REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revr 708/2018-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, Željka Pajalića čana vijeća i suca izvjestitelja, Renate Šantek članice vijeća, Željka Šarića člana vijeća i mr. sc. Igora Periše člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ZC iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Josip Ćorluka, odvjetnik iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Josip Ćorluka i Gabrijela Ćorluka u Vinkovcima, protiv tuženika HŽ-Putnički prijevoz d.o.o. Zagreb, Strojarska cesta 11, OIB 80572192786, kojeg zastupa punomoćnik Vladimir Mamić, odvjetnik iz Odvjetničkog društva Mamić, Perić, Reberski, Rimac d.o.o. u Zagrebu, radi utvrđenja nedopuštenosti odluke o otkazu ugovora o radu i vraćanja na rad, odlučujući o revizije tuženika protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-1243/17-2 od 24. travnja 2018., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Vukovaru poslovni broj Pr-34/2017-9 od 26. lipnja 2017., u sjednici održanoj 19. siječnja 2022.,

p r e s u d i o  j e:

Revizija tuženika podnesena protiv drugostupanjske presude odbija se kao neosnovana.

r i j e š i o  j e:

Revizija tuženika podnesena protiv drugostupanjske odluke o troškovima postupka odbacuje se kao nedopuštena.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom prihvaćen je tužbeni zahtjev tužiteljice te je utvrđen kao nedopušten otkaz ugovora o radu sadržan u odluci tuženika o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu od 18.01.2017. (točka 1. izreke). Istom presudom utvrđeno je da tužiteljici radni odnos kod tuženika po ugovoru o radu od 12. listopada 2012. nije prestao te je naloženo tuženiku vratiti tužiteljicu na rad sukladno odredbama nezakonito otkazanog ugovora o radu, a ukoliko to radno mjesto ne postoji onda na slično drugo odgovarajuće radno mjesto, sukladno njegovoj stručnoj spremi, u roku od 8 dana (točka 2. i 3. izreke).

2. Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tuženika kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda.

3. Protiv drugostupanjske presude reviziju je izjavio tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da revizijski sud prihvati reviziju, preinači pobijane presude na način da u cijelosti odbije tužbeni zahtjev uz naknadu parničnog troška, podredno ukine obje nižestupanjske odluke i predmet vrati na ponovno suđenje prvostupanjskom sudu.

4. Odgovor na reviziju nije podnesen.

5. Revizija nije osnovana.

6. Prema odredbi čl. 392.a st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 - dalje: ZPP) revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

7. Suprotno revizijskim navodima, nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP jer pobijana presuda nema nedostataka uslijed kojih se ne bi mogla ispitati. Tuženiku je za odgovoriti da okolnost da je drugostupanjski sud u obrazloženju presude naveo prilikom pisanja imena usporedne radnice ĆC, „ĆC“, umjesto imena „KC“, predstavlja omašku u pisanju tog suda koju sud može ispraviti u svako doba po čl. 342. ZPP te nikako ne predstavlja bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 1. ZPP koja bi mogla utjecati na zakonitost i pravilnost odluke.

7.1. Neosnovani su i revizijski navodi o počinjenoj bitnoj povredi iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 14. ZPP odnosno da je tužbu u konkretnom slučaju trebalo odbaciti iz razloga što prije podnošenja tužbe nije proveden zakonom predviđeni postupak mirnog ili drukčijeg ostvarivanja prava. Naime, tuženik se poziva na odredbu čl. 95. Kolektivnog ugovora HŽ Putničkog prijevoza (dalje: KU), no iz iste proizlazi da ako poslodavac u roku petnaest dana od dostave zahtjeva iz prethodnog stavka ne udovolji tom zahtjevu radnik može pokrenuti postupak mirenja u daljnjem roku od 15 dana. Iz navedenog proizlazi da radnik može pokrenuti postupak mirenja, no isti nije obvezan, pa isto nije procesna pretpostavka za podnošenje tužbe, odnosno u KU to nije predviđeno kao obveza, nego kao mogućnost, a kako je to prethodno pravilno obrazložio i sud drugog stupnja.

7.2. U odnosu na ostale navode iznesene u reviziji kojima revident u okviru revizijskog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka osporava pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja i upušta se u preocjenjivanje utvrđenog činjeničnog stanja treba navesti da prema odredbi čl. 385. st. 1. ZPP reviziju nije dopušteno podnijeti zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja pa ovaj sud takve, činjenične navode revidenta nije mogao uzeti u razmatranje niti ispitivati njihovu osnovanost.

8. Neosnovan je revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

9. Predmet spora je zahtjev tužiteljice na utvrđenje da odluka tuženika o otkazu ugovora o radu od 18. siječnja 2017. nije dopuštena, kao i zahtjev tužiteljice da se naloži tuženiku vratiti tužiteljicu na posao.

10. Na temelju utvrđenja:

- da je uslijed teške gospodarske situacije, kao i loših poslovnih rezultata kod poslodavca je došlo do smanjenja poslovne aktivnosti zbog čega se pristupilo gospodarski, tehnološki i organizacijski rekonstruiranju društva te je izrađena nova sistematizacija koja je za posljedicu imala smanjenje radnih mjesta zbog čega je došlo do smanjenja broja izvršitelja za radno mjesto u organizacijskoj jedinici u kojoj je bila zaposlena i tužiteljica,

- da je tužiteljica na dan otkazivanja ugovora o radu 18. siječnja 2017. imala 35 godina radnog staža,

- da kao osnovni razlog za poslovno uvjetovane otkaze ugovora o radu u čl. 1. st. 1. Ugovor o radno pravnoj zaštiti navodi prestanak potrebe za obavljanje određenog posla zbog gospodarskih, tehničkih ili organizacijskih razloga;

- da radnica KC koja je nastavila raditi na radnom mjestu referent za ekonomsko financijske ima 11 godina radnog staža kod tuženika,

sudovi u postupku prihvatili su tužbeni zahtjev zaključujući da tuženik nije poštivao kriterije za utvrđivanje viška radnika.

