Republika Hrvatska
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske
Zagreb, Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: II Kž-23/2022-5
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Marije Balenović predsjednice vijeća te mr. sc. Marijana Bitange i Snježane Hrupek- Šabijan članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Bilušić zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog A. G., zbog kaznenog djela iz članka 230. stavka 2. u vezi članka 34. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19. i 84/21., dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi okrivljenog A. G. podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu broj Kov-iz-2/2022. (Kov-1/2022.) od 7. siječnja 2022. o produljenju istražnog zatvora nakon podignute optužnice, u sjednici vijeća održanoj 19. siječnja 2022.,
r i j e š i o j e
Odbija se žalba okrivljenog A. G. kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskim je rješenjem Županijskog suda u Zagrebu broj Kov-iz-2/2022. (Kov-1/2022.) od 7. siječnja 2022., nakon podignute optužnice Županijskog državnog odvjetništva u Zagrebu broj KO-DO-1/2022. od 5. siječnja 2022., protiv okrivljenog A. G., zbog kaznenog djela pokušaja razbojništva iz članka 230. stavka 2. u vezi članka 34. KZ/11., na temelju članka 127. stavka 4. i članka 131. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12.-Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19., dalje: ZKP/08.) produljen istražni zatvor protiv okrivljenog A. G. iz zakonske osnove iz članka 123. stavka 1. točka 3. ZKP/08. U istražni zatvor okrivljenom je uračunato vrijeme lišenja slobode od 8. studenog 2021. pa nadalje.
2. Protiv tog rješenja pravodobnu žalbu podnio je okrivljeni A. G. po braniteljici odvjetnici M. P. zbog „svih zakonom predviđenih razloga“. U žalbi predlaže Visokom kaznenom sudu Republike Hrvatske ukinuti istražni zatvor, podredno istražni zatvor zamijeniti mjerama opreza iz članka 98. ZKP/08.
3. Spis je u skladu s člankom 495. u vezi s člankom 474. stavkom 1. ZKP/08., prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.
4. Žalba nije osnovana.
5. Po ocjeni Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske, kao drugostupanjskog suda, pravilno je, zakonito i potpuno prvostupanjski sud utvrdio postojanje razloga za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv okrivljenog A. G. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. Za svoju odluku sud je dao jasne, određene i dostatne razloge u odnosu na okrivljenika i inkriminirano kazneno djelo, kako u odnosu na postojanje osnovane sumnje kao opće pretpostavke, tako i u odnosu na postojanje posebne pretpostavke za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora. Jednako tako, prvostupanjski sud je za svoju odluku dao i razloge zbog kojih nalazi da je jedino mjera istražnog zatvora podobna ostvariti svrhu zbog koje je istražni zatvor protiv okrivljenika i do sada primjenjivan i neprikladnosti zamjene blažim mjerama. Te razloge u cijelosti prihvaća i drugostupanjski sud. Stoga, neosnovani su žalbeni navodi okrivljenog da nije dovoljno obrazloženo postojanje opasnosti od ponavljanja djela te da nedostaju razlozi o odlučnim činjenicama, kojim smjera na bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08.
6. Nadalje, žalbenim navodima nije s uspjehom dovedena u pitanje pravilnost zaključka prvostupanjskog suda o postojanju posebne pretpostavke za primjenu mjere istražnog zatvora protiv okrivljenika iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. te o nužnosti primjene te mjere i nadalje. Pravilno prvostupanjski sud utvrđuje da činjenica što je okrivljenik višestruko kazneno osuđivan (pravilno navedeno u odlomku 9. pobijanog rješenja), upućuje na to da do sada izricane kazne nisu utjecale na njega da promijeni svoje ponašanje i uskladi ga sa zakonskim propisima. Štoviše, osnovano se sumnja da je kazneno djelo za koje se tereti počinio u roku provjeravanja iz presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu broj K- 224/2018. od 28. ožujka 2018. Pravilno je prvostupanjski sud te okolnosti povezao s psihijatrijskim vještačenjem iz čijeg nalaza i mišljenja proizlazi da okrivljenik ima odlike disocijalnog poremećaja ličnosti, razvijenu politoksikomansku ovisnost, bez želje za promjenom uslijed čega postoji značajna vjerojatnost ponavljanja kaznenih djela i radi čega je predloženo izricanje sigurnosne mjere obveznog liječenja od ovisnosti. Stoga, suprotno tvrdnji žalitelj, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da na strani okrivljenika postoji neposredna i konkretna opasnost da će okrivljenik boravkom na slobodi nastaviti s činjenjem istih ili istovrsnih kaznenih djela i nije u pravu žalitelj da nisu ispunjenje pretpostavke za produljenje primjene mjere istražnog zatvora.
