REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SESVETAMA

Industrijska cesta 15, Sesvete

Poslovni broj: 5 Pn-643/2019-46

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Sesvetama po sucu pojedincu Andrei Herendić u pravnoj stvari tužitelja Ž. B. iz Z., OIB: ………, zastupana po punomoćniku D. T., odvjetniku, protiv tuženika Z. h. d.o.o., Podružnica Z. c. iz Z, OIB: ….. zastupan po punomoćniku J.T., odvjetniku, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 6. prosinca 2021., u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, 19. siječnja 2022.

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku Z. h. d.o.o., Podružnica Z. c. isplatiti tužitelju Ž.B. iznos od 32.000,00 kuna zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po kamatnoj stopi u smislu čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena tekućim od 18. lipnja 2018. do isplate, te iznos od 11.200,00 kuna zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po kamatnoj stopi u smislu čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena tekućim od 19. siječnja 2022. do isplate sve u roku od 15 dana.

II Odbija se tužitelj s dijelom tužbenog zahtjeva za zakonskim zateznim kamatama na iznos od 11.200,00 kuna od od 18. lipnja 2018. do 19. siječnja 2022., kao neosnovan.

III Tuženik je dužan tužitelju nadoknaditi trošak parničnog postupka u iznosu od 16.364,00 kuna sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 25. siječnja 2022. do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je 30. prosinca 2016. oko 10,00 sati doživio nezgodu na nogostupu ……… ulice u blizini raskrižja sa …… ulicom u Z., a do nezgode je došlo kada je tužitelj hodajući nogostupom zapeo za kamen i nogom propao u oštećenje (rupu) na nogostupu, te je pao i pri padu zadobio brojne i teške ozljede desne ruke. Nakon pada se pridigao uz pomoć svjedoka nezgode D.D. te je otpremljen u KB „……”. Tužitelj navodi da je u predmetnom štetnom događaju zadobio teške tjelesne ozljede desne ruke. Isti zahtjeva isplatu pravične novčane naknade za pretrpljenu neimovinsku i imovinsku štetu radi povrede prava osobnosti. Kao činjenice navodi da je trpio duševne boli zbog smanjenja životne aktivnosti, fizičke bolove, strah, a bila mu je potrebna i tuđa pomoć i njega. Tužitelj je konačno specificirao tužbeni zahtjev nakon što je održana sjednica građanskog odjela Vrhovnog suda RH od 5. ožujka 2020. pod brojem Su-IV-47/2020, te je na istoj zauzeto pravno shvaćanje kojim se mijenjaju Orijentacijski kriteriji i iznosi za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete Vrhovnog suda RH od 29. studenoga 2002. broj Su-1331-VI/02 i 1372-11/02 na način da se tada prihvaćeni iznosi u novčanim iznosima povećavaju za 50 %, a iz obrazloženja pravnog shvaćanja proizlazi da se navedeni orijentacijski kriteriji primjenjuju na sve parnične postupke za naknadu neimovinske štete u svim stupnjevima suđenja, od dana prihvaćanja na sjednici, građanskog odjela, Vrhovnog suda RH od 5. ožujka 2020. Stoga je sud iz navedenog razloga temeljem čl. 190. st. 3. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19, dalje u tekstu: ZPP) dozvolio navedenu preinaku kao u rješenju suda bez obzira što se tuženik navedenome protivio. Tužitelj od tuženika potražuje naknadu štete i to: po osnovi pretrpljenih duševnih bolova zbog smanjenja životne aktivnosti u iznosu od 12.000,00 kuna, po osnovi pretrpljenog straha iznos od 5.000,00 kuna, pretrpljenih fizičkih bolova u iznosu od 22.000,00 kuna, te po osnovi tuđe pomoći i njege iznos od 4.200,00 kuna, odnosno ukupno 43.200,00 kuna sa zakonskim zateznim kamatama od dana podnošenja tužbe 18. lipnja 2018. pa do isplate, te da mu tuženik nadoknadi troškove parničnog postupka sa zakonskim zateznim kamatama od dana presuđenja.

