REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 529/2019-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Vesne Vrbetić kao predsjednice vijeća te Dražena Tripala i Žarka Dundovića kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalistice Marijane Kutnjak Ćaleta kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženog G. Š. zbog kaznenog djela iz članka 246. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11. i 144/12.; dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i optuženika podnesenima protiv presude Županijskog suda u Splitu od 5. lipnja 2019. broj K-7/2018, u sjednici održanoj 19. siječnja 2022., u prisutnosti u javnom dijelu sjednice optuženog G. Š. i branitelja optuženika, odvjetnika H. K.,

p r e s u d i o  j e:

Odbijaju se kao neosnovane žalbe državnog odvjetnika i optuženog G. Š. te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom, donesenom u ponovljenom postupku, optuženi G. Š. proglašen je krivim zbog počinjenja kaznenog djela protiv gospodarstva - zlouporabe povjerenja u gospodarskom poslovanju iz članka 246. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. KZ/11. za koje je, na temelju članka 246. stavka 2. KZ/11., osuđen na kaznu zatvora u trajanju jedne godine, time da mu je, na temelju članka 56. KZ/11., izrečena uvjetna osuda kojom je određeno da se kazna zatvora na koju je osuđen neće izvršiti ako u vremenu od tri godine od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo te ako, u skladu s člankom 56. stavkom 4. u vezi s člankom 62. stavkom 1. točkom 1. KZ/11., ispuni posebnu obvezu na način da u roku od jedne godine od pravomoćnosti presude popravi štetu oštećenoj stečajnoj masi trgovačkog društva V. d.o.o. u stečaju kao pravnom sljedniku oštećenog trgovačkog društva V. d.o.o. u iznosu od 600.000,00 kn.

I Kž 529/2019-6

1.1. Na temelju članka 62. stavka 1. točke 1. KZ/11. optuženi G. Š. dužan je u roku od jedne godine od pravomoćnosti presude naknaditi štetu oštećenoj stečajnoj masi trgovačkog društva V. d.o.o. u stečaju kao pravnom sljedniku oštećenog trgovačkog društva V. d.o.o. u iznosu od 600.000,00 kn.

1.2. Na temelju članka 158. stavaka 1. i 2. Zakona o kaznenom postupku (,,Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. - pročišćeni tekst, 91/12. - Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14. i 70/17. - dalje: ZKP/08.) oštećenoj stečajnoj masi trgovačkog društva V. d.o.o. u stečaju kao pravnom sljedniku oštećenog trgovačkog društva V. d.o.o. u cijelosti je dosuđen imovinskopravni zahtjev na način da je optuženi G. Š. obvezan oštećenoj stečajnoj masi trgovačkog društva V. d.o.o. u stečaju isplatiti iznos od 600.000,00 kn.

1.3. Na temelju članka 148. stavka 1. u vezi s člankom 145. stavcima 1. i 2. točkama 1. i 6. ZKP/08. optuženi G. Š. dužan je platiti troškove kaznenog postupka u iznosu od 7.322,00 kn.

2. Protiv te presude žalbe su podnijeli državni odvjetnik i optuženi G. Š..

2.1. Državni odvjetnik žali se zbog odluke o uvjetnoj osudi, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i optuženi G. Š. osudi na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine.

2.2. Optuženi G. Š. žalbu je podnio po branitelju, odvjetniku H. K., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, odluke o imovinskopravnom zahtjevu, odluke o kaznenopravnoj sankciji te troškovima postupka, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači na način da ga se oslobodi optužbe, podredno da se ukine i predmet uputi prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku. Zatražena je obavijest o sjednici vijeća drugostupanjskog suda.

3. Spis je, u skladu s odredbom članka 474. stavka 1. ZKP/08., bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

4. Sjednica vijeća održana je u prisutnosti optuženog G. Š. i njegovog branitelja, odvjetnika H. K., a, u skladu s odredbom članka 475. stavka 4. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. - pročišćeni tekst, 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. - dalje: ZKP/08.-19.), u odsutnosti Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske, koji je o sjednici uredno obaviješten.

