Republika Hrvatska

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske

Zagreb, Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: I Kž-381/2021-5

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Turudića, univ.spec.crim., predsjednika vijeća te Tomislava Juriše, Sande Janković, dr. sc. Lane Petö Kujundžić i mr.sc. Marijana Bitange, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Bujas, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog A. B., zbog kaznenog djela iz članka 111. točka 1. i 3. u vezi s člankom 34. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18. i 126/19. – dalje: KZ/11.) i dr. odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i optuženog A. B., podnesenim protiv presude Županijskog suda u Osijeku od 24. rujna 2021. broj K-7/2021, u sjednici vijeća održanoj 19. siječnja 2022.

r i j e š i o  j e

I Prihvaća se djelomično žalba državnog odvjetnika, ukida se prvostupanjska presuda u dijelu koji se odnosi na kazneno djelo iz članka 118. stavak 1. KZ/11. opisano pod točkom 2. izreke te presude, te se u tom dijelu predmet upućuje prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

II Uslijed odluke pod I optuženikova žalba je bespredmetna u odnosu na kazneno djelo iz članka 118. stavak 1. KZ/11.

p r e s u d i o  j e

III Uslijed odluke pod I preinačuje se prvostupanjska presuda u odluci o kazni te se optuženi A. B. za kazneno djelo iz članka 111. točka 1. i 3. u vezi s člankom 34. KZ/11., za koje je proglašen krivim tom presudom pod točkom 1. izreke na temelju članka 111. KZ/11., osuđuje na kaznu zatvora u trajanju od 11 (jedanaest) godina, u koju kaznu mu se temeljem članka 54. KZ/11. uračunava vrijeme uhićenja i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 12. veljače 2021. pa nadalje.

IV U ostalom dijelu žalbe državnog odvjetnika i optuženika, odbijaju se kao neosnovane te se u ostalom pobijanom, a nepreinačenom i neukinutom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom Županijskog suda u Osijeku optuženi A. B. proglašen je krivim zbog počinjenja kaznenog djela protiv života i tijela, teškog ubojstva u pokušaju iz članka 111. točka 1. i 3. u vezi s člankom 34. KZ/11., činjenično opisanog u točki 1. izreke, te kaznenog djela protiv života i tijela, teške tjelesne ozljede iz članka 118. stavak 1. KZ/11. opisanog u točki 2. izreke te presude. Nakon toga, za počinjena kaznena djela, utvrđene su pojedinačne kazne zatvora i to u trajanju od 11 (jedanaest) godina za kazneno djelo iz članka 111. točka 1. i 3. KZ/11., te u trajanju od 1 (jedne) godine i 6 (šest) mjeseci za kazneno djelo iz članka 118. stavak 1. KZ/11. pa je uz primjenu članka 51. KZ/11. osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 12 (dvanaest) godina.

2. U tu kaznu je na temelju članka 54. KZ/11. uračunato vrijeme lišenja slobode i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 12. veljače 2021. pa nadalje.

3. Na temelju članka 79. KZ/11. od optuženika je oduzet nož sa zelenom drškom duljine oštrice 11 cm.

4. Optuženik je na temelju članka 148. stavak 6. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12.-odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. – dalje: ZKP/08.) oslobođen od plaćanja troškova kaznenog postupka i nužnih izdataka postavljenog branitelja.

5. Protiv te presude žalbu je podnio državni odvjetnik zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog odluke o kazni s prijedlogom da Visoki kazneni sud Republike Hrvatske pobijanu presudu u dijelu koji se odnosi na kazneno djelo pod točkom 1. preinači na način da optuženiku izrekne kaznu zatvora u duljem trajanju, a u dijelu koji se odnosi na kazneno djelo pod točkom 2. ukine i u tom dijelu predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, a podredno da pobijanu presudu preinači na način da se optuženiku, za kaznena djela za koje je proglašen krivim, pojedinačne kazne zatvora utvrde u duljem trajanju i optuženika osudi na jedinstvenu kaznu zatvora u duljem trajanju.

6. Optuženik se žali po branitelju, A. F., odvjetniku u O. zbog odluke o kazni s prijedlogom da se prihvaćanjem žalbe preinači prvostupanjska presuda na način da se izrekne blaža kazna zatvora.

