Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž-617/2020-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca Marka Pribisalića predsjednika vijeća, mr. sc. Senije Ledić članice vijeća i izvjestiteljice te Lucije Lasić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja B. I. d.d., iz R., kojeg zastupa punomoćnica N. O., odvjetnica Odvjetničkog društava O. & H. d.o.o. iz Z., protiv tužene Republike Hrvatske, OIB: ..., koju zastupa zakonski zastupnik Općinsko državno odvjetništvo u Zagrebu, Stalna služba u Sesvetama, radi ispravka upisa u zemljišnim knjigama, odlučujući o žalbi tužene protiv presude Općinskog suda u Sesvetama poslovni broj P-565/2019-21 od 23. prosinca 2019. i dopunskog rješenja istog suda broj P- 565/2019-26 od 6. veljače 2020., u sjednici vijeća održanoj 19. siječnja 2022.,

p r e s u d i o

i

r i j e š i o  j e

I. Odbijaju se kao neosnovane žalbe tužene te se potvrđuju presuda Općinskog suda u Sesvetama poslovni broj P-565/2019-21 od 23. prosinca 2019. i dopunsko rješenje broj P-565/2019-26 od 6. veljače 2020.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troška odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom je presudom utvrđeno se da tužitelj B. I. d.d. ima valjanu pravnu osnovu za stjecanje prava vlasništva na nekretnini koju u naravi čini poslovni prostor na prvom katu koji se sastoji od 19 prostorija, površine 305,26 m², koji se nalazi u kući M. trg s 459 m², kuća broj 5/1 s 57 m², zgrada s 5 m² i dvorište s 157 m² (ukupno 678 m²) izgrađenoj na zk.č.br. 3402/2 k.o. G. Z., upisanoj u z.k.ul. 5460 k.o. G. Z., zajedno s pripadajućim dijelom zemljišta ispod zgrade, razmjeran vrijednosti poslovnog prostora prema ostalim stanovima kojima ti zajednički dijelovi služe te je temeljem toga naloženo brisanje upisa prava vlasništva na navedenoj nekretnini s tužene Republike Hrvatske izvršenog temeljem rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu, Zemljišnoknjižni odjel, od 31. ožujka 2017., poslovni broj Z-47434/08 donesenog u pojedinačnom ispravnom postupku navedenog suda poslovni broj Z- 47434/08 uz istovremeni upis prava vlasništva u korist tužitelja B. I. d.d., u cijelosti (točka I. izreke). Odlukom je o parničnom trošku naloženoj tuženoj Republici Hrvatskoj nadoknaditi tužitelju B. I. d.d. parnični trošak u iznosu od 4.775,00 kuna (točka II. izreke). Pobijanim je dopunskim rješenjem naloženo tuženoj nadoknaditi tužitelju daljnji parnični trošak u iznosu do 1.875,00 kuna.

2. Protiv ove presude i dopunskog rješenja žalbe podnosi tužena pobijajući ih u cijelosti zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 i 70/19, dalje: ZPP), s prijedlogom da se pobijana presuda ukine, a tužba odbaci, podredno da se presuda preinači odbijanjem tužbenog zahtjeva, a da se dopunsko rješenje ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, podredno preinači i odbije zahtjev tužitelja.

3. Tužitelj je odgovorio na žalbu tužene protiv presude te ju je predložio odbiti kao neosnovanu.

4. Žalbe nisu osnovane.

5. Neutemeljeno tužena u odnosu na pobijanu presudu ukazuje na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 14. ZPP koja uvijek postoji ako prije podnošenja tužbe nije proveden zakonom predviđeni postupak mirnog ili drukčijeg ostvarivanja prava, a zbog toga je tužbu trebalo odbaciti. Tužena, naime, ustraje u ovom prigovoru iako je ovaj žalbeni sud rješenjem broj Gž-1792/2017-2 od 15. siječnja 2018. ukinuo prvostupanjsko rješenje od 22. svibnja 2017. kojim je odbačena predmetna tužba zbog neispunjenja procesnih pretpostavki iz članka 186.a stavka 1. ZPP za podnošenje tužbe zato što se tužitelj prije podnošenja tužbe nije obratio nadležnom državnom odvjetništvu sa zahtjevom za mirno rješenje spora s obzirom na činjenicu da tuži Republiku Hrvatsku. Svrha je, naime, spomenute zakonske odredbe omogućiti strankama prije podnošenja tužbe protiv Republike Hrvatske mirno rješenje spora i izbjegavanje sudskih sporova.

