P-3263/2018

REPUBLIKA HRVATSKA OPĆINSKI SUD U SPLITU

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sucu toga suda Anti Božinoviću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja pod 1 G. B. iz D.,

OIB: …, pod 2 D. B. iz D., OIB: … i pod 3 N. B. iz D.,

OIB: …, svi zastupani po punomoćniku

T. B., odvjetniku u S., protiv tuženika V. B. iz

D., OIB: …, zastupanoga po punomoćniku

Z. S., odvjetniku u T., radi utvrđenja prava vlasništva, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene dne 21. rujna 2021. god. u nazočnosti tužitelja pod 1 i 2, pun. tužitelja, tuženika i zamj. pun. tuženika, dne 20. siječnja 2022. god. p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

"1. Utvrđuje se da su tužitelji G. B., D. B. i

N. B. vlasnici, za cijelo, 1/1, dijela nekretnine označene kao čest. zem. 5861/406, upisane u zu 2156, k.o. D., i to baš krajnjeg jugozapadnoga dijela nekretnine, u površini od 479m2, kao i zgrade izgrađene na predmetnoj nekretnini, i to svaki za 1/3 dijela navedene čest. zem, u vještvu sudskoga vještaka A. B. "Split,

26. ožujka 2019. god.", koji čini sastavni dio ove presude, u skici lica mjesta br. 2, tematska skica, označenoga žutom bojom i brojevima 3-4- 5-6-7-8-9-3.

2. Ovlašćuju se tužitelji G. B., D. B. i N. B. da temeljem ove presude zatraže i ishode upis prava

vlasništva na nekretninama označenim i opisanim pod toč. 1. tužbenoga zahtjeva i to svaki za 1/3 dijela, na svoje ime, uz istovremeno brisanje toga prava s imena tuženika i njegovih prednika.

3. Dužan je tuženik naknaditi tužiteljima troškove postupka sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećano za tri postotna poena, a koja teče od dana presuđenja pa do isplate."

II. Nalaže se tužiteljima od 1 do 3, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, naknaditi trošak postupka tuženiku u iznosu od 11.000,00 kn, sve sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 20. siječnja 2022. god. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za tri postotna poena.

Obrazloženje

1. Ovom je sudu 10. studenog 2016. god. podnio tužbu tužitelj I. B. iz D., protiv tuženika V. B. iz D. radi utvrđenja prava

vlasništva.

2. U tužbi se navodi da je u zemljišnim knjigama za k.o. D. u zu 2156, u odnosu na čest. zem. 5861/406, upisan kao vlasnik za cijelo tuženik. Stvarni vlasnik odnosno suvlasnik predmetne nekretnine da je tužitelj i to baš dijela smještenoga u krajnjem jugozapadnom dijelu nekretnine u površini od ukupno 621m2, u naravi zgrada površine 121m2 te zemljište oko zgrade u površini od 500m2, a koju nekretninu je tužitelj stekao građenjem navedene zgrade na predmetnoj nekretnini i ustupanjem u vlasništvo od strane pok. oca još 1969. godine, kada je pok. otac tužitelja, a djed tuženika, nakon što je od tadašnje države i općine dobio u vlasništvo navedenu nekretninu, ustupio u vlasništvo i dopustio tužitelju građenje stambene zgrade na njoj, ustupio svojim sinovima u vlasništvo i to tužitelju naprijed navedeni dio nekretnine, a tuženikovom pok. ocu Z. preostali dio nekretnine.

3. U tužbi se nadalje navodi da se tužitelj obratio tuženiku u mirnom postupku izvan suda radi mirnoga rješenja spora, ali je tuženik odbio ustupiti tužitelju u vlasništvo predmetni dio prijeporne nekretnine. Kako je tužitelj stvarni vlasnik odnosno suvlasnik navedenoga krajnjeg jugozapadnoga dijela nekretnine, a tuženik to osporava, predlaže se utvrditi da je tužitelj suvlasnik navedenoga dijela predmetne nekretnine, naložiti tuženiku izdati mu ispravu podobnu za upis prava vlasništva, uz istodobno brisanje toga prava s imena tuženika i njegovoga prednika, s tim da će tu ispravu u protivnome zamijeniti presuda.

4. Tuženik se usprotivio tužbi i tužbenome zahtjevu, predloživši da se zahtjev tužitelja odbije. Potvrđuje da je upisan kao vlasnik za cijelo na čest. zem. 5861/406 k.o. D. te da je, suprotno onome što se tvrdi u tužbi, stvarni vlasnik predmetne nekretnine. Nekretninu je stekao nasljeđivanjem iza svog pok. oca Z., a on je vlasništvo stekao kupoprodajom nekretnine od O. D.. Ističe da nije ni u kakvoj obvezi izdavanja bilo kakve isprave tužitelju, a opreza radi ističe prigovor zastare za izdavanje bilo kakve isprave tužitelju.

5. Budući da je u tijeku postupka preminuo tužitelj postupak je u ovoj pravnoj stvari prekinut. Nastavljen je nakon što su parnicu preuzeli nasljednici pok. I. B., njegovi sinovi G. i D. B. te supruga N. B..