2. U odgovoru na tužbu tuženik osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti. Navodi da iz tužbe ne proizlazi u čemu se ogleda pasivna legitimacija i odgovornost tuženika, s obzirom da je iz tužbe razvidno da je uzrok pada nepažnja tužitelja. Osporava nastanak štetnog događaja, pasivnu legitimaciju, odgovornost, osnov i visinu tužbenog zahtjeva. Ističe da iz navoda iz tužbe nije moguće utvrditi točnu lokaciju na kojoj se navodni štetni događaj dogodio, a također navodi da iz dokumentacije proizlazi da s tužitelj ozlijedio na radnom mjestu prilikom rada na razini. Navodi da je za ozljedu koju radnik pretrpi na radu ili u vezi s radom odgovoran poslodavac, osim ako je tužitelj sam skrivio nezgodu ili se radi o ozljedi na koju poslodavac nije mogao utjecati. Ističe kako navedenog dana nije sačinjen očevid od strane policije, te je tužitelj bilo gdje mogao zadobiti ozljede opisane i medicinskoj dokumentaciji. Smatra da tužitelj nije dokazao postojanje uzročno posljedične veze između navodnog događaja i navodnih ozljeda, a ako je do istoga i došlo isti je nastao krivnjom, odnosno nepažnjom tužitelja. Osporava da bi medicinska dokumentacija bila u uzročnoj vezi sa štetnim događajem. Osporava tijek kamata na neimovinsku i imovinsku štetu.

3. Tužitelj se tijekom postupka vezano za pasivnu legitimaciju tuženika poziva na odredbe čl. 98., 100. i 107. Zakona o cestama, te čl. 1.,2.,4.,5.,8.,14.,15. i 16. Odluke o nerazvrstanim cestama. Također ističe da je tuženik upravo od Grada Z. osnovan kao trgovačko društvo za održavanje nerazvrstanih cesta na gradskom području. Ističe da tuženik obavlja poslove od javnog interesa, te se poziva na odredbe čl. 1084. ZOO-a. Ističe da na strani tužitelja nema nikakve odgovornosti jer se tužitelj kretao na način primjeren za kretanje prosječnog čovjeka-pješaka, te je štetni događaj nastao na javnoprometnoj površini uslijed oštećenja iste, a nastanak štetnog događaja nema veze sa tehnološkim procesom rada tužitelja, te se ne radi o ozljedi na radu.

4. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u fotografije (list 4), medicinsku dokumentaciju tužitelja (list 5-16), proveo očevid na licu mjesta, te je sačinio fotografije lica mjesta (list 70), nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka dr. D. D., spec. ortopedske kirurgije i traumatologa (list 81-83), te je saslušao svjedoka D. D., te tužitelja kao stranku u postupku, te stalnog sudskog vještaka dr. D. D.

5. U svezi ovako utvrđenog činjeničnog stanja i provedenog postupka sud je ocijenio da je tužbeni zahtjev tužitelja djelomično osnovan.

6. Kako tuženik osporava pasivnu legitimaciju, nastanak štetnog događaja i svoju odgovornost za isti, to je sud na ove okolnosti saslušao svjedoka D. D., te tužitelja kao stranku u postupku i proveo očevid na licu mjesta, te je sačinio fotografije lica mjesta (list 70).

7. Svjedok D. D. prilikom saslušanja naveo je da je bio zadnji dan pred staru godinu 2016., a misli da je bio 30. prosinca 2016. negdje oko 10,00h-11,00h. Išao je sa svekrovim autom pokupiti svekra u …….. gdje inače isti radi. Navodi da se kretao automobilom jednom ulicom koja ide prema Američkoj ambasadi prema nekom novom rotoru prema zaobilaznici na koso od smjera jugozapad prema sjeveroistoku kako sam se on kretao, a sada nije siguran kako se ta ulica zove. Čini mu se da se zove Z., ali nije siguran. Kretao se svojim vozilom po kolniku iz smjera jugozapad prema sjeveroistoku i vidio je da svekar dolazi po nogostupu iz kontra smjera prema njemu, ali s njegove strane ceste. Odjednom je vidio da svekar pada, te je on u tom momentu bio kod ležećeg policajca sa svojim vozilom, a svekar je bio od njega udaljen cca 15 m po njegovoj procjeni. Kada je vidio da je svekar pao stao je sa svojim vozilom i upalio sva četiri žmigavca, da netko ne lupi u vozilo, te je izašao van iz auta i pitao svekra što je bilo. Isti mu je rekao da je negdje zapeo, te je on tada malo pogledao i vidio neki komad asfalta koji je bio pod snijegom. Čini mu se da se radi o većem komadu koji je slikao mobitelom. Kada mu se predočavaju fotografije priložene na listu 4 spisa, navodi da su to fotografije koje je slikao. Svekar se žalio da ga boli cijela desna strana, pa je istoga odmah odvezao u bolnicu. Nisu zvali policiju jer nije bila nikakva prometna nezgoda, pa nije mislio da ima razloga. Svjedok navodi da se tužitelj kretao po nogostupu normalnim hodom, a u rukama nije nosio nikakav teret. Tužitelj je na sebi imao žute gojzerice s ripnama, odnosno onakve kao "Timberland". Fotografije koje su priložene u spisu je slikao mobitelom isti dan. Svjedok navodi da promet po kolniku nije bio neki gusti, odnosno nije bila kolona automobila, ali je auta bilo, a na nogostupu je vidio da prolaze i neki drugi ljudi.

