REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd 3642/2021-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Mirjane Magud predsjednice vijeća, Đure Sesse člana vijeća i suca izvjestitelja i mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, u pravnoj stvari prvotužitelja R. J. iz Z. , OIB ..., drugotužitelja D. J. iz Z. , OIB ..., oboje zastupani po punomoćniku H. Z., odvjetniku u Z. , i trećetužitelja D. Š. iz P. B., OIB ..., protiv tuženika S. M. iz Z. , s boravištem u G., OIB ..., kojeg zastupa punomoćnik M. L., odvjetnik u Z. , radi utvrđenja ništetnosti ugovora i brisanja zk. upisa, i po protutužbi tuženika S. M. iz Z. , s boravištem u G., OIB ..., kojeg zastupa punomoćnik M. L., odvjetnik u Z. , protiv prvotužitelja R. J. iz Z. , OIB ..., drugotužitelja D. J. iz Z. , OIB ..., oboje zastupani po punomoćniku H. Z., odvjetniku u Z. , i trećetužitelja D. Š. iz P. B., OIB ..., radi isplate, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj Gž-639/2020-5 od 22. travnja 2021., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalna služba u Samoboru poslovni broj P-379/2018-75 od 24. veljače 2020., ispravljena rješenjem istog suda poslovni broj P-379/2018 od 25. veljače 2020., u sjednici održanoj 19. siječnja 2022.,

r i j e š i o  j e :

Prijedlog za dopuštenje revizije tuženika S. M. odbacuje se.

Obrazloženje

1. Presudom suda drugog stupnja potvrđena je presuda suda prvog stupnja i odbijene su žalbe prvo i drugotužitelja, te žalba tuženika.

2. Presudom suda prvog stupnja pod točkom I. izreke utvrđeno je da je u cijelosti ništetan ugovor o kupoprodaji nekretnine od 15. lipnja 2011., a koji ugovor je sklopljen između tuženika S. M. i tužitelja R. J. te J. J., naložen je upis brisanja zemljišnoknjižnog stanja upisanog rješenjem Općinskog suda u Zaprešiću pod poslovnim brojem Z-2460/11 u zk.ul. broj 4449 k.o. Z. , koje je doneseno temeljem Ugovora o kupoprodaji nekretnine od 15. lipnja 2011. i uspostava zemljišnoknjižnog stanja u zk.ul. broj 4449 k.o. Z. kakvo je bilo prije provedbe tog ugovora, tako da se briše pravo vlasništva nad predmetnom nekretninom s imena tuženika uz istovremeni upis prava suvlasništva u ½ dijela na ime R. J. i u ½ dijela na ime J. J. Pod točkom II. izreke odbijen je protutužbeni zahtjev da se nalaži tužiteljima da solidarno isplate tuženiku iznos 70.000,00 EUR sa zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od 16. lipnja 2011. pa do isplate, po stopi koju banka u mjestu ispunjenja plaća na devizne štedne uloge građana po viđenju u EUR sve u protuvrijednosti kuna prema srednjem tečaju HNB na dan isplate i drugi eventualni protutužbeni zahtjev tuženika da se naloži tužiteljima da solidarno isplate tuženiku iznos 20.000,00 EUR sa zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od 16. lipnja 2011. pa do isplate, po stopi koju banka u mjestu ispunjenja plaća na devizne štedne uloge građana po viđenju u EUR sve u protuvrijednosti kuna prema srednjem tečaju HNB na dan isplate, dok je pod točkom III. izreke određeno da svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

3. Protiv presude suda drugog stupnja prijedlog za dopuštenje revizije podnosi tuženik radi postavljenih pitanja kako slijedi:

"1. Da li se može smatrati prividnim pravnim poslom ugovor o kupoprodaji koji je po prethodnom dogovoru sklopljen i gotovo u cijelosti ispunjen - a niti jedna stranka nakon sklopljen ugovora nije pokrenula nikakav postupak kojim bi spriječila uknjižbu prava vlasništva kupca u nadležnim zemljišnim knjigama, odnosno zahtijevala povrat kupovnine?

2. Da li je životno i logično utvrđivati ugovor o kupoprodaji simuliranim (ništetnim) u zemljišno-knjižnoj situaciji kada vlasnik / prodavatelj nije u mogućnosti opteretiti nekretninu s novim založnim vjerovnikom, a potrebna su mu novčana sredstva radi dobivanja povoljnog kredita pa u suglasju s kreditorom (kupcem) sklopi ugovor o kupoprodaji nekretnine?

3. Da li se smatra da je kupoprodajna cijena temeljem ugovora o kupoprodaji isplaćena ukoliko je prodavatelj izdao clausulu intabulandi te dao nalog kupcu da navedenu kupoprodajnu cijenu u ime i za račun prodavatelja isplati trećoj osobi, a sve po nalogu i u suglasju s prodavateljem?

4. Smatra li se strankom ugovora o ortaštvu osoba koja je s ortakom, a izvan ortačkog odnosa – sklopila drugi pravni posao koji nije u nikakvoj svezi s ciljevima ortaštva?

