1              Poslovni broj: I Kž-55/2024-4

 

Poslovni broj: I Kž-55/2024-4

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

 

 

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Turudića, univ.spec.crim., predsjednika vijeća te mr.sc. Marijana Bitange i dr.sc. Tanje Pavelin, članova vijeća uz sudjelovanje više sudske savjetnice-specijalistice Ive Kero, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog M. P. zbog kaznenog djela iz članka 231. stavak 1. i 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. - ispravak, 101/17., 118/18., 126/19. i 84/21., dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi državnog odvjetnika podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj K-51/2023. od 28. studenog 2023., u sjednici vijeća održanoj 6. ožujka 2024.,

 

 

p r e s u d i o   i   r i j e š i o   j e

 

 

I Prihvaća se žalba državnog odvjetnika, preinačuje se pobijana presuda u odluci o kazni te se optuženi M. P. za kazneno djelo iz članka 231. stavka 2. KZ/11., za koje je proglašen krivim prvostupanjskom presudom, na temelju iste zakonske odredbe osuđuje na kaznu zatvora u trajanju od 3 (tri) godine.

 

II Prihvaća se žalba državnog odvjetnika, ukida se prvostupanjska presuda u odluci o troškovima postupka, te se u tom dijelu predmet upućuje prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Pobijanom presudom od 28. studenog 2023., broj K-51/2023., Županijski sud u Zagrebu proglasio je krivim optuženog M. P. zbog kaznenog djela protiv imovine – razbojničke krađe iz članka 231. stavak 1. i 2. KZ/11., činjenično i pravno opisanog u izreci te presude te ga je, na temelju članka 231. stavak 2. u vezi sa člankom 48. stavak 2. i člankom 49. stavak 1. točka 3. KZ/11. osudio na kaznu zatvora u trajanju od 2 (dvije) godina, a na temelju članka 57. stavak 1. i 2. KZ/11. optuženom M. P. izrekao je djelomično uvjetnu osudu na način da se od izrečene kazne zatvora izvršava 6 (šest) mjeseci, a dio kazne u trajanju od 1 (jedne) godine i 6 (šest) mjeseci se neće izvršiti, ako optuženik u roku od 5 (pet) godina od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo. Na temelju članka 54. KZ/11. u neuvjetovani dio izrečene kazne zatvora optuženiku je uračunato vrijeme uhićenja i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 12. lipnja 2023. do 28. studenog 2023.

 

1.1. Na temelju članka 69. KZ/11. optuženom M. P. izrečena je sigurnosna mjera obaveznog liječenja od ovisnosti koja može trajati do proteka roka provjeravanja primijenjenog djelomičnom uvjetnom osudom, a najdulje 3 (tri) godine.

 

1.2. Na temelju članka 148. stavak 1. i 6. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 130/20. i 80/22., dalje: ZKP/08.) optuženi M. P. oslobođen je u cijelosti dužnosti naknade troškova iz članka 145. stavak 2. točka 1. do 6. ZKP/08. te nagrade i nužnih izdataka postavljenog branitelja.

 

2. Protiv te presude žali se državni odvjetnik navodeći žalbene osnove povrede kaznenog zakona (iako navodi kojima potkrjepljuje tu žalbenu osnovu predstavljaju argumente za žalbenu osnovu odluke o kazni) te odluke o kazni i troškovima kaznenog postupka (članak 467. stavak 2. i 4. u vezi s člankom 469. stavak 5. i članak 471. stavak 1. i 2. ZKP/08.) s prijedlogom da "Visoki kazneni sud, kao sud drugog stupnja, predmetnu žalbu uvaži i da pobijanu presudu ukine te predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, odnosno podredno da pobijanu presudu preinači i okrivljenom M. P. izrekne bezuvjetnu kaznu zatvora u duljem trajanju od one u pobijanoj presudi te ga obveže na naknadu paušalnih troškova u realnom iznosu".

 

3. Odgovor na žalbu državnog odvjetnika podnio je optuženi M. P. po branitelju T. L. s prijedlogom da se žalba odbije i potvrdi prvostupanjska presuda.

