Poslovni broj: 5 UsI-62/2021-11
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Osijeku, po sucu Dariu Mađarošu, uz sudjelovanje zapisničarke Danijele Horvatić, u upravnom sporu tužitelja H. V. iz Z., kojeg zastupa opunomoćenica S. A., odvjetnica u Z., protiv tuženika Ministarstva pravosuđa i uprave Republike Hrvatske, Zagreb, Ulica grada Vukovara 49, uz sudjelovanje zainteresirane osobe Ž. d. o. u S. B., S. B., radi naknade za oduzetu imovinu, 19. siječnja 2022.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se tužbeni zahtjev za poništenje rješenja Ministarstva pravosuđa i uprave Republike Hrvatske, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, KLASA: UP/II-942-01/17-01/97, URBROJ: 514-05-02-01-02/17-20-04 od 22. listopada 2020.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška ovog spora.
Obrazloženje
1. Osporavanim rješenjem tuženika, označenim u točki I. izreke presude, odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Ureda državne uprave u Brodsko- posavskoj županiji, Službe za gospodarstvo i imovinsko-pravne poslove, KLASA: UP/I-941-06/97-01/231, URBROJ: 2178-01-01-03/1-17-15 od 18. siječnja 2017. kojim je odbijen njegov zahtjev za povrat/naknadu oduzete imovine za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine.
2. Tužitelj u tužbi osporava zakonitost rješenja tuženika navodeći u bitnom kako se zaključci prvostupanjskog i drugostupanjskog tijela ne mogu prihvatiti iz slijedećih razloga, prvo, nema dokaza u spisu iz kojih bi se na nedvojben način moglo utvrditi da je navedena imovina bila vraćena prijašnjim vlasnicima u smislu odredbi Zakona o postupanju s imovinom koju su vlasnici napustili u toku okupacije i imovinom koja im je oduzeta od strane okupatora i njihovih pomagača (Sl. FNRJ, 64/46., 105/46., 88/47. i 99/48), drugo, nema nikakvog dokaza da je H. K bila nasljednik iza ranijih vlasnika H. M. i H. B., treće, iz povijesnog zemljišno knjižnog izvatka nije razvidno po kojem osnovu je izvršena uspostava ranijeg stanja u korist ranijih vlasnika, pa se za sada činjenično stanje ne može ocijeniti potpunim, tim više što prvostupanjsko tijelo nije pribavilo dokaze koje je tužitelj predlagao odnosno pribavu rješenja o uspostavi prijašnjeg stanja broj R-923/50 od 25. svibnja 1951. i rješenje o nasljeđivanju iz kojeg bi nedvojbeno proizlazilo da je H. K. nasljednik prijašnjih vlasnika. Smatrajući osporavano rješenje neobrazloženim, predlaže Sudu isto poništiti uz dosudu troška ovog spora.
3. Tuženik se u odgovoru na tužbu poziva na razloge iznijete u obrazloženju pobijanog rješenja, kod kojih u cijelosti ostaje i predlaže Sudu odbiti tužbeni zahtjev. 4. Zainteresirana osoba u odgovoru na tužbu se priklanja navodima tuženika iz osporavanog rješenja te također predlaže odbiti tužbeni zahtjev.
5. Sud je u ovom sporu održao raspravu u prisutnosti zamjenice opunomoćenice tužitelja i odsutnosti uredno pozvanih tuženika i zainteresirane osobe na temelju članka 39. stavka 2. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21., dalje u tekstu ZUS). Prisutna stranka na raspravi je ostala kod svojih prijašnjih navoda i prijedloga pri tome navodeći da je prednik tužitelja nekretninu stekao kupoprodajom iz 1942. godine, ali je ista nezakonito vraćena A. K., supruzi T. K., unatoč činjenici što ista nije nasljednica prvog nasljednog reda.
6. U dokaznom postupku izvršen je uvid u dokumentaciju priloženu spisu upravnog spora i spisu upravnog postupka koji je dostavljen od strane tuženika uz odgovor na tužbu.
7. Tužbeni zahtjev nije osnovan.
8. Upravni postupak koji je prethodio ovom sporu tužitelj je pokrenuo zahtjevom od 24. lipnja 1997. radi povrata/naknade oduzete imovine oca S. V. odnosno stambeno poslovne zgrade (katnice) u S. B. u ulici (bivša ).
9. U svom zahtjevu tužitelj ističe da je predmetna imovina oduzeta njegovom ocu Odlukom o konfiskaciji – rješenje Vojnog suda oblasti za Slavoniju, Vijeća komande Brodskog područja od 27. lipnja 1945. kojom je vlasnik, S. V., osuđen na smrt kao državni neprijatelj te mu je konfiscirana cjelokupna imovina.
