Poslovni broj: 15 UsI-3056/21-8
REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U SPLITU
Put Supavla 1
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E NJ E
Upravni sud u Splitu, po sucu Ivanu Dadiću, uz sudjelovanje Ivane Barać kao zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja pod 1) D. K., OIB: …,
iz S., i tužiteljice pod 2) M. K., OIB: …, iz
S., oboje zastupanih po opunomoćenicima odvjetnicima iz
O. d. B. & B. d.o.o., sa sjedištem u S., protiv
tuženika Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine Republike Hrvatske, OIB: …, Zagreb, Ulica Republike Austrije 20, uz sudjelovanje zainteresiranih osoba pod 1) J. R., OIB: …, iz S.,
i pod 2) V. Č., OIB: … iz S., obje
zastupane po opunomoćeniku S. Č., odvjetniku u P., radi izdavanja rješenja o izvedenom stanju, nakon javne i usmene rasprave
zaključene 12. siječnja 2022. godine u prisutnosti opunomoćenika tužitelja pod 1) i 2) te opunomoćenika zainteresiranih osoba pod 1) i 2), a u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, objavljene 20. siječnja 2022. godine,
p r e s u d i o j e
Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja pod 1) i 2) kojim traže poništenje rješenja tuženika Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine Republike Hrvatske, KLASA: UP/II-361-05/21-26/92, URBROJ: 531-07-01- 01/05-21-3 od 20. srpnja 2021. godine i rješenja S.-d. ž., G.
S., Upravnog odjela za prostorno planiranje, uređenje i zaštitu okoliša, Odsjeka za provedbu dokumenata prostornog uređenja, KLASA: UP/I-361-03/13-04/…, URBROJ: 2181/01-03-02/15-21-… od 1. veljače 2021. godine.
r i j e š i o j e
1. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja pod 1) i 2) za naknadom troškova upravnog spora.
2. Nalaže se tužiteljima pod 1) i 2) da u roku od 15 dana od dana primitka pravomoćnog rješenja o troškovima spora isplate zainteresiranim osobama pod 1) i 2) iznos od 6.695,00 (šest tisuća šesto devedeset pet) kuna na ime naknade troškova upravnog spora.
Obrazloženje
U pravovremenoj tužbi tužitelja podnesenoj 10. rujna 2021. godine protiv rješenja tuženika Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine Republike Hrvatske, KLASA: UP/II-361-05/21-26/92, URBROJ: 531-07-01-01/05-21-3 od 20. srpnja 2021. godine, tužitelji u bitnom najprije reproduciraju izreke osporenih rješenja tuženika i prvostupanjskog tijela, nakon čega ističu kako su navedeni akti nezakoniti. Naime, prvostupanjsko tijelo da u ustraje u svim utvrđenjima iz prvog rješenja klasa: UP/1-361-03/13-04/…, urbroj: 2181/01-03-02/15-… od 23.
travnja 2020., koje da je poništeno po ranijoj žalbi tužitelja, koju da je drugostupanjsko upravno tijelo uvažilo i to rješenje poništilo te da je predmet vratilo prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak. U ponovnom postupku da je doneseno rješenje od 1. veljače 2021., protiv kojeg da su tužitelji izjavili žalbu, a koja da im je odbijena osporenim rješenjem tuženika iako da je tijelo prvog stupnja donijelo rješenje identično onome prvom već poništenom, pozivajući se na tri primjerka geodetskog snimka izvedenog stanja nezakonite zgrade izrađena od ovlaštenog inženjera geodezije,
pribavljena od podnositelja zahtjeva, što da je učinjeno i ranije poništenim rješenjem, te što je i do tada bilo sadržano u spisu, pa da proizlazi da je nezakonito izgrađena zgrada naknadno, uspostavljana na nov način, što da nije niti može biti, a sada pak da nije uvažena žalba s istim razlozima po kojoj je prvo rješenje poništeno, iako da su ti razlozi ostali egzistentni i u ovom potvrđenom rješenju. Dakle, isti žalbeni razlozi koji su doveli do poništenja ranijeg rješenja da su istaknuti i u novoj žalbi protiv rješenja od 1. veljače 2021. donesenog u ponovljenom postupku, no sada da nisu uvaženi iako da je novo rješenje suštinski i formalnopravno u svemu identično onom ranijem. Nadalje, iz obrazloženja osporenog akta, u opisu zgrade za koju je izdano rješenje o izvedenom stanju, da jasno proizlazi kako nema nikakve razlike u odnosu na opis iste koji sadrži rješenje od 23. travnja 2020., koje je poništeno, uslijed čega objektivno i odgovorno postupanje u ponovljenom postupku da nije moglo dovesti do ovakvog rješenja koje je u svemu ponovljeno s obzirom da je u pitanju realno stanje koje rješenje obuhvaća, koje da se ne mijenja, niti može mijenjati. Slijedom navedenog, tužitelji su tužbenim zahtjevom predložili sudu donijeti presudu kojom će poništiti osporena rješenja tuženika i prvostupanjskog tijela.
