Republika Hrvatska
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske
Zagreb, Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: II Kž-19/2022-5
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca Marije Balenović predsjednice vijeća te mr. sc. Marijana Bitange i Snježane Hrupek- Šabijan članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Bilušić zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog K. B., zbog kaznenog djela iz članka 158. stavka 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18. i 126/19. – dalje: KZ/11.) i drugih, odlučujući o žalbi optuženog K. B. podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Sisku broj Kv I-50/2021-9 (Kzd-2/2021.) od 16. prosinca 2021. o produljenju istražnog zatvora u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici vijeća održanoj 19. siječnja 2022.,
r i j e š i o j e
Odbija se žalba optuženog K. B. kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskim je rješenjem Županijskog suda u Sisku broj Kv I-50/2021-9 (Kzd- 2/2021.) od 16. prosinca 2021., u tijeku postupka nakon podignute optužnice Županijskog državnog odvjetništva u Sisku broj KOZ-DO-2/2021. od 5. veljače 2021. koja je potvrđena rješenjem prvostupanjskog suda broj Kov-10/2021. od 1. travnja 2021., protiv optuženog K. B., zbog kaznenog djela spolne zlouporabe djeteta mlađeg od petnaest godina iz članka 158. stavka 2. KZ/11. i teškog kaznenog djela spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta iz članka 166. stavka 1. u vezi sa člankom 158. stavkom 1. KZ/11., na temelju članka 127. stavka 4. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12.-Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19., dalje: ZKP/08.) produljen istražni zatvor protiv optuženog K. B. po zakonskoj osnovi iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08.
2. Protiv tog rješenja pravodobnu žalbu podnio je optuženi K. B. po branitelju odvjetniku J. R. bez navođenja žalbene osnove. U žalbi predlaže Visokom kaznenom sudu Republike Hrvatske ukinuti istražni zatvor, podredno primijeniti neke od mjera opreza.
3. Spis je u skladu s člankom 495. u vezi s člankom 474. stavkom 1. ZKP/08., prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.
4. Žalba nije osnovana.
5. Visoki kazneni sud Republike Hrvatske ispitao je pobijano rješenje sukladno članku 494. stavka 4. ZKP/08. i nije utvrdio da bi bila počinjena neka od povreda na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti. Pravilno je prvostupanjski sud utvrdio postojanje opće i posebne pretpostavke za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv optuženog K. B. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. kao i neprikladnosti zamjene mjerama opreza. Za svoju odluku sud je dao jasne, određene i dostatne razloge koje u cijelosti prihvaća i drugostupanjski sud, a to što ih žalitelj ne prihvaća navodeći da je kontradiktorno zakonskim razlozima je pitanje činjenične naravi.
5.1. Nadalje, ističe se da je prvostupanjski sud zakonito utvrdio i pravilno obrazložio da osnovana sumnja da je optuženik počinio kaznena djela za koja se tereti, proizlazi iz materijalnih i personalnih dokaza na kojima se temelji potvrđena optužnica, a takav zaključak pravilnim nalazi i drugostupanjski sud. Prilikom odlučivanja o daljnjoj primjeni mjere istražnog zatvora sudovi nisu ovlašteni ulaziti u ocjenu vjerodostojnosti i prihvatljivosti dokazne snage predloženih dokaza. To je, naime, ovlast i zadatak raspravnog suda prilikom donošenja prvostupanjske presude, a nakon provedene rasprave. Stoga žalbeni navodi kojima žalitelj ocjenjuje dokazanost kaznenih djela za koja se tereti, a time i osnovane sumnje, nisu od utjecaja.
7. Nadalje, žalbenim navodima nije s uspjehom dovedena u pitanje pravilnost zaključka prvostupanjskog suda o postojanju posebne pretpostavke za primjenu mjere istražnog zatvora iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. te o nužnosti primjene te mjere i nadalje. Premda je točno da je optuženik kazneno neosuđivana osoba, protivno žalbenim navodima žalitelja pravilno je prvostupanjski sud zaključak o postojanju opasnosti od ponavljanja djela utemeljio na okolnostima i načinu počinjenja dva kaznena djela (prema optužnici počinjena u razdoblju dvije godine, na štetu žrtve niske životne dobi i emocionalne nezrelosti, nećakinje optuženika), počinjena u više navrata, s time da je optuženik osnovano sumnjiv da se prilikom obiteljskih okupljanja nalazio nasamo s žrtvom i prema njoj vršio bludne radnje, kao i da su njegovi postupci progredirali kada je žrtva tijekom samoizolacije bila sama u stanu kojom prilikom joj je spolovilo ugurao u anus. Navedene okolnosti, osobito vremenski period počinjenja kaznenih djela, upućuju na izrazitu upornost i jaku kriminalnu volju u protupravnom postupanju prema žrtvi, koja se ogleda i u činjenici da je optuženik zlouporabio povjerenje žrtve i nemogućnost njenog odupiranja, zbog emocionalne nezrelosti, te da ga niti blizina članova njegove ili žrtvine obitelji nije spriječila u protupravnom postupanju. Sve ove okolnosti u međusobnoj povezanosti upućuju na zaključak o postojanju opasnosti iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08., pa nije u pravu žalitelj kada tvrdi da tvrdi da „ne egzistiraju razlozi za produljenje istražnog zatvora“, odnosno da ne postoji opasnost od ponavljanja djela.
