Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Posl. broj 33 Gž-3816/2021-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca tog suda Milene Frankić, kao predsjednice vijeća, Gordane Bošković Majerović kao člana vijeća i suca izvjestitelja i Vlaste Mrzljak, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice-protutuženice B. G., OIB…, iz K., koju zastupa punomoćnica S. G.-G., odvjetnica iz K., protiv tuženika-protutužitelja B. K., OIB…, iz K., kojeg zastupa punomoćnik D. H., odvjetnik iz Odvjetničkog društva M. i p. d.o.o. iz Z., radi uklanjanja zelene ograde i isplate, odlučujući o žalbi tužiteljice-protutuženice B. G. protiv presude Općinskog suda u Koprivnici posl. broj P-223/2019-42 od 25. kolovoza 2021. godine, u sjednici vijeća održanoj dana 20. siječnja 2022.,

p r e s u d i o  j e:

Odbija se žalba tužiteljice-protutuženice B. G. kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Koprivnici posl. broj P-223/2019-42 od 25. kolovoza 2021. u pobijanoj točki I. i dijelu točke III. izreke, kojim tužiteljici-protutuženici nisu dosuđeni troškovi postupka.

Obrazloženje

1. Presudom citiranom u izreci odlučeno je:

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:

"Tuženi K. B. OIB:… iz K., dužan je ukloniti zelenu živicu koja je zasađena na nekretnini tužiteljice G. B. OIB:… iz K., a koja se nalazi na kčbr. 9… ulica V… sa 2011 m2, kuća i zgrada sa 170 m2, dvorište sa 500 m2, oranica sa 1341 m2, upisana u zk.ul.br. 8.. k.o. K., na način da iskopa zelenu živicu sa korijenjem iz zemlje koja se pruža pravcem istoka prema zapadu u širini 0.50 m i dužini od 11,10 m od točke A do točke B, 10,56 m, od točke B do točke C, 1,35 m od točke C do točke G, 9,43 m od točke F do točke D, dok se ista ne pruža između točke G i F što

Posl. broj 33 Gž-3816/2021-2

je sve prikazano na skici izmjere sudskog vještaka geodetske struke Perice Slavenića koja je dostavljena tužiteljici 10-ožujka 2021., te da iskopanu živicu makne sa nekretnine tužiteljice, da poravna zemlju na mjestu gdje je živica izvađena iz zemlje te mu se nalaže da tužiteljici naknadi troškove ove parnice sa zakonskom zateznom kamatom po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana, nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje, koje prethodi tekućem polugodištu uvećano za 3 % poena koje se na taj trošak računa od presuđenja do plateža, sve navedeno u roku od 15 dana".

II. Odbija se protutužbeni zahtjev protutužitelja koji glasi:

"Nalaže se tužiteljici protutuženoj B. G. iz K., OIB:…, isplatiti tuženiku – protutužitelju B. K. iz K., OIB:…, iznos od 9.920,00 kn, uvećano za iznos zateznih kamata:

- na iznos od 620,00 kn, od dana 15.7.2014.g.

- na iznos od 620,00 kn, od dana 15.8.2014.g.

- na iznos od 620,00 kn, od dana 15.9.2014.g.

- na iznos od 620,00 kn, od dana 15.6.2015.g.

- na iznos od 620,00 kn, od dana 15.7.2015.g.

- na iznos od 620,00 kn, od dana 15.8.2015.g.

- na iznos od 620,00 kn, od dana 15.9.2015.g.

- na iznos od 620,00 kn, od dana 15.6.2016.g.

- na iznos od 620,00 kn, od dana 15.7.2016.g.

- na iznos od 620,00 kn, od dana 15.8.2016.g.

- na iznos od 620,00 kn, od dana 15.9.2016.g.

- na iznos od 620,00 kn, od dana 15.6.2017.g.

- na iznos od 620,00 kn, od dana 15.7.2017.g.

- na iznos od 620,00 kn, od dana 15.8.2017.g.

- na iznos od 620,00 kn, od dana 15.9.2017.g.

- na iznos od 620,00 kn, od dana 15.6.2018.g. do isplate, do dana 31.7.2015.g. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 % poena, a od 1.8.2015.g. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 % poena, sve u roku od 15 dana.

Nalaže se tužiteljici-protutuženoj G. B., OIB:… iz K. isplatiti tuženiku-protututužitelju K. B., OIB:… iz K., iznos troškova parničnog postupka uvećano za iznos zateznih kamata".

III. Svaka stranka snosi svoje troškove ovog parničnog postupka.

2. Protiv navedene presude tužiteljica-protutuženica B. G. (dalje: tužiteljica) je podnijela žalbu zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 84/08, 57/11, 25/13, 70/19 – dalje: ZPP). Predlaže pobijanu presudu ukinuti i prihvatiti tužbeni zahtjev, a tužiteljici dosuditi troškove postupka uvećane za troškova žalbe.

