REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 1456/2021-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i suca izvjestitelja, Renate Šantek članice vijeća, Željka Šarića člana vijeća i mr. sc. Igora Periše člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja I tužitelja K. K. iz O., OIB …, II tužitelja J. M. iz V., E. OIB …, III tužitelja S. K. iz O., OIB …, IV tužitelja D. G. iz N., OIB … i V tužiteljice V. M. iz V., OIB …, svi zastupani po punomoćniku M. Č., odvjetniku iz Z., protiv tužene R. H., za Ministarstvo …, OIB …, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u O., Građansko upravni odjel O., radi isplate, odlučujući o reviziji tuženice protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž R-666/2019-2 od 18. rujna 2020., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Osijeku poslovni broj Pr-356/2018-5 od 16. svibnja 2019., u sjednici održanoj 19. siječnja 2022.,

p r e s u d i o  j e:

I. Prihvaća se revizija tuženice, preinačuje se presuda Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž R-666/2019-2 od 18. rujna 2020., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Osijeku poslovni broj Pr-356/2018-5 od 16. svibnja 2019., na način da se odbija tužbeni zahtjev koji glasi:

„I/ Tuženica R. H., OIB: …, za Ministarstvo …, dužna je I tužitelju K. K. iz O., OIB: …, isplatiti u roku od osam dana na ime naknade štete radi nabavke građanskog odjela za 2013., 2014. i 2015. godinu iznos od 9.240,61 kunu (devettisućadvjestočetrdesetkuna išezdesetjednulipu), uvećan za zakonsku zateznu kamatu po stopi iz članka 29. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena do 31. srpnja 2015. godine, a od 1. kolovoza 2015. godine, pa do isplate, po prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećano za tri postotna poena i to:

- na iznos od 3.179,97 kuna tekućom od 1. siječnja 2014. godine pa do isplate,

- na iznos od 3.030,32 kuna tekućom od 1. siječnja 2015. godine pa do isplate,

- na iznos od 3.030,32 kuna tekućom od 1. siječnja 2016. godine pa do isplate.

II/ Tuženica R. H., OIB: …, za Ministarstvo …, dužna je II tužitelju J. M. iz V., E. OIB: …, isplatiti u roku od osam dana na ime naknade štete radi nabavke građanskog odjela za 2013., 2014. i 2015. godinu iznos od 9.240,61 kunu (devettisućadvjestočetrdesetkunai šezdesetjednulipu), uvećan za zakonsku zateznu kamatu po stopi iz članka 29. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena do 31. srpnja 2015. godine, a od 1. kolovoza 2015. godine, pa do isplate, po prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećano za tri postotna poena i to:

- na iznos od 3.179,97 kuna tekućom od 1. siječnja 2014. godine pa do isplate,

- na iznos od 3.030,32 kuna tekućom od 1. siječnja 2015. godine pa do isplate,

- na iznos od 3.030,32 kuna tekućom od 1. siječnja 2016. godine pa do isplate.

III/ Tuženica R. H., OIB: …, za Ministarstvo …, dužna je III tužitelju S. K. iz O., OIB: …, isplatiti u roku od osam dana na ime naknade štete radi nabavke građanskog odjela za 2013., 2014. i 2015. godinu iznos od 9.240,61 kunu (devettisućadvjestočetrdesetkunai šezdesetjednulipu), uvećan za zakonsku zateznu kamatu po stopi iz članka 29. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena do 31. srpnja 2015. godine, a od 1. kolovoza 2015. godine, pa do isplate, po prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećano za tri postotna poena i to:

- na iznos od 3.179,97 kuna tekućom od 1. siječnja 2014. godine pa do isplate,

- na iznos od 3.030,32 kuna tekućom od 1. siječnja 2015. godine pa do isplate,

- na iznos od 3.030,32 kuna tekućom od 1. siječnja 2016. godine pa do isplate.

IV/ Tuženica R. H., OIB: …, za Ministarstvo …, dužna je IV tužitelju D. G. iz N., OIB: …, isplatiti u roku od osam dana na ime naknade štete radi nabavke građanskog odjela za 2013., 2014. i 2015. godinu iznos od 9.240,61 kunu (devettisućadvjestočetrdesetkunaišezdeset jednulipu), uvećan za zakonsku zateznu kamatu po stopi iz članka 29. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena do 31. srpnja 2015. godine, a od 1. kolovoza 2015. godine, pa do isplate, po prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećano za tri postotna poena i to:

- na iznos od 3.179,97 kuna tekućom od 1. siječnja 2014. godine pa do isplate,

- na iznos od 3.030,32 kuna tekućom od 1. siječnja 2015. godine pa do isplate,

- na iznos od 3.030,32 kuna tekućom od 1. siječnja 2016. godine pa do isplate.