5.1. Predmetna je tužba, međutim, podnesena nakon što je u izvanparničnom sudskom zemljišnoknjižnom postupku vođenom u predmetu prvostupanjskog suda broj Z-47434/08 (Z-2436/14) odbijena prijava tužitelja u predmetu broj Z-2436/14, a prigovor je usvojen. U zemljišnoknjižnom postupku radi pojedinačnog ispravnog postupka protiv odluke kojom se odbija prijava upisa nije dopuštena žalba, ali je zaštita subjektivnog prava stranke čija je prijava upisom odbijena osigurana podnošenjem tužbe za ispravak u skladu s odredbom članka 194. stavka 3. i članka 197. stavka 1. Zakona o zemljišnim knjigama ("Narodne novine" broj 91/96, 68/98, 112/99, 114/01, 100/04, 107/07, 152/08, 55/13 i 60/13, dalje: ZZK). U toj vrsti postupka, prema odredbi članka 193. stavaka 1. i 2. ZZK, zemljišnoknjižni sud daje priliku nazočnim strankama obrazložiti svoje pravodobno podnesene prijave i prigovore te im omogućuje da se na raspravi na zapisnik sporazume o svim prijavama i prigovorima i da nakon toga postignute sporazume uzmu na zapisnik, zbog čega takav sporazum ima značenje sudske nagodbe. To znači da su stranke u ovoj parnici već u prethodno vođenom izvanparničnom postupku na raspravi pred zemljišnoknjižnim sudom mogle zaključiti nagodbu o ispravku upisa i time im je pružena mogućnost da svoj spor riješe tom nagodbom čime je ujedno ostvaren cilj kojeg je zakonodavac imao kod propisivanja odredbe članka 186.a stavka 1. ZPP, pa stoga više nema svrhe da se prije podnošenja tužbe radi ispravka upisa koji je zatražen putem utvrđenja postojanja valjane pravne osnove za stjecanje prava vlasništva uz brisanje prava vlasništva tužene s predmetne nekretnine i upis tužitelja, ponovno nalaže tužitelju da podnosi zahtjev za mirno rješenje spora jer je svrha tog zahtjeva već ispunjena u prethodnom postupku u kojem nije došlo do nagodbe između stranaka. Inzistiranje na primjeni odredbe članka 186.a stavka 1. ZPP kroz isticanje bitne povrede iz članka 354. stavka 2. točke 14. ZPP u takvim okolnostima predstavlja nepotrebno formaliziranje koje je protivno pravu stranke na pravično suđenje.

5.2. Jednako tako, žalitelj neutemeljeno ukazuje i na bitnu povredu iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP jer pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati zato što je njezina izreka razumljiva, ne proturječi sama sebi ni svojim razlozima, zato što presuda ima jasne i neproturječne razloge o odlučnim činjenicama, zato što o tim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima pobijane presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika. U odnosu na okolnost da je sud utvrdio da je predmetna nekretnina temeljem pravomoćnog rješenja Komisije za nacionalizaciju od 8. svibnja 1961. do 1968. bila upisana kao društveno vlasništvo bez upisanog prava upravljanja, korištenja i raspolaganja, ali da nije utvrdio da je takvo stanje upisa bilo aktualno sve do 2017., odgovoriti je da ta okolnost ne predstavlja bitnu povredu na koju tužena ukazuje, već se tiče žalbenog razloga nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Pritom se žaliteljici skreće pozornost i na ovlaštenje drugostupanjskog suda iz članka 373.a stavka 1. točke 2. ZPP u pogledu utvrđivanja činjenica na temelju isprava i izvedenih dokaza koji se nalaze u spisu, o čemu će više riječi biti u nastavku ovog obrazloženja.

6. Žaliteljica ne ukazuje na druge bitne povrede, a ispitujući pobijanu presudu i postupak koji je prethodio njezinu donošenju u granicama ispitivanja iz članka 365. stavka 2. ZPP, žalbeni sud ocjenjuje da u postupku nisu počinjene ni bitne povrede iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9. i 13. ZPP na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

7. Predmet je postupka tužba za ispravak iz članka 194. stavka 3. i članka 197. stavka 1. ZZK u odnosu na nekretninu koju u naravi čini poslovni prostor na prvom katu koji se sastoji od 19 prostorija, površine 305,26 m², a koji se nalazi u kući

.. sa 459 m², kuća broj 5/1 sa 57 m², zgrada s 5 m² i dvorište s 157 m² (ukupno 678 m²) izgrađenoj na zk.č.br. 3402/2 k.o. G. Z., upisanoj u z.k.ul. 5460 k.o. G. Z., zajedno s pripadajućim dijelom zemljišta ispod zgrade.