Posl. broj 33 Gž-3816/2021-2

3. Tuženik-protutužitelj B. K. (dalje: tuženik) nije odgovorio na žalbu.

4. Žalba nije osnovana.

5. U predmetnom postupka tužiteljica, kao vlasnica nekretnine u K., …, traži od tuženika da iskopa zelenu živicu s korijenjem koja se nalazi na toj nekretnini, te je makne s nekretnine tužiteljice i poravna zemlju, dok je tuženik protutužbenim zahtjevom, koji je pravomoćno odbijen, tražio naknadu održavanja te živice od srpnja 2014. godine do lipnja 2018. godine.

6. U postupku je utvrđeno:

- da je tužiteljica vlasnica nekretnine kčbr. 9.. upisane u z.k. ul. br. 8.. k.o. Koprivnica, a tuženik susjedne nekretnine kčbr. 9../1 i kčbr. 9../5 upisanih u z.k. ul. br. 12.. k.o. K.,

- da je prednik tuženika J. K. pred 30 godina, uz suglasnost i odobrenje tužiteljice, na njezinoj nekretnini zasadio zelenu živicu te je održavao, a ona se tome nije protivila, te je nakon njegove smrti živicu nastavio održavati i uređivati njegov sin ovdje tuženik, te njegovi sinovi N. i H. K., do konca 2018. kada su to prestali činiti i kada je došlo do narušavanja dobrosusjedskih odnosa između stranaka,

- da iz nalaza i mišljenja mjerničkog vještaka proizlazi da se postojeća živica nalazi na nekretnini tužiteljice kčbr. 9.. i niti jednim dijelom ne prelazi na nekretninu tuženika, da su stranke suglasne s međom kako je označena na licu mjesta betonskim stupovima,

- da je dopunskim nalazom i mišljenjem utvrđeno da se živica proteže smjerom istok- zapad u dužini od 28,86 m na kčbr. 9.. u vlasništvu tužiteljice te da je mjesto gdje nema živice, gdje su se ranije nalazila vrata, širine 0,84 m.

7. Tužiteljica u žalbi ističe, da ona nije s ocem tuženika dogovorila sadnju i održavanje živice, koja je obavljena kada ona nije bila prisutna, bez njezine suglasnosti, dok je živjela izvan Republike Hrvatske, te dok između nekretnina stranaka nije bilo oznaka međe. Navodi da je živica uređivana bez njezinog traženja ili dogovaranja naknade, a kada se ispostavilo, nakon što je tužiteljica angažirala mjernika koji je strankama pokazao među, da se živica pruža u većem dijelu na nekretnini tužiteljice, a dijelom na nekretnini tuženika, koji je istu uklonio, prestali su istu uređivati. Tužiteljica smatra da je tuženik koji je jedini posjedovao živicu i ponašao se kao vlasnik, trebao svu svoju živicu ukloniti, pa dakle i sa nekretnine tužiteljice.

8. Pri tom su problemi nastali kada tužiteljica nije dozvolila da tuženici koriste njezinu nekretninu za prolaz kroz vrata koja su bila smještena unutar živice (a kojima se, prema navodima tužiteljice, prolazilo da bi se živica mogla održavati s obje strane).

9. Sud je tužbeni zahtjev odbio pozivom na čl. 101. stavak 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" br. 91/96, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 38/09 – dalje: ZV) kojim je propisano, da su ograde između susjednih nekretnina (zidovi, plotovi, ograde, živice i druge prepreke), kao i stvari koje služe kao međni znakovi zajedničke ograde i u suvlasništvu su susjeda s obje strane međe, osim ako se dokaže (naročito znacima, natpisima, grbovima ili drugim dokazima) da su vlasništvo jednoga susjeda, te čl. 102. ZV. Odredbom čl. 102. st. 1. ZV propisano je da ograda koja se nalazi isključivo na nekretnini jednoga vlasnika nije u suvlasništvu

Posl. broj 33 Gž-3816/2021-2

susjeda, nego u vlasništvu onoga čije je zemljište, a stavkom 2. istog članka, da je svaki vlasnik dužan s desne strane svojega glavnoga ulaza, gledano s puta, ograditi svoj prostor i razdvojiti ga od susjedova prostora, ako nije drukčije propisano, niti je drugi mjesni običaj. Prema stavku 3. istog članka vlasnik ograde je dužan održavati u dobrom stanju svoju ogradu ako postoji opasnost da bi nanijela štetu susjedu, no u pravilu nije dužan ponovo graditi svoj srušeni zid, osim ako to od njega traži odredba stavak 2. istog članka.

10. Sporna živica nalazi se, kako to proizlazi iz utvrđenja u postupku, isključivo na nekretnini tužiteljice, pa je ista, na temelju čl. 102. st. 1. ZV, u njezinom vlasništvu.

