Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: 9 Gž-1737/2021-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sutkinje toga suda Sanje Bađun kao predsjednice vijeća, te Tatjane Ledinšćak-Babić kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Milka Samboleka, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice D. K. iz S. B., OIB: ..., zastupane po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva R. i k. iz Z., protiv tuženice A. B. d.d. iz Z., OIB: ..., zastupane po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva K. i P. iz Z., radi utvrđenja ništetnosti i isplate, povodom žalbe tuženice izjavljene protiv presude Općinskog suda u Slavonskom Brodu broj P- 165/2019-35 od 4. studenog 2021., ispravljene rješenjem istog suda broj P- 165/2019-40 od 11. studenog 2021., u sjednici vijeća održanoj 20. siječnja 2022.,

r i j e š i o  j e

Usvaja se žalba tuženice, ukida se presuda Općinskog suda u Slavonskom Brodu broj P- 165/2019-35 od 4. studenog 2021., ispravljena rješenjem istog suda broj P-165/2019-40 od 11. studenog 2021. i predmet vraća istom sudu prvog stupnja na ponovno suđenje u fazu glavne rasprave.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom u točki I. izreke utvrđene su ništetnim odredbe Ugovora o kreditu sklopljenog između stranaka 20. siječnja 2005. u dijelovima točaka 3., 4. i 24. preciziranih kao u izreci, dok je pod točkom II. izreke naloženo tuženici da isplati tužiteljici s osnova preplaćenih kamata iznos od 8.809,03 kn s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom na naznačene pojedinačne iznose pa do isplate. Ujedno je pod točkom III. izreke naloženo tuženici da isplati tužiteljici s osnove ugovorene valute uz koju je vezana glavnica i početna kamata po tečaju CHF iznos od 65.696,27 kn preciziranom zakonskom zateznom kamatom na naznačene pojedinačne iznose pa do isplate. Pod točkom IV. izreke naloženo je tuženici naknaditi tužiteljici troškove parničnog postupka u iznosu od 14.725,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od presuđenja pa do isplate.

2. Navedenu presudu pravodobno podnesenom žalbom pobija tuženica iz svih zakonom dozvoljenih žalbenih razloga, s prijedlogom da se ista usvoji te ukine pobijana presuda, a predmet vrati na ponovno suđenje prvostupanjskom sudu.

3. Tužiteljica nije odgovorila na žalbene navode.

4. Žalba tuženice je osnovana.

5. Nesporno je među parničnim strankama da su iste zaključile Ugovor o kreditu 20. siječnja 2005. za iznos od 70.000,00 CHF s rokom vraćanja od 10 godina te s promjenjivom kamatnom stopom, s time da se kredit otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima te podmiruje u kunama obračunatim po srednjem tečaju S. b. d.d. O. za devize na dan dospijeća, odnosno na dan plaćanja, dok je sporno da li su pojedine odredbe Ugovora o kreditu ništetne, kao i osnov i visina tužbenog zahtjeva.

6. Kako je tuženica prigovorila da se pravna utvrđenja iz kolektivnog postupka pred Trgovačkim sudom u Zagrebu ne mogu primijeniti u ovom postupku iz razloga što S. b. d.d. O. nije bila jedna od stranaka odnosno tuženik u kolektivnom postupku, prvostupanjski sud cijeni da taj prigovor nije osnovan jer je tuženica pravni slijednik S. b. d.d. O. te je slijednik svih prava i obveza navedene banke.

7. S obzirom da je utvrđeno iz nalaza financijskog vještaka da je tužiteljica više platila iznos od 8.809,07 kn na ime otplate kredita u CHF u odnosu na iznos koji bi bila dužna platiti da nije bilo povećanja kamatne stope, a iz nalaza je također utvrđeno da je tužiteljica više platila iznos od 65.696,30 kn na ime otplate kredita u CHF kao razliku primjene valutne klauzule vezane uz CHF, prvostupanjski sud pozivajući se pri tom na odredbe čl. 502. st. 1. i 502.c. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08 – Odluka USRH, 123/08 - ispravak, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 – Odluka USRH i 70/19 – dalje: ZPP) smatra da je za ocjenu valjanosti ugovornih odredbi mjerodavan Zakon o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj: 96/03) za razdoblje do 6. kolovoza 2007., a potom Zakon o zaštiti potrošača („Narodne novine broj: 97/07 i 125/07). Primjenjujući odredbe čl. 295. st. 1., čl. 247. i čl. 4. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18 – dalje: ZOO), a obzirom na nespornu činjenicu da u ugovorima u kojima koristi predmetnu odredbu o promjeni kamatne stope tuženica nije odredila referentnu stopu, pa vodeći računa o svom interesu i koristeći činjenicu nepostojanje propisa koje mu takvo što nalaže, isti sud je mišljenja da tuženica tužiteljici kao potrošaču nameće ugovorne odredbe koje istu stavljaju u neravnopravni položaj, a koje odredbe uzrokuju znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana a na štetu tužiteljice, a što je suprotno načelu savjesnosti i poštenja, pozivajući se pritom na odluku Visokog trgovačkog suda br. Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014.