V/ Tuženica R. H., OIB: …, za Ministarstvo …, dužna je V tužitelju V. M. iz V., OIB: …, isplatiti u roku od osam dana na ime naknade štete radi nabavke građanskog odjela za 2015. godinu iznos od 3.030,32 kune (tritisućetridesetkunaitridesetdvijelipe), uvećan za zakonsku zateznu kamatu po stopi iz članka 29. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena do 31. srpnja 2015. godine, a od 1. kolovoza 2015. godine, pa do isplate, po prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećano za tri postotna poena i to:

- na iznos od 3.030,32 kuna tekućom od 1. siječnja 2016. godine pa do isplate.

VI/ Tuženica R. H., OIB: …, je dužna nadoknaditi I tužitelju, II tužitelju, III tužitelju, IV tužitelju i V tužitelju prouzročene parnične troškove u iznosu od 16.625,00 kuna, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećano za tri postotna poena, a tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude, pa do isplate sve u roku od osam dana, pod prijetnjom ovrhe.“.

II. Nalaže se tužiteljima naknaditi tuženici troškove postupka u iznosu od 6.500,00 kn u roku od 8 dana.

III. Odbija se zahtjev tužitelja za nadoknadu troškova sastava odgovora na reviziju, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženici isplatiti na ime naknade štete radi nabavke građanskog odjela za 2013., 2014. i 2015. godinu tužitelju pod 1. tužitelju K. K., 2. tužitelju J. M. i 3. tužitelju S. K. i 4. tužiteljici D. G. iznos od po 9.240,61 kunu (devettisućadvjestočetrdesetkunai šezdesetjednulipu), a 5. tužiteljici iznos od 3.030,32 kunu, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama po stopi i na iznose pobliže navedene pod točkom I. do V. izreke. Ujedno je naloženo tuženici naknaditi tužiteljima trošak parničnog postupka u iznosu od 16.625,00 kuna (točka VI. Izreke).

2. Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tuženice i potvrđena je prvostupanjska presuda.

3. Rješenjem ovog suda broj Revd-1312/2021-2 od 7. rujna 2021., tuženici je dopušteno podnošenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž R-666/2019-2 od 18. rujna 2020., zbog sljedećih pravnih pitanja:

„1. Je li tužitelj, s obzirom na opis poslova radnog mjesta disciplinskih sudaca koje obavljaju, policijski službenici koji obavljaju policijske poslove primjenom policijskih ovlasti isključivo u građanskom odijelu, a imajući pri tome u vidu čl. 3. i čl. 13. Zakona o policijskim poslovima i ovlastima („Narodne novine“, broj 76/09 i 92/14)?

2. Mogu li tužitelj ostvariti pravo na naknadu štete za nabavku građanskog odijela ako glavni ravnatelj policije nije odobrio popis policijskih službenika koji ostvaruju pravo na građansko odijelo, imajući pri tom u vidu odredbu čl. 28. st. 5. Zakona o policiji („Narodne novine”, broj 34/11, 130/12, 89/14, 151/14, 33/15 i 121/16), te čl. 2. i 3. Pravilnika o načinu i uvjetima za ostvarivanje prava policijskih službenika na građansko odijelo („Narodne novine”, broj 64/11)?“.

4. Postupajući po navedenom dopuštenju tuženica protiv navedene presude podnijela je reviziju pozivom na odredbu čl. 382. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine”, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08,57/11, 25/13, 89/14 i 70/19 – dalje: ZPP) zbog materijalnopravnih pitanja zbog kojih je revizija dopuštena. Predlaže ovome sudu preinačiti drugostupanjsku presudu i tužbeni zahtjev odbiti u cijelosti.

5. U odgovoru na reviziju tužitelji su osporili navode tuženice i predložili odbaciti reviziju kao nedopuštenu odnosno odbiti kao neosnovanu, ujedno potražujući trošak sastava odgovora na reviziju.

6. Revizija je osnovana.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa na ime naknade za građansko odijelo u razdoblju kroz 2013., 2014. i 2015.godini.

8. Nižestupanjski sudovi su u postupku koji je prethodio reviziji utvrdili:

- da su tužitelji zaposleni u Ministarstvu …, P. I. u S. … poslova na radnom mjestu sudaca prvostupanjskog disciplinskog suda u O.,

- da tužitelji imaju policijske ovlasti 24 sata dnevno, te imaju službene iskaznice i ovlašteni su koristiti vatreno oružje,

- da je na poleđini službene iskaznice navedeno „nosilac ove iskaznice ovlašten je pod uvjetima predviđenim zakonom, utvrditi identitet, zadržati i privesti osobu nadležnom tijelu, ući u tuđi dom i druge prostorije i obaviti pretragu bez pismene naredbe, obaviti uvid u određenu dokumentaciju pravnih osoba, privremeno oduzeti predmete koji mogu poslužiti kao dokaz u kaznenom postupku, te obavljati ostale poslove predviđene zakonom i drugim propisima“,

- da tužitelji svoje redovne radne zadatke obavljaju u civilnom odijelu, a da tuženica u razdoblju od 2013. do 2016. tužiteljima nije platila naknadu za isto niti im ga je osigurala.