Tuženik je u odgovoru na tužbu, između ostalog naglasio kako se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu, kao i da u cijelosti ostaje kod navoda iznijetih u obrazloženju osporenog rješenja, slijedom čega je predložio sudu da odbije tužbeni zahtjev tužitelja. Zainteresirane osobe pod 1) i 2) u odgovoru na tužbu osporile su tužbene navode tužitelja te su predložile odbiti tužbeni zahtjev uz osudu tužitelja na plaćanje troškova spora. Naime, tužbeni razlozi da se u bitnom svode na činjenicu da bi se u osporenom prvostupanjskom rješenjem u svemu ustrajalo na utvrđenjima iz prethodno poništenog rješenje tijela prvog stupnja, no tužitelji da zanemaruju kako je rješenjem tuženika od 26. listopada 2020. poništeno prvostupanjsko rješenje samo iz jednog razloga i to da uvidom u kopiju katastarskog plana za predmetnu zgradu te uvidom u zapisnik o očevidu, izrađenu skicu koja priliježe uz katastarski plan, kao i iz obrazloženja tog rješenja nije moguće sa sigurnošću utvrditi radi li se u konkretnom slučaju o ozakonjenju jedne ili dvije zgrade, odnosno je li predmetna zgrada izgrađena na međi s drugom građevnom česticom na kojoj je izgrađena zgrada. Na navedene okolnosti da je prvostupanjsko tijelo u svom rješenju od 1. veljače 2021. dalo jasne razloge i obrazloženje na način što je službena osoba tijela prvog stupnja nesporno utvrdila uvidom u arhitektonski i geodetski snimak izvedenog stanja da zgrada nije izgrađena na međi s drugom građevnom česticom planiranom za građenje zgrade, već da je izgrađena na tri čestice katastarske oznake …, … i … k.o. S.,
uslijed čega da je rješenje o izvedenom stanju doneseno sukladno Zakonu o postupanju s nezakonito izgrađenim zagradama, a što da je prihvatio i tuženik u svom rješenju, uslijed čega upravna tijela da su dala jasne odgovore i obrazloženja na sve žalbene navode tužitelja.
U sporu je održana rasprava 12. siječnja 2022. godine čime je dana mogućnost strankama da se u skladu s odredbom članka 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, br. 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21. - dalje ZUS) izjasne o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora, a na koju su pristupili opunomoćenik tužitelja pod 1) i 2) te opunomoćenik zainteresiranih osoba pod 1) i 2), dok nije pristupio uredno pozvani tuženik, pa je rasprava održana u njegovoj odsutnosti.