7.1. Sud smatra nadalje da niti odredba ugovora o valutnoj klauzuli nije bila razumljiva iako je tuženik morao informirati potrošača o njoj, slijedom čega rukovodeći se čl. 3. st. 1. Direktive 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. utvrđuje da su sporne odredbe Ugovora o kreditu ništetne, pa da tužiteljici pripada pravo da joj tuženica vrati što je temeljem tako ništetnih odredbi naplatila i primila od iste, cijeneći da je ništetnim odredbama tuženica tako naplaćeni novčani iznos stekla bez osnove sukladno odredbi čl. 1111. ZOO-a, odbivši pri tom istaknuti prigovor zastare tuženice.

8. U žalbi tuženica ukazuje na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a smatrajući da prvostupanjski sud u obrazloženju pobijane presude uopće nije dao razloge zbog kojih smatra da bi sporna odredba čl. 24. Ugovora o kreditu bila ništetna, pa da navedeno ima za posljedicu da prvostupanjska presuda nema razloga o odlučnim činjenicama zbog čega je nije moguće ispitati. Smatra da u ovom postupku nema mjesta automatskom preslikavanju utvrđenja iz parnice povodom kolektivne zaštite potrošača, budući da se kolektivnom zaštitom osigurava preventivna zaštita i kontrola nepoštenih ugovornih odredaba u odnosu na prosječnog potrošača, ali se njome ne mogu zamijeniti učinci koji se ostvaruju individualnom pravnom zaštitom, s obzirom da se u pojedinačnim parnicama uređuju pravni učinci pojedinačnog potrošačkog ugovora u odnosu na konkretnom potrošača. Tuženica brani tezu da u konkretnom slučaju sud nije vezan utvrđenjima iz kolektivnog postupka, odnosno da se pravna utvrđenja iz kolektivnog postupka ne odnose na odredbe navedenog Ugovora o kreditu sklopljenog sa S. b. d.d. bez obzira na okolnost što je tuženica pravni slijednik navedene banke s obzirom da ugovori o kreditu S. b. d.d. O. nisu bili predmetom kolektivnog postupka, pa stoga sud nije oslobođen dužnosti da utvrdi i obrazloži zašto bi određena odredba ugovora o kreditu bila nepoštena, niti može samo paušalno procijeniti postojanje znatne neravnoteže između ugovornih stranaka.

8.1. Tuženica u žalbi još ukazuje na počinjenje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi s čl. 190. ZPP-a obzirom da je preinake tužbe učinjena nakon zaključenja prethodnog postupka te da prvostupanjski sud u obrazloženju pobijane presude pogrešno zaključuje da bi predmetni Ugovor o kreditu bio formulirani standardni ugovor po čijim se odredbama nije pregovaralo, jer je sadržaj navedenog ugovora o kreditu rezultat potrebe tužiteljice i njezine kreditne sposobnosti, prigovarajući pri tom stavu prvostupanjskog suda u pogledu istaknutog prigovora zastare.

9. Ispitujući pobijanu presudu sukladno žalbenim navodima valja istači da je izneseno materijalno-pravno stajalište osnovano dovedeno u sumnju žalbenim navodima tuženice koja naglašava činjenicu da je predmetni Ugovor o kreditu tužiteljica sklopila sa pravnim prednikom tuženice – S. b. d.d. O. dana 20. siječnja 2005., a ne s tuženicom, te da S. b. d.d. nije bila pasivno legitimirana u postupku za zaštitu kolektivnih prava i interesa koji je rezultirao presudama donesenim isključivo u odnosu na tamošnje tuženike – pa i H. A.-A.-B. d.d. koji je pravni prednik tuženice koji međutim nije ugovorna stranka predmetnog ugovornog odnosa sa tužiteljicom.