5. Žalbe državnog odvjetnika i optuženog G. Š. nisu osnovane.

6. Žaleći se zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, optuženi G. Š. navodi da je prvostupanjski sud propustio dati razloge o odlučnim činjenicama navodeći samo izvedene dokaze, bez da ih je ocijenio i naveo na temelju kojih dokaza je donesen zaključak glede krivnje i postojanja kaznenog djela.

I Kž 529/2019-6

6.1. Protivno istaknutim žalbenim navodima, prvostupanjski sud je, nakon što je izveo sve dokaze potrebne radi potpunog i pravilnog utvrđivanja činjeničnog stanja, pažljivom i savjesnom ocjenom svakog izvedenog dokaza zasebno te u vezi s drugim izvedenim dokazima pravilno zaključio da je optuženi G. Š. svojim postupanjem ostvario sve bitne elemente kaznenog djela za koje ga je proglasio krivim, a u obrazloženju pobijane presude iznio je jasne i dostatne razloge o svim odlučnim činjenicama. U pobijanoj presudi, prema tome, nije ostvarena bitna postupovna povreda iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08. na koju upire optuženi G. Š. u svojoj žalbi, a ni ispitivanjem pobijane presude u skladu s odredbom članka 476. stavka 1. točke 1. ZKP/08.-19. nije utvrđeno postojanje nijedne od bitnih postupovnih povreda na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

7. Optuženi G. Š. u uvodu svoje žalbe navodi da se žali (i) zbog povrede kaznenog zakona. No, osim što tu žalbenu osnovu ne označava navođenjem nekog od oblika te povrede iz članka 469. točaka 1. do 6. ZKP/08., istu ni ne obrazlaže, a ispitivanjem pobijane presude u skladu s odredbom članka 476. stavka 1. točke 2. ZKP/08.-19. nije utvrđeno da bi na štetu optuženika bio povrijeđen kazneni zakon.

8. Žaleći se zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, optuženi G. Š. navodi da uplata i povrat pozajmice ne ulaze u sferu gospodarskog poslovanja, već da se na to odnose odredbe Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05., 41/08. i 125/11. - dalje: ZO), točnije članak 499. ZO-a, slijedom čega da on nije počinio nikakvu povredu odredaba Zakona o trgovačkim društvima („Narodne novine“ broj 111/93., 34/99., 121/99., 52/00., 118/03., 107/07., 146/08., 137/09., 125/11. i 152/11. - dalje: ZTD), a posljedično tome ni odredbe članka 246. KZ/11. Mišljenja je da je prvostupanjski sud propustio razmotriti odredbu članka 252. ZTD-a i staviti je u kontekst s činjeničnim opisom te razmotriti je li na njega uopće primjenjiva odredba članka 246. KZ/11.

8.1. Istaknutim žalbenim navodima optuženi G. Š. nastoji prikazati da njegova inkriminacija nije kazneno djelo, već građanskopravni odnos. Međutim, bez uspjeha. U konkretnom je slučaju, naime, optuženi G. Š. dao pozajmicu u sveukupnom iznosu od 600.000,00 kn trgovačkom društvu V. d.o.o. u kojemu je bio direktor (a slijedom toga i osoba koja je bila dužna brinuti se o njegovim imovinskim interesima), kako u vrijeme davanja pozajmice, tako i u vrijeme kada je izvršen povrat pozajmice. Naravno da činjenica povrata pozajmice, sama po sebi, nije kazneno djelo. Međutim, ono zbog čega su u postupanju optuženog G. Š. ostvarena obilježja kaznenog djela iz članka 246. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. KZ/11. jesu okolnosti u kojima je optuženik izvršio povrat te pozajmice sebi i svojoj majci J. Š., a uzevši u obzir uvjete pod kojima je ta pozajmica mogla biti vraćena. Naime, dodatkom broj 1 višestranom obvezujućem očitovanju zaključenom 17. prosinca 2010. između T. A. M.S. d.o.o., optuženog G. Š., B. M., T. V. d.o.o. i S. D. P. utvrđeno je da optuženik prema T. V. d.o.o. ima potraživanje po osnovi pozajmice u iznosu od 600.00,00 kn (točka 1.4.), pri čemu povrat pozajmice ni u kojem slučaju ne može dospjeti prije nego što T. V. d.o.o. iz redovnog poslovanja ne sanira ukupno nastali gubitak koji je 31. listopada 2010. iznosio 1.746.311,68 kn, osim ako optuženik bude razriješen s funkcije člana uprave bez svoje krivnje (točka 1.4.3.).

