Republika Hrvatska
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske
Zagreb, Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: II Kž-15/2022-5
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Marije Balenović, predsjednice vijeća te mr.sc. Marijana Bitange i Snježane Hrupek-Šabijan, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Bujas, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog V. B., zbog kaznenog djela iz članka 110. u vezi sa člankom 34. stavkom 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18. i 126/19. – dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženog V. B. podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Osijeku, broj Kv I-47/2021-7 (K-9/2021.) od 17. prosinca 2021. o produljenju istražnog zatvora u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici vijeća održanoj 19. siječnja 2022.,
r i j e š i o j e
Odbija se žalba optuženog V. B. kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Osijeku, broj Kv I-47/2021-7 (K- 9/2021.) od 17. prosinca 2021., u tijeku postupka nakon podignute optužnice, zbog kaznenog djela ubojstva u pokušaju iz članka 110. u vezi sa člankom 34. stavkom 1. članka KZ/11., pod točkom I izreke rješenja, na temelju članka 127. stavka 4. u vezi članka 131. stavka 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. – dalje: ZKP/08.) produljen je istražni zatvor protiv optuženog V. B. po osnovi iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08. Pod točkom II izreke rješenja, na temelju članka 124. stavka 2. točke 4. ZKP/08. u istražni zatvor je uračunato vrijeme uhićenja i lišenja slobode kao i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 29. ožujka 2021. pa nadalje.
2. Protiv tog rješenja pravodobnu žalbu podnio je optuženik po braniteljici odvjetnici D. B., bez navođenja zakonske osnove pobijanja, s prijedlogom da Visoki kazneni sud Republike Hrvatske preinači prvostupanjsko rješenje na način da ukine istražni zatvor protiv optuženika, podredno, da istražni zatvor zamijeni mjerama opreza.
3. Prije održavanja sjednice vijeća spis je, u skladu sa člankom 495. u vezi sa člankom 474. stavkom 1. ZKP/08., prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.
4. Žalba nije osnovana.
5. Nije u pravu optuženik kada u žalbi pobija postojanje "općeg uvjeta za određenje istražnog zatvora", kao i posebnih pretpostavki za daljnju primjenu te mjere. Naime, razmotrivši razloge pobijanog rješenja, ocjena je Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio postojanje opće i posebne pretpostavke za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv optuženog V. B. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. i to kao nužne i za sada jedine prikladne mjere kojom će se ostvariti svrha istražnog zatvora te je za svoju odluku iznio jasne, valjane, neproturječne i dostatne razloge, a koje razloge u cijelosti prihvaća i drugostupanjski sud. Jednako tako, prvostupanjski sud je iznio i dostatne razloge u odnosu na nemogućnost zamjene mjere istražnog zatvora nekom blažom mjerom.
6. Protivno žalbenim navodima optuženika, postojanje opće zakonske pretpostavke iz članka 123. stavka 1. ZKP/08. za primjenu mjere istražnog zatvora, a što je prvostupanjski sud ispravno utvrdio i valjano obrazložio, utvrđeno je dokazima na kojima se temelji potvrđena optužnica, pa stoga u žalbi iznesena analiza i osobna ocjena značaja i vjerodostojnosti pojedinih dokaza, nije odlučna za odluku o istražnom zatvoru, već o tome, po provedenoj raspravi, odlučuje raspravno vijeće pri odluci o krivnji optuženika.
7. Nadalje, nije u pravu žalitelj kada relativizira posebne okolnosti od utjecaja na postojanje iteracijske opasnosti, koje ispravno utvrđuje prvostupanjski sud, smatrajući da se ne može određivati "preventivni pritvor jer je protivan članku 5. stavak 1. Konvencije", kao i da "pritvor ne može biti obligatoran", jer da optuženik nikada nije osuđivan za kaznena djela sa elementom nasilja, a "nasilan je bio samo prema sebi" te da "osnova za određivanje pritvora za sud predstavlja osuđenikova prošlost i bolest, a ne stvarno stanje i činjenice koje se trebaju utvrđivati".
7.1. Prvostupanjski sud zaključak o postojanju iteracijske opasnosti s pravom temelji na činjenici da je optuženik višestruko osuđivana osoba, pa neovisno o žalbenom navodu da nije osuđivan za kaznena djela protiv života i tijela, osuđivan je za kaznena djela sa elementima sile i prijetnje što predstavlja agresivnost u protupravnom ponašanju, dok do sada izricane bezuvjetne kazne zatvora na istog očito nisu ostvarile svoju svrhu. Imaju li se pri tome na umu okolnosti kaznenog djela za koje se optuženika, na razini osnovane sumnje, tereti u ovome postupku, gdje je iskazao izrazitu upornost i visok stupanj kriminalne volje, kao i činjenicu da iz provedenog psihijatrijskog vještačenja proizlazi da je ovisnik o alkoholu i raznim psihoaktivnim supstancama te da kod njega postoji poremećaj ličnosti koji u kombinaciji s njegovom strukturom ličnosti i alkoholiziranosti odnosno psihoaktivnim supstancama dovodi do agresivnog ponašanja zbog čega bi u izostanku dugotrajnog liječenja mogao ponoviti slično ili teže kazneno djelo, sve izneseno predstavlja osobite okolnosti koje upućuju na opasnost od ponavljanja kaznenih djela. Stoga, prvostupanjski sud opravdano nalazi da na strani optuženog V. B. postoji konkretna i neposredna opasnost da će boravkom na slobodi nastaviti s činjenjem istog ili sličnih kaznenih djela, odnosno dovršiti pokušano kazneno djelo, slijedom čega je neophodna daljnja primjena mjere istražnog zatvora u svrhu prevencije od ponavljanja kaznenih djela, koja je kao takva propisana člankom 123. stavak 1. točka 3. ZKP/08., pa stoga nije u pravu žalitelj kada smatra da se istražni zatvor ne može određivati radi sprječavanja budućih kaznenih djela, jer se radi o jednoj od zakonom propisanih istražnozatvorskih osnova. Nije u pravu žalitelj niti kada smatra da se predmetno radi o "obligatornom istražnom zatvoru", jer optuženiku istražni zatvor nije određen niti produljen iz zakonske osnove članka 123. stavak 2. ZKP/08.
8. Isto tako, nasuprot žalbenim navodima optuženika, prvostupanjski sud je pravilno zaključio da kvaliteta i značaj iznesenih okolnosti koje opravdavaju daljnju primjenu mjere istražnog zatvora, upućuju na zaključak da se svrha istražnog zatvora u konkretnoj situaciji za sada ne može ostvariti njegovom zamjenom mjerama opreza.
9. Slijedom svega navedenog, a budući da ni ispitivanjem pobijanog rješenja, u skladu s odredbom članka 494. stavka 4. ZKP/08., nije utvrđeno da bi bile ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučeno je kao u izreci ovoga rješenja.
Zagreb, 19. siječnja 2022.
Predsjednica vijeća:
Marija Balenović, v.r.