7. Odgovor na žalbu je podnio optuženik te predlaže odbiti kao neosnovanu žalbu Županijskog državnog odvjetništva u Osijeku.

8. Na temelju članka 474. stavak 1. ZKP/08 spis je prije dostave sucu izvjestitelju bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

9. U odnosu na točku 2. prvostupanjske presude i kazneno djela iz članka 118. stavak 1. KZ/11. državni odvjetnik žaleći se zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, smatra da je pogrešna ocjena prvostupanjskog suda da nema dokaza da je optuženik postupao u nakani da oštećenog M. G. usmrti, odnosno da pogrešno sud prvog stupnja zaključuje da nije dokazano da bi optuženikova nakana (svijest i volja) izlazila iz okvira ostvarene štetne posljedice, teškog tjelesnog ozljeđivanja oštećenog.

9.1. Prvostupanjski sud svoj stav u pogledu ostvarenja subjektivnog obilježja kaznenog djela iz članka 118. stavak 1. KZ/11. (točkom 2. optužnice Županijskog državnog odvjetništva u Osijeku od 3. svibnja 2021. optuženik se tereti za kazneno djelo iz članka 111. točka 5. u vezi s člankom 34. KZ/11.), obrazlaže (točka 18. presude) navodeći da je optuženik radnju uboda nožem u lijevu natkoljenicu poduzeo u cilju da teško tjelesno ozlijedi M. G., a ne, kako to tvrdi optužba, da ubije drugog radi počinjenja drugog kaznenog djela. Nadalje, prvostupanjski sud navodi (točka 21. presude) da ubodom u natkoljenicu kod oštećenika M. G. nije zahvaćen nijedan vitalni organ te da optuženik nije mogao poduzeti bilo kakvu drugu radnju prema oštećeniku jer ga je isti zajedno sa svjedokom D. S. u tome spriječio oborivši ga na zemlju. Ukazuje da je po nalazu i mišljenju vještaka dr. B. D. do ozljede došlo kada je oštećenik najvjerojatnije podigao lijevu natkoljenicu i u tom trenutku zadobio ubod. 9.2. Izloženi stav za sada je preuranjen, zbog čega je i pogrešan.

9.3. U pravu je državni odvjetnik kada u žalbi navodi da je prvostupanjski sud trebao preciznije analizirati namjeru optuženika, odnosno razmotriti lokaciju ozljede oštećenog M. G. te jačinu zamaha (udarca) kojim je ozljeda zadana (slabog do srednjeg intenziteta) kroz dinamiku događaja. Naime, nesporno je da se radi o jedinstvenom događaju kratkog trajanja, kada optuženik nožem vrši napad na S. S. zadajući joj ubodnu ozljedu u predjelu leđa s očitom namjerom da ju liši života, nakon čega ga M. G. hvata za leđa i povlači, a optuženik nožem ubada M. G. u unutarnju stranu središta lijeve natkoljenice. Državni odvjetnik također ispravno ukazuje da se u predjelu natkoljenice nalaze velike krvne žile čije ozljeđivanje, često, bez hitne kirurške intervencije, dovodi do letalnog ishoda.

9.4. Nadalje, prema nalazu i mišljenju dr.B. D., stalnog sudskog vještaka medicinske struke-sudske medicine (list 215 i 342 spisa), oštećenik i optuženik su najvjerojatnije bili u stajaćem položaju licem u lice i u tom je položaju oštećenik podigao lijevu natkoljenicu i tada zadobio ubod. Radi se o izuzetno značajnoj činjenici u smislu ocjene optuženikove namjere jer bi, barem za sada, iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazilo da je oštećenik podizanjem lijeve natkoljenice ustvari spriječio da zamah, pa tako i ubod nožem završi o nekom drugom dijelu tijela.

10. Slijedom iznijetog, trebalo je u tom dijelu prihvatiti žalbu državnog odvjetnika, ukinuti prvostupanjsku presudu u odnosu na kazneno djelo iz članka 118. stavak 1. KZ/11., utvrditi da je optuženikova žalba u tom dijelu bespredmetna (s obzirom da se žali zbog odluke o kazni) te odlučiti kao u točki I i II izreke.

