REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd 1511/2021-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Mirjane Magud predsjednice vijeća, Đure Sesse člana vijeća i suca izvjestitelja i mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja T. B. iz P. OIB …, kojeg zastupa punomoćnik D. P., odvjetnik u K., protiv tuženice L. A. iz P. OIB …, koju zastupaju punomoćnici J. J. i M. B., odvjetnici u K., radi priznanja prava vlasništva, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Karlovcu poslovni broj Gž-413/2020-2 od 21. listopada 2020., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj P-805/2016-30 od 23. siječnja 2020., ispravljena rješenjima istog suda, poslovni broj P-805/2016-35 od 6. ožujka 2020., te poslovni broj P-805/2016-37 od 30. travnja 2020., u sjednici održanoj 19. siječnja 2022.,

r i j e š i o  j e :

I. Prijedlog za dopuštenje revizije tužitelja T. B. odbacuje se.

II. Nalaže se tužitelju T. B. da tuženici L. A. naknadi trošak sastava odgovora na prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije u iznosu 625,00 kn u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Presudom suda drugog stupnja potvrđena je presuda suda prvog stupnja i odbijena je žalba tužitelja.

2. Presudom suda prvog stupnja pod točkom 1. izreke odbijen je tužbeni zahtjev na utvrđenje da je tužitelj vlasnik nekretnine (pobliže navedene u izreci prvostupanjske presude), što je tuženica dužna priznati i dozvoliti da se tužitelj, temeljem te presude upiše u zemljišnim knjigama kao isključivi vlasnik navedene nekretnine, te je odbijen zahtjev tužitelja da mu tuženica naknadi parnične troškove, dok je pod točkom 2. izreke naloženo tužitelju naknaditi tuženici parnični trošak u iznosu 8.975,50 kn.

3. Protiv presude suda drugog stupnja prijedlog za dopuštenje revizije podnosi tužitelj radi postavljenih pitanja kako slijedi:

"1. Je li ugovor o kupoprodaji nekretnine bez predaje nekretnine u neposredni posjed tuženici kao kupcu, od strane prodavatelja ništav ili pravovaljan, odnosno, da li takav ugovor može konvalidirati, odnosno da li u slučaju ništetnosti darovanja pravnih prednika tužena može steći pravo vlasništva iako nije stupila u posjed nekretnine?

2. Je li obveza tužitelja koji dugi niz godina uživa predmetnu nekretninu, kojeg sud u ovršnom postupku uvodi u posjed nekretnine, da u zemljišnim knjigama izvrši bilo kakovu zabilježbu, a budući zk. stanje nije bilo usklađeno s faktičkim stanjem?"

3.1. Tužitelj ističe da su glede ovih postavljenih pitanja ispunjeni uvjeti za njegovu dopustivost iz čl. 385.a Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-proč. tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP).

4. U odgovoru na prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije tuženica je predložila odbaciti prijedlog, te traži trošak sastava odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije.

5. Postupajući u skladu s odredbama čl. 385., čl. 385.a i čl. 387. ZPP, revizijski sud je ocijenio da u prvo postavljenom pitanju tužitelj polazi od činjeničnih utvrđenja koja ne koincidiraju s činjeničnim utvrđenjima sudova nižeg stupnja. Naime, s obzirom da su sudovi utvrdili da je tuženicu u neposredni posjed predmetne nekretnine kao kupca uveo prodavatelj, te s obzirom da u postupku nije utvrđeno da je ugovor o darovanju pravnih prednika tuženice ništetan, to o odgovoru na prvo postavljeno pitanje ne ovisi odluka u ovom sporu, slijedom čega prvo postavljeno pitanje nije važno za odluku o ovom sporu, niti za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primijeni, niti za razvoj prava kroz sudsku praksu.

5.1. Nadalje, prema ocjeni ovog suda u odnosu na drugo postavljeno pitanje valja reći da se ne radi o pitanju koje ispunjava zahtjeve iz čl. 385.a ZPP-a, a da bi se zbog njega dopustilo podnošenje revizije. Naime, drugo postavljeno pitanje je činjenično pitanje, koje ovisi o okolnostima svakoj pojedinog slučaja, pa stoga o odgovoru na postavljeno pitanje ne ovisi ishod spora.

5.2. Osim toga, u odnosu na revizijske odluke broj Rev-1793/1995 od 4. prosinca 1996., Rev-2593/00 od 16. prosinca 2003. i Rev-1182/14 od 30. kolovoza 2017., na koje se tužitelj pozvao kao razlog važnosti, valja reći da je u tim odlukama predmet spora bilo utvrđenje ništetnim ugovora o darovanju, dok je u ovom postupku predmet spora utvrđenje prava vlasništva predmetne nekretnine dosjelošću. Stoga, s obzirom da odluke na koje se tužitelj pozvao nisu donesene u činjenično i pravno usporedivoj situaciji iste ne predstavljaju razlog važnosti postavljenih pitanja.

7. Zbog svega gore navedenog odlučeno je kao pod točkom I. izreke ovog rješenja sukladno odredbi čl. 387.st.5. ZPP-a.

8. Odluka o parničnim troškovima u povodu izvanrednog pravnog lijeka-prijedloga za dopuštenje revizije, odnosno odgovora na prijedlog temelji se na odredbi čl. 166. st.

1. u vezi sa čl. 155. ZPP. S obzirom da je prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije odbačen, te s obzirom da je odgovor tuženice na prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije bio potreban za vođenje ovog postupka, tuženici je dosuđen trošak sastava odgovora na prijedlog (koji je sastavljen po odvjetniku), prema Tbr. 10. toč. 7. i Tbr. 42. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15 – dalje: Tarifa) u ukupnom iznosu 625,00 kn. Zbog navedenog je odlučeno kao pod točkom II. izreke ovog rješenja.

Zagreb, 19. siječnja 2022.

Predsjednica vijeća:

Mirjana Magud, v.r.