9. Na temelju navedenih utvrđenja prvostupanjski sud smatra da je tuženica dužna tužiteljima isplatiti naknadu za građansko odijelo za utuženo razdoblje na temelju odredbe čl. 28. st. 1., 2., 4. i 5. Zakon o policiji („Narodne novine”, broj 34/2011, 130/2012, 89/2014, 151/2014, 33/2015 i 121/2016 - dalje: ZOP) i čl. 2. Pravilnika o načinu i uvjetima za ostvarivanje prava policijskih službenika na građansko odijelo („Narodne novine“, broj 64/11 – dalje: Pravilnik), slijedom čega prihvaća tužbeni zahtjev kao osnovan u visini koja nije sporna. Pritom smatra neodlučnom činjenicu da o postojanju prava tužitelja nije odlučeno u upravnom postupku.

10. Drugostupanjski sud prihvaća navedena utvrđenja i pravno shvaćanje prvostupanjskog suda jer smatra da je pravilno utvrđeno da su tužitelji kao policijski službenici (čl. 2. st. 1. toč. 3. Zakona o policijskim poslovima i ovlastima „Narodne novine“ broj 76/2009 i 92/2014 - dalje: ZPPO) obavljali policijske poslove primjenom policijskih ovlasti jer su obavljali posao u skladu s ovlastima koje propisuje zakon, a prilikom obavljanja poslova, neovisno od toga je li riječ o redovitim ili posebnim poslovima u izvanrednim okolnostima, zadužuju službenu značku i iskaznicu, oružje i streljivo, te po ocjeni tog suda tužiteljima pripada pravo na utuženu naknadu, i u smislu odredbe čl. 15. st. 1. ZOP-i koja propisuje da policijski službenici pod jednakim uvjetima ostvaruju prava iz ZOP-i.

11. Prema odredbi čl. 391. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine”, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11 - proč.tekst, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske i 70/19 – dalje: ZPP) u povodu revizije iz čl. 382. tog zakona revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.

12. U reviziji prema odredbi čl. 391. st. 3. ZPP-a stranka treba određeno navesti i obrazložiti razloge zbog kojih je podnosi, uz određeno pozivanje na propise i druge izvore prava, a razlozi koji nisu tako obrazloženi neće se uzeti u obzir.

13. Sporno je imaju li tužitelji pravo na naknadu za nabavu građanskog odijela za utuženo razdoblje, s obzirom na poslove koje obavljaju.

14.1. Pozivajući se na pogrešnu primjenu materijalnog prava iz čl. 3. i čl. 13. ZPPO- a, čl. 28. st. 5. ZOP-i i čl. 3. Pravilnika tuženica analizira sadržaj poslova tužitelja, disciplinskih sudaca, a koje su tužitelji obavljali u utuženom razdoblju, te odredbu čl. 3. ZPPO-a ističući da tužitelji ne obavljaju nikakve policijske poslove već poslove sudaca disciplinskog suda, koji poslovi nisu policijski.

14.2. Uz navedeno poziva se i na jedinstvenu praksu Visokog upravnog suda Republike Hrvatske koji je u nizu svojih odluka pravomoćno utvrdio da policijski službenici raspoređeni u centru za … I. V. prilikom obavljanja poslova svog radnog mjesta, sukladno opisu poslova, ne obavljaju poslove primjenom policijskih ovlasti na temelju ZPPO-a i ne ispunjavaju uvjete za ostvarivanje prava na građansko odijelo. 15. Pravno shvaćanje nižestupanjskih sudova, ovaj sud ne može prihvatiti.

16. Odredbom čl. 28. st. 1. i 2. ZOP-i propisano je da policijski službenik zadužuje službenu značku, službenu iskaznicu, oružje i streljivo, službenu odoru te drugu propisanu opremu. Iznimno, službenu odoru ne zadužuje policijski službenik koji poslove svog radnog mjesta obavlja isključivo u građanskom odijelu.

17. Odredbom čl. 28. st. 4. i 5. ZOP-i propisano je da pravo na građansko odijelo ima policijski službenik koji obavlja policijske poslove primjenom policijskih ovlasti, isključivo u građanskom odijelu, a način i uvjete za ostvarivanje prava propisat će ministar pravilnikom.

