REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 606/2020-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Vesne Vrbetić kao predsjednice vijeća te Dražena Tripala i Žarka Dundovića kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalistice Marijane Kutnjak Ćaleta kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optužene N. M. zbog kaznenog djela iz članka 272. stavka 4. u vezi sa stavkom 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 110/97., 27/98. - ispravak, 50/00. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 129/00., 51/01., 111/03., 190/03., 105/04., 84/05. i 71/06.; dalje: KZ/97.), odlučujući o žalbi optuženice podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Zadru od 7. rujna 2020. broj K-33/2019, u sjednici održanoj 19. siječnja 2022., u prisutnosti u javnom dijelu sjednice branitelja optužene N. M., odvjetnika Ž. O.

p r e s u d i o  j e:

Odbija se kao neosnovana žalba optužene N. M. i potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom optužena N. M. proglašena je krivom zbog kaznenog djela protiv opće sigurnosti ljudi i imovine i sigurnosti prometa - izazivanja prometne nesreće iz članka 272. stavka 4. u vezi sa stavkom 2. KZ/97. za koje je osuđena na kaznu zatvora u trajanju jedne godine, time da je, na temelju članka 67. stavaka 1., 2., 3. i 5. KZ/97., primijenjena uvjetna osuda kojom je određeno da se kazna zatvora na koju je ta optuženica osuđena neće izvršiti ako ona u vremenu od dvije godine ne počini novo kazneno djelo.

1.1. Na temelju članka 148. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku (,,Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. - pročišćeni tekst, 91/12. - Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. - dalje: ZKP/08.) optužena N. M. djelomično je obvezana na naknadu troškova kaznenog postupka u iznosu od 9.509,00 kn, dok je u preostalom dijelu do ukupne visine stvarnog troška

I Kž 606/2020-6

koji iznosi 29.625,13 kn, kao i obveze naknade paušalnog troška provedenog kaznenog postupka, sukladno odredbi članka 148. stavka 6. ZKP/08., oslobođena obveze naknade.

2. Protiv te presude žalbu je podnijela optužena N. M. po branitelju, odvjetniku Ž. O., zbog bitnih povreda odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači „u skladu sa žalbenim navodima“ podredno da se ukine i predmet uputi prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

2.1. Optužena N. M. je po istom branitelju podnijela i dopunu žalbe u kojoj je zatražena obavijest o sjednici vijeća drugostupanjskog suda.

3. Spis je, u skladu s odredbom članka 474. stavka 1. ZKP/08., bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

4. Sjednica vijeća održana je u prisutnosti branitelja optužene N. M., odvjetnika Ž. O., a, u skladu s odredbom članka 475. stavka 4. ZKP/08., u odsutnosti glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske te optužene N. M., koji su o sjednici uredno obaviješteni.

5. Žalba nije osnovana.

6. Optužena N. M. u uvodu svoje žalbe navodi da se žali (i) zbog bitnih povreda odredaba kaznenog postupka. No, osim što tu žalbenu osnovu ne označava navođenjem zakonskih odredaba, istu niti ne obrazlaže, dok ispitivanjem pobijane presude u skladu s odredbom članka 476. stavka 1. točke 1. ZKP/08. nije utvrđeno postojanje neke od bitnih postupovnih povreda na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

7. Žaleći se zbog povrede kaznenog zakona, optužena N. M. navodi da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio činjenično stanje, a zbog toga da je pogrešno primijenio i materijalno pravo.

7.1. Istaknutim žalbenim navodima žaliteljica zapravo prigovara pravilnosti utvrđenog činjeničnog stanja u odnosu na kazneno djelo za koje je pobijanom presudom proglašena krivom. Međutim, to ne opravdava žalbenu osnovu povrede kaznenog zakona jer se postojanje povreda kaznenog zakona prosuđuje prema činjeničnom stanju iz izreke presude, a ne prema onom činjeničnom stanju za koje žaliteljica smatra da je trebalo biti utvrđeno.

