Republika Hrvatska
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske
Zagreb, Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: II Kž-12/2022-6
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca Marije Balenović predsjednice vijeća te mr. sc. Marijana Bitange i Snježane Hrupek- Šabijan članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Bilušić zapisničarke, u kaznenom predmetu prema maloljetnom A. I., zbog kaznenih djela iz članka 166. stavka 2. i drugih Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19. i 84/21., dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbama maloljetnog A. I. podnesenim protiv rješenja Županijskog suda u Varaždinu broj Kvm-54/2021-7 (Km-4/2021-6) od 3. siječnja 2022. o produljenju istražnog zatvora u tijeku postupka nakon podnesenog prijedloga, u sjednici vijeća održanoj 19. siječnja 2022.,
r i j e š i o j e
I. Odbacuje se žalba maloljetnog A. I. podnesena osobno kao nepravovremena.
II. Odbija se žalba maloljetnog A. I. podnesena po branitelju odvjetniku R. K. kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskim je rješenjem Županijskog suda u Varaždinu broj Kvm-54/2021-7 (Km-4/2021-6) od 3. siječnja 2022., u tijeku postupka nakon podnesenog prijedloga Županijskog državnog odvjetništva u Varaždinu broj KOm-DO-5/2021. od 30. prosinca 2021. prema maloljetnom A. I. zbog teškog kaznenog djela spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta iz članka 166. stavka 2. KZ/11. i drugih, na temelju članka 45. stavak 4. u vezi članka 66. stavka 1. Zakona o sudovima za mladež ("Narodne novine" broj 84/11., 143/12., 148/13., 56/15. i 126/19. – dalje: ZSM) produljen istražni zatvor prema maloljetnom A. I. po zakonskoj osnovi iz članka 123. stavka 1. točke 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12.-Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19., dalje: ZKP/08.). U istražni zatvor maloljetniku je uračunato vrijeme lišenja slobode od 4. listopada 2021. pa nadalje.
2. Protiv tog rješenja pravodobnu žalbu podnio je maloljetni A. I., osobno i po branitelju odvjetniku R. K.. U osobno podnesenoj žalbi nisu izrijekom naznačene žalbene osnove niti prijedlog u kojem smislu postupiti s pobijanim rješenjem osim prijedlog „pozitivno riješiti“. U žalbi podnesenoj po branitelju ističu se žalbene osnove bitna povreda odredaba kaznenog postupka i pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje s prijedlogom Visokom kaznenom sudu Republike Hrvatske usvojiti žalbu, ukinuti pobijano rješenje i maloljetnika pustiti na slobodu te mu „izreći predložene mjere opreza iz članka 98. stavka 2. točka 1., 3., 4., 5. i 9. ZKP/08. ili ga barem uputiti u zatvorenu zavodsku ustanovu.“
3. Spis je u skladu s člankom 495. u vezi s člankom 474. stavkom 1. ZKP/08., prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.
4. Žalba maloljetnika podnesena osobno nije pravovremena, dok žalba maloljetnika podnesena po branitelju nije osnovana.
U odnosu na odluku pod točkom I.
5. Uvidom u spis predmeta Županijskog suda u Varaždinu broj Km-4/2021. utvrđeno je da je maloljetni A. I. pobijano rješenje primio 3. siječnja 2022., njegov branitelj, odvjetnik R. K., 5. siječnja 2022. (dostavnice na listu 293 spisa) a otac maloljetnika 7. siječnja 2022. Sukladno odredbi članka 134. stavka 1. ZKP/08. rok za podnošenje žalbe protiv rješenja kojim se određuje, produljuje ili ukida istražni zatvor iznosi tri dana, računajući od dana dostave rješenja. Stoga je u konkretnom slučaju zadnji dan za podnošenje žalbe bio 10. siječnja 2022.