6. U podnesku predanom na ročištu od 18. rujna 2018. god. sada tužitelji od 1 do 3 precizirali su tužbeni zahtjev u toč. I. na način da su predložili utvrditi kako su suvlasnici 600/3220 dijela čest. zem.5861/406 k.o. D., svaki za 1/3 dijela i to baš krajnjega jugozapadnoga dijela te nekretnine u površini od 600m2, u naravi zgrada površine 121m2 i zemljište oko zgrade u površini od 479m2, te ih ovlastiti da temeljem presude, u zemljišnim i drugim javnim knjigama, zatraže i ishode upis prava vlasništva na predmetnoj nekretnini u navedenim suvlasničkim omjerima na svoje ime, uz istodobno brisanje toga prava s imena tuženika i njegova prednika.

7. Tuženik se usprotivio preinaci tužbenog zahtjeva tvrdeći da su tužitelji postavili tužbeni zahtjev drugačije vrste u odnosu na onaj postavljen u tužbi.

8. U podnesku od 26. srpnja 2019. god. tužitelji su, a nakon izlaska na očevid na predmetnu nekretninu i izrade nalaza i mišljenja vještaka geodetske struke, precizirali tužbeni zahtjev te sada predlažu utvrditi da su vlasnici za cijelo nekretnine označene kao čest. zem.5861/406 k.o. D., i to baš krajnjeg jugozapadnog dijela, u površini od 479m2, kao i zgrade izgrađene na predmetnoj nekretnini i to svaki za 1/3 dijela navedene čest. zem., u vještvu sudskoga vještaka A. B. od 26. ožujka 2019. god. označenoga žutom bojom i brojevima 3-4-5-6-7-8-9-3. Također predlažu ovlastiti ih da temeljem presude zatraže i ishode upis prava vlasništva na predmetnim nekretninama, svaki za 1/3 dijela, na svoje ime, uz istodobno brisanje toga prava s imena tuženika i njegovih prednika.

9. Prigovori tuženika preciziranju tužbenoga zahtjeva od 18. rujna 2018. i 26. srpnja 2019. god. nisu osnovani. Tužitelji su, u podnesku od 18. rujna 2018. god. svoj zahtjev precizirali prije zaključenja prethodnoga postupka, a u podnesku od 26. srpnja 2019. zahtjev su precizirali nakon što je stalni sudski vještak za geodeziju izradio nalaz i mišljenje i u mišljenju i skici označio prijeporni dio čest. zem 5861/406 k.o. D.. Dakle, u prvom slučaju tužitelji su imali pravo, a budući da prethodni postupak nije još bio zaključen, precizirati svoj zahtjev, a u drugom navratu zahtjev su precizirali prema nalazu vještaka te je ta preinaka svrsishodna za konačno rješenje spora odnosno odnosa između stranaka. Suprotno tvrdnjama tuženika precizirani zahtjevi nisu drugačije vrste u odnosu na onaj postavljen u tužbi.

10. U postupku su izvedeni dokazi pregledom izvatka iz zemljišne knjige za čest. zem. 5861/406 zu 2156 k.o. D., neslužbena kopija, opomene pred utuženje od 09. lipnja 2016. i 23. lipnja 2016. god., rješenje o nasljeđivanju koje je donio javni bilježnik M. R. iz S. br. O-3206/17, UPP/OS-120/17 od 12.

02. 2018., rješenje o nasljeđivanju koje je donio javni bilježnik B. J. iz S.

br.-310/12, UPP/OS-39/12 od 03. srpnja 2012. god., potvrde o podmirenju ugovornih obveza O. D. klasa: 944-16/03-01/12, urbr: 2180/04-02/1-07-4 od 01.

ožujka 2007. god., rješenja Ureda državne uprave u Splitsko-dalmatinskoj županiji, Službe za prostorno uređenje, zaštitu okoliša, graditeljstvo i imovinsko-pravne poslove, Ispostave Solin, klasa:UP/I-350-05/06-02/01, urbr: 2181-05/07-06-04/MP od 26. svibnja 2006., Ugovora o kupoprodaji nekretnina klasa: 944-16/03-01/12, urbr: 2180/04-02/1-05-2 od 24. ožujka 2005. god., Aneksa ugovora o kupoprodaji nekretnine klasa: 944-16/03-01/12, urbr: 2180/04-02/1-06-3 od 08. kolovoza 2006. god., Rješenja Županijskoga suda u Splitu br. Gž-4206/05 od 25. listopada 2006. god., Poreznoga rješenja Porezne uprave, Područni ured Split, Ispostava Solin klase:

UP/I-410-20/2005-001/00374, urbr: 513-007-17/007-2005-0004 od 16- 05. 2005., Prijepisa posjedovnoga lista br. 1364 za predmetnu nekretninu, Rješenja Općinskoga suda u Solinu br. Z-580/07/CM od 06. ožujka 2007., Rješenja Općinskoga suda u Splitu, Stalne službe u Solinu br. Z-578/13 od 10. lipnja 2013. god., nalaza i mišljenja stalnoga sudskog vještaka za geodeziju A. B. od 16. travnja 2019.,

očitovanja toga vještaka od 13. studenoga 2019., preslušanjem svjedoka M. B., Z. B., D. V., A. B., Z.