8. Tužitelj Ž. B. prilikom saslušanja je naveo da je bio 30. prosinca 2016. godine i radilo se skraćeno jer je bilo pred staru godinu i tko je bio gotov s poslom mogao je otići ranije kući. Inače radi u V.G. čistoći, te ga je kolega nakon posla odvezao do ulice kod firme S. P., te je prešao cestu i išao je nogostupom te s lijeve strane prema Autosalonu T. u B. Iz suprotnog smjera su dolazila dva pješaka, te se želio pomaknuti udesno, te krenuo udesno. Vidio je da s njegovim autom dolazi budući zet, saslušani svjedok D. D., te je isti bio negdje na udaljenosti od 10-15 m od njega, kada je zapeo za nešto i pao na kolničku voznu traku. Nije točno vidio na što je to pao, međutim budući zet je to odlučio slikati i on mu je ustvari rekao preko čega je pao. On ga požurivao da što slika, jer ga je boljela desna ruka od ramena prema dolje. Nakon što je isti to slikao krenuli su na hitnu u bolnici i tamo su ga obradili i sve je jako dugo trajalo jer su ga slikali. Zadobio je napuknuće ramene kosti i u laktu, te su ga u bolnici imobilizirali na način da su mu ruku čvrsto zavezali uz tijelo, te je svakih par dana morao dolaziti u bolnicu na kontrolu i prematanje. Bio je tako imobiliziran preko dva mjeseca, nakon čega je išao na fizikalne terapije. Zbog te imobilizacije kod kuće nije ništa mogao raditi, te se nije mogao niti obući, a i trebao je pomoć oko higijene, te ga je žena i prala i oblačila i ona mu je ustvari kod kuće pomagala oko svega. Također se morao naviknuti da jede s lijevom rukom jer mu je inače desna dominantna ruka. Po nogostupu se kretao normalnim korakom i ništa nije imao u rukama, a od cipela je imao visoke cipele s ripnama. Inače ne prolazi tim putem, već ga je toga dana kolega ostavio na tom mjestu, s obzirom da je imao dogovor da se nađe s budućim zetom s kojim se dogovorio telefonom da ga pokupi. Vrijeme navedenoga dana je bilo mrko zimsko vrijeme, te taj dan nije ništa padalo, ali je po nogostupu od ranije bilo snijega, te je bilo zaleđeno.

9. Sud nije imao razloga ne povjerovati ovakvom iskazu tužitelja koji je suglasan s iskazom saslušanog svjedoka D. D. Stoga kako i tužitelj i svjedok suglasno navode da je do štetnog događaja došlo na nogostupu ulice u Z. (premda svjedok ne zna naziv ulice, ali je opisao gdje se nalazio), gdje je tužitelj pao, sud smatra utvrđenim da je do štetnog događaja došlo upravo na navedeni način, a što je tužitelj pokazao i prilikom obavljenog očevida, a sačinjene su i fotografije na mjestu pada (list 70), kojom prilikom je ustanovljeno da je na mjestu štetnog događaja asfalt zakrpan i postavljen stupić koji tu ranije nije postojao, što je posebno vidljivo usporedbom fotografija sa mjesta događaja na dan štetnog događaja (list 4) i fotografija sa mjesta događaja na dan očevida (list 70).

10. Međutim, kako je već rečeno, tuženik smatra da nije pasivno legitimiran, a niti odgovoran za nastanak štetnog događaja.