8. Između stranaka nije bilo sporno da je predmetna nekretnina bila predmet pojedinačnog ispravnog postupka koji je vođen pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu, Zemljišnoknjižni odjel, pod poslovnim brojem Z-47434/08 i da je u tom postupku 31. ožujka 2014. doneseno rješenje na temelju kojeg je izvršen upis prava vlasništva tužene u zemljišne knjige pri čemu je usvojen tužiteljev prigovor glede upisa prava vlasništva Grada Z. kao vlasnika predmetne nekretnine i istovremeno je odbijena tužiteljeva prijava za upis kao vlasnika te nekretnine. Također nije bilo sporno ni da je tužitelj najprije preko svog pravnog prednika Instituta za oplemenjivanje i proizvodnju bilja Poljoprivrednog fakulteta u Zagrebu, a kasnije do danas i osobno, još od šezdesetih godina prošlog stoljeća, u posjedu predmetnog poslovnog prostora jer je taj prostor tadašnji S. iz Z. još 14. kolovoza 1967. predao u zakup predniku tužitelja.

9. Pored ovih nespornih činjenica, u postupku je utvrđeno:

- da je predmetna nekretnina temeljem pravomoćnog rješenja Komisije za nacionalizaciju od 8. svibnja 1961. do 1968. bila upisana kao društveno vlasništvo bez upisanog prava upravljanja, korištenja ili raspolaganja te da je objekt sa zemljištem u kojem je smješten predmetni prostor društveno vlasništvo, da je bivši vlasnik obeštećen za oduzetu imovinu te je isključena mogućnost podnošenja zahtjeva za povrat imovine, kao i da je društvo steklo pravo raspolaganja istim,

- da je predmetni poslovni prostor neophodan tužitelju za obavljanje djelatnosti,

- da je tužitelj u postupku pretvorbe društvenog poduzeća dao suglasnost da se vrijednost temeljnog kapitala ovog društva poveća za procijenjenu vrijednost poslovnog prostora koji je predmet ovog postupka, za ukupni iznos od 1.747.820,00 kuna koji predstavlja kunsku protuvrijednost iznosa od 443.751 DEM,

- da je na temelju rješenja Hrvatskog fonda za privatizaciju Klasa: UP/I-943- 06/98-01/103 Ur. broj: 563-03-0202/02-2000-6 od 19. svibnja 2000. ispravljenog zaključkom istog tijela Klasa: UP/I-943-06/98-01/103 Ur. broj: 563-03-0202/02-2000-7 od 12. lipnja 2000. te dopunskog rješenja Hrvatskog fonda za privatizaciju Klasa:

UP/I-943-01/07-02/32 Ur. broj: 563-03-0201/01-2007-2 od 21. svibnja 2007. utvrđeno da je predmetna nekretnina procijenjena u vrijednost društvenog kapitala tužitelja B. I. za oplemenjivanje i proizvodnju bilja Zagreb, jer je to društvo uključilo u temeljni kapital protuvrijednost nekretnine označene u tom rješenju i osiguralo prijenos dionica izdanih u protuvrijednosti nekretnine u korist Fonda za privatizaciju,

10. Na temelju ovlaštenja iz članka 373.a stavka 1. točke 2. ZPP, žalbeni sud, na temelju rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Z-47434/08, Z-2436/14, Z-3370/14, Z-4647/14, Z-9101/14, Z-9417/14, Z-9931/14, Z-31858/13 i Z- 48404/15 od 31. ožujka 2017. (list 49 spisa), utvrđuje da je predmetna nekretnina u istom pravnom statusu, društveno vlasništvo bez upisanog prava upravljanja, korištenja ili raspolaganja, bila upisana u zemljišnoj knjizi i nakon 1968. sve do 2017. i da zbog činjenice kako iz razloga što tužitelj (kao ni ranije njegov pravni prednik) nije bio upisan kao korisnik predmetnog dijela nekretnine, nije dopušten upis prava vlasništva tužitelja u spomenutom pojedinačnom ispravnom postupku jer je zemljišnoknjižni sud ocijenio da se temeljem rješenja Hrvatskog fonda za privatizaciju može dopustiti uknjižba prava vlasništva samo ukoliko je pravni prednik stjecatelja bio već upisan kao korisnik ili vlasnik nekretnine.