B., M. Ž., M. M. B., S. B. i I. V., te

preslušanjem stranaka.

11. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

12. Stranke su zatražile trošak postupka.

13. Tužitelji u postupku tvrde da je njihov prednik I. B. stekao vlasništvo predmetne nekretnine ( označenoga dijela čest. zem. 5861/406 k.o. D. i zgrade izgrađene na tom dijelu čestice) građenjem i ustupanjem od strane njegova oca. Tuženik osporava takve navode i tvrdi da je on vlasnik predmetnih nekretnina, a da je vlasništvo stekao nasljeđivanjem od svoga pok. oca Z., koji je vlasništvo stekao kupnjom od O. D..

14. Pregledom ugovora o kupoprodaji nekretnina o 24. ožujka 2005. god. utvrđeno je da su taj ugovor sklopili O. D., kao prodavatelj i Z.

B. pok. G., otac tuženika, kao kupac. Prodavatelj je kupcu prodao nekretninu označenu kao dio čest. zem. 5861/13 k.o. D. u površini od 3220 m2 za kupoprodajnu cijenu od 3,73 kn/m2 zemljišta, odnosno ukupno 14.753,50 kn. U čl. 4. sklopljenoga Ugovora stranke su usuglasile da će točna površina, oblik i numeracija predmetne nekretnine biti utvrđena parcelacionim elaboratom, o čemu će stranke sklopiti aneks ugovora.

15. Pregledom Aneksa ugovora o kupoprodaji nekretnina od 08. kolovoza 2006. god. utvrđeno je da O. D., kao prodavatelj i Z. B. pok. G. kao kupac ugovaraju da prodavatelj prodaje kupcu nekretninu označenu kao čest. zem. 5861/406 u površini od 3220 m2 zu 1949 k.o. D., što u naravi predstavlja kuća u površini od 204 m2, zgrade (5 zgrada) u površini od 219 m2 i dvor u površini od 2797 m2, po uvjetima iz sklopljenoga ugovora od 24. 03. 2005. god. Prodavatelj ovlašćuje kupca da na temelju ugovora od 24. 03. 2005. i aneksa tom ugovoru od 08. kolovoza 2006. te na temelju potvrde o plaćenoj kupoprodaji nekretnine, izdanoj od strane prodavatelja, bez svakog daljnjeg znanja i sudjelovanja prodavatelja, može u zemljišnim i drugim javnim knjigama u kojima se upisuje posjed i vlasništvo na nekretninama, izvršiti uknjižbu prava vlasništva na nekretnini koja je predmet kupoprodaje, na svoje ime, uz istodobni izbris toga prava s imena dotadašnjeg vlasnika. Pregledom potvrde o podmirenju ugovornih obveza od 01. ožujka 2007. god utvrđeno je da je Z. B. podmirio prema O.

D. u cijelosti financijske obveze proistekla iz sklopljenih Ugovora o kupoprodaji nekretnina od 24. ožujka 2005. i Aneksa ugovora o kupoprodaji nekretnina od 08. kolovoza 2006. god.

16. Iz poreznoga rješenja od 16. 05. 2005. god. razvidno je da je Z. B. utvrđena osnovica poreza na promet nekretnina u iznosu od 14.753,50

kn, što je iznos kupoprodajne cijene iz navedenih ugovora i aneksa ugovoru o kupoprodaji te mu je na tu osnovicu utvrđen porez na promet nekretnina.

17. Iz rješenja Općinskoga suda u Solinu br. Z-580/07-CM od 06. ožujka 2007. proizlazi da je Z. B. iz D. dopuštena uknjižba prava vlasništva na čest. zem. 5861/406 kuća od 204 m2, zgrada (5 zgrada)=219 m2, zgr.1=16 m2, zgr.2= 24 m2, zgr. 3= 121 m 2, zgr. 4=14 m2, zgr. 5=44 m2, dvor od 2797 m2 u zu 2156 k.o. D..

18. Pregledom rješenja o nasljeđivanu br. O-310/12-UPP/OS-39/12 od 03. srpnja 2012. utvrđeno je da je tuženik V. B. naslijedio svoga pok. oca

Z. B. u odnosu, između ostaloga, na naprijed navedene nekretnine, a

iz rješenja Općinskoga suda u Splitu, Stalna služba u Solinu br. Z-578/13 od 10. lipnja 2013. god. proizlazi da je V. B. dopuštena uknjižba prava vlasništva na tim nekretninama uz istodobnu uknjižbu brisanja s imena Z. B..

19. Pregledom izvatka iz zemljišne knjige priloženoga spisu utvrđeno je, a što nije ni prijeporno između stranaka, da je na čest. zem. 5861/406 kuća od 204 m2, zgrada (5 zgrada)=219 m2, zgr.1=16 m2, zgr.2= 24 m2, zgr. 3= 121 m 2, zgr. 4=14 m2, zgr. 5=44 m2, dvor od 2797 m2 u zu 2156 k.o. D. upisan kao vlasnik za cijelo tuženik V. B..