I Kž 529/2019-6

8.2. Provedenim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku za ekonomsko- financijske poslove, dipl. oec. S. K. utvrđeno je da je društvo V. d.o.o. poslovnu 2010. završilo s gubitkom od 1.976.505,00 kn, a poslovnu 2011. s gubitkom od 1.921.484,00 kn. Unatoč tome što T. V. d.o.o., ne samo da nije saniralo već nastale gubitke koji su utvrđeni na dan 31. listopada 2010., već je gubitke i povećalo, prema optuženom G. Š. izvršen je povrat pozajmica koje je on dao tom trgovačkom društvu, i to na način da je ugovorom o asignaciji od 10. kolovoza 2012. utvrđeno da G. Š. (uputitelj) ima potraživanje od T. V. d.o.o. (upućenik) po osnovi kratkoročnih pozajmica te ga upućuje da izvrši uplatu u iznosu od 389.456,43 kn J. Š. (primatelj upute), a T. V. d.o.o. je svoju obvezu prema J. Š. izvršilo na način da su istoga dana, tj. 10. kolovoza 2012. T. V. d.o.o. i J. Š. zaključili 14 ugovora o cesiji kojima je T. V. d.o.o. prenijelo svoja potraživanja od raznih dužnika na J. Š., a u svrhu podmirenja dospjelog duga koji je T. V. d.o.o. imalo prema J. Š. po primljenim pozajmicama te su dužnici upućeni da uplate svojih dugovanja izvrše na račun J. Š.. Preostali iznos pozajmice od 210.543,57 kn optuženi G. Š. isplatio je sebi iz blagajne T. V. d.o.o. u četiri navrata u razdoblju od 10. do 20. kolovoza 2012., pri čemu je od tog iznosa 139.143,57 kn isplaćeno u vrijeme kada je račun T. V. d.o.o. bio blokiran.

8.3. Nadalje, iz zapisnika s izvanredne skupštine T. V. d.o.o. od 29. kolovoza 2012. proizlazi da je toga dana, između ostalih, donesena odluka da se član uprave - direktor G. Š. opoziva zbog skrivljenog ponašanja - nanošenja štete društvu koje je ostvarilo gubitke u poslovanju, a koja odluka je stupila na snagu danom donošenja.

8.4. Iz izloženoga, dakle, proizlazi da je optuženi G. Š. izvršio povrat pozajmice koju je prethodno dao T. V. d.o.o. protivno uvjetima utvrđenima dodatkom broj 1 višestranog obvezujućeg očitovanja zaključenog 17. prosinca 2010. između T. A. M.S. d.o.o., optuženika, B. M., T. V. d.o.o. i S. D. P. i time sebi i svojoj majci, J. Š. pribavio imovinsku korist, a istovremeno oštetio T. V. d.o.o. za iznos od 600.000,00 kn.

8.5. Na opisani način optuženi G. Š. je, upravo suprotno onome što tvrdi u svojoj žalbi, postupio protivno svojoj dužnosti propisanoj odredbom članka 252. ZTD-a i time nanio štetu T. V. d.o.o., a ujedno povrijedio dužnost zaštite tuđih imovinskih interesa - T. V. d.o.o. u smislu odredbe članka 246. KZ/11.

9. Uzevši u obzir prethodno izloženo, potpuno su neprihvatljive i tvrdnje žalbe optuženog G. Š. da prvostupanjski sud nije smio zanemariti savjesnost i poštenje supružnika D.-P. koji su od početka osnivanja T. V. d.o.o. do ulaska u vlasničku strukturu od čak 80 % uvijek bili „tu negdje“ na način da su donošenjem odluka imali prevladavajući utjecaj u tom društvu i koji su ga zapravo doveli u situaciju u kojoj je T.