10.1. Pri tom se sud prvog stupnja prilikom donošenja odluke pozvao na odredbe KU utvrđujući da su čl. 223. KU propisani kriteriji za utvrđivanje viška radnika.

10.2. Sud drugog stupnja, koristeći se svojim ovlastima iz čl. 373.a, utvrdio je da se u odluci o otkazu tuženi pozvao na kriterije iz Ugovora o radno pravnoj zaštiti radnika od poslovno uvjetovanih otkaza te je na temelju tog utvrđenja potvrdio prvostupanjsku odluku, iako se sud prvog stupnja pozvao na kriterije za utvrđivanje viška radnika propisanih KU. Pri tome je sud drugog stupnja utvrdio i da su kriteriji navedeni u čl. 223. KU identični kriterijima iz članka II. Ugovora o radno pravnoj zaštiti radnika od poslovno uvjetovanih otkaza.

11. Pravilna je ocjena sudova u postupku o osnovanosti tužbenog zahtjeva.

11.1. Naime, odredbom čl. 115. st. 1. toč. 1. ZR-a propisano je da poslodavac može otkazati ugovor o radu uz propisani ili ugovoreni otkazni rok (redoviti otkaz), ako za to ima opravdani razlog, između ostalog i u slučaju kada prestane potreba za obavljanjem određenog posla zbog gospodarskih, tehnoloških ili organizacijskih razloga (poslovno uvjetovani otkaz). Prema stavku 2. istog članka poslodavac pri odlučivanju o poslovno uvjetovanom otkazu mora voditi računa o trajanju radnog odnosa, starosti i obvezama uzdržavanja koje terete radnika.

12. U okolnostima konkretnog slučaja, a kraj utvrđenja da je kod tuženika došlo do smanjenja broja izvršitelja na radnom mjestu na kojem je radila i tužiteljica tužitelja, a uslijed gospodarskih i organizacijskih razloga kako se to navodi u odluci o otkazu, kao i da tuženik kao poslodavac tužitelja prilikom odlučivanja o poslovno uvjetovanom otkazu nije vodio računa i o kriterijima propisanim čl. II. Ugovora o radno pravnoj zaštiti radnika od poslovno uvjetovanih otkaza, a što je sud drugog stupnja utvrdio, pravilan je zaključak sudova u postupku da u konkretnom slučaju prema odredbi čl. 115. ZR-a, ne postoji opravdan razlog za poslovno uvjetovan otkaz, zbog čega su sudovi pravilno postupili kada su prihvatili tužbeni zahtjev tužiteljice.

13. U odnosu na revizijske navode kojima tuženik navodi da je u konkretnom slučaju došlo do ukidanja radnog mjesta tužiteljica, valja reći da je riječ o prigovoru koji je tuženik istaknuo po prvi puta u reviziji, kao novi činjenični prigovor, a što ne može isticati s uspjehom kako u žalbi (čl. 352. st. 1. ZPP), pa tako ni reviziji (čl. 385. ZPP).

14. Kako se nisu ostvarili revizijski razlozi valjalo je na temelju odredbe čl. 393. ZPP odbiti reviziju i presuditi kao u izreci presude.

15. Revizija tuženika podnesena protiv drugostupanjske odluke o troškovima parničnog postupka nije dopuštena.

15.1. Odlučujući o dopuštenosti tuženikove revizije podnesene protiv drugostupanjskog rješenja kojim je odlučeno o troškovima postupka treba istaknuti da je na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 16. studenoga 2015. zauzeto pravno shvaćanje da pravomoćno rješenje o troškovima parničnog postupka nije rješenje protiv kojeg bi bila dopuštena revizija.

15.2. Pri zauzimanju navedenog shvaćanja posebice se imalo na umu da se pod izrazom postupak iz odredbe čl. 400. st. 1. ZPP podrazumijeva samo postupak u odnosu na predmet – meritum spora, da se odredba čl. 400. st. 1. ZPP odnosi samo na rješenja kojima prestaje litispendencija i pravomoćno završava parnični postupak glede predmeta spora, da parnične troškove čine izdaci učinjeni u tijeku ili u povodu postupka (čl. 151. st. 1. ZPP) te da odluka o troškovima parničnog postupka nema značaj rješenja kojim se završava postupak u odnosu na koji bi bila dopuštena revizija iz odredbe čl. 400. st. 1. ZPP. Isto pravno shvaćanje zauzeto je također u odluci ovoga suda broj Rev-1353/11 od 17. studenoga 2015.

15.3. Zbog navedenog je, na temelju odredbe čl. 392. st. 1. ZPP u vezi s čl. 400. st. 1. i st. 3. ZPP revizija tužiteljice podnesena protiv drugostupanjskog rješenja kojim je odlučeno o troškovima postupka odbačena kao nedopuštena, pa je odlučeno kao u izreci ovoga rješenja.

Zagreb, 19. siječnja 2022.

Predsjednik vijeća:

Željko Glušić