 

4. Na temelju članka 474. stavak 1. ZKP/08. spis je prethodno dodjeli u rad sucu izvjestitelju bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

 

5. Žalba državnog odvjetnika je osnovana.

 

6. Državni odvjetnik žalbom ne dovodi u pitanje utvrđenje činjenica na kojima je prvostupanjski sud zasnovao svoju odluku o izrečenoj sankciji, međutim, žalbom dovodi u pitanje valorizaciju tako utvrđenog činjeničnog stanja, nalazeći da te činjenice ne predstavljaju naročito olakotne okolnosti koje opravdavaju primjenu sudskog ublažavanja kazne. Dodatno tome, tvrdi da je prvostupanjski sud propustio otegotnim cijeniti "način počinjenja predmetnog kaznenog djela", jer je, po tvrdnji tužitelja, optuženik "…iskazao iznimnu posvećenost počinjenju kaznenog djela, upornost, agresivnost i bezobzirnost, a što sve prvostupanjski sud nije uzeo u obzir niti se na to osvrtao prilikom odmjeravanja kazne". Iznesena argumentacija predstavlja razloge kojima državni odvjetnik pobija adekvatnost primjene instituta ublažavanja kazne, a to nije povreda kaznenog zakona iz članka 469. točke 5. ZKP/08.

 

6.1. Žalba državnog odvjetnika je osnovana, jer je i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda pogrešno prvostupanjski sud zaključio kako utvrđenje jedne olakotne i jedne otegotne okolnosti predstavlja u zbiru "naročito olakotne okolnosti" iz članka 48. stavka 2. KZ/11., za koje je i jezično – iz samog teksta te odredbe, a i smisleno nužno utvrditi postojanje više olakotnih okolnosti koje po svom značenju predstavljaju naročito olakotne okolnosti. Ovdje treba primijetiti da je pogrešna ocjena toga suda da je optuženik priznao počinjenje djela te se iskreno pokajao i izrazio žaljenje zbog počinjenog djela.

 

6.2. Naime, ovaj žalbeni sud smatra kako je prvostupanjski sud nekritički ocijenio da obrana optuženika predstavlja "priznanje kaznenog djela, iskreno kajanje i žaljenje", pri čemu podrobnije ne obrazlaže takvu svoju ocjenu (točka 11.1. u obrazloženju prvostupanjske presude). S tim u svezi, ispravno državni odvjetnik naglašava da je optuženik počinitelj tzv. flagrantnog kaznenog djela, jer je zatečen upravo tijekom izvršenja istog, štoviše, tijek događaja je zabilježen kamerama trgovinskog centra. Dodatno tome, optuženik je odbio iznositi obranu pred redarstvenim vlastima, a u prigodi ispitivanja pred državnim odvjetnikom iskazao je da se kritičnog događaja radi stanja pijanstva ne sjeća i da neće odgovarati na eventualno postavljena pitanja, da bi na raspravi izjavio da se smatra krivim, no, na nije želio odgovarati na pitanja. Stoga je ispravna tvrdnja državnog odvjetnika da je priznanja djela u podnesku od 20. rujna 2023. (list spisa 223 – 224), dakle, više od tri mjeseca nakon vremena počinjenja djela, odgovoru na optužnicu (list spisa 248 – 251) i raspravi (list spisa 285, gdje je također odbio odgovarati na eventualno postavljena pitanja), te manifestirano kajanje i žaljenje radi počinjenog djela, tek puko verbaliziranje usmjereno na postizanje čim povoljnijeg ishoda kaznenog postupka, a ne iskreni kritički odmak optuženika od počinjenog djela.