8. Dakle, osnovan je i pravilan zaključak prvostupanjskog suda o potrebi daljnje primjene mjere istražnog zatvora zbog sprečavanja utvrđene realne opasnosti od ponavljanja kaznenih djela na slobodi. Pri tome je pravilno prvostupanjski sud ocijenio da, za sada, s obzirom na kvalitetu i značaj iznesenih okolnosti, otklanjanje utvrđene opasnosti od ponavljanja kaznenog djela ne može se u ovom stadiju postupka ostvariti zamjenom istražnog zatvora određivanjem neke od mjera opreza, kako predlaže žalitelj.
9. Prilikom ocjenjivanja postojanja opasnosti od ponavljanja djela sud sagledava značaj svake pojedine okolnosti koja govori u smjeru postojanja takve bojazni, imajući u vidu i njihovu brojnost i kakvoću u cjelini. Pri tome je prethodna neosuđivanost samo jedna od okolnosti koju će sud uzeti u razmatranje prilikom donošenja odluke, a tako je postupio i prvostupanjski sud u konkretnom slučaju pa nije u pravu žalitelj da zbog dosadašnje neosuđivanosti nema opasnosti od ponavljanja kaznenih djela.
10. Zaključak prvostupanjskog suda o postojanju opasnosti od ponavljanja djela ne predstavlja utvrđenje „o krivnji“ niti zaključak da je okrivljenik počinio kaznena djela za koja se tereti niti je prvostupanjski sud utvrđivao jesu li ispunjeni subjektivni i objektivni elementi bića kaznenih djela za koje se tereti, jer je to zadatak raspravnog suda nakon provedenog kontradiktornog postupka prilikom donošenja presude. U tom kontekstu, a imajući na umu sve ranije rečeno, nije nađeno da bi prvostupanjski sud pristupio procjeni istražnozatvorskih osnova na način koji bi predstavljao kršenje pretpostavke nedužnosti optuženika.
11. Drugostupanjski sud nalazi da ni načelo razmjernosti u ovom slučaju nije povrijeđeno duljinom trajanja istražnog zatvora jer je, sukladno članku 122. stavak 2. ZKP/08., vođeno računa o razmjeru između, s jedne strane težine kaznenih djela za koja se tereti optuženik, propisane kazne (za kazneno djelo iz članka 158. stavka 2. KZ/11. propisana je kazna zatvora od jedne do osam godina, a za kazneno djelo iz članka 166. stavka 1. u vezi sa člankom 158. stavak 1. KZ/11. od tri do petnaest godina zatvora ) te, s druge strane, kazni koja se, prema podacima, može očekivati ako se utvrdi krivnja optuženika, kao i o potrebi određivanja i trajanja istražnog zatvora posebno imajući u vidu značajnu kriminalnu količinu te duljinu inkriminiranog razdoblja.
12. Pravilnost zaključka prvostupanjskog suda nije dovedena u pitanje niti žalbenim navodima da je u međuvremenu optuženik bio na slobodi i pri tome nije manifestirao volju za počinjenjem bilo kakvog kaznenog djela i poštovao mjere opreza.
13. U odnosu na žalbene primjedbe koje se pozivaju na sudsku praksu Ustavnog suda Republike Hrvatske smatrajući da se može primijeniti, napominje se da se svaka odluka o primjeni mjere istražnog zatvora procjenjuje zasebno i sa svojim specifičnostima u vrijeme donošenja odluke. Pri tome doista uvjerenje suda o postojanju opasnosti od ponavljanja djela (kao istražno zatvorske osnove) mora proizlaziti iz osobitih okolnosti vezanih uz konkretan slučaj i uz konkretnu osobu pa činjenični argumenti iz neke druge odluke ne mogu biti relevantni za odluku u ovom predmetu.
14. Budući da žalbenim navodima optuženika nije dovedena u pitanje pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja, a ni njegovim ispitivanjem sukladno članku 494. stavku 4. ZKP/08. nisu utvrđene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno kao u izreci ovog rješenja.
U Zagrebu 19. siječnja 2022.
Predsjednica vijeća za mladež:
Marija Balenović,v.r.
