REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj: Pž-10552/2021

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Gordane Korotaj kao predsjednice vijeća te Goranke Ratković i Kristine Gašparac Orlić kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Emine Bašić kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okr. M.M., zbog prekršaja iz čl. 199. st. 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“, broj 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 89/14., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19. i 42/20.), odlučujući o prigovoru okrivljenika, podnesenom protiv prekršajnog naloga Općinskog suda u Koprivnici od 31. kolovoza 2021., broj: 20. Pp-957/2021-2, u sjednici vijeća održanoj 19. siječnja 2022.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan prigovor okr. M.M. i potvrđuje pobijani prekršajni nalog.

II. Na temelju čl. 138. st. 2. t. 3. c) Prekršajnog zakona okr. M.M. je obvezan naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka u iznosu 100,00 (sto) kuna u roku od 8 dana od primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Pobijanim prekršajnim nalogom, proglašen je krivim okr. M.M. da je, na način činjenično opisan u izreci, počinio prekršaj iz čl. 199. st. 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, za koji mu je na temelju tog propisa, a primjenom propisa o ublažavanju kazne, izrečena novčana kazna od 3.600,00 kuna, koju je dužan platiti u roku od 3 mjeseca od pravomoćnosti prekršajnog naloga, uz pogodnost plaćanja dvije trećine izrečene novčane kazne, izrečena mu je zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije u trajanju od dva mjeseca u koju se uračunava mjera opreza privremenog oduzimanja vozačke dozvole određena Naredbom o određivanju mjere opreza serijski broj 00864969, te je obvezan na naknadu troškova prekršajnog postupka u iznosu 180,00 kuna.

2. Protiv navedenog prekršajnog naloga, okr. M.M. osobno je pravodobno podnio prigovor zbog izrečene novčane kazne i zaštitne mjere. Predlaže da se, iz razloga navedenih u prigovoru, isti prihvati.

3. S obzirom da je prigovor podnesen iz osnove čl. 237. st. 1. t. 2. Prekršajnog zakona, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, sukladno odredbi čl. 238. st. 11. Prekršajnog zakona, o prigovoru je odlučivao odgovarajućom primjenom odredaba Prekršajnog zakona o žalbenom postupku.

4. Prigovor nije osnovan.

5. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijani prekršajni nalog iz osnova i razloga iz kojih se on pobija prigovorom, kao i po službenoj dužnosti. Pritom nije utvrđeno da postoje razlozi zbog kojih okrivljenik pobija prekršajni nalog, a niti su utvrđene povrede na koje ovaj sud, sukladno gore navedenom zakonskom propisu, pazi po službenoj dužnosti.

6. Okrivljenik u prigovoru priznaje krivnju za počinjeni prekršaj i iskreno se kaje, opisuje okolnosti događaja koji je doveo do vožnje pod utjecajem alkohola. Moli da mu se ne izrekne zaštitna mjera ili skrati koliko je moguće, brine za bolesnog oca kojeg dva puta tjedno vozi kod liječnika u Koprivnicu Navodi da je nezaposlen, povremeno odlazi u pomoć u pripremi drva za ogrjev, zaradi mjesečno 3.000,00- 4.000,00 kuna, što mu je jedini prihod.

7. Međutim, razmotrivši odluku o izrečenoj novčanoj kazni, ovaj sud smatra da je prvostupanjski sud okrivljeniku za počinjeni prekršaj izrekao vrstu i mjeru kazne primjerenu stupnju njegove krivnje, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja iz čl. 32. Prekršajnog zakona.

7.1. Naime, za prekršaj iz čl. 199. st. 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama zakonom je propisana novčana kazna od 5.000,00 do 15.000,00 kuna, a prvostupanjski je sud okrivljeniku već izrekao novčanu kaznu blažu od propisane.

7.2. Prvenstveno, treba napomenuti da okrivljenik ničim nije dokazao svoje materijalno stanje koje bi predstavljalo naročito olakotnu okolnost za daljnje ublažavanje kazne, iako je, sukladno odredbi čl. 237. st. 2. Prekršajnog zakona, bio dužan podnijeti dokaze o činjenicama na kojima temelji prigovor.

7.3. Stoga, i po ocjeni ovog suda, cijeneći da se radi o prekršaju koji predstavlja teži oblik kršenja prometnih propisa, budući je okrivljenik upravljao vozilom iako je imao koncentraciju alkohola od 1,21 g/kg i s time povezanim velikim stupnjem ugrožavanja zaštićenog dobra, kao i cijeneći da su vrlo izraženi zahtjevi generalno preventivnog djelovanja, te da okolnosti koje okrivljenik ističe u prigovoru, priznanje prekršaja, svijest i kajanje zbog počinjenog, ni same za sebe, ni u svojoj ukupnosti, ne predstavljaju naročito olakotnu okolnosti za daljnje izricanje blaže kazne od propisane, u konkretnom slučaju nema osnove za daljnju primjenu instituta ublažavanja kazne, niti bi se, po ocjeni ovog suda, opća svrha prekršajnopravnih sankcija iz čl. 6. Prekršajnog zakona i svrha kažnjavanja iz čl. 32. Prekršajnog zakona mogla postići još blažim kažnjavanjem.

8. Okrivljenik ni navode prigovora o neophodnosti korištenja automobila nije potkrijepio nikakvim dokazima, te su ostali na razini paušalnog isticanja. Ovaj drugostupanjski sud smatra da inkriminirano ponašanje okrivljenika predstavlja teži oblik kršenja prometnih propisa i takvo ugrožavanje ostalih sudionika u prometu da upućuje na opasnost od budućeg ugrožavanja sigurnosti prometa, zbog čega je prvostupanjski sud osnovao i u skladu sa zakonom okrivljeniku izrekao zaštitnu mjeru zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije. Primjena ove zaštitne mjere u konkretnom slučaju nužna je zbog otklanjanja okolnosti koje poticajno djeluju na počinjenje prekršaja koji je predmet ovog postupka i dodatno će preventivno djelovati na buduće ponašanje okrivljenika. Imajući u vidu načelo razmjernosti propisano odredbom čl. 51. a Prekršajnog zakona, duljina trajanja izrečene mjere od dva mjeseca, u okviru zakonom propisanog raspona od jednog mjeseca do dvije godine, dakle vrlo blizu donje zakonom propisane granice, po ocjeni ovog suda, u razmjeru je s težinom počinjenog prekršaja i prekršaja koji se mogu očekivati, kao i sa stupnjem počiniteljeve opasnosti. Neophodnost korištenja automobila u svakodnevnom životu ne utječe na pravilnost i zakonitost odluke prvostupanjskog suda o izricanju zaštitne mjere, a po ocjeni ovog suda, razlog je više da okrivljenik u prometu postupa u skladu s propisima.

9. Stoga, nije bilo osnove za prihvaćanje prigovora.

10. Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi čl. 138. st. 2. t. 3. c) Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Paušalna je svota, u skladu s čl. 138. st. 3. Prekršajnog zakona određena u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, broj 18/13.) u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna, a s obzirom na složenost i trajanje postupka, te imovno stanje okrivljenika. Ovaj sud smatra da plaćanjem troška žalbenog postupka u iznosu od 100,00 kuna, dakle u minimalno mogućem iznosu paušalne svote, neće biti dovedeno u pitanje njegovo uzdržavanje.

11. Iz navedenih razloga, na temelju čl. 238. st. 11. u vezi sa čl. 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.

Zagreb, 19. siječnja 2022.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Martina Bašić, v.r.

Gordana Korotaj, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom suda u Koprivnici u 4 ovjerena prijepisa: za spis, okrivljenika i tužitelja