11. Radi toga je prvostupanjski sud osnovano zaključio, da tužiteljica ne može od tuženika zahtijevati poduzimanje radnji radi uklanjanja živice, koja bi se radnja imala odvijati na njezinom zemljištu.

12. Ovo neovisno o tome što je prednik tuženika, kada je živicu sadio, smatrao da sadi na međi između dvije nekretnine, te je dijelom istu posadio i na svom zemljištu (i u tom je dijelu živica, prije pokretanja predmetnog postupka, već bila uklonjena).

13. Tuženik ne može, kako to tužiteljica ističe u žalbi, biti vlasnik živice na njezinoj nekretnini, jer je to protivno ne samo citiranoj odredbi čl. 102. st. 1. ZV, već i načelu superficies solo cedit iz čl. 9. st. 2. ZV prema kojem su trava, drveće, plodovi i sve uporabljive stvari koje zemlja rađa na svojoj površini dijelovi te nekretnine sve dok se od zemlje ne odvoje.

14. Isto proizlazi i iz izričitih odredbi čl. 104. o vlasništvu stabla na međi, što se na odgovarajući način primjenjuje i na drugo raslinje, a prema kojima stablo (raslinje) pripada onome iz čijeg je zemljišta izraslo deblo, bez obzira na to kuda se ono nadvilo, kamo se proteže korijenje i vise grane.

15. Činjenica, da su tuženik i njegova obitelj godinama održavali živicu koju su posadili, sve uz, makar i prešutnu, suglasnost tužiteljice, sve dok tužiteljica isto nije izričito zabranila, ne znači da bi oni stekli neko pravo u odnosu na tu živicu, a niti obvezu da istu uklone.

16. Iz navoda žalbe proizlazilo bi zapravo, da tužiteljica traži zaštitu od uznemiravanja u smislu čl. 167. ZV, jer da je živica neovlašteno posađena na njezinom zemljištu, a da ona to nije tada niti znala. Iz provedenih dokaza, pa i navoda žalbe, proizlazi da to nije znao niti tuženik (izjavio je "da se uspostavilo da je živica tuđa" što se naglašava u žalbi) te je tužiteljica unazad 20 godina dozvoljavala održavanje živice i prolazak na svoju stranu radi održavanja, kroz postavljena vrata – sve dok isto nije zabranila.

17. Tužiteljica međutim već u tužbi navodi, da je prednik tuženika na njezinoj nekretnini zasadio zelenu živicu, koju je održavao, tako da je ostavio prolaz između živice kako bi je mogao održavati i rezati s obje strane, da se ona tome nije protivila, jer je sa njime dogovorila da će on tu živicu održavati iako je ta živica na njezinom, te je održavanje nastavljeno i po tuženiku i njegovim sinovima, a razlog njezinog zahtjeva da se živica ukloni je što se ista ne održava. U podnesku od 13.8.2019. tužiteljica dapače navodi da je, kada je bila na svojim nekretninama, vidjela da J. K.

Posl. broj 33 Gž-3816/2021-2

sa sinom Š. sadi zelenu živicu između njihovih nekretnina, te da tom prilikom nisu zvali mjernika, niti su dogovarali među, niti se je tužiteljica protivila sadnji živice, odnosno, da je ona ocu tuženika dozvolila da na njenoj nekretnini zasadi zelenu živicu, te da ga je odvjetničkom opomenom pozvala da istu izvadi.

18. Iz navedenog proizlazi da je tužiteljica u postupku tvrdila da je dozvolila sadnju živice, pa se ne može osnovano u žalbi pozivati na pogrešno utvrđeno činjenično stanje, navodima da je živica posađena jer je otac tuženika iskoristio činjenicu da ona nije živjela u RH. U takvom slučaju ne može se zaključiti niti da se radi o uznemiravanju vlasništva tužiteljice, koja je s poduzetom radnjom bila suglasna te je 20 godina dozvoljavala održavanje živice.

19. Radi toga je materijalno pravo citiranih odredaba ZV pravilno primijenjeno, kada je tužbeni zahtjev odbijen.

20. Prvostupanjski je sud odluku valjano obrazložio, pa nisu osnovani suprotni žalbeni navodi tužiteljice, koja se poziva na bitnu povredu ZPP iz čl. 354. st. 2. toč. 11.

21. Odluka o parničnom trošku pravilno je donesena, na temelju odredbe čl. 154. st.

4. i 155. ZPP.

22. U skladu s navedenim odlučeno je, a budući da nisu ostvarene niti bitne povrede ZPP iz čl. 365. st. 2. na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP, kao u izreci.

U Zagrebu 20. siječnja 2022.

Predsjednica vijeća:

Milena Frankić, v.r.