7.2. Prema tome, nije osnovana ni žalba optužene N. M. zbog povrede kaznenog zakona, a ni ispitivanjem pobijane presude sukladno članku 476. stavku 1. točki 2. ZKP/08. nije utvrđeno da bi na štetu optuženice bio povrijeđen kazneni zakon.

8. Osporavajući pravilnost činjeničnog stanja u pobijanoj presudi, optužena N. M. navodi da je nesporno da kritične zgode na mjestu nastanka prometne nesreće nije bila postavljena uobičajena prometna signalizacija, dok je sporno je li prometni znak

I Kž 606/2020-6

zabrane skretanja ulijevo, gledajući iz njezinog pravca kretanja, bio pravilno postavljen i je li ga ona mogla uočiti. Pri tome se poziva na nalaz i mišljenje Sveučilišta u Z., Fakulteta ..., Zavoda ... iz kojega da proizlazi da kršenje zabrane skretanja ulijevo od strane optuženice nije bio neposredni uzrok prometne nesreće, već da je to bilo prekoračenje brzine vozila žrtve Z. Č. koja je bila neprimjerena gradskim uvjetima vožnje i kao takva za optuženicu neočekivani faktor. Ponavlja da nije njezina krivnja što nije uočila prometni znak zabrane skretanja ulijevo, s čim da se složio i prometni vještak, dozvolivši mogućnost da ona nije mogla uočiti sporni znak, pri čemu u dopuni žalbe dodaje da je bila u zabludi o protupravnosti glede spornog, nepropisno postavljenog prometnog znaka zabrane skretanja ulijevo, zbog čega nije bila svjesna da je njezina radnja protupravna niti je to, s obzirom na okolnosti, mogla znati.

8.1. Izloženim žalbenim tvrdnjama optužena N. M. ponavlja navode svoje obrane da prometni znak zabrane skretanja ulijevo nije bio pravilno postavljen, zbog čega da ga ona nije mogla uočiti te ga ni nije uočila, nastojeći time otkloniti svoju odgovornost za povredu članka 34. stavaka 1. i 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama ("Narodne novine" broj 105/04.; dalje: ZOSPC). Međutim, bez uspjeha.

8.2. Prije svega, stalni sudski vještak za cestovni promet i motorna vozila, dipl. ing. B. B. u svom je pisanom nalazu i mišljenju od 25. travnja 2008. naveo da su pred ulazom u raskrižje, na lijevoj i desnoj strani kolnika, bili postavljeni prometni znakovi zabrane skretanja ulijevo, obvezne vožnje u pravcu i ograničenja brzine vožnje do 60 km/h, a pored toga i poseban znak koji je vozače upozoravao na nailazak na semaforizirano raskrižje, pri čemu semafori nisu bili aktivirani u funkciju reguliranja prometa u raskrižju, ali je bilo uključeno trepćuće žuto svjetlo upozoravajući na oprez. Uz te vertikalne znakove, postojala je i horizontalna signalizacija kojom je odvijanje prometa kroz raskrižje bilo dopušteno samo za vožnju u pravcu. Istaknuo je da su znakovi bili postavljeni potpuno uočljivo, tako da je vozačima bilo vidljivo da je promet kroz raskrižje dopušten samo u pravcu. Naime, pored znakova je krajnji lijevi ulazni trak bio pravilno blokiran propisanim vertikalnim „markerima“ koji su obilježeni s kosim crveno-bijelim trakama, a također su na kolniku bile ucrtane strelice na oba raspoloživa prometna traka za vožnju u pravcu. Na raspravi pred Općinskim sudom u Zadru 4. lipnja 2013. ovaj je vještak naveo da je glavni uzrok prometne nesreće u tome što je optuženica prekršila blanketnu odredbu ZOSPC-a koja se odnosi na zabranu skretanja ulijevo, a koji znak se nalazio vidno postavljen s desne strane, kako je to vidljivo na fotografiji F2 priloženog fotoelaborata. Osim toga, bilo je uključeno žuto treptavo svjetlo koje je optuženicu obvezivalo na oprez prilikom skretanja u lijevo, tj. polukružnog okretanja. Nadalje je naveo da na jednom stupu može biti postavljeno 1, 2, 3 ili 5 prometnih znakova, pri čemu prometni znak zabrane skretanja ulijevo kao jedan od tri znaka na stupu nije bio prenisko postavljen te se mogao dobro vidjeti i po danu i po noći.