20. Stalni sudski vještak za geodeziju A. B. je, nakon izlaska na očevid, izradio svoj nalaz i mišljenje u kojemu je identificirao i opisao predmet spora. Predmet spora prikazao je na skici lica mjesta broj 2 (tematska skica) crtom crvene boje, a njegov položaj definirao točkama 1-2-3-4-5-6-7-8-1, ukupne površine 600 m2. U naravi je riječ o kući, dvorištu i vrtu. Predmet spora nalazi se na čest. zem. 5861/13 i 5861/406 i to: na dijelu čest. zem. 5861/13, definiran točkama 1-2-3-9-8-1 površine 121m2 (označen ružičastom bojom), na dijelu čest. zem. 5861/406, definiran točkama 3-4-5-6-7-8-9-3, površine 479m2 ( označen žutom bojom). Kuća površine 137m2 nalazi se u cijelosti na čest. zem. 5861/406.

21. Na ročištu od 13. studenoga 2019. god. vještak B. se očitovao na prigovore tuženika te je naveo da su karakteristične lomne točke koje definiraju predmet spora prikazane na skici lica mjesta broj 2 koja pokazuje predmet spora u odnosu na stvarno stanje. Točka 4. nalazi se nasred livade i obojena je sprejem crvene boje u nazočnosti suda i svih stranaka prilikom očevida. Točke 5. i 6. su u naravi betonski zidić, a točke 7,8 i 1 rub asfaltnog puta i nisu prijeporne u odnosu prema van. Za točke 2. i 3. ne sjeća se jesu li obilježene za vrijeme očevida ili ne.

22. Nadalje je naveo da su mu točke 4,5,6 i 1 jasno pokazane prilikom očevida, a točka 2 i posljedično i 3, određena je na terenu slobodnom procjenom kao okomica u odnosu na pravac 5-4. Na očevidu, u nazočnosti suda, tužitelj pod 1 je opisao predmet spora i pokazao ga na terenu osim točke 2 koja je određena geometrijski.

23. Do površine od 479m2 vještak je došao uklopom digitalnog katastarskog plana, stvarnoga stanja terena i pokazanoga predmeta spora. Istočna granica i njezin vrh, točka 4, određena je po kazivanju tužitelja te je, sukladno tužbenom zahtjevu, povučen pravac prema točki 2 da bi se zadovoljila površina iz tužbenoga zahtjeva te je pozicija točke 4 moguće različita u odnosu na poziciju označenu sprejem prigodom očevida.

24. Tužitelji su upravo prema nalazu i mišljenju vještaka geodetske struke precizirali svoj zahtjev.

25. U postupku su izvedeni dokazi i preslušanjem stranaka te predloženih svjedoka.

26. Tužitelj pod 1 je u svom iskazu naveo da je još 1969. god. djed stranaka G. zatražio od tadašnje M. zajednice D. zemljište u površini o 600m2,

a kako bi se na njemu izgradila kuća za tužiteljeva oca. Ranije je djed G. od M. zajednice ishodio zemljište jednake površine za gradnju kuće tuženikova oca. D. je dobio i novozatraženih 600m2 zemljišta, u neposrednom susjedstvu parcele koju je dobio za tuženikova oca i na kojoj je izgrađena kuća u kojoj danas stanuje tuženik. Tužiteljevi roditelji su stanovali u podstanarstvu u S. i usput gradili kuću na zemljištu koje je dobio djed G.. Podigli su kredit da bi uredili prizemlje kuće, kupili pijesak, parkete, pločice, materijal za postavljanje instalacija za struju i vodu te taj materijal uskladištili u samom objektu, osim pijeska koji je ostavljen vani. Sve se to događalo 1972. god. U studenome te godine došlo je do jednog incidenta između djeda G. i oca tuženika Z. koji je izbacio svoga oca iz kuće u kojoj su zajedno živjeli te je djed cijelu zimu 1972. na 1973. stanovao u nedovršenoj prizemnici koju su gradili roditelji tužitelja pod 1. Zbog incidenta roditelji su stali s izgradnjom kuće i kroz jedan period nisu dolazili na selo, a materijal koji su kupili ostao je uskladišten u objektu i oko njega.

27. Tužitelj pod 1 je nadalje iskazao da je 1975. ili 1976. djed G. rekao njegovom ocu da je predmetno zemljište dobio za njega i da je to nekretnina tužiteljeva oca, međutim zbog problema koje je pravio otac tuženika, rekao mu je da svoju kuću počne graditi na jednoj drugoj poziciji, na mjestu koje se zove G., a gdje je otac tužitelja doista i izgradio kuću u kojoj sada žive svo troje tužitelja. Rekao mu je, međutim, i to da ima pravo na predmetnu nekretninu koju će kasnije dovršiti. Dok se gradila kuća na G., sav materijal za nju koji se trebao skladištiti, skladišten je u predmetnom objektu. Objekt je ostao isti kao što je bio 1970-ih godina, nakon nalivene ploče, jedino su na njemu ugrađeni vrata i prozori. Predniku tužitelja na izgradnji objekta pomagali su mnogi seljani, gotovo svi susjedi koji taj objekt i zovu G. kuća, po nadimku prednika tuženika. Stric tužitelja pod 1 i 2, a otac tuženika, nije ni osporavao da je predmetna nekretnina u vlasništvu tužitelja, a tek godinu dana prije svoje smrti tražio je po D. svjedoke koji bi posvjedočili da je nekretnina njegova. Budući da nije mogao naći ljude koji bi to posvjedočili odustao je od legalizacije objekta i radnji za upisom vlasništva. Tuženik je, iako upozoravan da to ne radi, na predmetnom objektu izgradio drugu etažu te ga doveo u stanje kakvo je danas.

