REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž-Us 73/2019-9

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Ranka Marijana, kao predsjednika vijeća, te Ileane Vinja i Melite Božičević Grbić, kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice – specijalistice Maje Ivanović Stilinović, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog M. Z. i drugih, zbog kaznenog djela iz čl. 329. st. 1. toč. 4. u vezi s čl. 190. st. 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br: 125/11, 144/12, 56/15 i 61/15 - ispravak – dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbama optuženika i državnog odvjetnika podnesenim protiv presude Županijskog suda u Splitu od 5. prosinca 2018. broj K-Us-25/2017, u sjednici održanoj 20. siječnja 2022. kojoj su, u javnom dijelu, nazočili odvjetnik K. Z. u zamjeni za branitelja optuženog M. Z., braniteljica optuženog M. M., odvjetnica A. B. te odvjetnik V. M. u zamjeni za branitelja optuženog N. H.,

r i j e š i o  j e:

I. Prihvaćaju se žalbe optuženog M. Z., optuženog M. M. i optuženog N. H. te se ukida prvostupanjske presuda i predmet upućuje sudu prvog stupnja na ponovno suđenje i odluku.

II. Uslijed odluke pod I. žalba državnog odvjetnika je bespredmetna.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom optuženici su proglašeni krivima zbog kaznenog djela neovlaštene proizvodnje i prometa drogama počinjenog u sastavu zločinačkog udruženja iz čl. 329. st. 1. toč. 4. u vezi čl. 190. st. 2. KZ/11 pa su opt. M. Z. i N. H. osuđeni svaki na kaznu zatvora od tri godine, dok je opt. M. M., uz primjenu odredaba o ublažavanju, osuđen na kaznu zatvora od dvije godine i šest mjeseci. Sukladno čl. 54. KZ/11, opt. M. Z. uračunato je u kaznu vrijeme provedeno u istražnom zatoru od 7. srpnja 2016. do 11. srpnja 2016., a opt. M. M. vrijeme od 8. srpnja 2016. do 15. srpnja 2016.

2. Temeljem čl. 190. st. 8. i čl. 79. st. 1. KZ/11, od opt. M. Z. oduzeta je droga marihuana u količini od 3513,42 g, a od opt. M. M. količina od 481,86 g navedene droge te je od opt. M. Z. oduzeta digitalna vaga, koji predmeti će se po pravomoćnosti presude uništiti.

I Kž-Us 73/2019-9

3. Od svakog optuženika oduzeta je imovinska korist ostvarena kaznenim djelom u iznosu od po 75.000,00 kn, koji iznos su dužni uplatiti u korist državnog proračuna Republike Hrvatske u roku od 15 dana po pravomoćnosti presude, sukladno čl. 77. KZ/11 u vezi čl. 557. st. 1. i čl. 560. st. 1. i 2. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br: 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14 i 70/17 - dalje u tekstu: ZKP/08).

4. Temeljem čl. 148. st. 1. u vezi čl. 145. st. 1. i 2. toč. 1. i 6. ZKP/08, sva trojica optuženika obavezana su na plaćanje troškova kaznenog postupka u ukupnom iznosu od po 5.066,00 kn svaki.

5. Protiv te presude žale se optuženici i državni odvjetnik.

5.1. Opt. M. Z. se žali po svom branitelju O. D., odvjetniku iz D., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 2. ZKP/08, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači, a podredno da se ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

5.2. Opt. M. M. žali se po svom braniteljici A. B., odvjetnici iz D., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te zbog odluke o kazni, s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

5.3. Opt. N. H. žali se po svom branitelju D. P., odvjetniku iz D., zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, a iz obrazloženja žalbe i zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 2. ZKP/08, te zbog povrede kaznenog zakona, s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

5.4. Sva trojica optuženika su u žalbama zatražili obavijest o sjednici drugostupanjskog vijeća.

5.5. Državni odvjetnik se žali zbog odluke o kazni, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i optuženicima izreknu kazne zatvora u duljem trajanju.

6. Odgovor na žalbe optuženika nije podnesen.

6.1. Na žalbu državnog odvjetnika odgovorio je opt. M. Z. po svom branitelju te je predložio da se ista kao neosnovana odbije.

7. Prije održavanja sjednice vijeća spis je, sukladno čl. 474. st. 1. ZKP/08, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske koje ga je u roku vratilo.

8. Sjednici ovog drugostupanjskog vijeća nazočili su odvjetnik K. Z. u zamjeni za branitelja opt. M. Z., braniteljica opt. M. M., odvjetnica A. B. te odvjetnik V. M. u zamjeni za branitelja opt. N. H., koji su izložili navode žalbe i odgovora na žalbu. Uredno pozvani optuženici, kao i zamjenik Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske, nisu pristupili pa je sjednica održana u njihovoj odsutnosti, sukladno čl.