5. Smatra li se ortakom osoba koja nema zajednički cilj i ne ulaže sredstva za ispunjenje cilja ugovora o ortaštvu?

6. Smatra li se ništavim / simuliranim ugovor o kupoprodaji nekretnine – ukoliko jedna od ugovorenih stranaka sklopi ugovor o ortaštvu s trećim osobama – a koji se ugovor ne odnosi na prodanu nekretninu?

7. Ukoliko je sud utvrdio ugovor o kupoprodaji ništetnim, a u kojem je prodavatelj priznao da je primio kupoprodajnu cijenu, da li je dužan utvrditi da je prodavatelj dužan vratiti kupcu isplaćenu kupoprodajnu cijenu?

8. Da li je sud dužan utvrditi ništetnost ugovora o kupoprodaji ex tunc temeljem članka 285. st. 1. ZPP-a – a ukoliko u obrazloženju navodi kako je isti prividan / fiktivan / simuliran?

9. U slučaju utvrđenja ništetnosti ugovora o kupoprodaji, da li se početak roka zastare glede ostvarivanja tražbine tuženika glede povrata kupoprodajne cijene računa od trenutka sklapanja ugovora ili od trenutka utvrđenja ugovora ništetnim?"

3.1. Tuženik ističe da su glede ovih postavljenih pitanja ispunjeni uvjeti za njegovu dopustivost iz čl. 385.a Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-proč. tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP).

4. Odgovor na prijedlog nije podnesen.

5. Postupajući u skladu s odredbama čl. 385., čl. 385.a i čl. 387. ZPP, revizijski sud je ocijenio da u prvo i treće postavljenim pitanjima tužitelj polazi od činjeničnih utvrđenja koja ne koincidiraju s činjeničnim utvrđenjima sudova nižeg stupnja. Naime, s obzirom da u postupku nije utvrđeno da je ugovor o kupoprodaji u cijelosti ispunjen, već je utvrđeno da se radi o simuliranoj kupoprodaji nekretnine koji prikriva specifični ugovor o ortaštvu, te s obzirom da u postupku nije utvrđeno da je prodavatelj (prvotužitelj) dao nalog kupcu (tuženiku) da kupoprodajnu cijenu u ime i za račun prodavatelja isplati trećoj osobi, po nalogu i u suglasju s prodavateljem, već je utvrđeno da tuženik nikada nije isplatio kupoprodajnu cijenu prvotužitelju, to o odgovoru na prvo i treće postavljena pitanja ne ovisi odluka u ovom sporu, slijedom čega prvo i treće postavljena pitanja nisu važna za odluku o ovom sporu, niti za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primijeni, niti za razvoj prava kroz sudsku praksu.

5.1. U odnosu na drugo, četvrto i šesto postavljeno pitanje valja reći da nije riječ o pitanjima koja bi, u smislu odredbe čl. 385.a st. 1 ZPP, bila važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, jer se radi o preopćenito postavljenim pitanjima, bez poveznice s predmetom spora, koja kao takva sama po sebi nisu dovoljna za dopuštenost revizije.

5.2. Naime, da bi neko pravno pitanje bilo određeno naznačeno potrebno je da bude individualizirano na način da, imajući na umu konkretnu činjeničnu situaciju, ne ostavlja dvojbe o kojem pravnom pitanju u okviru neke zakonske odredbe je riječ, što u konkretnom slučaju nije učinjeno. Pritom revizijski sud nije ovlašten iz ukupno izloženih navoda u prijedlogu za dopuštenje revizije kreirati pravna pitanja koja bi bila važna za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, ukoliko ih sam predlagatelj nije određeno naznačio.

5.3. U odnosu na peto postavljeno pitanje valja reći da peto postavljeno pitanje nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, s obzirom da odgovor na to pitanje ovisi o okolnostima svakog konkretnog slučaja te primjene odredbe čl. 637. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01), a koja zakonska odredba je jasna i nedvosmislena, te ne ostavlja prostora za drugačije tumačenje.

5.4. Nadalje, s obzirom da je u postupku utvrđeno da tuženik nije isplatio kupoprodajnu cijenu prvotužitelju, te da ne postoji tražbina tuženika prema tužiteljima, to od odgovora na sedmo, osmo i deveto postavljena pitanja ne ovisi ishod spora, slijedom čega navedena pitanja nisu važna za odluku o ovom sporu, niti za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primijeni, niti za razvoj prava kroz sudsku praksu.

5.5. Osim toga, valja reći da tuženik za postavljena pitanja nije izložio niti odgovarajuće razloge važnosti, s obzirom da se pozvao na odluke koje nisu donesene u usporedivoj činjeničnoj i pravnoj situaciji.

6. Zbog svega gore navedenog, odlučeno je kao u izreci ovog rješenja sukladno odredbi čl. 387. st. 5. ZPP.

Zagreb, 19. siječnja 2022.

Predsjednica vijeća:

Mirjana Magud, v.r.