V. d.o.o. poslovalo s velikim gubitkom, namećući mu nepravedne uvjete poslovanja, tako da je on u konačnici uzeo samo ono što je društvu dao.

9.1. Optuženik, naime, nastoji svoju odgovornost za inkriminirano mu postupanje opravdati postupanjem supružnika D.-P. s kojima je bio u poslovnom odnosu (a kojim poslovnim odnosom su upravo i definirani uvjeti povrata pozajmice protivno kojima je optuženik postupio u konkretnom slučaju), pri čemu i sam optuženik u konačnici

I Kž 529/2019-6

priznaje da je postupio onako kako mu je inkriminirano, odnosno da je na inkriminirani mu način izvršio povrat pozajmice koju je dao T. V. d.o.o.

10. Optuženi G. Š. u žalbi navodi da je prvostupanjski sud propustio cijeniti nalaz stalnog sudskog vještaka za ekonomsko-financijske poslove, dipl. oec. S. K., prema kojemu uplaćena pozajmica nije imovina T. V. d.o.o., već se ista u knjigama tog društva vodila kao obveza društva prema optuženiku. Osim toga, da se činjenično stanje nakon ukidanja ranije prvostupanjske presude bitno promijenilo, posebno u pogledu iskaza vještaka koji je na raspravi 9. svibnja 2019. potvrdio navode obrane da optuženik na inkriminirani mu način nije počinio kazneno djelo iz članka 246. KZ/11.

10.1. Ni istaknute žalbene tvrdnje optuženika nisu osnovane. Prije svega, na raspravi u ponovljenom postupku 9. svibnja 2019. stalni sudski vještak za ekonomsko- financijske poslove, dipl. oec. S. K. naveo je da u cijelosti ostaje pri svom nalazu i mišljenju od 27. ožujka 2014. te njegovoj usmenoj dopuni s rasprave od 28. studenog 2014. Potom je odgovarao na postavljena mu pitanja, pri čemu nijednim svojim odgovorom nije potvrdio navode obrane da optuženik na inkriminirani mu način nije počinio kazneno djelo iz članka 246. KZ/11., kako se to nastoji prikazati u žalbi optuženika. Na raspravi 9. svibnja 2019. vještak je naveo da se uplatom pozajmice nije povećala imovina, već likvidnost T. V. d.o.o., ali i to da je povrat te pozajmice bio obavezan te da se ta uplata vodila kao obveza T. V. d.o.o. prema optuženiku, pri čemu je pitanje da li se to smjelo napraviti, posebno stoga što je jedan dio vraćen iz blagajne kada je društvo bilo u blokadi, što je nedozvoljeno.

11. Optuženi G. Š. u žalbi nadalje tvrdi da način na koji si je izvršio povrat pozajmice ne izlazi iz sfere prekršajne odgovornosti, a za to da je on osuđen u prekršajnom postupku, što je zapreka da za isto bude osuđen i u ovom kaznenom postupku. Pri tome se kao na dokaz poziva na presudu Prekršajnog suda u Splitu Pp 24 G-731/13.