11. Na temelju naprijed utvrđenog činjeničnog stanja, sud je prvog stupnja primjenom odredbe članka 390.a Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/08, 38/08, 159/09, 143/12, 152/14 i 82/15, dalje: ZVDSP) te članaka 54. i 55. stavka 1. Zakona o zemljišnim knjigama ("Narodne novine", broj 91/96, 68/98, 137/99, 114/01, 100/04, 107/07, 152/08, 126/10, 55/13 i 60/13, dalje: ZZK) prihvatio tužbeni zahtjev. 12. Neutemeljeno tužena osporava pravilnost i zakonitost zaključka suda o osnovanosti tužbenog zahtjeva.

13. Odredbom je članka 390.a ZVDSP propisano da je trgovačko društvo kao pravni slijednik društvenog poduzeća, po završenoj pretvorbi društvenog vlasništva, vlasnik nekretnina koje su na dan procjene vrijednosti temeljnog kapitala u postupku pretvorbe ili privatizacije, između ostalog, bile procijenjene u kapital društva i koje su po nadležnom tijelu iskazane u kapitalu društva. Prema navedenoj Zakonskoj odredbi, tužitelj kao trgovačko društvo koje je provelo pretvorbu društvenog kapitala postao je stoga (izvan)knjižni vlasnik predmetne nekretnine koja je procijenjena u kapital prilikom pretvorbe vlasništva, a upravo procjena vrijednosti nekretnine u društveni kapital nužna je pretpostavka bez koje nema mogućnosti stjecanja prava vlasništva.

14. S obzirom na činjenicu da je predmetna nekretnina aktom nadležnog tijela nesporno postala društveno vlasništvo i da je tužitelj osobno ili preko svog pravnog prednika u posjedu predmetne nekretnine u kontinuitetu još od 1967. te da je na taj način predmetni poslovni prostor postao neophodan tužitelju za obavljanje djelatnosti, žalbeni sud u primjeni odredbe članka 390.a ZVDSP ocjenjuje da je tužitelj dokazao da je bio izvanknjižni nositelj prava korištenja predmetne nekretnine te da je takav, temeljem odredbe članka 390.a ZVDSP, stekao pravo vlasništva na predmetnoj nekretnini. U takvim okolnostima, prema ocjeni žalbenog suda, nije odlučno što je izostala odluka koja bi bila temelj za upis prava upravljanja, korištenja i raspolaganja, posebno kod pravilno utvrđene činjenice da je bivši vlasnik obeštećen za oduzetu imovinu te da je isključena mogućnost podnošenja zahtjeva za povrat imovine (ove činjenice ni žaliteljica ne osporava).

15. Pravilna je i odluka o parničnom trošku (točka II. izreke presude) jer je pravilno utemeljena na odredbi članka 154. stavka 1. ZPP s obzirom na činjenicu da je tužitelj u cijelosti uspio u postupku, kao i zbog toga što je parnični trošak pravilno obračunat što se žalbom i ne osporava.

16. Kako je sud prvog stupnja pravilno utvrdio činjenično stanje i na tako utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo kada je prihvatio tužbeni zahtjev, žalbu je tužene valjalo odbiti i potvrditi pobijanu presudu temeljem odredbe članka 368. stavka 1. ZPP.

17. Nije u pravu tužena ni kada osporava pravilnost dopunskog rješenja kojim je odlučeno o trošku tužitelja o kojem je sud propustio odlučiti usprkos tome što je taj trošak pravovremeno zatražen (članak 339. stavak 1. u vezi s člankom 340. stavkom 4. ZPP). Kako je sud taj trošak pravilno obračunao, što se žalbom i ne osporava (u žalbi se ova odluka osporava "zbog pogrešne odluke o glavnoj stvari"), to je žalbu i u ovom dijelu valjalo odbiti i potvrditi dopunsko rješenje temeljem odredbe članka 380. točke 2. ZPP.

Split, 19. siječnja 2022.

Predsjednik vijeća:

Marko Pribisalić, v. r.