I Kž-Us 73/2019-9 475. st. 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br: 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17 i 126/19 - dalje u tekstu: ZKP/08-I).

9. Žalbe optuženika su osnovane, uslijed čega je žalba državnog odvjetnika bespredmetna.

10. U pravu su opt. M. Z. kada izrijekom, a opt. N. H. u razlozima žalbe, ističu bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 2. ZKP/08.

11. Naime, prema obrazloženju prvostupanjske presude jasno slijedi da se osuda sve trojice optuženika temelji na obrani opt. N. H. danoj pred državnim odvjetnikom. Temeljem te obrane, koju prvostupanjski sud smatra vjerodostojnom i za to daje detaljne razloge, izvode se dva bitna zaključka i to: da je opt. N. H., zajedno s ostalim optuženicima, sudjelovao u nabavci i prenošenju droge marihuane koja je 7. srpnja 2016. pronađena u vozilu opt. M. Z. i oduzeta u količini 3037,43 g te daljnji zaključak, da su u inkriminiranom periodu sva trojica optuženika u četiri navrata postupali na istovjetan način tako što su, zajednički i dogovorno, iz Republike Albanije preko Republike Crne Gore, prokrijumčarili u Republiku Hrvatsku ukupno 8 kg marihuane od čega su na području Dubrovnika prodali najmanje 4500 g za iznos od najmanje 225.000,00 kn.

12. Iako je opt. M. M. u istrazi teretio sebe i ostalu dvojicu optuženika, na raspravi je izmijenio svoju obranu na način da izrijekom ekskulpira opt. N. H., a nakon što su, sukladno čl. 435. st. 1. ZKP/08, pročitani zapisnici i reproducirane audio-video snimke njegovog ispitivanja u istrazi, iskazao je da "jedino ova obrana koju je iznio na raspravi odgovara onome što se zaista i zbivalo". Nakon toga je pristao odgovarati tek na pitanja svoje braniteljice.

13. Prvostupanjski sud detaljno analizira obrane ovog optuženika i zaključuje da je istina ono što je optuženik iskazao u istrazi pa, povezujući njegovu obranu s činjenicom da je pri posljednjoj akciji od 7. srpnja 2016. droga marihuana pronađena i oduzeta, kao i da je pretragom kod opt. M. Z. i opt. M. M. pronađena još i zasebna količina te droge, zaključuje da postoje sigurni dokazi o ukupnoj kriminalnoj djelatnosti sve trojice optuženika, na način kako ih tereti optužba.

14. Međutim, s pravom ukazuju žalitelji da je obrana opt. M. M. iz istrage, koju sud prvog stupnja prihvaća kao vjerodostojnu, dana bez njihove nazočnosti ili nazočnosti njihovih branitelja te da je taj optuženik na raspravi pristao odgovarati samo na pitanja svoje braniteljice tako da njima, niti u jednoj fazi postupka, nije omogućeno ispitivanje tog suoptuženika. Stoga je točno da se na takvom, nekonfrontiranom dokazu, ne može zasnovati osuđujuća presuda u odlučujućoj mjeri.

14.1. Načelo kontradiktornosti, kao sastavnica pravičnosti postupku, konkretizira se kroz minimalna prava obrane, a to je, između ostalog, konfrontacijsko pravo okrivljenika da ispituje svjedoke optužbe i da zahtijeva da se osigura prisutstvo ispitivanja svjedoka obrane pod istim uvjetima kao i svjedoka optužbe. To pravo obrane garantirano je u čl. 6. st. 3. toč. d) Europske konvencije za zaštitu ljudskih

I Kž-Us 73/2019-9

prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine", Međunarodni ugovori, broj 18/97, 6/99 – pročišćeni tekst i 8/99 – ispravak, 14/02 i 1/06 – u daljnjem tekstu: Konvencija), kao i u čl. 29. st. 2. alineja 6. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 41/01 - pročišćeni tekst, 55/01 – ispravak, 76/10, 85/10 - pročišćeni tekst i 5/14 – u daljnjem tekstu: Ustav).

14.2. Prema tumačenju Europskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: ESLJP), pojam svjedok ima autonomno značenje neovisno o klasifikaciji u nacionalnom pravu te obuhvaća dokaz koji u bitnoj mjeri može poslužiti kao osnova za osudu te time uključuje i iskaz suoptuženika (Luca protiv Italije iz 2001.).

14.3. Relevantna sudska praksa Europskog suda za ljudska prava vezano za pitanje prava konfrontacije sadržana je u odlukama tog suda Kaste i Mathisen protiv Norveške (2006.), Al Khawaja i Tahery protiv Ujedinjenog Kraljevstva (2011.), Schatschaschwili protiv Njemačke (2015.), Vidgen protiv Nizozemske (2019.) i drugima.