11. Članak 98. st. 2. Zakona o cestama (NN 84/11, 22/13, 54/13, 148/13 i 92/14 dalje u tekstu: ZC) propisuje da su nerazvrstane ceste su ceste koje se koriste za promet vozilima i koje svatko može slobodno koristiti na način i pod uvjetima određenim navedenim Zakonom i drugim propisima, a koje nisu razvrstane kao javne ceste u smislu navedenog Zakona, i to posebice: ceste koje su na području gradova s više od 35.000 stanovnika te gradova koji su sjedišta županija bile razvrstane u javne ceste Odlukom o razvrstavanju javnih cesta u državne ceste, županijske ceste i lokalne ceste (»Narodne novine« br. 54/08., 122/08., 13/09., 104/09. i 17/10.), ceste koje povezuju naselja, ceste koje povezuju područja unutar gradova i naselja, terminali i okretišta vozila javnog prijevoza, pristupne ceste do stambenih, poslovnih, gospodarskih i drugih građevina, te druge ceste na području naselja i gradova. Dok čl. 100. istog zakona propisuje da nerazvrstanu cestu čine: cestovna građevina (donji stroj, kolnička konstrukcija, sustav za odvodnju atmosferskih voda s nerazvrstane ceste, drenaže, most, vijadukt, podvožnjak, nadvožnjak, propust, tunel, galerija, potporni i obložni zid, pothodnik, nathodnik i slično), nogostup, biciklističke staze te sve prometne i druge površine na pripadajućem zemljištu (zelene površine, ugibališta, parkirališta, okretišta, stajališta javnog prijevoza i slično). Također, čl. 107. st. 1. istog zakona propisuje da se upravljanje, građenje i održavanje nerazvrstanih cesta obavlja na način propisan za obavljanje komunalnih djelatnosti sukladno propisima kojima se uređuje komunalno gospodarstvo, ako navedenim Zakonom nije propisano drukčije, dok st. 2. istog članka propisuje da jedinica lokalne samouprave može osnovati trgovačko društvo u svom vlasništvu radi obavljanja poslova upravljanja i održavanja nerazvrstanih cesta te poslova građenja nerazvrstanih cesta uz odgovarajuću primjenu odredbi članka 23., 26. i 33. navedenog Zakona.

12. S obzirom na navedeno proizlazi da predmetna ulica u Z. predstavlja upravo takvu nerazvrstanu cestu na području G. Z.

13. Odlukom o nerazvrstanim cestama ( Službeni glasnik g.Z. 18/13, dalje u tekstu Odluka) G. Z. i to čl. 1. propisano je da se navedenom odlukom uređuje upravljanje, građenje, rekonstrukcija, održavanje, mjere za zaštitu i nadzor nad nerazvrstanim cestama na području G. Z. te prekršajne odredbe, dok je čl. 2. st. 1. iste Odluke propisano da je nerazvrstana cesta javno dobro u općoj uporabi u vlasništvu G. Z. Također čl. 4. iste Odluke propisano je da su nerazvrstane ceste, u smislu navedene odluke : ceste na području G. Z. koje prestaju biti javne ceste sukladno zakonu kojim se uređuju ceste, a određene su podzakonskim propisom, ceste koje povezuju naselja unutar G. Z. površine za promet u mirovanju koje se nalaze u sastavu ceste - terminali i okretišta vozila javnog prijevoza, parkirališta i pristupne ceste do stambenih, poslovnih, gospodarskih i drugih građevina i druge ceste na području G. Z. Člankom 5. iste Odluke propisano je isto kao i čl. 100 ZC-a da nerazvrstanu cestu čine: cestovna građevina (donji stroj, kolnička konstrukcija, sustav za odvodnju atmosferskih voda s nerazvrstane ceste, drenaže, most, vijadukt, podvožnjak, nadvožnjak, propust, tunel, galerija, potporni i obložni zid, pothodnik, nathodnik i slično), nogostup, biciklističke staze te sve prometne i druge površine na pripadajućem zemljištu (zelene površine, ugibališta, parkirališta, okretišta, stajališta javnog prijevoza i slično). Člankom 8. iste Odluke propisano je da poslovi upravljanja nerazvrstanim cestama, u smislu ove odluke su: građenje i rekonstrukciju nerazvrstanih cesta i održavanje nerazvrstanih cesta. Člankom 15. iste Odluke propisano je da su poslovi redovitog održavanja nerazvrstanih cesta : ophodnja, redovito praćenje stanja nerazvrstanih cesta, obnavljanje, zamjena i pojačanje donjeg stroja kolnika i kolničke konstrukcije većeg opsega, obnavljanje i zamjena završnog sloja kolničke konstrukcije većeg opsega, mjestimični popravci završnog sloja kolničke konstrukcije od asfalta, betona,betonskih elemenata, kamena te nosivog sloja kolničke konstrukcije i posteljice,mjestimični popravci dijelova cestovne građevine, čišćenje i uklanjanje odronjenog i drugog materijala s nerazvrstane ceste i drugo. Dok je člankom 16. iste Odluke propisano da poslove redovitog održavanja nerazvrstanih cesta obavlja Podružnica Z. c.