Na održanoj raspravi, opunomoćenik tužitelja pod 1) i 2) istaknuo je kako u cijelosti ostaje kod svih navoda iz tužbe i pri postavljenom tužbenom zahtjevu, ujedno da ustraje u dokaznim prijedlozima predloženim tužbi i to da se u svojstvu stranaka saslušaju tužitelji pod 1) i 2) te zainteresirane osobe pod 1) i 2), to na okolnosti precizirane u samoj tužbi. U odnosu na odgovor na tužbu tuženika istaknuo je kako se u istom tuženik samo poziva na obrazloženje svog rješenja, uslijed čega da se na navode tog podneska tužitelji nemaju razloga posebno očitovati, dok u odnosu na odgovor na tužbu zainteresiranih osoba u kojem se upućuje na neosnovanost tužbenih navoda, naglasio je kako su ranije rješenje prvostupanjskog tijela koje je tuženik prethodno poništio, kao i ono čija je ocjena zakonitosti predmet ovog spora u biti identična, s tim da u ponovljenom postupku nisu izvedeni nikakvi daljnji dokazi, niti je obavljena parcelacija, već da je stanje u tom smislu ostalo neizmijenjeno, pa tako i čestica koja je u vlasništvu tužitelja (k.č. …), u kojim okolnostima da nije bilo mjesta donošenju osporenog rješenja koje da je stoga nezakonito i kao takvo da ga treba poništiti, dok da je za potrebe ponovljenog postupka samo izrađen novi elaborat, međutim, isti da je izrađen prema identičnom stanju. U spis je potom za sud i protivne stranke priložio prijepis posjedovnog lista broj …. od 19. srpnja 2019. i preris katastarskog plana od 4. veljače 2008., te je primjerak istih uručen opunomoćeniku zainteresiranih osoba, a konačno popisao je trošak spora u ukupnom iznosu od 5.000,00 kuna, uz prijedlog da sud naloži tuženiku naknaditi trošak spora tužiteljima u naznačenom iznosu.
Na istoj raspravi, opunomoćenik zainteresiranih osoba pod 1) i 2) istaknuo je kako u cijelosti ostaje kod svih navoda iz odgovora na tužbu, ujedno i da odustaje od dokaznog prijedloga iz tog podneska da se u svojstvu svjedoka u ovom sporu sasluša službena osoba prvostupanjskog tijela S. G., također, da se protivi predloženom izvođenju dokaza od strane opunomoćenika tužitelja koje smatra pravno irelevantnima, pa kako zainteresirane osobe u ovom sporu nemaju nikakvih daljnjih dokaznih prijedloga, predložio je zaključiti raspravu i donijeti presudu kojom se u cijelosti odbija tužbeni zahtjev tužitelja, s tim da priloženi posjedovni list ne dokazuje pravo vlasništva pa da je pravno irelevantan, te je konačno u spis priložio popis troškova uz prijedlog da sud naloži tužiteljima naknaditi trošak spora zainteresiranim osobama prema priloženom troškovniku.
U dokaznom postupku sud je pročitao tužbu zajedno s prilozima, odgovor na tužbu tuženika, odgovor na tužbu zainteresiranih osoba zajedno s prilogom, prijepis posjedovnog lista broj … od 19. srpnja 2019., preris katastarskog plana od 4. veljače 2008, popis troškova zainteresiranih osoba priložen u spis na održanoj raspravi, te je pročitan spis upravnog tijela dostavljen od strane tuženika uz odgovor na tužbu.
Sud je odbio sve dokazne prijedloge tužitelja i to da ih se u ovom sporu sasluša u svojstvu stranaka te da se u istom svojstvu saslušaju zainteresirane osobe pod 1) i 2) na okolnosti precizirane u tužbi i održanoj raspravi kao nepotrebne i suvišne, smatrajući da se pravilna i zakonita odluka može donijeti i bez izvođenja predloženih dokaza s obzirom na dokaze koji prileže spisu tuženika dostavljenom uz odgovor na tužbu i spisu upravnog spora, sve to imajući u vidu predmet ovog spora, a to je ocjena zakonitosti osporenih rješenja tuženika i prvostupanjskog tijela.
Daljnjih dokaznih prijedloga nije bilo.
Tužbeni zahtjev nije osnovan.
Predmet ovog spora je ocjena zakonitosti osporenih rješenja tuženika i prvostupanjskog tijela.