28. Tužitelj pod 1 naveo je da ne posjeduje pisanu odluku o tome da je njegov djed dobio zemljište u površini od 600m2 od O. D., a ni istu površinu zemljišta koju je ranije dobio. Odluke nije mogao pronaći ni u O. D..

Njegov djed G. preminuo je 1985. god.

29. Tužitelj pod 2 u svemu se suglasio s iskazom tužitelja pod 1, a također i tužiteljica pod 3.

30. Tuženik je u svome iskazu naveo da je njegov otac Z. 1974. god. od M. zajednice D. dobio zemljište za izgradnju kuće, na kojemu je između 1974. i 1976. počeo graditi kuću. To je kuća u kojoj tuženik danas živi i koja je predmet spora. 200 ili 300m udaljena od predmetnoga objekta nalazi se stara kuća koja je bila u vlasništvu djeda G. B. a u kojoj je, nakon što je obitelj preseljena , držana stoka. Njegov otac je, uz kuću koju je gradio, počeo graditi i objekt u kojemu bi se držala stoka, a što je upravo predmetni objekt. U njemu je, kada je izgrađen, boravila krava i odlagalo se sijeno, drva za ogrjev i sl. Objekt je izgradio otac tuženika kao prizemlje, izlio ploču na prizemlje i postavio vrata i prozore.

31. Tuženikov otac je, u kasnijem razdoblju, vodio spor s O. S.,

odnosno S. i K., ovisno o tome kome je D. pripadalo, vezano za kuću u kojoj je živjela njegova obitelj kao i za predmetni objekt i zemljišta na kojima su izgrađeni. Sporovi su počeli 1980-ih godina i uvijek je na sud išao tuženikov otac dok nitko od njegove braće nije sudjelovao u sporu. Nakon što je formirana O. D., tuženikov otac Z. je 2005. god. od te općine kupio 3200m2

zemljišta, odnosno cijelu česticu na kojoj se nalaze svi izgrađeni objekti, uključujući i prijeporni. Čestica koju je kupio bila je već formirana s navedenom površinom, a takva je od kada se tuženik rodio. Otac mu je preminuo 2012, nakon njegove smrti tuženikove su se sestre odrekle nasljedstva u njegovu korist, te je on 2013. počeo raditi na predmetnom objektu. Uredio ga je iznutra i nadogradio te napravio tri stana. Objekt je u postupku legalizacije. Prijeporni objekt naslijedio je od svoga oca koji je zemljište kupio od O. D.. Za cijela njegova života tužitelji i njihov prednik nikada nisu dolazili u predmetni objekt niti ga koristili i posjedovali. Nekretnine koje je imao djed G. podijelila su njegova četiri sina tako da se zna što je čije i svatko je od njih ušao u posjed i držao ono što je dobio. Predmetni objekt i zemljište bili su u vlasništvu tuženikova oca, a njega je naslijedio tuženik. 2010. god. tuženik je od O. D. kupio onaj dio zemljišta koji je na tematskoj skici nalaza vještaka

B. obojen roza bojom.

32. Preslušani svjedok M. B., nesrodan sa strankama, izjavio je da mu je poznato da je zemljište na kojemu je izgrađena prijeporna kuća bilo općenarodna imovina i da ga je od nekadašnje M. zajednice D. dobio

djed stranaka. Na terenu koji je dobio izgrađene su dvije kuće, a tko ih je izradio svjedok ne zna. Kuće su se gradile tako da su u izgradnji pomagali mještani. Jednom prilikom ga je otac tuženika Z. pozvao i zatražio da potpiše nešto vezano za prijepornu kuću koja je u to vrijeme bila izgrađena do prve ploče. Pitao je Z. je li otac tužitelja upoznat s time, a kada mu je Z. odgovorio da ga ne treba zanimati što misli njegov brat, odbio je potpisati. Prizemnicu je kasnije adaptirao tuženik. Dodao je kako je od nekih ljudi iz sela čuo da je prijeporni objekt rađen za oca tužitelja. Čuo je to od nekih žena iz sela koje su ispred tog objekta odlagale drva ukradena iz šume. Nije mu poznato tko je vlasnik prijepornoga objekta odnosno kuće.

33. Svjedoku Z. B., daljnjem rođaku stranaka, poznato je gdje se nalazi prijeporni objekt i zemlja te se sjeća da ga je pokojni otac, kada mu je bilo 13 ili 14 godina (1968. ili 1969.) slao da pomogne djedu stranaka na radovima pri gradnji kuće za I. B. zvanog G., oca tužitelja pod 1 i 2. U dva navrata pomagao

je u betoniranju zidova objekta. Zemlju na kojoj je kuća građena dobio je od M. zajednice D. djed stranaka, a ne zna kada ju je dobio niti kolika joj je bila površina. Prije gradnje spomenute kuće, u blizini je izgrađena kuća za oca tuženika. Nije se mogao sjetiti tko je još radio na prijepornom objektu osim da ga je do kuće vodio i na njoj radio sada pok. B. B. i I. B. zvani D., a glavni

meštar je bio A. B..