11.1. Pravilnost činjeničnih utvrđenja u pobijanoj presudi nije, međutim, s uspjehom dovedena u pitanje ni istaknutim žalbenim navodima optuženog G. Š.. Prije svega, žalitelj u prilog ovoj svojoj žalbenoj tvrdnji nije priložio ni sudsku odluku na koju se u istoj poziva, a ni neku drugu odluku, bilo suda bilo kojeg drugog državnog tijela. Osim toga, ni pregledavanjem cjelokupnog spisa predmeta od strane ovoga suda nije utvrđeno postojanje u istome bilo kakve odluke, bilo sudske, bilo kojeg drugog državnog tijela koja bi se na bilo koji način mogla dovesti u vezu s ovim žalbenim navodom optuženog G. Š.. U spisu predmeta postoji samo optužni prijedlog Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Krapina, Klasa: 471-02/12- 01/171, Urbroj: 513-07-02/13-8 od 25. siječnja 2013. Prekršajnom sudu u Zaboku protiv poreznog obveznika pravne osobe V. d.o.o. i odgovorne osobe poreznog obveznika u vrijeme počinjenja prekršaja G. Š. zbog povrede odredbe članka 15. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima („Narodne novine“ broj 91/10. - dalje: ZoPOnNS), koja se sastoji u tome što u razdoblju blokade žiro-računa pravne osobe V. d.o.o. na isti nisu položili gotov novac u ukupnom iznosu od 139.143,57 kn. Riječ je o upravo onom novčanom iznosu za koji je stalni sudski vještak za ekonomsko-financijske poslove, dipl. oec. S. K. utvrdio da predstavlja dio iznosa pozajmice od 210.543,57 kn koji je optuženom G. Š. isplaćen iz blagajne T. V. d.o.o.

I Kž 529/2019-6

u vrijeme kada je račun T. V. d.o.o. bio blokiran, što je protivno članku 14. stavku 10. ZoPOnNS.

11.2. Osim što, dakle, optuženi G. Š. svoju žalbenu tvrdnju nije ničime potkrijepio, ista, a kako to proizlazi iz cjelokupnog stanja spisa predmeta, nije ni osnovana. Prema tome, nema govora o povredi odredbe o zabrani dvostrukog kažnjavanja.

12. Žaleći se zbog odluke o kazni, državni odvjetnik navodi da je prvostupanjski sud prilikom izbora vrste i mjere kaznene sankcije propustio cijeniti grubo i bezobzirno postupanje optuženika u izvršenju kaznenog djela koje se očituje u tome što je on u nepune tri godine poslovanja društva u kojemu je bio direktor ostvario financijski gubitak u iznosu od preko 4,3 milijuna kuna te je pred samim otvaranjem stečaja iz istoga izvukao iznos od 600.000,00 kuna. Smatra da bi prvostupanjski sud, da je uzeo u obzir i to da se vlasnica povezanog društva A. M.S. d.o.o., S. D. P. teško razboljela upravo zbog stresa uzrokovanog počinjenjem ovog kaznenog djela te nastale financijske štete, zaključio da se uvjetnom osudom neće i ne može ostvariti prevencija, slijedom čega je predložio da se pobijana presuda preinači i optuženog G. Š. osudi na kaznu zatvora u trajanju jedne godine.

12.1. Optuženi G. Š. u uvodu žalbe navodi da se žali i zbog „odluke o kaznenopravnoj sankciji“, no tu žalbenu osnovu ne obrazlaže pa je pobijana presuda u tom dijelu ispitana u skladu s odredbom članka 478. ZKP/08.-19.

12.2. Ispitujući pobijanu presudu u odluci o kazni, ovaj drugostupanjski sud nalazi da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve okolnosti koje su u smislu odredbe članka 47. KZ/11. odlučne za individualizaciju kazne, kao i da ih je pravilno ocijenio. Tako su optuženom G. Š. olakotnima cijenjeni dosadašnja neosuđivanost, korektno držanje pred sudom te obiteljske prilike, dok mu je otegotnom cijenjena visina protupravno pribavljene imovinske koristi koja višestruko premašuje novčani iznos potreban za ostvarenje kvalificiranog oblika kaznenog djela za koje je proglašen krivim i koju, unatoč proteku vremena, nije vratio. Uzevši u obzir navedeno, prvostupanjski je sud optuženog G. Š. za kazneno djelo iz članka 246. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. KZ/11. osudio na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine, time da mu je potom, na temelju članka 56. stavaka 1., 2. i 3. KZ/11., izrekao uvjetnu osudu s vremenom provjeravanja tri godine te mu je, sukladno članku 56. stavku 4. u vezi s člankom 62. stavkom 1. točkom 1. KZ/11., odredio posebnu obvezu na način da u roku jedne godine od pravomoćnosti presude popravi štetu oštećenoj stečajnoj masi T. V. d.o.o. u stečaju kao pravnom sljedniku oštećenog T. V. d.o.o. u iznosu od 600.000,00 kn. Upravo takva kaznena sankcija je, i prema ocjeni ovoga suda, primjerena težini i okolnostima počinjenog kaznenog djela i osobi konkretnog optuženika kao počinitelja te je za očekivati da će se njome ostvariti svrha kažnjavanja iz članka 41. KZ/11.