Naime, prvostupanjskim rješenjem S.-d. ž., G. S.,
Upravnog odjela za prostorno planiranje, uređenje i zaštitu okoliša, Odsjeka za provedbu dokumenata prostornog uređenja, KLASA: UP/I-361-03/13-04/…, URBROJ: 2181/01-03-02/15-… od 1. veljače 2021. godine po zahtjevu zainteresiranih osoba iz ovog spora ozakonjuje se nezakonito rekonstruiran dio postojeće stambene zgrade: dogradnja i prenamjena dijela pomoćnog u stambeni prostor u suterenu, te prenamjena stambene jedinice u prizemlju u stomatološku ordinaciju (prostor javne namjene), građevinske (bruto) površine rekonstruiranog dijela 123,33 m² tako da je zgrada nakon rekonstrukcije završena, slobodnostojeća, zahtjevna zgrada javne namjene, građevinske (bruto) površine 557,24 m², vanjske visine 9,55 m, te maksimalne vanjske tlocrtne dužine i širine 16,66 x 18,20 m, katnosti E=S+Pr+1K (suteren, prizemlje i kat, zapadni dio pod ravnim, te istočni dio pod kosim krovom) s ukupno pet stambenih jedinica, jednim prostorom javne namjene i prostorima (dva spremišta i dvije stambene jedinice u suterenu, prostor javne namjene
- stomatološka ordinacija i dvije stambene jedinice u prizemlju, te jedna stambena jedinica na katu) na području gradskog kotara G.,
izgrađena na k.č. …, … i … k.o. S., prikazana na geodetskom snimku izvedenog stanja, oznake P.R. … od siječnja 2021. koji je izradio ovlašteni inženjer geodezije A. M., dipl. ing. geod. (Geo …) iz G. z. d.d. S.,
i na arhitektonskoj snimci izvedenog stanja, broj: T.D. … od lipnja 2017.
godine, koju je izradio Ured ovlaštene arhitektice I.H., dipl. ing. arh. (A …), S., to u bitnom iz razloga što je tijelo prvog stupnja nakon provedenog postupka smatralo kako su u konkretnom slučaju ispunjene sve pretpostavke za donošenje takvog rješenja kakve u vidu imaju mjerodavne odredbe Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama („Narodne novine“, broj: 86/12, 143/13, 65/17 i 14/19), pa je rješenje doneseno pozivom na odredbu čl. 8. st. 2. citiranog Zakona.
Potom, osporenim rješenjem tuženika Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine Republike Hrvatske, KLASA: UP/II-361-05/21-26/.., URBROJ: 531-07-01-01/05-21… od 20. srpnja 2021. godine postupajući po žalbi tužitelja, njihova žalba je odbijena te je potvrđeno naprijed citirano prvostupanjsko rješenje, u bitnom iz identičnih razloga na koje se pozvalo i tijelo prvog stupanja u svom rješenju, odnosno što je i tuženik smatrao da su u konkretnom slučaju ispunjene sve pretpostavke da se izda rješenje o izvedenom stanju, slijedom čega je tuženik to rješenje ocijenio pravilnim i zakonitim.
Među strankama ovog spora ukazuje se prijepornim jesu li u konkretnom slučaju bile ispunjene pretpostavke da se zainteresiranim osobama iz ovog spora izda rješenje o izvedenom stanju, konkretno je li u tom smislu činjenično stanje pravilno i potpuno utvrđeno u svezi s čim je li primijenjeno mjerodavno materijalno pravo, ujedno i je li tijelo prvog stupnja u ponovljenom postupku postupilo sukladno uputi iz tuženikovog rješenja od 26. listopada 2020. kojim je tuženik poništio prethodno prvostupanjsko rješenje od 23. travnja 2020., kod kojeg stanja stvari je sporna zakonitost osporenih rješenja tuženika i prvostupanjskog tijela u cijelosti.
Odredbom čl. 6. st. 3. podst. 1. Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama („Narodne novine“, broj: 86/12, 143/13, 65/17 i 14/19) propisano je da nezakonito izgrađena zgrada ne može se ozakoniti ako je izgrađena: – na međi sa drugom građevnom česticom planiranom za građenje zgrade ako na pročelju koje se nalazi na međi ima otvor (prozor, vrata, otvor za prozračivanje, balkon, loggiu i sl.) ili istak koji prelazi na drugu građevnu česticu.
Odredbom čl. 20. st. 1. Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama („Narodne novine“, broj: 86/12, 143/13, 65/17 i 14/19) propisano je da rješenje o izvedenom stanju donosi se, ovisno o zahtjevu podnositelja zahtjeva, za jednu nezakonito izgrađenu zgradu na jednoj ili više katastarskih čestica ili za više zgrada na jednoj ili na više katastarskih čestica koje su funkcionalno povezane.
Stavkom 2. istog članka da građevna čestica zgrade za koju je doneseno rješenje o izvedenom stanju utvrđuje se sukladno posebnom zakonu kojim se uređuje prostorno uređenje i gradnja po pravomoćnosti rješenja o izvedenom stanju.
