze nije bilo. Stoga, ukoliko je žalitelj imao primjedaba na tako izvedene dokaze, odnosno, nije bio suglasan sa čitanjem tih zapisnika, imao je mogućnost već tada reagirati i izraziti svoje neslaganje a ne sada u žalbenom postupku. Dakle, ne bi se radilo o nezakonitim dokazima, niti o povredi načela kontradiktornosti, iako valja primijetiti da prilikom ispitivanja svjedoka na raspravi nije postupljeno u smislu članka 432. i 426. ZKP/08, ali usprkos tomu, budući da branitelji optuženika koji su nazočili raspravama, nisu imali primjedaba, to takvi zapisnici o ispitivanju svjedoka, nisu nezakoniti dokazi.
18. Kako je prvostupanjska presuda ukinuta zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, a optuženici su podnijeli žalbe i zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, u skladu s odredbom članka 487. stavka 4. ZKP/08, drugostupanjski sud je dužan navesti one nedostatke u utvrđenom činjeničnom stanju u pobijanoj presudi na koje žalitelji u žalbi upiru.
19. U pravu su žalitelji i kada pobijaju prvostupanjsku presudu zbog nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ističući da je valjalo, uzimajući u obzir iskaze oštećenih A. V. i D. S., provesti sudsko-medicinsko vještačenje na okolnosti nastanka tjelesnih ozljeda utvrđenih kod oštećenika.
19.1. Oštećena A. V. je u svom iskazu pred državnim odvjetništvom navodila da bi u kritičnom momentu pred njom stajao optuženi M. H. kada bi je udario zatvorenom šakom u predjelu desne strane lica, uslijed čega je pala na tlo, dok bi u iskazu na raspravi, u odnosu na istu okolnost, isticala da je osjetila udarac u glavu i to stražnji dio, a optuženog M. H. je vidjela krajičkom oka. Suprotno tomu, optuženi M. H. je u obrani osporavao da bi tada ikoga udario, te je naveo da bi policijska službenica špricala sve oko sebe, pa i njega, zapekle su ga oči, uspio je pobjeći i u tome se sa nekim sudario, ali da nije vidio sa kim, s time da nikoga nije udario. Slijedom izloženog, upravo će provođenjem sudsko-medicinskog vještačenja, a nakon što se prethodno pribavi sva raspoloživa medicinska dokumentacija za oštećenu A. V., biti u mogućnosti donijeti valjani zaključak o načinu nastanka tjelesne ozljede kod oštećene, a posljedično i zaključivati o vjerodostojnosti iskaza oštećene i optuženog M. H., naravno cijeneći i sve druge u postupku izvedene dokaze. Također i u odnosu na oštećenog D. S., nakon što prvostupanjski sud zatraži i dobije svu raspoloživu medicinsku dokumentaciju za tog oštećenika, provest će sudsko- medicinsko vještačenje na okolnosti mehanizma nastanka tjelesnih ozljeda kod tog oštećenika, te biti u mogućnosti zaključivati, da li vrste ili brojnost tjelesnih ozljeda kod tog oštećenika odgovaraju tijeku događaja kako to opisuje taj oštećenik da bi ga optuženi J. H. prvo udario šakom u glavu, a potom da mu je zadao više udaraca zatvorenom šakom po glavi, prsima, kako oštećeni navodi „gdje je stigao“ i to dok su bili na tlu, a nakon toga da je dobio i udarac nogom u glavu koji udarac bi mu zadao optuženi M. H..
20. Suprotno stajalištu žalitelja pravilno je prvostupanjski sud postupio kada je odbio dokazne prijedloge obrane za provođenje sudsko-medicinskog vještačenja tjelesnih ozljeda optuženog J. H. i pribavljanja podatka o oduzetim mobitelima od optuženika, nalazeći da su ti dokazni prijedlozi nevažni i odugovlačeći (članak 421. stavak 1. točke 2. i 4. ZKP/08) obrazlažući svoju odluku a u odnosu na predloženo vještačenje da tijekom postupka ne bi bilo sporno da je oštećeni D. S. udario optuženog J. H. u predjelu oka, a što oštećeni niti ne osporava da, dok su se hrvali na tlu da je tog optuženika udario po desnom oku, uslijed čega je isti bočno pao sa njega. Prema tome, provođenjem predloženog vještačenja se doista ne bi trebala utvrditi činjenica važna za odlučivanje.
20.1. Što se tiče prijedloga branitelja optuženika za pribavljanje mobitela, pravilno prvostupanjski sud nalazi da se radi o dokaznom prijedlogu koji odugovlači postupak, budući da bi se od policije zatražila dostava predmeta-mobitela, za koje nema podataka da su privremeno oduzeti, jer u spisu nema potvrda o privremenom oduzimanju predmeta, a niti bi te snimke, ukoliko i postoje, bile uopće relevantne, jer bi, kako to optuženici i svjedok B. navode, prikazivale tek dio događaja koji se zbio u garaži optuženika, dok se inkriminirani događaj odvio u dvorištu.
21. U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će otkloniti nedostatke na koje mu je ukazano, pribavit će i izvršiti uvid u spise Općinskog suda u Čakovcu br. K-19/16-3 te K-71/17, pribavit će i svu raspoloživu liječničku dokumentaciju za oštećene D. S. i A. V. te provesti sudsko-medicinsko vještačenje na okolnosti vrste, težine i mehanizma nastanka tjelesnih ozljeda oštećenih. Nakon što ponovno izvede provedene dokaze, izvest će i one dokaze za koje ocjeni da ih je potrebno izvesti, te će izvedene dokaze kritički analizirati i svestrano ocijeniti, kako pojedinačno tako i u njihovom međusobnom odnosu, a potom će donijeti novu presudu koju treba obrazložiti u skladu s odredbom članka 459. ZKP/08.
22. Iz svih je naprijed navedenih razloga, na temelju članka 483. stavka 1. ZKP/08, riješeno kao u točki I. izreke ovoga rješenja, a uslijed takve odluke, žalba državnog odvjetnika izjavljena zbog odluke o kazni je bespredmetna.
U Šibeniku, 20. siječnja 2022.
ZAPISNIČAR
PREDSJEDNICA VIJEĆA
Marina Jaram v.r.
Nives Nikolac v.r.