34. Svjedokinja D. V. prva je rodica stranaka, kći njihova strica

V.. Poznato joj je da je prijeporni objekt, kao i kuću u susjedstvu u kojoj danas stanuje tuženik, gradio njegov otac Z. zajedno sa svojom suprugom i djecom. Objekt je izgrađen kao štala i dovršen, kao i obližnja kuća, 1967. ili 1968., kada je tuženikova obitelj doselila. Oba objekta izgradio je na državnome zemljištu koje nikada nije bilo u vlasništvu djeda G.. U svojoj oporuci djed G. podijelio je svoje nekretnine na svoju djecu, a predmetni objekt i zemljište nisu obuhvaćeni jer nisu bili njegovo vlasništvo. U ostavinskom postupku iza njegove smrti nisu smatrani njegovim vlasništvom ni predmetni objekt ni susjedna kuća niti zemljište na kojemu su izgrađeni. Prijeporni objekt koristio je kao štalu tuženikov otac Z. kontinuirano od 1967. ili 1968. pa na ovamo. Otac tužitelja nije sudjelovao u gradnji prijepornog objekta niti ga je koristio, a nisu ga koristili ni članovi njegove obitelji. Objekt je u stanje kakvo je danas doveo tuženik nakon smrti svojega oca, kada su se njegove sestre odrekle nasljedstva u njegovu korist. Nakon smrti tuženikova oca 2012. god. vidjela je kod rođaka V. dokumentaciju iz koje je razvidno da je Z. kupio zemljište na kojemu su izgrađeni prijeporni objekt i susjedna kuća. Zemljište je kupio od O. D. u vrijeme kada su zemlju kupovali i drugi susjedi u D..

35. U postupku je preslušana i svjedokinja A. B., nesrodna sa

strankama, kojoj je poznato gdje se nalazi predmetna kuća. Zna da je zemlju na kojoj su izgrađeni svi objekti prikazani na skici vještaka B., dobio djed stranaka G. i to od M. zajednice D.. Od Mjesne zajednice se dobivalo 600-

700m2 po obitelji radi izgradnje dvije kuće. U prvoj kući koja je izgrađena danas stanuje tuženik i ona je izgrađena puno ranije nego predmetna. Sjeća se da ju je baka stranaka pok. C. u prvom ili drugom mjesecu 1970. god. pozvala da joj pomogne u mljevenju kamena koji se koristio za gradnju kuće za I., prednika tužitelja. S J., majkom tuženika bila je u vrlo dobrim odnosima i s njom je često išla u branje drva i družila se. Ona joj je puno puta rekla, kada bi je pitala gdje će odložiti ubrana drva i sakriti ih od lugara, da ih odloži ispod Ivičine terace. Radilo se o teraci prijepornoga objekta. Tu teracu je majka tuženika uvijek nazivala Ivičinom. Prijeporni objekt nikad se nije koristio kao štala, a tuženikova obitelj svoje je krave držala u njihovoj staroj kući iz koje su stoku premjestili u novu štalu, kada su je izgradili. To nije prijeporni objekt nego drugi, smješten sjeverno od tuženikove kuće.

36. U predmetnom objektu nije živio otac i suprug tužitelja nego ga je za odlaganje drva i sijena koristila tuženikova majka, ali uz dopuštenje pok. I. zvanog G.. Majka tuženika nikada nije rekla da je objekt njezin i uvijek je znala da on pripada predniku tužitelja.

37. Svjedok Z. B., sin je brata očeva stranaka koji je izrazio želju,

a kako je u dobrim odnosima s rođacima, da ne da iskaz. Stranke su odustale od njegova preslušanja.

38. Svjedok M. Ž., nesrodan sa strankama,poznavao je njihove očeve i djeda i zna gdje se nalazi predmet spora. Pomagao je ocu tuženika na gradnji i objekta i susjedne kuće i to na izgradnji zidova i prenošenju betona 1965. i 1966. Predmetnu kuću koristio je tuženikov otac Z. za odlaganje alata, raznih strojeva kao i kukuruza i sijena. Prednika tužitelja nikada nije vidio da koristi taj objekt niti da pomaže u bilo kakvim radovima na njemu. Sjeća se da ga je 2005. god. pozvao otac tuženika i sada pok. P. B. da svjedoči da su oba objekta u vlasništvu

Z. B.. Odazvao se i svjedočio u M. zajednici D.. Poznavao

je i više puta komunicirao s ocem tužitelja, a nikada ga nije čuo kako se izjašnjava da je predmetna kuća u njegovu vlasništvu.