6. Budući da je osobna žalba maloljetnog A. I. predana upravi Zatvora u V. 13. siječnja 2022., što se, sukladno odredbi članka 89. stavka 4. ZKP/08., smatra danom predaje tijelu koje je nadležno da je primi, dakle nakon proteka zakonom predviđenog roka za podnošenje žalbe, žalba maloljetnog A. I. podnesena osobno je podnesena nakon isteka zakonom propisanog roka. Stoga ju je trebalo odbaciti kao nepravovremenu i na temelju članka 494. stavka 3. točke 1. ZKP/08. odlučiti kao pod točkom I. izreke ovoga rješenja.
U odnosu na odluku pod točkom II.
7. Premda žalitelj uvodno navodi da žalbu podnosi zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, to ne konkretizira nego parafrazira odredbu članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08. Međutim, po ocjeni Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske pravilno je prvostupanjski sud utvrdio postojanje razloga za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora prema maloljetnom A. I. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. u vezi članka 66. ZSM-a. Za svoju odluku sud je dao jasne, određene i dostatne razloge, kako u odnosu na postojanje osnovane sumnje kao opće pretpostavke, tako i u odnosu na postojanje posebne pretpostavke za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora prema maloljetniku, a jednako tako i razloge zbog kojih nalazi da je jedino mjera istražnog zatvora podobna ostvariti svrhu zbog kojih je istražni zatvor prema maloljetniku i do sada primjenjivan i neprikladnosti zamjene blažim mjerama kao i da je isključena mogućnost zamjene istražnog zatvora privremenim mjerama iz članka 65. ZSM-a kao i primjena istražnog zatvora u domu. Te razloge u cijelosti prihvaća i drugostupanjski sud pa pobijanim rješenjem nije ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08.
7.1. Osnovana sumnja da je maloljetni A. I. počinio kaznena djela za koja se tereti proizlazi iz dokaza na kojima se temelji prijedlog za izricanje odgojne mjere, a pogotovo iz dokaza opisanih u odlomcima 4.-4.4. pobijanog rješenja, a takav zaključak pravilnim nalazi i drugostupanjski sud. Ocjena predloženih dokaza je pak u nadležnosti raspravnog suda nakon provedene rasprave, u kontradiktornom postupku, prilikom donošenja presude, a drugostupanjski sud u ovom stadiju postupka na to nije ovlašten. Stoga nisu od značaja žalbene tvrdnje koje osporavaju postojanje osnovane sumnje i ističu nekonfrontiranost iskaza na kojima se temelji prijedlog za izricanje odgojne mjere.
8. Nadalje, suprotno žalbenim navodima, pravilno je prvostupanjski sud zaključio da u odnosu na maloljetnog A. I. i dalje postoji opasnost od ponavljanja kaznenog djela na slobodi što daljnju primjernu mjere istražnog zatvora prema maloljetniku po zakonskoj osnovi iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08. čini nužnom i nadalje opravdanom i te razloge u cijelosti prihvaća i drugostupanjski sud.
8.1. Naime, prema podacima u spisu okolnosti i brojnost (pet) inkriminiranih kaznenih djela opisanih u prijedlogu za izricanje maloljetničke sankcije, a počinjenih u manje od mjesec dana, upućuju na zaključak o naročitoj ustrajnosti i visokom stupnju kriminalne volje maloljetnog A. I.. Pravilno je prvostupanjski sud te okolnosti povezao s činjenicom da se, prema podacima u spisu, prema maloljetniku vodi drugi kazneni postupak zbog istovrsnog kaznenog djela i to zbog teškog kaznenog djela spolnog zlostavljanja djeteta i iskorištavanja djeteta iz članka 166. stavka 1. KZ/11. počinjenog u lipnju 2021. Premda vođenje drugog kaznenog postupka ne može biti, sama za sebe, dostatna okolnost koja pokazuje da je netko sklon činjenju kaznenih djela (jer bi to bilo protivno načelu pretpostavke nedužnosti maloljetnika), pravilno je prvostupanjski sud imao u vidu i ovu okolnost, a sve s obzirom na pravnu prirodu kaznenog djela iz tog drugog kaznenog postupka. Pravilno je prvostupanjski sud ocijenio da navedeno predstavlja osobite okolnosti iz kojih proizlazi konkretna i razborito predvidiva opasnost od ponavljanja kaznenog djela, pa su, suprotno žalbenim navodima žalitelja, pored osnovane sumnje u počinjenje predmetnih kaznenih djela, u konkretnom slučaju ispunjene i posebne zakonske pretpostavke za primjenu mjere istražnog zatvora prema maloljetnom A. I. po zakonskoj osnovi iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08.