11. U ponovljenom postupku će prvostupanjski sud, polazeći od optužnice Županijskog državnog odvjetništva u Osijeku od 3. svibnja 2021. ponovno ocijeniti sve izvedene dokaze vodeći računa o argumentaciji ove drugostupanjske odluke i donijeti novu presudu koju će valjano obrazložiti u skladu s odredbom članka 459. ZKP/08. Prvostupanjski sud će po potrebi provesti i druge dokaze te detaljnije ispitati oštećenog M. G. i vještaka dr.B. D. i preciznije utvrditi dinamiku događaja koji je uslijedio nakon što je optuženik nesporno nožem zadao ubodnu ozljedu S. S., a posebno međusobni položaj i okolnosti u trenutku kada optuženik zadaje M. G. ubod nožem. Sud će vještaka posebno ispitati na okolnost početka i završetka zamaha nožem a u cilju utvrđenja gdje bi zamah nožem završio, s obzirom na okolnost na koju upućuje vještak, da u trenutku uboda nožem oštećenik nije podigao lijevu natkoljenicu. Vještaka također treba ispitati u odnosu na mogućnost ozljeđivanja oštećenog M. G. s obzirom na lokaciju ozljede, blizinu velikih krvnih žila te jačinu zamaha nožem. Precizniju dinamiku događaja, kao i međusobne položaje optuženika, M. G. i S. S. te protek vremena od trenutka kada optuženik, nožem ubada S. S. do trenutka kada optuženik nožem ubada M. G., potrebno je utvrditi i zbog činjenice da prethodno navedenom optužnicom Županijskog državnog odvjetnika u Osijeku u točki 2. tereti se optuženik da je počinio kazneno djelo teškog ubojstva u pokušaju iz članka 111. točka 5. u vezi s člankom 34. KZ/11. odnosno da je postupao s namjerom da ubije M. G. radi počinjenja drugog kaznenog djela i to ubojstva S. S.. Sud će pritom sagledati događaj u svojoj cjelovitosti (koji optuženik činjenično priznaje) te voditi računa u nespornoj okolnosti da se M. G. i optuženik uopće ne poznaju od ranije i to cijeniti u kontekstu utvrđivanja motiva za postupanje optuženika prema M. G., ali i voditi računa o dinamici zbivanja, odnosno procjenjujući trenutak u kojem se i zbog čega u događaj uključio oštećeni M. G. i u skladu s tim utvrditi motiv optuženikovih postupaka prema oštećenom M. G..

12. U odnosu na točku 1. prvostupanjske presude i kazneno djelo iz članka 111. točka 1. i. 3. KZ/11. odluku o kazni pobijaju i državni odvjetnik i optuženik.

13. Državni odvjetnik ukazuje na olakotne i otegotne okolnosti koje je kao takve utvrdio prvostupanjski sud i smatra da nije jasno kako je to optuženik izrazio kajanje zbog počinjenih kaznenih, kada je samo „priznao događaj“. Smatra da priznanje kaznenog djela mora biti potpuno, kako u odnosu na objektivnu stranu djela tako i u odnosu na njegovu subjektivnu stranu, što je u konkretnom slučaju izostalo, sugerirajući da samo verbalno iskazivanje kajanja ne predstavlja olakotnu okolnost kod odluke o kazni. Nadalje državni odvjetnik smatra da je, osim utvrđenih otegotnih okolnosti, prvostupanjski sud trebao uzeti u obzir da je optuženik prilikom počinjenja kaznenog djela na štetu S. S. iskazao brutalnost i bešćutnost.

13.1. Optuženik u žalbi smatra da prvostupanjski sud, na stranici 9., alineja 29. (ispravno točka 29.) presude nije dostatno obrazložio koje su konkretno te okolnosti i u kojoj mjeri su utjecale na lakšu ili težu kaznu. Iako to izričito ne navodi time optuženik ustvari ukazuje na bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08. Nadalje, optuženik ukazuje na svoju emotivnost i „afektivnu podlogu intenziteta kritičnog stanja“, a što je utvrđeno na temelju iskaza vještaka medicinske i psihijatrijske struke, kao i na činjenicu da je relativno mlada osoba koja treba raditi u društvu nakon izdržane kazne, te će visina zatvorske kazne pogoditi i ugroziti malodobno dijete koje je obvezan uzdržavati.