8.3. Da je zabrana skretanja ulijevo u konkretnom slučaju bila jasno označena i uočljiva izričito je navedeno i u pisanom nalazu i mišljenju Sveučilišta u Z., Fakulteta ..., Zavoda ... od 24. studenog 2017. koje su izradili vještaci dipl. ing. T. P. i dipl. ing. Ž. Š. Naime, u tom nalazu je navedeno da je znak zabrane skretanja ulijevo, koji je bio postavljen kao donji od tri znaka na jednom stupu, gledajući u smjeru kretanja

I Kž 606/2020-6

optuženice, bio samo jedan od znakova koji su ukazivali na zabranu skretanja ulijevo. Lijeva prometna traka, namijenjena za skretanje ulijevo, bila je zatvorena vidljivo postavljenim znakovima K32 za vođenje i usmjeravanje prometa u zoni radova na cesti, zapreka i oštećenja kolnika, a srednja prometna traka kojom se optuženica kretala prije započetog polukružnog okretanja bila je strelicom na kolniku označena kao traka namijenjena za kretanje ravno iz čega, po mišljenju vještaka, proizlazi da je zabrana skretanja ulijevo u konkretnom slučaju bila jasno označena i uočljiva. Na raspravi pred Općinskim sudom u Zadru 19. ožujka 2018. vještak dipl. ing. T. P. je potvrdio da je u pravcu kretanja optuženice postojao znak zabrane skretanja ulijevo koji je bio vidljiv. Točno je da je, kako to tvrdi žaliteljica, on dopustio mogućim da taj znak nije bio uočljiv za optuženicu s obzirom na to da je bio postavljen kao najniži, tj. prvi do tla od tri znaka na istom stupu, ali, kako je to nadalje naveo ovaj vještak, samo ako su se desnom prometnom trakom kretala neka druga osobna vozila, a što sve zavisi od visine tog vozila.

8.4. Kako je, dakle, po oba prometna vještaka nedvojbeno utvrđeno da je prometni znak zabrane skretanja ulijevo bio pravilno postavljen i jasno vidljiv, to je potpuno neprihvatljivo i pozivanje optužene N. M. na zabludu o protupravnosti glede postavljenog prometnog znaka zabrane skretanja ulijevo.

8.5. Nadalje, prema pisanom nalazu i mišljenju vještaka Sveučilišta u Z., Fakulteta ..., Zavoda ... od 24. studenog 2017., do izbjegavanja sudara između vozila optuženice i žrtve Z. Č. došlo bi da je on reagirao radnjom intenzivnog kočenja pri svim brzinama ne većim od 68 km/h. Do izbjegavanja prometne nesreće je, prema ovim vještacima, moglo doći i da je optuženica, a s obzirom na to da su postojale tehničke mogućnosti uočavanja, ispravno procijenila udaljenost na kojoj se nalazilo vozilo žrtve i brzinu njegovog kretanja prije nego što je započela radnju ulaska na sjevernu kolničku traku državne ceste D8 te da je odustala od te radnje i propustila vozilo žrtve da prođe južnom prometnom trakom sjeverne kolničke trake državne ceste D8. Prema ovim vještacima je do izbjegavanja prometne nesreće moglo doći i da je optuženica radnju uključivanja u promet sjeverne kolničke trake državne ceste D8 izvršila ulaskom na desnu prometnu traku sjevernog kolnika državne ceste D8, u kojem slučaju žrtva Z. Č. najvjerojatnije ni ne bi poduzeo radnju izmicanja ulijevo te ne bi došlo do slijetanja njegovog vozila na mekani teren razdjelnika kolnika i posljedično do udara u stup javne rasvjete.