8.2. Pri tome je pravilno prvostupanjski sud vodio računa i o odredbi članka 66. stavka 1. ZSM-a kojom je propisano da će se istražni zatvor prema maloljetniku odrediti samo kao krajnja mjera, u razmjeru prema težini djela i očekivanoj sankciji, u najkraćem nužnom trajanju i samo ako svrhu nije moguće postići primjenom mjera opreza, privremenog smještaja ili istražnim zatvorom u domu. Naime, iz socioanamnestičkih podatka o ličnosti maloljetnika i obiteljskim prilikama, koje proizlaze iz izvještaja Centra za socijalnu skrb Đ. te mišljenja više stručne savjetnice Županijskog državnog odvjetništva u Varaždinu, maloljetni A. I. odrasta u nestimulativni uvjetima, sa roditeljima ograničenih odgojnih kapaciteta te boluje od epilepsije, ima teže promjene u zdravstvenom stanju, pod stalnom je kontrolom psihijatra, potrebna mu je pomoć i nadzor oko higijene, prehrane, izvršavanja školskih obveza (napustio školu zbog zdravstvenog stanja) i uzimanja lijekova te ga je nužno izdvojiti iz sredine u kojoj trenutno živi kako bi se prema njemu primijenile pojačane mjere odgoja. Sve navedene okolnosti svojom količinom i kakvoćom, u svojoj ukupnosti i međusobnoj povezanosti, protivno žalbenim navodima upućuju na nužnost daljnje primjene strože mjere kao što je istražni zatvor prema maloljetniku te s pravom zaključuje prvostupanjski da svrhu istražnog zatvora, a to je odvraćanje maloljetnika od počinjenja kaznenog djela, nije moguće postići primjenom mjera opreza, privremenog smještaja ili istražnim zatvorom u domu pa tako ni mjerama opreza zabrane napuštanja boravišta, obveze redovitog javljanja Centru za socijalnu skrb, zabrane približavanja žrtvama i svim svjedocima te zabrane uspostavljanja ili održavanja veze s tim osobama kao i zabrane uhođenja ili uznemiravanja, kako sve predlaže žalitelj.
9. Žalbeni navodi kojima žalitelj upire na neadekvatan smještaj maloljetnika u zatvoru i to s punoljetnicima, u vezi čega navodi i mjerodavnost Europskog odbora za sprečavanje mučenja i nečovječnog ili ponižavajućeg postupanja ili kažnjavanja, nisu od utjecaja za odluku o istražnom zatvoru. Naime, odredbom članka 66. stavka 2. ZSM-a. propisano da će maloljetnik prema kojem je određen istražni zatvor iz stavka 1. tog članka biti smješten u zatvorenu zavodsku ustanovu, koja prema stavku 3. istog članka mora imati dijagnostički odjel i odjel za odgoj i rad u malim skupinama, kao i da tijekom smještaja u zatvorenoj zavodskoj ustanovi maloljetniku treba omogućiti rad i poduku korisnu za njegov odgoj i zanimanje. Pri tome, a u pogledu problematike adekvatnosti uvjeta izvršenja mjere istražnog zatvora prema maloljetniku sukladno odredbi članka 66. stavaka 2. do 4. ZSM-a, svakako je potrebno imati u vidu i odredbu članka 125. stavka 1. točke 2. ZSM-a kojom je propisano da će u roku od šest mjeseci od stupanja na snagu ZSM-a ministar nadležan za poslove pravosuđa donijeti provedbeni propis o uvjetima smještaja maloljetnika u zatvorenu zavodsku ustanovu kad postoje uvjeti za određivanje istražnog zatvora (članak 66. stavci 2. i 3.). Upravo temeljem te zakonske obveze su Odlukom ministra pravosuđa od 22. svibnja 2013. KLASA: 730-02/13-01/45, URBROJ: 514-07-01-02-01/5-13/17 osnovane posebne zatvorske jedinice za maloljetnike u pojedinim zatvorima u kojima se do osnivanja zatvorenih zavodski ustanova iz članka 66. stavka 2. ZSM-a izvršava istražni zatvor određen maloljetniku te su ujedno određeni način i uvjeti smještaja koje posebne zatvorske jedinice moraju zadovoljavati. Stoga nije u pravu žalitelj da je zanemarena odredba članka 66. stvaka 2. ZSM-a.
