REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 882/2020-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, Željka Šarića člana vijeća i suca izvjestitelja, Renate Šantek članice vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i mr. sc. Igora Periše člana vijeća, u pravnoj stvari I-tužiteljice S. R. (ranije V.) iz S., ..., OIB ... i II-tužitelja M. d.o.o. S., ..., OIB ..., (brisan rješenjem Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj Tt-14/423-38 od 10. veljače 2015. "zastupanog po likvidatoru S. V."), zastupani po punomoćniku F. D., odvjetniku u S., protiv I-tuženika I. T. iz K. S., ..., OIB ... i II-tuženika M. P., sina A. iz R., ..., OIB ..., oboje zastupani po punomoćniku D. B., odvjetniku u S., radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-1281/2018-2 od 10. siječnja 2019., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-9493/15 od 15. siječnja 2018., u sjednici održanoj 19. siječnja 2022.,
p r e s u d i o j e:
Revizija I-tužitelja odbija se kao neosnovana.
r i j e š i o je:
Revizija II-tužitelja odbacuje se kao nedopuštena.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom je usvojen tužbeni zahtjev kojim se nalaže tuženicima da solidarno I-tužiteljici isplate iznos od 7.560,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od presuđenja pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, dok se za više zatraženih 400.563,00 kn s kamatom od 10. listopada 2005.g. pa do isplate, kao i za više traženu kamatu na dosuđeni iznos ukoliko je ista potraživana od 10. listopada 2005. pa do dana kada je kamata dosuđena – do presuđenja, tužbeni zahtjev I-tužiteljice, odbija kao neosnovan.
2. Prvostupanjskim rješenjem je postupak u odnosu na II-tužitelja M. d.o.o. ..., S., OIB ... (brisan rješenjem Trgovačkog suda u Splitu broj Tt-14/423-38 od 10. veljače 2015. "zastupanog po likvidatoru S. V.") je obustavljen (toč. I.). Odlučeno je da stranka snosi svoje troškove u postupku koji je prethodio donošenju rješenja o obustavi(toč. II.) te je I-tužiteljici nadoknaditi I- i II-tuženicima parnični trošak u iznosu od 101.406,25 kn sa zakonskom zateznom kamatom (toč. III.).
3. Presudom suda drugog stupnja potvrđena je presuda prvostupanjskog suda. i potvrđeno je rješenje u dijelu pod toč. III. izreke a ukinuto je u dijelu pod točkom I. i II. izreke te se predmet u tom dijelu vraća sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.
4. Protiv presude suda drugoga stupnja tužitelji su pravodobno podnijeli reviziju iz čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 57/11, 148/11 – dalje: ZPP), zbog počinjenih bitnih povreda odredaba parničnog postupka, te zbog pogrešne primjene materijalnog prava, uz prijedlog da revizijski sud prihvati reviziju tužitelja i preinači drugostupanjsku presudu na način da usvoji tužbeni zahtjev odnosno podredno da ukine prvostupanjsku i drugostupanjsku presudu i predmet vrati sudu prvoga stupnja na ponovno suđenje.
5. Tuženici nisu odgovorili na reviziju.
6. Revizija I-tužiteljice nije osnovana.
7. Revizija II-tužitelja nije dopuštena.
8. Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja za naknadu štete zbog uništenja stvari i izgubljene dobiti.
9. U postupku pred nižestupanjskim sudovima je utvrđeno da je II-tužitelj čiji je osnivač I-tužiteljica obavljao knjigovodstvenu djelatnost servisiranja u poslovnom prostoru u S., a da su tuženici dana 10. listopada 2005. nasilno oduzeli posjed predmetnog poslovnog prostora tužiteljima, s tim da su predmete koji su se nalazili u prostoru iznijeli i ostavili nezaštićene ispred poslovnog prostora, te da su tužitelji nakon oduzimanja posjeda obaviješteni o tome gdje se stvari nalaze, ali da iste nisu preuzeli već su stvari nestale.
10. Obzirom na takva činjenična utvrđenja sudovi smatraju da to što su tužitelji bili vlasnici poslovnog prostora i što nisu plaćali zakupninu, radnji koju su poduzeli tuženici ne oduzima elemente protupravnosti te činjenicu da su odgovorni za naknadu štete. S obzirom da je u konkretnom slučaju relevantni uzrok nastanku štete upravo okolnost da su stvari tužitelja ostale nezaštićene a propust tužitelja je da nisu preuzeli iznesene stvari bez opravdanog razloga, sudovi su zaključili da je doprinos tužitelja za naknadu štete u omjeru od 40% (čl. 192. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 53/91 i dr.).
11. U skladu s odredbom čl. 392.a st. 1. ZPP u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.
12. Suprotno tvrdnji I-tužiteljice da je sud propustio navesti razloge o odlučnim činjenicama odnosno obrazložiti, revizijski sud zaključuje da drugostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, budući da u pobijanoj presudi o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika danim u postupku i samih tih iskaza ili zapisnika pri čemu presuda nema nedostataka i može se ispitati.
13. Revizijski sud zaključuje da je strankama dana mogućnost raspravljanja pred sudom čime nije počinjena bitna povreda odredbe parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP na koju se poziva I-tužiteljica u reviziji.
14. Također suprotno tvrdnji revidenta da nisu bile ispunjene pretpostavke za primjenu pravila o teretu dokazivanja temeljem odredbe čl. 221.a ZPP, revizijski sud zaključuje da drugostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka navedene odredbe.
15. U okviru revizijskih navoda I-tužiteljica zapravo prigovara utvrđenom činjeničnom stanju. Kako se prema odredbi čl. 385. st. 1. ZPP revizija ne može podnijeti zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja to revizijski navodi kojima se osporava utvrđeno činjenično stanje nisu niti mogli biti uzeti u razmatranje od strane ovog suda.
16. Iako se revident poziva na pogrešnu primjenu materijalnog prava u pobijanoj presudi, pri tome ne navodi koja povreda bi bila učinjena. Revizijski sud ocjenjuje da nisu ostvareni razlozi pogrešne primjene materijalnog prava radi kojih se revizija izjavljuje niti su ostvarene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje se u reviziji ukazuje te kako stoga revizijskim navodima pobijana odluka suda ničim nije dovedena u sumnju, valjalo je u svemu reviziju tuženika kao neosnovanu odbiti i tako odlučiti kao u izreci ove presude pozivom na čl. 393. ZPP.
17. Reviziju II-tužitelja valjalo je odbaciti kao nedopuštenu jer je podnesena protiv dijela drugostupanjske presude kojim je potvrđena prvostupanjska presuda samo u odnosu na I-tužiteljicu. Dakle, II-tužitelj podnosi reviziju protiv presude koja se odnosi samo na I-tužiteljicu, prema tome, presuda se ne odnosi na II-tužitelja pa je njegova revizija kao takva nedopuštena. Zbog toga je na temelju čl. 392. st. 1. i 2. ZPP revizija II-tužitelja odbačena.
Zagreb, 19. siječnja 2022.
Predsjednik vijeća:
Željko Glušić, v.r.