7. Nije u pravu žalitelj da je prvostupanjski sud svoju odluku temeljio samo na činjenici prijašnje osuđivanosti okrivljenika. Naime, prilikom ocjenjivanja postojanja opasnosti od ponavljanja djela sud sagledava značaj svake pojedine okolnosti koja govori u smjeru postojanja takve bojazni, ujedno imajući u vidu i njihovu brojnost, a tako i kakvoću u cjelini, pri čemu je prethodna osuđivanost samo jedna od okolnosti koju će sud uzeti u razmatranje, a tako je postupio i prvostupanjski sud u konkretnom slučaju.
8. Dakle, imajući na umu značaj iznesenih okolnosti i ovaj drugostupanjski sud nalazi da je protiv okrivljenika opravdana daljnja primjena mjere istražnog zatvora iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. u svrhu otklanjanja utvrđene opasnosti od ponavljanja djela na slobodi. Protivno žalbenim navodima, izložene okolnosti koje upućuju na opasnost od ponavljanja djela kod okrivljenika takvog su značaja da mjeru istražnog zatvora, u ovom trenutku, i po ocjeni drugostupanjskog suda nije moguće svrhovito zamijeniti bilo kojom mjerom opreza kao blažom mjerom.
9. Zaključak prvostupanjskog suda o postojanju opasnosti od ponavljanja djela ne predstavlja utvrđenje „o krivnji“ niti zaključak da je okrivljenik počinio kazneno djelo za koje se tereti niti je prvostupanjski sud utvrđivao jesu li ispunjeni subjektivni i objektivni elementi bića kaznenog djela za koje se tereti, jer je to zadatak raspravnog suda (ako dođe do potvrđivanja optužnice) nakon provedenog kontradiktornog postupka prilikom donošenja presude. U tom kontekstu, a imajući na umu sve ranije rečeno, nije nađeno da bi prvostupanjski sud pristupio procjeni istražnozatvorskih osnova na način koji bi predstavljao kršenje ustavnih prava okrivljenika pa tako nije došlo ni do kršenja članka 28. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 56/90., 135/97., 8/98. – pročišćeni tekst, 113/00., 124/00. – pročišćeni tekst, 28/01., 41/01. – pročišćeni tekst, 55/01. – ispravak, 76/10., 85/10. – pročišćeni tekst i 5/14., dalje: Ustav) ni članka 6.1.2. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine, Međunarodni ugovori“ broj 18/97., 6/99. – pročišćeni tekst, 8/99. – ispravak, 14/02., 13/03., 9/05., 1/06., 2/10. i 13/17., dalje: Konvencija) niti članka 3. stavka 1. ZKP/08., a niti je okrivljeniku donošenjem pobijanog rješenja narušeno pravo na pošteno suđenje.
9.1. Ujedno, neosnovani su žalbeni navodi iz kojih proizlazi da prvostupanjski sud nije pažljivo i u dovoljnoj mjeri ispitao postojanje opravdanosti daljnje primjene istražnog zatvora po osnovi iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08, smjerajući da nije postupljeno prema članku 124. stavka 3. ZKP/08.
10. Nije u pravu žalitelj da u konkretnom slučaju istražni zatvor predstavlja kaznu i izjednačava se s izdržavanjem kazne, upirući time na povredu načela razmjernosti iz članka 122. stavak 2. ZKP/08. Međutim, takav je prigovor neosnovan s obzirom na to da prilikom ocjenjivanja povrede načela razmjernosti, u skladu s odredbom čanka 122. stavka 2. ZKP/08., sud vodi računa o razmjeru između težine počinjenog kaznenog djela, kazne koja se, prema podacima kojima raspolaže sud, može očekivati u postupku i potrebe određivanja i trajanja istražnog zatvora. Polazeći od iznijetog, kao i odredbe iz članka 133. ZKP/08. o maksimalnom trajanju istražnog zatvora, dosadašnjim boravkom okrivljenika u istražnom zatvoru od 8 studenoga 2021. nije povrijeđeno načelo razmjernosti.
11. U odnosu na žalbene primjedbe koje se pozivaju na sudsku praksu Europskog suda za ljudska prava smatrajući da se može primijeniti, napominje se da se svaka odluka o primjeni mjere istražnog zatvora procjenjuje zasebno i sa svojim specifičnostima u vrijeme donošenja odluke. Pri tome doista uvjerenje suda o postojanju opasnosti od ponavljanja djela (kao istražno zatvorske osnove) mora proizlaziti iz osobitih okolnosti vezanih uz konkretan slučaj i uz konkretnu osobu pa činjenični argumenti iz neke druge odluke ne mogu biti relevantni za odluku u ovom predmetu.
12. Budući da žalbenim navodima okrivljenika nije dovedena u pitanje pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja, a ni njegovim ispitivanjem sukladno članku 494. stavku 4. ZKP/08. nisu utvrđene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno kao u izreci ovog rješenja.
U Zagrebu 19. siječnja 2022.
Predsjednica vijeća:
Marija Balenović,v.r.
