Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: 27 Gž R-2289/2021-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sucu pojedincu Niki Grospić Ivasović, u pravnoj stvari prvotužitelja J. D. iz B., OIB: … i drugotužitelja Ž. J. iz B., OIB: …, obojica zastupani po punomoćniku J. J., odvjetniku u Z., protiv tuženice Republike Hrvatske, Ministarstva unutarnjih poslova, OIB: 36162371878, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Pazinu, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženice protiv presude Općinskog suda u Pazinu, poslovni broj Pr-196/2021-12 od 8. srpnja 2021. ispravljene rješenjem istoga suda poslovni broj Pr-196/2021-18 od 27. srpnja 2021., dana 19. siječnja 2022.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao djelomično neosnovana žalba tuženice i potvrđuje presuda Općinskog suda u Pazinu, poslovni broj Pr-196/2021-12 od 8. srpnja 2021. ispravljena rješenjem istoga suda poslovni broj Pr-196/2021-18 od 27. srpnja 2021. u dijelu stavaka I. i II. izreke kojima je prvotužitelju dosuđen iznos od 91.590,00 kn i drugotužitelju iznos od 95.030,00 kn sa zateznim kamatama, osim zateznih kamata dosuđenih na iznose poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanima u dosuđenim iznosima razlike u bruto plaći i u stavcima III. i V. izreke.

II. Preinačava se presuda Općinskog suda u Pazinu, poslovni broj Pr- 196/2021-12 od 8. srpnja 2021. ispravljena rješenjem istoga suda poslovni broj Pr- 196/2021-18 od 27. srpnja 2021. u dijelu stavaka I. i II. izreke kojima je zahtjev za isplatu iznosa od 91.590,00 kn i 95.030,00 kn prihvaćen sa zatraženim zateznim kamatama i na iznose poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanima u dosuđenim iznosima razlike u bruto plaći i za navedeno sudi:

Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za isplatu zateznih kamata na iznose poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanima u dosuđenim iznosima razlike u bruto plaći za razdoblje od prosinca 2014. do zaključno sa studenim 2018.

III. Odbija se zahtjev tuženice za naknadu troška sastava žalbe.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženici isplatiti prvotužitelju iznos od 91.590,00 kn, a drugotužitelju iznos od 95.030,00 na ime dodatka za rad na terenu, s pripadajućom zateznom kamatom tekućom na mjesečne iznose od njihovog dospijeća do isplate (stavci I. i II. izreke); naloženo je tuženici solidarno naknaditi tužiteljima parnični trošak u iznosu od 12.031,25 kn sa zateznom kamatom tekućom od 8. srpnja 2021. do isplate, sve po stopi pobliže određenoj kao u izreci (stavak III. izreke); odbije je zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška preko dosuđenog iznosa (stavak IV.) te je odbijen zahtjev tuženice za naknadu parničnog troška (stavak V. izreke).

2. Protiv presude u stavcima I., II., IV. i V. izreke žali se tuženica pozivom na žalbene razloge propisane odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08, 96/08 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19, u daljnjem tekstu: ZPP-a), predlažući njezinu preinaku u pobijanom dijelu, sukladno navodima žalbe, podredno ukidanje i vraćanje predmeta sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, uz naknadu troška sastava žalbe.

3. U odgovoru na žalbu tužitelji se protive navodima žalbe tuženice, kao neosnovanima te istu predlažu odbiti i potvrditi prvostupanjsku presudu.