Odredbom čl. 32. Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama („Narodne novine“, broj: 86/12, 143/13, 65/17 i 14/19) propisano je da rješenje o izvedenom stanju nema pravnih učinaka na vlasništvo i druga stvarna prava na zgradi za koju je doneseno i zemljište na kojemu je ta zgrada izgrađena.
Najprije je za istaknuti kako je u konkretnom slučaju tuženik zakonito i pravilno postupio kada je osporenim rješenjem odbio žalbu tužitelja izjavljenu protiv prvostupanjskog rješenja, a kojim je po zahtjevu zainteresiranih osoba iz ovog spora ozakonjen nezakonito rekonstruiran dio postojeće stambene zgrade pobliže preciziran točkom 1. izreke tog rješenja, ovo stoga što i ovaj sud nalazi kako su u konkretnom slučaju bile ispunjene sve pretpostavke za izdavanje rješenja o izvedenom stanju kakve u vidu imaju mjerodavne odredbe Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama, kao i da nisu postojale zapreke iz istog Zakona koje bi priječile izdavanje traženog rješenja, pa ovaj sud cijeni kako osporeno rješenje tuženika, tako i rješenje prvostupanjskog tijela u cijelosti pravilnima i zakonitima, čijim pak donošenjem nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja.
Glede temeljnih tužbenih prigovora u kojima tužitelji ističu kako u konkretnom slučaju nisu bile ispunjene pretpostavke da se zainteresiranim osobama iz ovog spora izda rješenje o izvedenom stanju, to iz razloga što da je prvostupanjsko rješenje identično onom koje je tuženik ranije poništio svojim rješenjem od 26. listopada 2020. i predmet vratio tijelu prvog stupnja na ponovni postupak, iako da u ponovljenom postupku nisu izvedeni nikakvi novi dokazi, iz čega proizlazi i da tužitelji smatraju kako tijelo prvog stupnja u ponovljenom postupku nije postupilo sukladno uputi iz tuženikovog rješenja od 26. listopada 2020., ali da unatoč tome tuženik sada potvrđuje takvo rješenje kada odbija njihovu žalbu izjavljenu protiv prvostupanjskog rješenja od 1. veljače 2021., za kazati je kako sud ovakve prigovore smatra u cijelosti neosnovanima.
Naime, neprijeporno je kako je rješenje o izvedenom stanju doneseno u ponovljenom postupku, nakon što je rješenjem tuženika klasa: UP/I-361-05/20-26/…,
urbroj: 531-09-2-… od 26. listopada 2020. godine, poništeno ranije prvostupanjsko rješenje klasa: UP/I-361-03/13-04/… urbroj: 2181/01 03-02/15-20… od 23. travnja 2020. godine i predmet vraćen prvostupanjskom tijelu na ponovno rješavanje, a koje je tuženik poništio iz razloga što činjenično stanje nije bilo potpuno i pravilno utvrđeno s obzirom da iz spisa predmeta nije moguće sa sigurnošću utvrditi radi li se u konkretnom slučaju o ozakonjenju jedne ili dvije zgrade, odnosno je li predmetna zgrada izgrađena na međi s drugom građevnom česticom na kojoj je izgrađena zgrada.
Međutim, u ponovljenom postupku prvostupanjsko tijelo donijelo je svoje rješenje od 1. veljače 2021. po zahtjevima zainteresirane osobe pod 1) podnesenom
2. siječnja 2013. i zainteresirane osobe pod 2) podnesenom 28. prosinca 2012., koji zahtjevi su utemeljeni na identičnom činjeničnom stanju te na istoj pravnoj osnovi, radi čega je tijelo prvog stupnja sukladno odredbi članka 44. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku 12. travnja 2019. donijelo zaključak o spajanju upravnih predmeta, koji postupak se nadalje vodio kao jedan predmet.
