REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd 5476/2021-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, Željka Glušića člana vijeća i suca izvjestitelja i Željka Šarića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja R. P. iz V., sada …, OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik S. K., odvjetnik u V., protiv tuženika A. B. d.d. Z., OIB: …, za P.
V., radi utvrđenja ništetnosti ugovora i isplate, odlučujući o prijedlogu i dopuni prijedloga za dopuštenje revizije tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-1840/2021-3 od 14. srpnja 2021., ispravljene rješenjem broj Gž- 1840/2021-6 od 21. listopada 2021., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Vinkovcima poslovni broj P-88/20-9 od 30. ožujka 2021., u sjednici vijeća održanoj 19. siječnja 2022.
r i j e š i o j e :
I. Prijedlog za dopuštenje revizije, uključujući i dopunu prijedloga od 20. listopada 2021., odbacuje se kao nedopušten.
II. Zahtjev tuženika za naknadu troška odgovora na prijedlog odbija se kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije, uključujući i njegovu dopunu, protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-1840/2021-3 od 14. srpnja 2021., ispravljene rješenjem broj Gž-1840/2021-6 od 21. listopada 2021., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Vinkovcima poslovni broj P-88/20-9 od 30. ožujka 2021.
2. Postupajući sukladno odredbama čl. čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11 - proč. tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 - dalje: ZPP) revizijski sud je ocijenio da pravna pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje revizije, uključujući i njegovu dopunu, nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, jer je riječ o pitanjima glede kojih pobijana odluka ne odstupa od ustaljene prakse revizijskog suda.
3. Također, nije riječ o pravnim pitanjima glede kojih bi trebalo preispitati sudsku praksu.
4. Prvo postavljeno pitanje se oslanja na priopćenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 17. rujna 2019., te se navodi da je u priopćenju rečeno da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama pozivati na prihvaćeni zahtjev tužitelja u postupku, pri čemu se misli na postupak u predmetu broj Rev-2221/18-1, a sudovi u tim pojedinačnim postupcima vezani su za ta utvrđenja. Pitanje se dakle odnosi na subjektivne granice pravomoćnosti presude donesene u kolektivnom sporu radi zaštite interesa i prava potrošača, i to na način da bi pravomoćnost išla i u korist pravnih osoba, što bi se ekstenzivno tumačeći moglo odnositi i na tužitelja kao obrtnika.
5. Točno je tužitelj u pitanju naveo sadržaj ne sasvim preciznog priopćenja Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 17. rujna 2019., ali treba reći da je smisao tog priopćenja bio u citiranju dijela sadržaja odredbe čl. 502.c ZPP, u kojoj su načelno uređene subjektivne granice pravomoćnosti presude donesene u kolektivnom sporu, pa je tako samo načelno rečeno da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete ili isplatu pozivati na pravno utvrđenje iz presude kojom su prihvaćeni zahtjevi iz tužbe u kolektivnom sporu.
6. Međutim, kada je riječ o kolektivnom postupku na kojeg se oslanja individualna parnica u ovom sporu (broj Rev-2221/18-1), riječ je o kolektivnom sporu radi zaštite kolektivnih interesa potrošača, a pojam "potrošač" se ni u jednom pravnom izvoru europskog ili nacionalnog – hrvatskog prava ne može vezati uz pravne, već samo fizičke osobe. Dakle, predmetni kolektivni spor nije pokrenut u korist pravnih osoba.
7. Zbog toga postavljeno pitanje nije važno, pri čemu valja dodati i to da tužitelj koji je fizička osoba – obrtnik i nema status pravne osobe.
8. Osim toga, pitanje nije usmjereno i postavljeno na eventualnu mogućnost razmatranja obrtnika kao potrošača, zbog čega nije moguće intervenirati ni u tom pravcu.
9. U odnosu na drugo postavljeno pravno pitanje, u kojem se ukazuje da bi se pitanje ništetnosti pojedinih odredaba ugovora o kreditu trebalo sagledavati ne samo prema odredbama mjerodavnog Zakona o zaštiti potrošača, već i Zakona o obveznim odnosima, treba odgovoriti da je drugostupanjski sud u svojoj presudi sagledavao ništetnost ne samo prema odredbama mjerodavnog Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 96/03 i 79/07 itd.), zatim Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine" broj 75/09 i 112/12), već iz Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15), pa utoliko ni to pitanje nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.
10. Konačno, treće postavljeno pitanje odnosi se na domašaj građanskopravne ponude tužene strane u konkretnoj individualnoj parnici koja nije realizirana i ne predstavlja pravno pitanje u smislu odredaba čl. 385. i čl. 385.a ZPP.
11. Slijedom iznesenog, budući da u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda iz čl. 385.a st. 1. ZPP i dopuštenje revizije, valjalo je na temelju odredaba čl. 392. st. 1. u vezi čl. 387. st. 5. ZPP riješiti kao u izreci.
12. Zahtjev tuženika za naknadu troška odgovora na prijedlog odbijen je kao neosnovan (čl. 155. ZPP).
Zagreb, 19. siječnja 2022.
Predsjednica vijeća:
Renata Šantek, v.r.