4. Žalba je djelomično osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu dodatka za rad na terenu u razdoblju od prosinca 2014. do zaključno sa studenim 2018., budući ih je tuženica, kao policijske službenike, uputila na rad u Republiku Sloveniju, tj. izvan stalnog mjesta rada i izvan mjesta stalnog boravka, gdje su, kako tvrde i dokazuju, svoj posao obavljali 8 sati dnevno ili duže, a za taj rad nisu primili naknadu sukladno odredbama Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike ("Narodne novine", broj: 112/17 i 12/18, u daljnjem tekstu: KU-a/17) i ranijeg Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike ("Narodne novine", broj 104/13, u daljnjem tekstu: KU- a/13) i to na granične prijelaze Sočerga (Republika Slovenija)-Požane, Podgorje (Republika Slovenija)-Jelovice, Rakitovec (Republika Slovenija)-Slum, sve radi obavljanja hrvatske granične kontrole na slovenskom državnom području, na temelju Dogovora između Vlade Republike Slovenije i Vlade Republike Hrvatske o uvođenju zajedničkih službenih mjesta za obavljanje granične kontrole, koji je stupio na snagu 1. srpnja 2013. i Sporazuma između Vlade Republike Hrvatske i Vlade Republike Slovenije o jednostavnijem obavljanju granične kontrole u cestovnom i željezničkom prometu ("Narodne novine", broj 2/04, Međunarodni ugovori, u daljnjem tekstu: Sporazum).

6. Suprotno žalbenim navodima, sud prvog stupnja sastavio je presudu u skladu s odredbama ZPP-a i za svoje uvjerenje je dao jasne i razumljive razloge, koji imaju podlogu u izvedenim dokazima, tako u donošenju iste nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, na koju u žalbi ukazuje tuženica, a niti druge bitne povrede odredaba parničnog postupka, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 365. st. 2. ZPP-a).

7. Sud prvog stupnja raspravio je sve tvrdnje, na kojima stranke temelje svoje zahtjeve i prigovore te je na osnovi izvedenih dokaza, predloženih po parničnim strankama i njihovom pravilnom ocjenom (čl. 8. ZPP-a), utvrdio činjenice odlučne za prosudbu osnovanosti tužbenog zahtjeva, na koje je pravilno primijenio odredbe materijalnog prava, radi čega nije osnovan niti žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, kao niti pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 355. i čl. 356. ZPP-a).

8. Iz stanja spisa i na temelju rezultata raspravljanja u odnosu na odlučne činjenice u bitnome proizlazi:

- da su tužitelji djelatnici MUP-a RH te da su isti, kao policijski službenici, u utuženom razdoblju, bili raspoređeni u Policijsku upravu Istarsku, Policijsku postaju Buzet i to na radno mjesto voditelja smjene graničnog prijelaza (prvotužitelj) i policijskog službenika za graničnu kontrolu (drugotužitelj);

- da su, prema rasporedu službe, tužitelji obavljali poslove granične kontrole na graničnim prijelazima Sočerga-Požane, Podgorje-Jelovice i Rakitovec-Slum, koji predstavljaju zajednička kontrolna mjesta za Republiku Sloveniju i Republiku Hrvatsku, sukladno Sporazumu;

- da su tužitelji u utuženom razdoblju stalno mjesto boravka imali u RH;

- da je u utuženom razdoblju visina terenskog dodatka bila određena u iznosu od 150,00 kn do 2017., a nakon toga u visini od 170,00 kn;

- da su tužitelji specificirali tužbeni zahtjev temeljem podataka iz dopisa MUP- a RH, PU I., PP B. od 15. svibnja 2020. (listovi 19-25 spisa);

- da između parničnih stranaka nije sporna visina tužbenog zahtjeva i zatraženi tijek zatezne kamate;

- da tužiteljima nije isplaćena dnevnica za utuženo razdoblje, u kojem su nesporno obavljali poslove granične kontrole na graničnim prijelazima Sočerga- Požane, Podgorje-Jelovice i Rakitovec-Slum.

9. Pošavši od navedenih utvrđenja, prvostupanjski sud je temeljem čl. 56. KU/13 odnosno čl. 50. KU/17, u kojima je ugovoreno da službenik odnosno namještenik, za vrijeme rada izvan stalnog mjesta rada u kojem je zaposlen i izvan mjesta njegova stalnog boravka, ima pravo na dodatak za rad na terenu, ako je na terenu proveo najmanje 8 sati, bez obzira na to koliko je dana radio, zaključio da je tužbeni zahtjev osnovan.