Nadalje, prvostupanjsko je tijelo u ponovljenom postupku zaključkom klasa: UP/I-361-03/13-04/…, urbroj: 2181/01-03-02/15-… od 17. studenoga 2020.
pozvalo podnositeljice zahtjeva da dostave tri primjerka geodetske snimke izvedenog stanja nezakonito izgrađene zgrade, koju je izradio i ovjerio ovlašteni inženjer geodezije, to pak iz razloga što je tuženik u svom prethodnom rješenju poništio ranije prvostupanjsko rješenje s obzirom da uvidom u kopiju katastarskog plana, zapisnik o očevidu i izrađenu skicu, kao niti iz obrazloženja tog rješenja nije bilo moguće sa sigurnošću utvrditi radi li se u konkretnom slučaju o ozakonjenju jedne ili dvije zgrade, odnosno je li predmetna zgrada izgrađena na međi s drugom građevnom česticom na kojoj je izgrađena zgrada, koju dokumentaciju su podnositeljice dostavile u dodijeljenom im roku podneskom od 13. siječnja 2021.
Također, u ponovljenom postupku prvostupanjsko tijelo postupajući sukladno uputi tuženika izvršilo je uvid u dostavljenu geodetsku snimku izvedenog stanja koju su podnositeljice zahtjeva dostavile postupajući po zaključku od 17. studenog 2020., te je ponovno pregledalo kopiju katastarskog plana i arhitektonsku snimku izvedenog stanja, koja dokumentacija čini sastavni dio rješenja o izvedenom stanju, nakon čega je utvrdilo kako se u konkretnom slučaju zapravo radi o jednoj zgradi izgrađenoj na tri čestice katastarske oznake …, … i … k.o. S.. Kod izloženog stanja
stvari, a budući je predmetna zgrada izgrađena na naznačenim česticama, to pak znači da ista nije izgrađena na međi s drugom građevnom česticom predviđenom za građenje zgrade, niti ima istak ili otvore na pročeljima koja su na međi s drugom česticom, uslijed čega se u predmetnoj upravnoj stvari radi o situaciju kakvu u vidu ima naprijed citirana odredba čl. 20. st. 1. Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama prema kojoj je moguće donijeti rješenje o izvedenom stanju između ostalog i za jednu nezakonito izgrađenu zgradu izgrađenu na više katastarskih čestica, kao što je to u ovom slučaju.
Stoga, prema podacima spisa nedvojbeno proizlazi kako je prvostupanjsko tijelo u ponovljenom postupku nedvojbeno utvrdilo uvidom u arhitektonski i geodetski snimak izvedenog stanja, da predmetna zgrada nije izgrađena na međi s drugom građevnom česticom planiranom za građenje zgrade, već je ista izgrađena na tri čestice katastarske oznake …, … i … k.o. S., pa kako su podnositeljice zahtjeva u spis dostavile propisanu dokumentaciju kakvu uvidu ima odredba čl. 11. Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama, te imajući u vidu da je u postupku utvrđeno da ne postoji zapreka za ozakonjenje zgrade iz odredbe čl. 6. st. 3. podst. 1. istog Zakona, to su i po stajalištu ovog suda bile ispunjene sve pretpostavke za donošenjem rješenja o izvedenom stanju jer su u ponovljenom postupku pravilno utvrđene sve relevantne činjenice od važnosti za donošenje takvog rješenja, pri čemu je pravilno primijenjeno i mjerodavno materijalno pravo, te je potpuno jasno da je tijelo prvog stupnja ponovljeni postupak provelo zakonito i u skladu s uputom tuženika iz njegovog rješenja od 26. listopada 2020., uslijed čega sud zaključuje kako osporenim rješenjima tuženika i prvostupanjskog tijela nije došlo do povrede zakona na štetu tužitelja.
Pored toga, za nadodati je kako Zakon o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama niti u jednoj svojoj odredbi ne precizira da podnositelj zahtjeva za izdavanje rješenja o izvedenom stanju mora biti vlasnik nezakonito izgrađene zgrade ili čestice na kojoj je takva zgrada izgrađena, s čim u vezi je za istaknuti kako je odredbom čl. 32. istog Zakona izričito propisano da rješenje o izvedenom stanju nema pravnih učinaka na vlasništvo i druga stvarna prava na zgradi za koju je doneseno i zemljište na kojemu je ta zgrada izgrađena, što pak znači da podnositelj zahtjeva ozakonjenjem zgrade ne postaje vlasnik zgrade ili zemljište na kojemu je ista izgrađena, a također za nadodati je kako je odredbom čl. 20. st. 2. istog Zakona propisano da se građevna čestica zgrade za koju je doneseno rješenje o izvedenom stanju utvrđuje sukladno posebnom zakonu kojim se uređuje prostorno uređenje i gradnja po pravomoćnosti rješenja o izvedenom stanju, što znači da niti u konkretnom slučaju građevna čestica nije utvrđena, već je istu tek potrebno utvrditi u posebnom postupku, po pravomoćnosti rješenja o izvedenom stanju.