10. Naime, valja istači da je odlukom Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013., potvrđene presudom Visokog trgovačkog suda u Zagrebu broj Pž- 7129/13 od 13. lipnja 2014. te presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revt-249/14-2 od 9. travnja 2015. utvrđeno da su odredbe koje se odnose na ugovorenu promjenjivu kamatnu stopu sastavni dio standardnih ugovora o kreditu unaprijed sastavljenih od banaka o kojima se s potrošačem nije pojedinačno pregovaralo, niti je potrošač imao utjecaj na njihov sadržaj, te da je tim odredbama suprotno načelu savjesnosti i poštenja potrošaču nametnuta obveza koju on objektivno nije mogao sagledati kao cjelinu u vrijeme sklapanja ugovora i da je to uzrokovalo neravnotežu u pravima i obvezama korisnika kredita – potrošača s jedne strane u odnosu na banku – trgovca kao drugu ugovornu stranu, protivno načelima obveznog prava, radi čega su te odredbe nepoštene i ništetne, te da je u odnosu na ništetnost ugovorne odredbe kojom je regulirana otplata kredita u jednakim mjesečnim anuitetima u CHF u kunskoj protuvrijednosti na dan plaćanja, presudom Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018. (koja je potvrđena presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev- 2221/2018 od 3. rujna 2019.) utvrđeno da su tamo navedeni tuženici u određeno navedenim razdobljima povrijedili kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditu koristeći u njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe ugovaranjem valute uz koju je vezana glavnica švicarski franak, no da S. b. d.d. nije bila stranka – tuženik u tom sporu.

11. Polazeći od jasne i nedvosmislene odredbe čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj: 41/14, 110/15 i 14/19 - dalje: ZZP) prema kojoj odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz članka 106. stav. 1. ZZP-a, u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz tog članka obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika, no imajući u vidu da je tuženica tek pravni slijednik nekadašnje S. b. d.d. koja je sa tužiteljicom sklopila predmetni ugovor o kreditu, to je evidentno da eventualnu štetu tužiteljici nije prouzrokovala tuženica, već eventualno kreditor S. b. d.d. za koju pod određenim pretpostavkama (ovisno o obliku pravnog sljedništva) može odgovarati tuženica, slijedom čega se ni učinak presuda donesenih u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača (kojeg je predmetom bilo postupanje tamo tuženih banaka kao ugovornih stranaka određenih kreditnih odnosa u određenom vremenskom periodu) ne može protezati na ugovorni odnos tužiteljice i tuženice, a niti tužiteljice kao korisnika kredita i kreditora S. b. d.d.

12. Imajući u vidu da je zbog pogrešnog pravnog stajališta prvostupanjskog suda o dosegu i pravno obvezujućoj snazi presuda donesenih u postupku radi zaštite kolektivnih interesa potrošača, na predmetni obvezno-pravni odnos konkretnih parničnih stranaka, činjenično stanje ostalo nepotpuno utvrđeno, to je valjalo, neovisno od ostalih žalbenih navoda tuženika, ukinuti pobijanu prvostupanjsku presudu pozivom na odredbu čl. 370. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08 i 57/11 i 148/11, 25/13 i 89/14 koji svoju primjenu u predmetnom postupku nalazi osnovom odredbe čl.117.stav.1. Zakona o izmjenama i dopunama ZPP-a objavljenog u „Narodnim novinama“ broj 70/19 uz izuzetke propisane odredbama čl.117. st. 2. i 3. i čl.119. stav.2. ZID ZPP/19) i predmet vratiti istom sudu na ponovni postupak.

13. U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će kao prethodno pitanje raspraviti eventualnu ništetnost predmetnih ugovornih odredbi koje se odnose na promjenjivu ugovornu stopu kamate i valutnu klauzulu nevezano uz sadržaj presuda u kolektivnom sporu, te će se odrediti i prema prigovoru zastare utužene tražbine, a materijalno-pravno stajalište prvostupanjskog suda u odnosu na prethodno navedena odlučna pravna pitanja, odredit će daljnje postupanje prvostupanjskog suda u pogledu dijela tužbenog zahtjeva za isplatu.

14. Posebno se prvostupanjskom sudu stavlja na znanje da je dužan provesti glavnu raspravu, no ne i prethodni postupak – sukladno noveliranoj odredbi čl.377.stav.1. ZPP-a koja se sukladno odredbi čl.117.stav.2. ZID ZPP/19 primjenjuje i na postupke u tijeku.

U Varaždinu 20. siječnja 2022.

Predsjednica vijeća

Sanja Bađun v .r.