39. M. M. B., sljedeća preslušana svjedokinja, u daljnjem je tazbinskom srodstvu sa strankama. Poznato joj je gdje se nalazi predmetna kuća, a u više navrata je pomagala u radovima na njezinoj izgradnji. Predmetni objekt izgradio se za pok. I. B. zvanog G., oca i supruga tužitelja. U izgradnji objekta pomagala je negdje između 1967. i 1970. god., a pozvao ju je upravo prednik tužitelja i njegova supruga N.. Sjeća se da je u gradnji pomagala i tuženikova majka J., koja je govorila "neka se gradi, neka naš G. iziđe iz podstanarstva". Objekt nije bio dovršen nego je izgrađeno prizemlje i nalivena ploča. Objekt je korišten za odlaganje drva i sijena te za smještaj stoke, a koristili su ga otac tuženika i njegova supruga. Objekt je kasnije dovršio tuženik onako kako mu je "pasalo". Nije joj poznato zašto je objekt koristio tuženikovo otac, a ne prednik tužitelja i njegova obitelj. Zna da je obitelj tužitelja živjela u S. i da su u 1970-im godinama napravili kuću u D., na mjestu udaljenom 150-200m od predmeta spora i u tu kuću uselili. Zemlju na kojoj je izgrađena kuća za Z. B. te prijeporni objekt,

dobio je od M. zajednice D. djed stranaka G. B. zvan B. jer

je, kao partizanski major, imao privilegije da dobije zemlje koliko je htio. U predmetnom objektu nikad nije živio Ivica Bosančić ili netko od njegove obitelji jer to nije bila kuća nego nedovršeni objekt.

40. Svjedoku S. B., rođaku stranaka, ništa nije poznato o predmetu spora.

41. Svjedok I. B. koji je nesrodan sa strankama, poznaje sve stranke iz postupka još od djetinjstva. Susjed je u S. s obitelji njihova pokojnog strica M. B. s čijim sinom je često boravio u D. gdje se susretao s

njima. Poznat mu je predmet spora, te da je prijeporni objekt u etaži prizemlje u grubim radovima izgrađen prije 1970. godine. Gradio ga je Z., otac tuženika, a u njemu su se držale krave i stoka sitnog zuba, kasnije i sijeno, kukuruz i drva. Sve je to bilo u vlasništvu Z. B. koji je koristio objekt sve do svoje smrti s time

da je stoku u njemu držao dok nije napravio štalu na drugoj lokaciji. Otac tužitelja živio je sa svojom obitelji u S.. Prijeporni objekt Z. je napravio na državnoj zemlji, što nije bilo neuobičajeno jer se po selima često događalo da se ljudi "prošire na državnu zemlju". Pokojni Z. želio je kupiti zemlju na kojoj je izgradio objekt u čemu nije uspijevao do 2005. kada je napokon zemljište kupio od O. D..

Svjedoku je to poznato iz priče oca tuženika.

42. Iz iskaza svjedoka Z. B., A. B. i M. M.

B. proizlazilo bi da je prijeporni dio čest. zem. 5861/406 od M. zajednice

D. dobio djed stranaka G. B. radi gradnje kuće za svog sina I. B., prednika tužitelja te da je na tome dijelu otac i suprug tužitelja početkom 1970.-ih godina izgradio objekt u etaži prizemlja.

43. Iz iskaza svjedoka D. V., M. Ž. i I. V. proizlazilo

bi, međutim, da je prizemni objekt na prijepornom dijelu čest. zem. 5861/406 sagradio otac tuženika Z. B., da je on i njegova obitelj bila u nesmetanom posjedu i korištenju toga objekta te da je 2005. god. tuženikov otac kupio od O. D. cijelu čest. zem. 5861/406.

44. Svjedoku M. B. poznato je da je djed stranaka G.

B. dobio od nekadašnje M. zajednice D. predmetno zemljište, da

su kasnije na tom zemljištu izgrađene dvije kuće, ali mu nije poznato tko ih je izgradio. Zna da je prijeporni objekt-prizemnicu adaptirao tuženik.

45. Svjedoci Z. B. i S. B. nisu iskazali ništa odnosno ništa im nije poznato o predmetu stvari.

46. Glede iskaza svjedoka, trojica iskazuju u korist tužitelja, trojica u korist tuženika svoje iskaze temelje na onome što su čuli od roditelja stranaka prije puno godina, ali ni jedan od njih nije od samoga G. B. čuo (dobio informaciju) je

li i kome ustupio ili darovao prijeporni dio čest. zem. 5861/406 niti je li i kome dopustio graditi kuću na tom dijelu čestice.

47. Tužitelji su u tužbi i kroz postupak tvrdili da je njihov prednik I. B. stekao vlasništvo na prijepornom dijelu čest. zem. 5861/406 i prijepornoj kući ustupom od strane svoga oca G. B. još 1969. god. te građenjem i dosjelošću.

48. U prvom redu, navodi se to da prednik tužitelja I. B., bez obzira što se događalo u odnosu na eventualno dobivanje zemljišta za gradnju od strane njegova oca G. i na gradnju samog prijepornog objekta, nije mogao postati vlasnik prijepornoga dijela predmetne čestice ustupom od svoga oca 1969., a niti dosjelošću. Naime, predmetna nekretnina nije bila u vlasništvu njegova oca G. već je bila društveno vlasništvo odnosno kasnije vlasništvo O. D. (sve do 2007.

god. kada je pravo vlasništva uknjiženo na ime prednika tuženika). Djed tužitelja nije mogao prenijeti vlasništvo na oca i supruga tužitelja ustupom, a niti na koji drugi način iz jednostavnog razloga jer nekretnina nije bila njegova. Prednik tužitelja nije stekao vlasništvo ni dosjelošću jer nije protekao rok za stjecanje dosjelošću iz odredbe čl. 159. st. 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14), a po odredbama Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima vlasništvo se dosjelošću nije moglo steći na nekretninama u društvenom vlasništvu. Tužitelji u postupku nisu dokazali ni da su njihov prednik odnosno oni osobno bili u nesmetanom i neprekidnom posjedu predmeta spora. U prilog tužiteljima ne ide ni činjenica da je još za života djeda stranaka G. B. u katastarskom operatu posjed predmeta spora bio upisan na ime prednika tuženika Z. B..