14. Imajući na umu navedene odredbe ZC-a i Odluke iz istih proizlazi pasivna legitimacija tuženika, te njegova odgovornost jer isti nije održavao predmetnu ulicu u Z. sukladno Odluci. Naime, dužnost tuženika je taj nogostup održavati sigurnim za nesmetano kretanje pješaka, te korištenje nogostupa bez opasnosti za ljude, a kako je isti propustio održavati nogostup ulice u Z., to je isti isključivo odgovoran za nastanak predmetnog štetnog događaja. Sud smatra da ne postoji odgovornost, odnosno suodgovornost tužitelja za nastanak predmetnog štetnog događaja. Naime, pješak kada se kreće po nogostupu ne očekuje na nogostupu komade otrgnutog asfalta, već očekuje da je isti siguran za kretanje pješaka, a niti može cijelo vrijeme hoda gledati pod noge, već pogled mora usmjeriti prema naprijed u smjeru hoda da se ne bi sudario sa drugim ljudima.

15. Da bi utvrdio osnovanost i visinu tužbenog zahtjeva sud je proveo medicinsko vještačenja ozljeda tužitelja.

16. Uvidom u liječniku dokumentaciju, nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka dr. D. D., spec. ortopedske kirurgije i traumatologa (list 81-83), sud je utvrdio da je tužitelj zadobio prijelom desne nadlaktne kosti uz prijelom velikog tuberkula i rotaciju glave nadlatne kosti, te prijelom glavice desne žbične kosti u zglobu lakta.

17. Tužitelj je kao posljedicu ozljeda trpio bolove jakog intenziteta od trenutka ozljeđivanja kumulativno 3 sata, jače bolove srednjeg intenziteta kumulativno 7 dana, srednjeg intenziteta kumulativno 21 dan i slabog povremene bolove 4 mjeseca.

18. Pretrpio je i primarni strah jakog intenziteta koji je bio prisutan u trenutku štetnog događaja 1 sat, te sekundarni strah jakog intenziteta u trajanju od 4 sata, srednjeg intenziteta kumulativno 5 dana, te malog intenziteta kumulativno 3 tjedna.

19. Vještak je naveo da je kod tužitelja zbog pretrpljenih ozljeda došlo do smanjenja opće životne aktivnosti za 10 posto trajno zbog posttraumatske artroze desnog ramenog zgloba uz umanjenje pokretljivosti do 1/3.

20. Na ovakav nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka dr. D. D. tuženik je imao prigovore, pa je sud zatražio pismeno očitovanje vještaka. Vještak u pismenom očitovanju od 14. rujna 2020. navodi da je pregledao zdravstveni karton tužitelja, te niti na jednom zapisu ne nalazi bilo kakvu vezu s ozljedama koje je tužitelj zadobio u štetnom događaju.