Slijedom navedenog, s obzirom na odredbe mjerodavnih materijalnih i procesnih zakonskih odredbi te utvrđeno činjenično stanje, ovaj sud zaključuje kako osporenim rješenjem tuženika, kao niti onim prvostupanjskog tijela nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja, pa kako tužitelji u ovom sporu ne iznose pravno relevantne prigovore koji bi utjecali na drukčije rješenje ove upravne stvari sud nije našao osnove za usvajanje tužbe tužitelja.
Uslijed izloženog, sud nalazi da je u provedenom postupku pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje, na koje je potom pravilno primijenjeno mjerodavno materijalno pravo zbog čega je po zahtjevu zainteresiranih osoba zakonito i pravilno izdano rješenje o izvedenom stanju, kod kojeg stanja stvari je i tuženik pravilno postupio kada je osporenim rješenjem odbio žalbu tužitelja izjavljenu protiv prvostupanjskog rješenja, uslijed čega tužbeni prigovori tužitelja nisu osnovani te nisu od utjecaja na donošenje drugačije odluke u ovom upravnom sporu.
Također nisu ostvareni niti razlozi ništavosti osporavanih rješenja iz članka 128. stavak 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09) na koje ovaj sud sukladno odredbi članka 31. stavak 2. ZUS-a pazi po službenoj dužnosti, radi čega je valjalo pozivom na odredbu članka 57. stavak 1. ZUS-a odbiti tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan te presuditi kao u izreci ove presude.
Potom, s obzirom da sukladno odredbi čl. 79. st. 4. ZUS-a stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, pa kako je sud odbio tužbeni zahtjev tužitelja, trebalo je sukladno citiranoj odredbi odbiti njihov zahtjev za naknadom troškova upravnog spora kao neosnovan, slijedom čega je valjalo odlučiti kao pod točkom 1. u izreci rješenja.
Naposljetku, s obzirom na uspjeh zainteresiranih osoba u ovom sporu, trebalo im je priznati zahtijevanu naknadu troškova u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15) i to za sastav odgovora na tužbu od 24. studenog 2021. i pristup na ročište 12. siječnja 2022. godine u iznosu od po 250 bodova (Tbr. 23. st. 1. i 2.) što uz vrijednost boda od 10,00 kn (Tbr. 50.) daje iznos od 5.000,00 kn, a što uz uvećanje od 10% za zastupanje dvije stranke (Tbr. 36.) iznosi 5.500,00 kn i što uvećano za 25% PDV-a (Tbr. 42.) ukupno iznosi 6.875,00 kn, no kako je opunomoćenik zainteresiranih osoba priloženim troškovnikom zatražio da mu se nakadi trošak u iznosu od 6.695,00, to je upravo naznačeni iznos obistinjen kao trošak zainteresiranih osoba, pa je slijedom izloženog odlučeno kao pod točkom 2. u izreci rješenja.
U Splitu, 20. siječnja 2022. godine
S U D A C
Ivan Dadić
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude i rješenja dopuštena je žalba
u roku od 15 dana od dana dostave pisanog otpravka. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, a o istoj odlučuje Visoki Upravni sud Republike Hrvatske (čl. 66. u svezi čl. 70. ZUS-a).
DNA:
- opunomoćenicima tužitelja odvjetnicima iz O. d. B. & . d.o.o., sa sjedištem u S., uz zapisnik o objavi,
- tuženiku Ministarstvu prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine Republike Hrvatske, Zagreb, Ulica Republike Austrije 20, uz zapisnik od 12. siječnja 2022., zapisnik o objavi i povrat spisa, po pravomoćnosti,
-opunomoćeniku zainteresiranih osoba pod 1) i 2) S. Č., odvjetniku u P., uz zapisnik o objavi,
- u spis.
Rj./- Naplatiti sudsku pristojbu (VPS neprocjenjiva).
- Spis u kalendar 30 dana.