 

6.3. Isto tako, u pravu je državni odvjetnik i kada tvrdi da prvostupanjski sud nije u dovoljnoj mjeri analizirao i cijenio podatke kaznene evidencije koja kao takva potvrđuje broj osuda za pojedina kaznena i prekršajna djela. Tako prvostupanjski sud u svojoj odluci tek konstatira da je optuženiku cijenio "…kao otegotno da je već osuđivan", što je po stavu ovog žalbenog suda neadekvatno kako u kontekstu kriterija glede odmjeravanja kazne (članak 47. KZ/11.), tako i sa aspekta svrhe kažnjavanja (članak 41. KZ/11.). Naime, po podacima kaznene evidencije (list spisa 28) optuženik je višestruki (peterostruki) povratnik, recidivist, koji je suđen i za kaznena djela sa obilježjima nasilja (razbojništvo, prijetnja), koji element je bitno obilježje i predmetnog kazneno djelo razbojničke krađe. Pritom mu je za počinjena kaznena djela tri puta izrečena uvjetna osuda, a dva puta mu je kazna zatvora zamijenjena radom za opće dobro. Glede podataka prekršajne evidencije razvidno je da je optuženik 14 puta prekršajno kažnjavan pa i za prekršajna djela sa elementima nasilja iz domene djela nasilja u obitelji i prekršaja protiv javnog reda i mira (listovi spisa 29 - 30). Dakle, u valorizaciji navede otegotne okolnosti prvostupanjski sud je propustio dati adekvatno značenje vrstama kažnjivih ponašanja, njihovoj brojnosti i pravnoj prirodi.

 

7. Glede žalbenog prigovora državnog odvjetnika koji se odnosi na "način počinjenja predmetnog kaznenog djela", ovaj žalbeni sud smatra kako je isti prigovor neosnovan. Naime, "posvećenost počinjenju kaznenog djela", koju tužitelj vidi u iskazanoj "upornosti, agresivnosti i bezobzirnosti" ima svoj pravni odraz upravo u bitnom obilježju kaznenog djela koje je u pitanju. Ovo stoga što počinitelj terećenog kaznenog djela razbojničke krađe iz članka 231. stavak 2. u svezi stavka 1. KZ/11. s ciljem zadržavanja ukradene stvari rabi silu ili prijetnju i pritom koristi oružje ili opasno oruđe. Upravo to bitno obilježje predmetnog kaznenog djela u njegovom počinjenju podrazumijeva, među ostalim, agresivnost, bezobzirnost i upornost. Drugim riječima, državni odvjetnik u tom dijelu žalbe pledira na zabranjenu dvostruku valorizaciju jedne te iste okolnosti – kao obilježja djela i otegotne okolnosti, pa je takav prigovor kao neosnovan valjalo otkloniti.

 

8. Radi svega izloženog, ovaj drugostupanjski sud je prihvatio kao osnovanu žalbu državnog odvjetnika i preinačio pobijanu presudu u odluci o kazni na način naveden u točki I izreke ove presude. Naime, svrha kažnjavanja je izraziti društvenu osudu zbog počinjenog kaznenog djela, jačati povjerenje građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, utjecati na počinitelja i sve druge da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i o pravednosti kažnjavanja te omogućiti počinitelju ponovno uključivanje u društvo (članak 41. KZ/11.). Kako je u predmetnoj kaznenoj stvari jedina olakotna okolnost na strani optuženika njegova smanjena ubrojivost tempore criminis, po ocjeni ovog žalbenog suda nije bilo zakonskih uvjeta za primjenu instituta ublažavanja kazne, kako je to učinio prvostupanjski sud (članak 48. i 49. KZ/11.), već je optuženiku kaznu trebalo odmjeriti unutar zakonom propisanog okvira od 3 do 13 godina, sve uz primjenu kriterija za odmjeravanje kazne, kako su isti propisani odredbom članka 47. KZ/11. Naime, prvostupanjski sud je optuženiku izrekao ublaženu kaznu zatvora pozivom na odredbu članka 48. stavka 2. KZ/11. (tzv. sudsko ublažavanja) nalazeći da u konkretnom slučaju na strani optuženika postoje "naročito olakotne okolnosti", dakle, olakotne okolnosti koje imaju dodatnu kvalitetu i intenzitet, koje okolnosti po ocjeni ovog suda nisu utvrđene u predmetnoj kaznenoj stvari. Stoga će se svrha kažnjavanja kako je naprijed navedena ostvariti isključivo odmjeravanjem i izricanjem kazne unutar zakonom propisanih okvira. Ovo tim prije što je prvostupanjski sud optuženiku izrekao i sigurnosnu mjeru liječenja od ovisnosti (članak 69. KZ/11.), koja mjera ima za svrhu otklanjanje okolnosti koje poticajno djeluju na počinjenje novih kaznenih djela (članak 66. KZ/11.), pa je za očekivati da će društvena reakcija kroz kažnjavanje i liječenje optuženika ostvariti svrhu posebne (specijalne) prevencije, kao i omogućavanje povratka optuženika u društveni život (zahtjev resocijalizacije).