9.1. Pored toga, nužno je istaknuti da boravak maloljetnika u istražnom zatvoru u suštini ne predstavlja isključivo oduzimanje slobode u klasičnom smislu tog pojma. Naime, navedena Odluka ministra pravosuđa među ostalim sadrži (točka VI. Odluke) obvezu osiguravanja psihosocijalne pomoći, stalne zdravstvene skrbi te u okviru zatvorskih uvjeta omogućavanje rada i poduke korisne za odgoj i zanimanje u sklopu ranije započetog obrazovanja maloljetnika. Riječ je stoga o posebnom tretmanu maloljetnika u kontroliranim, prilagođenim uvjetima te poduzimanju postupaka usmjerenih saniranju postojećih smetnji u njegovom razvoju, ali i stvaranju pozitivne podloge za budući život u okvirima pravilnih vrijednosnih stavova. Upravo kroz boravak maloljetnika u istražnom zatvoru i kroz njegovo izdvajanje iz sredine koja evidentno poticajno djeluje na društveno nepoželjan način ponašanja maloljetnika, a prema mogućnostima sustava, ostvaruju se uvjeti za korekciju i formiranje pozitivne perspektive njegova razvoja ka odrasloj dobi, a ujedno je upravo ostvarenje tog cilja sukladno najboljem interesu djeteta.
9.2. U vezi prethodno navedenog, a s obzirom da maloljetnik u žalbi ukazuje i na pokušaj suicida te ističe da Zatvor u V. nije ni prostorno ni kadrovski ekipiran za prihvat maloljetnih istražnih zatvorenika, potrebno je naglasiti i ovlaštenje i dužnost suca za mladež nadležnog suda da u skladu s odredbom članka 66. stavka 5. ZSM- a, u okviru obavljanja nadzora nad izvršenjem istražnog zatvora jednom tjedno obilazi maloljetnike i prima od njih usmene i pisane pritužbe te poduzima potrebne mjere da se utvrđene nepravilnosti otklone. Stoga okolnosti vezane uz način izvršenja istražnog zatvora prema maloljetniku, primjedbe o neadekvatnom smještaju i pokušaju suicida, nemaju značaj za ocjenu o postojanju iteracijske opasnost, pa stoga ni tim žalbenim prigovorima nije dovedena u sumnju osnovanost pobijanog rješenja.
10. Niti žalbeni navodi da je potrebno uzeti u obzir socijalne i kulturalne karakteristike i dinamiku zajednice u kojoj pripada maloljetnik nisu od utjecaja i ne dovode u sumnju pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja i osnovanost zaključka o daljnjoj potrebi primjene mjere istražnog zatvora prema maloljetniku iz osnove u članku 123. stavku 1. točka 3. ZKP/08.
11. Budući da žalbenim navodima maloljetnog A. I. nije dovedena u pitanje pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja, a ni njegovim ispitivanjem sukladno članku 494. stavku 4. ZKP/08. nisu utvrđene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno kao u točki II. izreci ovog rješenja.
U Zagrebu 19. siječnja 2022.
Predsjednica vijeća za mladež:
Marija Balenović,v.r.