10. Na temelju izvatka iz zemljišne knjige za predmetu nekretninu proizlazi da su vlasnici predmetne nekretnine bili M. i B. H. iz B. te je njihova imovina, a koja je predmet ovog postupka, temeljem Odluke državne riznice od 10. srpnja 1942., broj P-1616/42 uknjižena za korist NDH. Iz upisa pod brojem Z-2006/42 od 12. studenog 1942. proizlazi da je na temelju punomoći Državne riznice od 10. srpnja 1942., broj:
P-1616/42 i kupoprodajnog ugovora od 21. listopada 1942. vlasništvo na predmetnim nekretninama stekao S. V. Zatim je, upisom od 17. kolovoza 1945. na temelju ovosudne odluke od 16. kolovoza 1945. zabilježen postupak konfiskacije na nekretninama opisanim pod A. Iz upisa pod brojem Z-83 od 17. rujna 1945. proizlazi da su na temelju odluke Kotarskog suda broj: R-200/45 i članka 25. Zakona o konfiskaciji nekretnine pod A upisane kao vlasništvo Federalne Države Hrvatske. Zatim su predmetne nekretnine na temelju Uredbe Ministarstva pravosuđa u Zagrebu od 03. lipnja 1948. upisane kao vlasništvo Općenarodne imovine. Iz upisa pod brojem Z-182 od 14. veljače 1949. na temelju pravomoćnog rješenja o nasljeđivanju od 25. svibnja 1951., broj: R-923/50 uknjižuje se pravo vlasništva na nekretninama u A putem uspostave ranijeg zk. stanja i nasljeđivanja za korist H. K. Predmetne nekretnine je na temelju kupoprodajnog ugovora od 22. travnja 1953. stekao u vlasništvo T. K. Zatim je predmetna nekretnina nacionalizirana rješenjem Komisije za nacionalizaciju pri NOO S. B. od 13. listopada 1959. i upisana kao društveno vlasništvo. Iz nacionalizacije je izuzet četverosobni stan na prvom katu i ostavljen u vlasništvo K. T. kao i poslovna prostorija upisana u A IV. Iz upisa pod brojem Z-3704 od 08. listopada 1964. proizlazi da je vlasništvo na predmetnim nekretninama na temelju kupoprodajnog ugovora stekla Zaklada Z. d. u S. B.
11. U članku 2. Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine ("Narodne novine" 92/96., 92/99., 39/99., 42/99., 43/00., 131/00., 27/01., 34/01., 65/01., 118/01., 80/02., 81/02., 98/19., dalje u tekstu: Zakon o naknadi) navode se izrijekom propisi na osnovu kojih je prijašnjim vlasnicima oduzeta imovina, a temeljem kojih se istima utvrđuje pravo na naknadu za oduzetu imovinu. Između ostalih propisa naveden je i Zakon o postupanju s imovinom koji su vlasnici morali napustiti u toku okupacije i imovinom koja im je bila oduzeta od strane okupatora i njihovih pomagača. Na temelju tog Zakona vraćala se imovina fizičkih i pravnih osoba na području FNRJ koju su vlasnici morali napustiti u toku okupacije zemlje imovina koja im je oduzeta protiv njihove volje uz naknadu ili bez, koju je oduzeo okupator ili njegovi pomagači iz rasističkih, vjerskih, nacionalističkih ili političkih razloga kao i imovinu koja je pod pritiskom okupatora pravnim poslom ili inače prešla u ruke treće osobe, odmah se vraća vlasnicima odnosno uživaocima bez obzira tko tu imovinu i po kakvom temelju drži na dan stupanja na snagu tog Zakona.
12. Dakle, iz utvrđenog činjeničnog stanja proizlazi da su predmetne nekretnine u tadašnjoj NDH 1942. godine oduzete ranijim vlasnicima M. i B. H. i da ih je za vrijeme trajanja NDH stekao S. V., otac tužitelja. Međutim, nekretnine su morale biti vraćene ranijim vlasnicima, na temelju odredbi Zakona o postupanju s imovinom koju su vlasnici morali napustiti u toku okupacije i imovinom koja im je bila oduzeta od strane okupatora i njihovih pomagača, slijedom čega je rješenjem Općinskog suda u S. B., broj: R-923/50 od 25. svibnja 1951. i rješenjem Z-182/49 uspostavljeno ranije zemljišnoknjižno stanje i imovina vraćena H. K., nasljednici iza M. i B. H. Nekretninu je H. K. prodala T. K., nakon čega je ista nacionalizirana 1959. godine pa prema odredbama Zakona o naknadi ovlaštenik naknade može biti T. K., a ne tužitelj kako to pravilno zaključuje tuženik.
13. U odnosu na prigovore tužitelja valja istaknuti da navedeni članak 1. Zakona o postupanju s imovinom koju su vlasnici morali nastupiti u toku okupacije i imovinom koja im je bila oduzeta od strane okupatora i njihovih pomagača ima konstitutivni učinak u pogledu promjene (vraćanja) vlasništva prijašnjim vlasnicima M. i B. H. (odnosno njihovoj zakonskoj nasljednici H. K. po rješenju broj: R-923/50 od 25. svibnja 1951.) što je naposljetku i učinjeno deklaratornim rješenjem Općinskog suda u S. B. Z-182/49 kojim je nedvojbeno uspostavljeno ranije zemljišnoknjižno stanje. Tužitelj tijekom postupka nije doveo u sumnju načelo povjerenja u zemljišne knjige pa ovaj Sud nema osnove zaključiti drugačije. Također predmet ovog spora po članku 3. stavku 1. točki 1. ZUS-a je isključivo rješenje tuženika od 22. listopada 2020. pa se prigovori koji se odnose na drugo pravomoćno rješenje o povratu u korist A. K., KLASA: UP/I-941-06/97-01/11, URBROJ: 2178-07-01/01-4 od 31. kolovoza 2001. ne mogu sa uspjehom isticati u ovom sporu.
14. Slijedom svega navedenog ovaj Sud smatra da je činjenično stanje u potpunosti pravilno utvrđeno, nije došlo do pogrešne primjene materijalnog prava niti do povreda upravnog postupka koje bi utjecale na drugačije rješavanje ove upravne stvari. Stoga se osporavano rješenje ocjenjuje zakonitim te je na temelju članka 57. stavka 1. ZUS-a odlučeno kao u točki I. izreke presude. Budući da je tužitelj izgubio spor u cijelosti, ne pripada mu ni zatraženi trošak te je na temelju članka 79. stavka 4. ZUS-a odlučeno kao u točki II. izreke ove presude.
U Osijeku 19. siječnja 2022.
Sudac
Dario Mađaroš v.r.
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude.