18. Odredbom čl. 2. citiranog Pravilnika propisano je da pravo na građansko odijelo, prema odredbama Zakona o policiji i Pravilnika, ima policijski službenik koji sukladno opisu poslova radnog mjesta, tijekom kalendarske godine obavlja policijske poslove primjenom policijskih ovlasti isključivo u građanskom odijelu.

19. Sukladno čl. 3. Pravilnika, popis policijskih službenika iz čl. 2. Pravilnika sastavlja se na temelju prijedloga nadležnih rukovoditelja, a odobrava ga glavni ravnatelj policije. Navedenim policijskim službenicima Ministarstvo unutarnjih poslova jednom godišnje osigurava pravo na građansko odijelo.

20. S obzirom da prema odredbi čl. 28. st. 5. ZOP-i način i uvjete za ostvarivanje prava na građansko odijelo propisuje ministar pravilnikom, da je predmetnim Pravilnikom, koji je donio ministar u čl. 3. st. 1. izričito određeno da se popis policijskih službenika iz čl. 2. Pravilnika, (a to su i policijski službenici koji sukladno opisu poslova radnog mjesta, tijekom kalendarske godine obavljaju policijske poslove primjenom policijskih ovlasti isključivo u građanskom odjelu), sastavlja na temelju prijedloga nadležnih rukovoditelja, a odobrava ga glavni ravnatelj policije, tumačenjem domašaja i značenja odredbe čl. 28. st. 5. ZOP-i dolazi se do zaključka da tim odredbama nije propisan automatizam u priznavanju prava na građansko odijelo svim policijskim službenicima koji obavljaju policijske poslove i primjenjuju policijske ovlasti jer se prethodno mora utvrditi (što je uvjet) da se radi o policijskom službeniku koji sukladno opisu poslova radnog mjesta tijekom kalendarske godine obavlja policijske poslove primjenom policijskih ovlasti i isključivo u građanskom odjelu. Zato se i popis takvih policijskih službenika sastavlja na temelju prijedloga nadležnih rukovoditelja, a odobrava ga glavni ravnatelj policije. To znači da isključivo glavni ravnatelj policije određuje koji policijski službenik iz čl. 28. st. 4. ZOP-i ima pravo na građansko odijelo, te se, prema pravnom shvaćanju ovoga suda, o navedenom pravu ne može raspravljati kao o prethodnom pitanju u smislu čl. 12. ZPP-a.

21. Stoga je pogrešno shvaćanje nižestupanjskih sudova prema kojem tužitelji imaju pravo na građansko odijelo temeljem samog zakona, a da odobrenje popisa policijskih službenika koji imaju pravo na građansko odijelo ima samo deklaratorni značaj, već ono, suprotno tvrdnji tužitelja, kako je navedeno, ima konstitutivni značaj jer je to uvjet za priznavanje i ostvarivanje navedenog prava.

22. S obzirom da tužitelji i ne tvrde da su stavljeni na takav popis, očito je da glavni ravnatelj policije ne smatra da poslovi koje konkretno obavljaju tužitelji predstavljaju policijske poslove u smislu čl. 28. st. 4. ZOP-i slijedom čega tužiteljima nije ni priznato pravo na građansko odijelo.

23. Budući da su slijedom iznesenog nižestupanjski sudovi pogrešno primijenili materijalno pravo kada su unatoč činjenici da o pravu tužitelja na troškove nabave građanskog odijela nije odlučeno u upravnom postupku ovoj dosudili te troškove, valjalo je na temelju čl. 395. st. 1. ZPP-a preinačiti obje nižestupanjske presude i tužbeni zahtjev odbiti kao neosnovan.

24. Kako je preinačenjem presude izmijenjen uspjeh stranaka u parnici valjalo je na temelju čl. 166. st. 2., čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP-a, preinačiti i odluku o troškovima postupka i tuženici dosuditi troškove prvostupanjskog postupka sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine”, broj 142/2012, 103/14 i 118/14 – dalje: OT), prema vrijednosti predmeta spora (15.798,72 kn) i to trošak odgovora na tužbu u iznosu od 1.000,00 kn, trošak zastupanja na ročištima od 4. listopada 2017., od 19. prosinca 2017., od 29. siječnja 2019. i 2. travnja 2019. u iznosima od po 1.000,00, te trošak žalbe (Tbr. 10/1) u iznosu od 1.250,00 kn, i trošak sastava revizije u iznosu od 1.250,00 kn, odnosno ukupno 6.500,00 kn.

25. Zahtjev tužitelja za nadoknadu troška sastava odgovora na reviziju odbija se kao neosnovan jer je po ocjeni ovog suda taj trošak bio nepotreban (čl. 155. st. 1. ZPP- a).

Zagreb, 19. siječnja 2022.

Predsjednik vijeća:

Željko Glušić, v.r.