 

9. Osnovana je žalba državnog odvjetnika glede odluke o troškovima kaznenog postupka i odluka prvostupanjskog suda u tom smislu za sada je preuranjena.

 

9.1. Naime, prvostupanjski je sud optuženika oslobodio obveze naknade troškova kaznenog postupka u cijelosti (članak 148. stavak 6. ZKP/08.) uz obrazloženje "...jer je sud mišljenja da bi nalaganjem optuženom plaćanje troškova kaznenog postupka, imajući u vidu njegova mjesečna primanja, bilo dovedeno u pitanje njegovo uzdržavanje i uzdržavanje troje malodobne djece koje je dužan uzdržavati po zakonu". Takav zaključak prvostupanjskog suda za sada je preuranjen, jer podaci spisa ne daju dostatnu i pouzdanu osnovu za takvu odluku suda. Naime, činjenice na kojima zasniva takav zaključak glede odluke o troškovima postupka moraju biti utvrđene u postupku, što konkretno nije slučaj, jer je optuženik na zapisnicima o ispitivanju i raspravi naveo da je "oženjen, otac troje djece" (zapisnik o ispitivanju osumnjičenika pred redarstvenim vlastima od 13. lipnja 2023. na listu spisa 21), da je "rastavljen, otac troje djece, blizanci od 14 godina i jedno dijete od 15 godina, vlasnik stana od 56 m2, zaposlenik …, mjesečna primanja od 900 eura" (zapisnik o ispitivanju okrivljenika pred državnim odvjetnikom od 14. lipnja 2023. na listu spisa 36). Potonje podatke je ponovio i na sjednici optužnog vijeća 10. studenog 2023. (list spisa 269) sa izmjenom podataka o poslodavcu i primanjima (poslodavac je trgovačko društvo O., mjesečna primanja u istom 950 eura), koje podatke je dao i na zapisnik o raspravi dana 28. studenog 2023 (list spisa 285).

 

9.2. Uzimajući u obzir navedene podatke za sada je dvojben zaključak da bi plaćanjem, pa makar i djelomično, troškova provedenog postupka optuženik doveo u pitanje vlastito uzdržavanje, jer proizlazi da je u radnom odnosu i da po osnovi istog prima plaću, a k tome je i vlasnik nekretnine (stana). K tome, u ovom trenutku nije razvidno koje su obveze optuženika prema njegovoj djeci, jer iz njegove izjave tek proizlazi da je otac troje djece bez daljnjeg preciziranja eventualne obveze po tom pitanju.

 

9.3. Stoga će prvostupanjski sud u ovom dijelu ponoviti postupak i donijeti novu i na zakonu utemeljenu odluku na način da će uz već utvrđene okolnosti koje se tiču radno-pravnog statusa optuženika i njegove plaće, utvrditi njegovu obvezu glede uzdržavanja njegove djece, poglavito po pitanju iznosa kojeg eventualno izdvaja sa tog naslova. Tek nakon utvrđenja navedenih okolnosti sud će moći donijeti zaključak o tome ugrožavaju li izdaci optuženika njegovo uzdržavanje, odnosno, uzdržavanje osoba na koje je dužan po zakonu.

 

9.4. Slijedom izloženog, na temelju odredbi članka 483. stavka 1. ZKP/08. i članka 486. stavka 1. ZKP/08. odlučeno je kao u izreci ove odluke.

 

 

U Zagrebu 6. ožujka 2024.