14.4. Smisao konfrontacijskog prava prvenstveno se sastoji u tome da optuženik može svjedoku optužbe postavljati pitanja kojima će moći provjeriti ili staviti na kušnju pouzdanost i istinitost njegovog iskaza i kao takvo čini srž načela kontradiktornosti koje dolazi do punog izražaja tijekom rasprave. Iznimke od tog načela treba tumačiti restriktivno kada za to postoje opravdani razlozi npr. ispitivanje zaštićenog ili ranjivog svjedoka.

14.5. Iako konfrontacijsko pravo, dakle, nije apsolutno pa povreda tog prava ne dovodi automatski do povrede prava na pravično suđenje, ESLJP je u presudi Schatschaschwili protiv Njemačke naveo mjerila prema kojima se ocjenjuje je li povreda konfrontacijskog prava dovela do povrede pravičnosti postupka ili nije. U tom kontekstu treba ocijeniti je li postojao valjan razlog za odsutnost svjedoka i prihvaćanje neprovjerenog iskaza odsutnog svjedoka kao dokaza, je li iskaz odsutnog svjedoka predstavljao jedini ili odlučujući temelj za optuženikovu osudu te je li bilo dovoljno uravnotežujućih činitelja, uključujući jaka postupovna jamstva, koji bi nadoknadili teškoće koje obrana trpi kao posljedicu prihvaćanja neprovjerenog iskaza te koji bi osigurali da je suđenje u cjelini bilo pošteno. Pri tome, pojam "odlučujući dokaz" treba usko tumačiti na način da označava iskaz takvog značenja ili važnosti da je vjerojatno da će biti odlučujući za ishod predmeta.

14.6. Usprkos teškoćama koje je obrana nedvojbeno imala zbog nemogućnosti da ispita M. M. kao svjedoka optužbe, prvostupanjski sud je na takvom, nekonfrontiranom dokazu, utemeljio svoju presudu bez da je prethodno ispitao jesu li ispunjeni navedeni kriteriji čime je teško povrijedio pravo optuženika na pravično suđenje zajamčeno Konvencijom i Ustavom.

14.7. To se naročito odnosi na izostanak drugih, podupirućih dokaza, pa se ima zaključiti da je obrana opt. M. M. iz istrage, ako ne jedini, onda svakako odlučujući dokaz za osudu opt. N. H., a ujedno i za utvrđenje da je kazneno djelo opetovano činjeno u sastavu zločinačkog udruženja.

I Kž-Us 73/2019-9

14.8. Naime, prema čl. 328. st. 4. KZ/11, zločinačko udruženje čine najmanje tri osobe koje su se udružile sa zajedničkim ciljem počinjenja jednog ili više kaznenih djela za koja se može izreći kazna zatvora od tri godine ili teža, pa je osuda sve trojice optuženika za kvalificirani oblik kaznenog djela iz čl. 329. st. 1. toč. 4. KZ/11, također posljedica kršenja prava na pravično suđenje.

14.9. Pri tome, okolnost da je opt. N. H. često putovao na relaciji Republika Albanija, Republika Crna Gora, D., kako proizlazi iz njegove putne isprave, imala bi dokaznu snagu indicija koji je, međutim, relativiziran činjenicom da je on osoba albanskog porijekla koja živi u Crnoj Gori i studira u Dubrovniku.

15. Slijedom navedenog, osnovano žalitelji ukazuju da je ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 2. ZKP/08-I posljedicom čega je i činjenično stanje, za sada, ostalo pogrešno utvrđenim, kako obrazlaže opt. M. M. u svojoj žalbi.

16. Stoga je, prihvaćanjem žalbi optuženika, pobijanu presudu trebalo ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, sukladno čl. 483. st. 1. ZKP/08-I.

17. U ponovljenom postupku prvostupanjski će sud otkloniti nedostatke na koje mu je ovdje ukazano vodeći računa o konvencijskim i ustavnim pravima obrane. Pri tome, već sada se može reći da postojeći dokazi izvedeni na raspravi, a posebno činjenica da je od opt. M. Z. i opt. M. M. oduzeta droga marihuana, a od opt. Z. i digitalna vaga, opravdavaju zaključak o nabavci i prenošenju te droge na dan 7. srpnja 2016. te posjedovanju te droge radi daljnje prodaje. Navedeni dokazi pokazuju da obrana opt. M. M. u tom dijelu nije jedini niti odlučujući dokaz. Stoga će prvostupanjski sud više pažnje posvetiti tome koji je značaj obrane tog optuženika u odnosu na opt. N. H., a posljedično i u odnosu na utvrđenje radi li se o prethodnom istovrsnom kriminalnom postupanju u sastavu zločinačkog udruženja. Ako ocijeni da je obrana opt. M. M. u tom dijelu jedini, ili, pak, odlučujući dokaz, nužno je, izmjenom optužnice državnog odvjetnika, donijeti novu i na zakonu osnovanu presudu te ju valjano obrazložiti.

Zagreb, 20. siječnja 2022.

Predsjednik vijeća:

Ranko Marijan, v.r.