8.6. Iako nije sporno da je brzina vozila kojim se inkriminirane zgode kretao žrtva Z. Č. bila za 35 do 40 km/h veća od dopuštene (imajući u vidu da je dopuštena brzina na tom dijelu kolnika bila do 60 km/h, a da se vozilo žrtve kretao brzinom od 95 km/h

- prema vještacima Sveučilišta u Z., Fakulteta ..., Zavoda ..., odnosno brzinom od 104 km/h - prema stalnom sudskom vještaku za cestovni promet i motorna vozila, dipl. ing. B. B.), ni iz jednog od provedenih vještačenja ne proizlazi da je glavni uzrok konkretne prometne nesreće bila (nedopuštena) brzina kretanja vozila žrtve Č., kako to nastoji prikazati optužena N. M. u svojoj žalbi. Iz oba vještačenja, naprotiv, proizlazi da je brzina kretanja vozila žrtve pridonijela prometnoj nesreći, no da je „glavni krivac“ za sudar bilo ponašanje optužene N. M.

I Kž 606/2020-6

9. Optužena N. M. smatra da je ostalo sporno i na koji način se ona uključila na sjevernu kolničku traku, odnosno je li to bilo u kretanju ili iz stanja mirovanja, slijedom čega da je sporno i na kojoj se udaljenosti nalazilo vozilo žrtve u trenutku njezinog ulaska na sjeverni kolnički trak.

9.1. Točno je da, a kako to proizlazi iz pisanog nalaza i mišljenja vještaka Sveučilišta u Z., Fakulteta ..., Zavoda ... od 24. studenog 2017., nije bilo elemenata na temelju kojih bi se na tehnički pouzdan način i jednoznačno moglo zaključiti je li optuženica svojim vozilom započela ulaziti u sjevernu kolničku traku državne ceste D8 brzinom od oko 18 km/h, koju je imala i u trenutku sudara, ili je krenula iz stanja mirovanja i iz položaja u kojem je bila zaustavljena prednjim krajem uz zamišljenu liniju južnog ruba sjeverne kolničke trake. No, prema vještacima, u obje varijante je njezino vozilo, a u trenutku kada je žrtva Z. Č. poduzeo radnju izmicanja ulijevo, prednjim dijelom bilo na desnoj prometnoj traci sjevernog kolnika državne ceste D8 i prednjim krajem usmjereno prema središnjem dijelu desne prometne trake sjevernog kolnika D8, istaknuvši da je razlika u položaju zanemariva - oko 0,40 m.

9.2. Ovi su vještaci, osim toga, utvrdili da je do izbjegavanja prometne nesreće moglo doći da je optužena N. M., a s obzirom na to da su postojale tehničke mogućnosti uočavanja, ispravno procijenila udaljenost na kojoj se nalazilo vozilo žrtve i brzinu njegovog kretanja prije nego što je započela radnju ulaska u sjevernu kolničku traku državne ceste D8 te odustala od te radnje i propustila vozilo žrtve da bez ikakvih štetnih posljedica prođe južnom prometnom trakom sjeverne kolničke trake državne ceste D8. Također su naveli da bi do izbjegavanja prometne nesreće u konkretnom slučaju moglo doći i da je optužena N. M. radnju uključivanja u promet sjeverne kolničke trake državne ceste D8 izvršila ulaskom u desnu prometnu traku sjevernog kolnika državne ceste D8 jer bi u tom slučaju žrtva Z. Č. najvjerojatnije prekinuo odnosno ne bi poduzeo radnju izmicanja ulijevo te ne bi došlo do slijetanja automobila kojim je upravljao na mekani teren razdjelnika kolnika i posljedično do udara u stup javne rasvjete.

