REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 5184/2019-3
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i suca izvjestitelja, Renate Šantek članice vijeća, Željka Šarića člana vijeća i Željka Pajalića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. S. iz Z., OIB: … , kojeg zastupa punomoćnica M. V. L., odvjetnica u Odvjetničkom društvu L. i p. u Z., protiv tuženika H.- o. d.d. Z., OIB: … , kojeg zastupaju Ž. O., I. P. i F. O., odvjetnici u Z., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Karlovcu, poslovni broj Gž-520/16- 2 od 3. siječnja 2018., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-2353/13 od 29. veljače 2016., u sjednici vijeća održanoj 19. siječnja 2022.,
r i j e š i o j e:
I. Prihvaća se revizija tužitelja i ukidaju se presuda Županijskog suda u Karlovcu, poslovni broj Gž-520/16-2 od 3. siječnja 2018. i presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-2353/13 od 29. veljače 2016. te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
II. O troškovima postupka nastalim u povodu revizije odlučit će se u konačnoj odluci.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:
„I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi: „Tuženik je dužan isplatiti tužitelju iznos od 750.000,00 kn sa pripadajućim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate.“
II. Nalaže ste tužitelju da naknadi tuženiku parnični trošak od 49.375,00 kn sa zateznom kamatom od 1.3.2016. do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana. “
2. Drugostupanjskom presudom suđeno je:
„Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana, i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Pn-2353/13-22 od 29.veljače 2016.
Odbija se tužitelj sa zahtjevom za naknadu troškova u povodu žalbe na prvostupanjsku presudu.“
3. Protiv drugostupanjske presude tužitelj je podnio reviziju iz čl. 382. st. 1. toč. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP), zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Tužitelj predlaže da se revizija prihvati i drugostupanjska presuda preinači, podredno da se nižestupanjske presude ukinu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
4. Odgovor na reviziju nije podnesen.
5. Revizija tužitelja je osnovana.
6. U smislu odredbe čl. 392.a st. 1. ZPP-a revizijski sud, u slučaju kada je podnesena revizija iz čl. 382. st. 1. ZPP-a, ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.
7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu štete koju je tužitelju nesavjesnim radom (zastupanjem) prouzročio osiguranik tuženika, kao njegov pravni zastupnik, u parničnom postupku koji se vodio pred Općinskim sudom u Pagu pod poslovnim brojem P-351/04, radi utvrđenja prava vlasništva i uknjižbe, a koji je nepovoljno okončan za ovdje tužitelja.
8. Tužitelj tužbenim zahtjevom od tuženika potražuje iznos od 750.000,00 kuna na ime vrijednosti nekretnina koje su bile predmet toga postupka te traži naknadu parničnog troška, temeljeći tužbeni zahtjev na tvrdnjama:
- da je tužitelju presudom Općinskog suda u Pagu P-351/04 od 19. svibnja 2006. (pravomoćnom 17. prosinca 2008. i ovršnom 14. ožujka 2009.) oduzeto pravo vlasništva na nekretnini označenoj kao kč.br. 3444/4 upisane u zk.ul. 375 k.o. B. i kčbr. 3445/2 upisane u zk.ul. 14 k.o. B. i naloženo mu je priznato vlasništvo nad tim nekretninama tužiteljima u tom postupku B. V. i J. S.
- da je tužitelj angažirao punomoćnicu V. P. koja je podnijela prijedlog za povrat u prijašnje stanje i prijedlog za ponavljanje postupka,
- da je tužitelj nakon toga opunomoćio odvjetnika B. P. iz Z. koji je na ročištu na kojem se odlučivalo o prijedlogu za povrat u prijašnje stanje dana 2. listopada 2006. povukao prijedlog za povrat u prijašnje stanje i prijedlog za ponavljanje postupka, a predložio da sud prijedlog za ponavljanje pravomoćno okončanog postupka sud tretira kao prijedlog za obnavljanje postupka,
- da je Općinski sud u Pagu rješenjem od 20. studenog 2006. prihvatio prijedlog za povrat u prijašnje stanje, odbio prijedlog za ponavljanje pravomoćno okončanog postupka i odbacio prijedlog za obnavljanje postupka,
- da je Županijski sud u Zadru rješenjem od 17. prosinca 2008. ukinuo navedeno rješenje u dijelu kojim je dopušten prijedlog za povrat u prijašnje stanje i utvrdio da je prijedlog za povrat u prijašnje stanje povučen,
- da je Općinski sud u Pagu rješenjem od 17. srpnja 2009. odbacio prijedlog za ponavljanje pravomoćno okončanog parničnog postupka i prijedlog za ukidanje klauzule pravomoćnosti.