10. Navedeni zaključak prvostupanjskog suda je pravilan pa ga prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, a pravilnost i zakonitost navedenog zaključka žalbenim navodima nije doveden u sumnju.

11. U odnosu na žalbene navode valja navesti da se pod pojmom stalno mjesto rada podrazumijeva mjesto, odnosno područje u kojem službenik-namještenik obavlja poslove radnog mjesta na koje je raspoređen, s obzirom na opis poslova radnog mjesta iz Pravilnika o unutarnjem redu i nadležnosti ustrojstvene jedinice u koju je raspoređen, utvrđen u aktu o unutarnjem ustrojstvu državnog tijela (čl. 56. st. 2. KU- a/13 i čl. 50. st. 2. KU-a/17).

12. Nadalje, kolektivnim ugovorom stranke uređuju prava i obveze iz radnih odnosa ili u svezi sa radnim odnosima te se njegova pravna pravila primjenjuju neposredno i obvezno na sve osobe na koje se taj kolektivni ugovor primjenjuje, a odredbe kolektivnog ugovora, kao i svakog drugog ugovora, primjenjuju se onako kako glase.

13. U slučaju nesuglasnosti glede smisla i domašaja ugovornih odredaba, ugovorne strane mogu predvidjet da će netko treći tumačiti ugovor (čl. 321. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima /"Narodne novine", broj: 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15, u daljnjem tekstu: ZOO-a/).

14. U tom slučaju, ako ugovorom nije drugačije predviđeno, stranke mogu pokrenuti spor pred sudom ili drugim nadležnim tijelom dok prethodno ne pribave tumačenje ugovora, osim ako treća osoba odbije dati tumačenje ugovora (čl. 321. stavak 2. ZOO-a).

15. Nadalje, iz stanja spisa proizlazi da je Zajednička komisija za tumačenje odredaba i praćenje primjene kolektivnog ugovora dala tumačenja broj 7/55 od 22. svibnja 2014. i 22/56 od 11. studenog 2016., koje je sud iz navedenih razloga, pravilno prihvatio kao mjerodavna i prema kojem tumačenju službenik, koji je temeljem posebnog rasporeda upućen obavljati poslove radnog mjesta na području graničnog prijelaza Dobova u Republici Sloveniji ima pravo na terenski dodatak u visini od 150,00 kn, ako je na terenu proveo najmanje osam sati u koje vrijeme se ubraja i vrijeme putovanja. Terenski dodatak i dnevnica se isključuju te stoga službenik ne ostvaruje pravo na dnevnicu.

16. Tuženica se pogrešno poziva na odredbu čl. 25. st. 3. i čl. 37. st. 1. Zakona o nadzoru državne granice ("Narodne novine", broj: 83/13. i 27/16.) te na čl. 2. toč. 4. Zakona o potvrđivanju Sporazuma između Vlade republike Hrvatske i Vlade Republike Slovenije o jednostavnijem obavljanju granične kontrole u cestovnom i željezničkom prometu („Narodne novine“, broj: 2/04), jer suprotno s tim u vezi iznesenim navodima žalbe, utvrđeno je da su tužitelji, kao policijski službenici, upućeni na rad na teritorij druge države, što znači izvan stalnog mjesta rada u kojem su zaposleni, jer su temeljem rješenja o rasporedu MUP-a RH od 28. srpnja 2012. (listovi 14 i 18 spisa) raspoređeni na rad u PP Buzet, a dnevnim i mjesečnim rasporedom upućeni na rad na Međunarodni cestovni granični prijelaz između Republike Hrvatske i Republike Slovenije, koji se nalazi na teritoriju Republike Slovenije i izvan mjesta njihovog stalnog boravka pa s obzirom na vrijeme provedeno na terenu imaju pravo dodatak za rad na terenu, sukladno navedenim odredbama KU/13 i KU/17, jer granični prijelazi locirani u mjestima Sočerga, Podgorje i Rakitovec na teritoriju Republike Slovenije nisu u funkcionalnom smislu dio hrvatske policijske postaje (u ovom slučaju PP Buzet), dok nema mjesta primjeni niti Tumačenja 1/50 od 4. veljače 2019., imajući u vidu utuženo razdoblje, koje prethodi njegovom donošenju, radi čega su žalbeni navodi bez činjeničnog i pravnog uporišta te kao takvi nisu od utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijane presude.