49. Napominje se da je prednik tužitelja I. B. dobio od svoga oca

G. jedno drugo zemljište u D., kojega je bio vlasnik G., radi izgradnje

kuće i da je otac i suprug tužitelja na tom zemljištu izgradio svoju kuću, u kojoj danas stanuju tužitelji. Ovo proizlazi iz iskaza tužitelja pod 1 s kojim su se suglasili i tužitelji pod 2 i 3. Darovanje ocu i suprugu tužitelja nekog drugog zemljišta u D. od strane djeda stranaka, a za izgradnju kuće, značilo bi da djed stranaka nije istome sinu ustupio i prijeporni dio predmetne čestice radi izgradnje kuće. Naime, ukoliko bi jednom od svojih sinova ustupio odnosno darovao dva zemljišta, značilo bi da bi mu omogućio da kuće izgradi na dvije ustupljene odnosno darovane čestice, a što nije bila intencija pok. G. B., što proizlazi iz iskaza stranaka. Njegova želja bila je, prema iskazima tužitelja, da omogući sinu I. gradnju kuće u D. što je ostvareno ustupom odnosno darovanjem drugoga zemljišta i Ivičinom izgradnjom kuće na ustupljenoj parceli.

50. Tuženik je, s druge strane, predmetnu nekretninu stekao nasljeđivanjem od svoga oca Z. B. koji je tu nekretninu stekao kupoprodajom

zaključenom s O. D. 2005. god. Prednik tuženika Z. B. ishodio je upis prava vlasništva čest. zem.5861/406 k.o. D. u zemljišnoj knjizi temeljem Ugovora o kupoprodaji nekretnina od 24. ožujka 2005., ovjerenoga od javnog bilježnika i Aneksa ugovoru o kupoprodaji nekretnina od 08. kolovoza 2006. god. također ovjerenoga kod javnog bilježnika, zaključenih s O. D. kao prodavateljem i tadašnjim vlasnikom nekretnine. Upis prava vlasništva predmetne čestice na ime prednika tuženika Z. B. proveden je u zemljišnoj knjizi 2007. god. pod brojem upisa Z-580/07, temeljem navedenih isprava o kupoprodaji.

51. Iz navedenih isprava i spisu priloženoga rješenja Ureda državne uprave u Splitsko-dalmatinskoj županiji Službe za prostorno uređenje, zaštitu okoliša, graditeljstvo i imovinsko-pravne poslove, Ispostava Solin od 26. svibnja 2006. god. razvidno je da je predmetna čestica nastala parcelacijom od čest. zem. 5861/13 k.o. D., a na današnju česticu oznake čest. zem. 5861/13 k.o. D. pravo je vlasništva u zemljišnoj knjizi i danas upisano na ime O. D.. Parcelacija je provedena upravo na zahtjev prednika tuženika Z. B. i to u postupku formiranja građevinske čestice na kojoj je izgrađena kuća koja je predmet spora.

52. Iz svega navedenoga proizlazi da vlasništvo prijepornoga dijela čest. zem. 5861/406 k.o. D. nije stekao prednik tužitelja I. B. nego prednik

tuženika Z. B., a nakon njegove smrti nasljedstvom tuženik. Tužbeni zahtjev je stoga valjalo kao neosnovan odbiti.

53. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku.

54. Tuženiku je priznat trošak za sastav odgovora na tužbu, pristupa na devet ročišta ( 09. 07. 2018., 18. 09. 2018., 12. 09. 2019., 13. 11. 2019., 03. 03. 2020., 30. 06. 2020., 24. 09. 2020., 27. 04. 2021., 21. 09. 2021.) i pristup na očevid od 19. 03. 2019. po 100 bodova, ukupno 1100 bodova. Pomnoženo s vrijednošću boda, prema važećoj OT, to je dalo iznos dosuđenoga troška od 11.000,00 kn.

U Splitu, 20. siječnja 2022. god.

S U D A C

ANTO BOŽINOVIĆ

NAPUTAK O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba. Žalba se podnosi županijskom sudu, putem ovoga suda, u četiri primjerka, u roku od 15 dana od dana dostave presude.

DNA:

- pun. tužitelja od 1 do 3

- pun. tuženika

- u spis

Broj zapisa: eb304-f1877

Kontrolni broj: 0a333-7b402-e44a1

Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:

CN=ANTO BOŽINOVIĆ, L=SPLIT, O=OPĆINSKI SUD U SPLITU, C=HR

Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:

https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/

unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.

Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.

Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Općinski sud u Splitu potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.