13.2. Međutim prvostupanjski sud je pravilno i jasno, u smislu članka 47. KZ/11., utvrdio i pobrojao, a potom i ocijenio sve otegotne i olakotne okolnosti. Kao otegotnu okolnost cijenio je činjenicu da je optuženik prethodno osuđivan u kaznenom i prekršajnom postupku, a kao olakotne okolnosti prvostupanjski sud je cijenio činjenicu da je optuženik priznao događaj, iskazao kajanje, da je otac jednog malodobnog djeteta, te izostanak trajnih i teških posljedica kod oštećene S. S.. Dakle, suprotno optuženikovim žalbenim navodima, prvostupanjski sud je pod točkama 33.–35. presude jasno, precizno i detaljno konkretizirao koje je činjenice uzeo u obzir kao olakotne okolnosti i otegotne okolnosti te na koji način su te okolnosti utjecale na izbor vrste i mjere kazne iz čega proizlazi da nije počinio bitnu povredu kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08. na koju indirektno ukazuje optuženik. Pritom valja ukazati, a suprotno optuženikovim žalbenim navodima, da je prvostupanjski sud uzeo u obzir činjenicu da je optuženik otac malodobnog djeteta, koji žalitelj apostrofira.

13.3. U odnosu na žalbu državnog odvjetnika valja naglasiti da je, u konkretnom slučaju, prvostupanjski sud osnovano kao olakotnu okolnost uzeo u obzir činjenično priznanje događaja i izraženo kajanje zbog počinjenog. Pritom valja naglasiti da KZ/11. u članku 47. propisuje da će sud ocijeniti sve okolnosti koje utječu da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža (olakotne i otegotne okolnosti) te primjerice navodi neke takve okolnosti a to ne isključuje uzimanje u obzir i niza drugih okolnosti, pa tako i onih prethodno navedenih i ocijenjenih od strane prvostupanjskog suda.

13.4. Argumentaciju prvostupanjskog suda u pogledu izbora vrste i mjere kazne u odnosu na kazneno djelo iz članka 111. točka 1. i 3. u vezi s člankom 34. KZ/11., činjenično opisanog u točki 1. izreke, u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud i nalazi da kazna zatvora u trajanju od 11 (jedanaest) godina koju je za to kazneno djelo utvrdio prvostupanjski sud, u potpunosti odgovara svim utvrđenim okolnostima (pa i tempore criminis smanjenoj ubrojivosti koja je nesporno utvrđena i na koju upućuje optuženik u žalbi) i težini počinjenog djela, te će se takvom kaznom i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda u cijelosti ispuniti zakonska svrha kažnjavanja propisana člankom 41. KZ/11. Također, takva kazna je dostatna da se izrazi društvena osuda za počinjeno kazneno djelo, kao i da utječe na optuženika i sve ostale da se suzdrže od činjenja kaznenih djela. Iz tih razloga nisu u pogledu odluke o kazni osnovane žalbe stranaka.

14. Prvostupanjski sud je stoga pod točkom III ove odluke, a uslijed odluke pod I preinačio prvostupanjsku presudu u odluci o kazni te je optuženika, za kazneno djelo iz članka 111. točka 1. i 3. u vezi s člankom 34. KZ/11., opisano točkom 1. izreke temeljem članka 111. KZ/11., osudio na kaznu zatvora u trajanju od 11 (jedanaest) godina, a u koju kaznu mu je temeljem članka 54. KZ/11. uračunao vrijeme uhićenja i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 12. veljače 2021. pa nadalje.

15. Slijedom navedenog, s obzirom da nisu utvrđene povrede zakona na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, sukladno odredbi članka 476. stavak 1. ZKP/08., a na temelju članka 482., članka 483. stavak 1. i članka 486. stavak 1. ZKP/08. odlučeno je kao u izreci.

Zagreb, 19. siječnja 2022.

Predsjednik vijeća:

Ivan Turudić,univ.spec.crim.,v.r.