17. Međutim, pazeći po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud je utvrdio da je sud prvog stupnja djelomično pogrešno primijenio materijalno pravo prilikom dosude zateznih kamata na cjelokupni iznos razlike u bruto plaći.

18. Naime, u skladu s čl. 45. st. 1. i 2. Zakona o porezu na dohodak („Narodne novine“, broj: 177/04., 73/08., 80/10., 114/11., 22/12., 144/12., 43/13., 120/13., 125/13., 148/13., 83/14., 143/14., 136/15, dalje u tekstu: ZPB-a) predujam poreza na dohodak obračuna, obustavlja i uplaćuje poslodavac, isplatitelj primitka iz čl. 14. ZPB-a i to prilikom svake isplate, prema propisima koji važe na dan isplate.

19. Prema odredbi čl. 61. st. 1. i st. 9. Pravilnika o porezu na dohodak („Narodne novine“, broj: 95/05., 96/06., 68/07., 146/08., 2/09., 146/09., 123/10., 137/11., 61/12., 79/13., 160/13., 157/14. i 137/15., dalje u tekstu: Pravilnika) predujam poreza na dohodak od nesamostalnog rada obračunava se od tijekom istog mjeseca svakog poreznog razdoblja isplaćenog primitka od nesamostalnog rada iz čl. 14. ZPB-a odnosno čl. 11. Pravilnika, umanjenog za obračunane i uplaćene doprinose za obvezna osiguranja iz primitka po posebnim propisima i umanjenog za iznos uplaćenih premija osiguranja iz čl. 12. st. 9 i čl. 16. st. 2. ZBP-a i umanjenog za osobni odbitak iz čl. 36. st. 1. i 2. ZPB-a (porezna osnovica).

20. Obračunani predujam poreza isplatitelj obustavlja i uplaćuje istodobno s isplatom primitka od nesamostalnog rada, kao porez po odbitku (čl. 61. st. 1 Pravilnika).

21. Obzirom na navedeno, porez na dohodak i prirezu porezu na dohodak, koji čine sastavne dijelove bruto plaće (uz neto plaću i doprinose), dospijevaju tek isplatom plaće, što znači da do trenutka isplate plaće (analogno i isplate zaostale razlike u plaći po sudskoj presudi) nisu dospjeli na naplatu iznosi poreza na dohodak i pripadajućeg prireza porezu na dohodak i na te iznose se zatezne kamate do tada ne obračunavaju. Stoga u tom dijelu zahtjev tužitelja za isplatu zateznih kamata nije osnovan.

22. I odluka o parničnom trošku pravilna je u osnovi i visini (čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a u vezi s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika /"Narodne novine", broj: 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15/).

23. Tuženici nije priznat trošak sastava žalbe, jer je s istom uspjela jednino u dijelu odluke o zateznoj kamati, koja predstavlja sporedno potraživanje (čl. 154. st. 1. i čl. 35. ZPP-a).

24. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci (čl. 368. st. 1. ZPP-a za stavak I., čl. 373. toč. 3. ZPP-a za stavak II. i čl. 166. st. 1. ZPP-a za stavak III.).

U Zagrebu 19. siječnja 2022.

Sudac:

Nika Grospić Ivasović, v.r.