9.3. Uzevši, dakle, u obzir izneseno, ni prethodno istaknuti žalbeni navodi optužene N. M. nisu osnovani.

10. Budući da je prvostupanjski sud nakon detaljne analize svih izvedenih dokaza, po ocjeni ovoga suda, pravilno zaključio i valjano obrazložio da je glavni uzrok konkretne prometne nesreće upravo u postupanju optužene N. M. koje se ogleda u povredi čak tri odredbe ZOSPC-a - članka 34. stavaka 1. i 2., članka 59. stavka 3. i članka 57. stavka 2., dok je žrtva Z. Č. nedopuštenom brzinom kretanja vozila toj prometnoj nesreći tek doprinio (koja okolnost je optuženici uzeta kao olakotna prilikom izbora vrste i mjere kaznenopravne sankcije), potpuno je neprihvatljiva i žalbena tvrdnja optužene N. M. da nema direktne uzročno-posljedične veze između njezinog ponašanja i konkretne prometne nesreće te da je ona postupala s pažnjom prosječnog vozača.

11. Optužena N. M. nije podnijela žalbu zbog odluke o kazni. Međutim, ispitujući pobijanu presudu u tom dijelu u skladu s odredbom članka 478. ZKP/08., utvrđeno je da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve okolnosti koje su u smislu odredbe

I Kž 606/2020-6

članka 56. KZ/97. odlučne za individualizaciju kazne, kao i da ih je pravilno ocijenio. Tako su optuženoj N. M. olakotnima cijenjeni dosadašnja neosuđivanost, primjereno držanje i stav pred sudom, izraženo kajanje i žaljenje zbog počinjenog kaznenog djela, činjenica što je neposredno nakon prometne nesreće otišla u bolnicu i raspitivala se za zdravstveno stanje žrtve Z. Č. te je stupila u kontakt s njegovom sestrom, doprinos žrtve konkretnoj prometnoj nezgodi te činjenica značajnog proteka vremena od inkriminiranog događaja nakon kojega optuženica ni na koji način nije dolazila u sukob sa zakonom, dok otegotnih okolnosti na njezinoj strani prvostupanjski sud nije našao. Prvostupanjski sud je potom optuženu N. M. osudio na kaznu zatvora u trajanju jedne godine. Imajući, međutim, u vidu ličnost optuženice, njezin raniji život, a osobito činjenice da do sada nije osuđivana niti je protiv nje u tijeku bilo kakav drugi kazneni postupak, protek vremena od počinjenja kaznenog djela za koje vrijeme ona ni na koji način nije dolazila u sukob sa zakonom, a posebice okolnosti što je bila u kontaktu sa sestrom pokojne žrtve, što je neposredno nakon nesreće išla u bolnicu raspitujući se za njegovo zdravstveno stanje te je pokušala stupiti i u kontakt s njegovom majkom, prvostupanjski sud je ocijenio da se svrha kažnjavanja može ostvariti i bez izvršenja kazne zatvora na koju je ona osuđena, zbog čega je primijenio uvjetnu osudu s rokom kušnje od dvije godine.

11.1. Upravo takva kaznena sankcija je, i prema ocjeni ovoga suda, primjerena težini i okolnostima počinjenog kaznenog djela i osobi konkretne optuženice kao počiniteljice te je za očekivati da će se njome ostvariti svrha kažnjavanja iz članka 50. KZ/97.

12. Slijedom svega izloženoga, na temelju članka 482. ZKP/08., odlučeno je kao u izreci ove presude.

Zagreb, 19. siječnja 2022.

Predsjednica vijeća:

Vesna Vrbetić, v.r.