12.3. Stoga, a ne umanjujući ni obezvrjeđujući okolnosti počinjenja kaznenog djela zbog čijeg počinjenja je optuženi G. Š. proglašen krivim te doista veliki iznos njime ostvarene protupravne imovinske koristi, odnosno štete, nije prihvaćena žalba državnog odvjetnika koji se zalaže za osudu optuženika na bezuvjetnu kaznu zatvora, pri čemu ovaj žalitelj ne navodi nijednu novu okolnost koja bi postupanju

I Kž 529/2019-6

optuženog G. Š. davala teži značaj, a koja već nije postojala i bila poznata prvostupanjskom sudu u vrijeme donošenja pobijane presude.

13. Pobijajući odluku o imovinskopravnom zahtjevu, optuženi G. Š. ističe da inkriminirani mu iznos od 600.000,00 kn nije imovina, već obveza T. V. d.o.o. prema njemu, pri čemu stečajni upravitelj ni nije postavio imovinskopravni zahtjev u egzaktnom iznosu, tako da to nije smio učiniti ni prvostupanjski sud u njegovo ime, i to u situaciji kada po vještaku nije utvrđena nikakva šteta. Osim toga, smatra i da odluka o imovinskopravnom zahtjevu nije valjano obrazložena.

13.1. O neosnovanosti žalbenih tvrdnji optuženog G. Š. da inkriminirani mu iznos od 600.000,00 kn nije imovina, nego obveza T. V. d.o.o. prema njemu, kao i onih tvrdnji žalbe kojima je optuženik, s očitim ciljem da se ekskulpira, iznosio vlastitu ocjenu onoga što je utvrdio financijski vještak, već je prethodno bilo riječi, tako da se to ovdje neće ponavljati.

13.2. Nadalje, prilikom ispitivanja na raspravi 12. veljače 2015. stečajni upravitelj T.

V. d.o.o., D. P. naveo je: „... u ime stečajne mase navedenog društva postavlja imovinskopravni zahtjev za slučaj da okrivljenik G. Š. bude proglašen krivim i to u onom iznosu za koji bi se utvrdilo da je dotični okrivljenik oštetio T. V..“ Iz navedenog izričaja jasno proizlazi da je stečajni upravitelj T. V. d.o.o., D. P. postavio imovinskopravni zahtjev, i to u onom iznosu koji bude utvrđen u dokaznom postupku. Budući da je, kao što je već ranije obrazloženo, stalni sudski vještak za ekonomsko- financijske poslove, dipl. oec. S. K. utvrdio (a prvostupanjski sud je to utvrđenje prihvatio) da je iznos za koji je postupanjem optuženog G. Š. oštećeno T. V. d.o.o. iznos od 600.000,00 kn, prvostupanjski sud je pravilno taj iznos na ime imovinskopravnog zahtjeva dosudio stečajnoj masi T. V. d.o.o. kao njegovom pravnom sljedniku. Pri tome je svoju odluku obrazložio, doduše, pomalo šturo, ali dostatno i jasno.

13.3. Prema tome, ni žalba optuženog G. Š. zbog odluke o imovinskopravnom zahtjevu nije osnovana.

14. Odluka o posebnoj obvezi, koju je ovaj drugostupanjski sud ispitao sukladno članku 478. ZKP/08.-19., temelji se na pravilno utvrđenim činjenicama i valjanoj primjeni zakona.

15. Slijedom svega izloženoga, na temelju članka 482. ZKP/08.-19., odlučeno je kao u izreci ove presude.

Zagreb, 19. siječnja 2022.

Predsjednica vijeća:

Vesna Vrbetić, v.r.