- da je tužitelju zbog radnje odvjetnika B. P. nastupila šteta u vidu gubitka nekretnina koje su bile predmet postupka.
9. Nižestupanjski sudovi odbili su tužbeni zahtjev tužitelja ocijenivši u bitnom osnovanim prigovor zastare potraživanja tužitelja, uz shvaćanje da je zastara počela teći od ročišta održanog 2. listopada 2006. kada je osiguranik tuženika izjavio da povlači prijedlog za povrat u prijašnje stanje i prijedlog za ponavljanje postupka, dok je tužba u ovom predmetu podnesena 17. srpnja 2013. odnosno protekom općeg zastarnog roka iz čl. 225. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08 i 125/11 – dalje: ZOO).
10. U revizijskom stupnju postupka sporna je pravilna primjena odredbe čl. 225. ZOO-a u odnosu na prigovor zastare tražbine, jer tužitelj drži da su sudovi pogrešno odredili početak tijeka zastarnog roka te pogrešno primijenili odredbu o petogodišnjem zastarnom roku. Revident ujedno ističe i da je drugostupanjski sud pogrešno utvrdio da je presuda od 19. svibnja 2006. postala pravomoćna prije poduzimanja radnji na ročištu 2. listopada 2006., budući da je navedena presuda postala pravomoćna dana 17. prosinca 2008., a kojim datumom je doneseno i drugostupanjsko rješenje kojim je odlučeno o prijedlogu za povrat u prijašnje stanje.
11. S obzirom na to da je ovdje riječ o zahtjevu tužitelja za naknadu štete povredom ugovorne obveze – ugovora o nalogu iz čl. 763. ZOO-a, pravilno je shvaćanje drugostupanjskog suda da se na potraživanje tužitelja primjenjuje opći zastarni rok iz odredbe čl. 225. ZOO-a. Međutim, osnovano tužitelj u reviziji ukazuje da su sudovi pogrešno odredili početak tijeka zastarnog roka, budući da je tužitelju u konkretnom slučaju šteta (zbog povrede ugovorne obveze) mogla nastati tek donošenjem drugostupanjskog rješenja kojim je odlučeno o prijedlogu za povrat u prijašnje stanje odnosno 17. prosinca 2008., od kojeg dana je počeo teći rok zastare za tu štetu, a kojim danom je, prema iskazanoj klauzuli pravomoćnosti (list 5 spisa), postala pravomoćna i presuda od 19. svibnja 2006.
12. S obzirom na pogrešni pravni pristup glede trenutka nastanka štete i početka tijeka zastare potraživanja, nisu raspravljene ostale činjenice odlučne za ocjenu osnovanosti tužbenog zahtjeva pa je valjalo, na temelju odredbe čl. 395. st. 2. ZPP-a ukinuti nižestupanjske presude i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
13. U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će, nakon što raspravi i utvrdi sve činjenice odlučne za ishod spornog odnosa među strankama, ponovno odlučiti o predmetnom tužbenom zahtjevu.
14. Kako odluka o trošku postupka ovisi o konačnom rješenju spora, valjalo je ukinuti i rješenje kojim je odlučeno o troškovima parničnog postupka te predmet i u tom dijelu vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje. Za konačnu odluku ostavljaju se i troškovi podnesene revizije (čl. 166. st. 3. ZPP-a).
Zagreb,19. siječnja 2022.
Predsjednik vijeća:
Željko Glušić, v.r.