21. Na ovakav nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka dr. D. D. tuženik je i dalje imao prigovore, pa je sud saslušao stalnog sudskog vještaka dr. D. D. Prilikom saslušanja vještak je na primjedbe u podnesku tuženika vezano za ocjenu i mišljenje naveo da ostaje pri ocjeni i mišljenju koje je dao u vještačenju. Na navod tuženika da je već 3. siječnja 2017. odnosno tri dana nakon štetnog događaja konstatiran zadovoljavajući nalaz odgovara da to nije točno. Radilo se o kontrolnom pregledu kada je kroz imobilizaciju koja je trajala do 24. siječnja 2017. bilo učinjena kontrolna snimka, te je konstatiran zadovoljavajući položaj prelomljenih fragmenata. Nakon odstranjene imobilizacije 24. siječnja 2017. tužiteljeva imobilizacija bila je nastavljena mitelom. Radilo se dakle u sukcesivnim kirurškim kontrolama, ali ne i o zadovoljavajućem stanju tužitelja. Tužitelj je započeo rehabilitacijski tretman 10. veljače 2017. dakle 40 dana nakon štetnog događaja. U nalazu od 4. travnja 2017. kaže se da kontrolni rendgenski nalaz pokazuje zadovoljavajući položaj zaraslih kostiju, ali je i nakon 4. travnja fizikalna terapija nastavljena. U nalazu od 16. svibnja 2017. konstatirano je dalje poboljšanje opsega pokreta u desnom ramenu i s tim datumom se kirurško liječenje smatralo završeno. Ali i dalje je bila produžena fizikalna terapija. Zbog toga su strah i bolovi ocijenjeni onako kako u mišljenju stoji. Prilikom pregleda tužitelja koji je obavio dana 21. siječnja 2020. usprkos pravilnom liječenju i rehabilitacijskim postupcima koje je tužitelj prošao i dalje se kod tužitelja našlo ograničenje pokreta kao i hipotonija i hipotrofija mišića cijelog ramenog pojasa. Čak i umanjeni opseg pokreta u tužitelja prilikom pokušaja pokretanja ka punoj amplitudi ili pri pokušaju da s tom rukom učini nešto više u smislu podizanja, spuštanja, okretanja, tužitelj trpi povremene bolove. Pokreti u ozlijeđenom ramenu su praćeni čujnim i osjetnim krepitacijama. Na pitanje da li se fizikalnom terapijom može spriječiti hipotonija i hipotrofija mišića u različitim ozlijeđenim područjima odgovara da može i da se zbog toga fizijatrijski i rehabilitacijski postupci upravo i rade. Ali vrlo je česta situacija da nakon težih ozljeda kao što je bila ova kod tužitelja nikada se više ne može usprkos individualnom vježbanju i fizijatrijskim postupcima dostići razina obujma i snage mišićnih grupacija koje se nalaze oko ozlijeđene regije. Isto se dogodilo i tužitelju. Navodi da u spisu dalje medicinske dokumentacije nakon 16. svibnja 2017. nema, ali je vještak od tužitelja anamnezom prilikom pregleda saznao da je fizikalnu terapiju produžavao i individualno vježbao, ali mu to teže ide upravo zbog bolova koje ima zbog pokušaja pokreta pri opterećenju ili pokušaja pokreta koji bi dostigli amplitude neozlijeđenog ramena. Na pitanje da li zna koliko je tužitelju bio smanjen opseg pokreta u desnom ramenu dana 16. svibnja 2017. vještak navodi da ne zna točno jer pokreti tada nisu bili adekvatno izmjereni. Navodi da je uzeo u obzir smanjenje pokreta prilikom izračuna trajnih posljedica i smanjenja životne aktivnosti i to u svim smjerovima gdje su posebno naglašeni rotatorni pokreti i uzeo je obzir i oslabljenu moć cijelog ozlijeđenog ramenog pojasa.

22. Nakon usmenog očitovanja vještaka tuženik je i dalje prigovarao nalazu i mišljenju vještaka, te je predlagao provođenje novog medicinskog vještačenja.

23. Međutim sud je odbio provođenje novog medicinskog vještačenja, s obzirom da smatra da je stalni sudski vještak dr. D. D. odgovorio na sve prigovore tuženika, te se detaljno očitovao o istima, pa takav prijedlog tuženika teži odugovlačenju ovog postupka. Stoga je sud u cijelosti prihvatio i nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka dr. D. D., s obzirom da je isti sačinjen temeljem medicinske dokumentacije priložene u spisu, te uvida u zdravstveni karton tužitelja, te osobnog pregleda tužitelja.

24. Uzevši u obzir sve navedene i utvrđene činjenice, posebice trajanja i intenzitet fizičkih bolova i straha, smanjenje opće, životne i radne sposobnosti, te vrstu ozljeda, te činjenicu da je tužitelj bio imobiliziran zavojem po Desaultu, morao mirovati i provodio je fizikalne terapije, sud smatra da je time tužitelju povrijeđeno pravo osobnosti u vidu povrede prava na tjelesno i duševno zdravlje.

25. Sukladno odredbi čl. 1100 st. 2 Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18 dalje u tekstu: ZOO) sud se prilikom odmjeravanja ukupne visine pravične novčane naknade (satisfakcije) rukovodio jačinom i trajanjem pretrpljenih fizičkih bolova i straha, te smanjenja opće, životne i radne sposobnosti kod tužitelja.

26. Prema ocjeni ovog suda svaki od elemenata o kojima ovisi visina pravične novčane naknade mogu biti i sami za sebe dovoljan razlog koji opravdava tužitelju dosuditi pravičnu novčanu naknadu, pa je stoga sud radi pravilne ocjene visine pravične novčane naknade procijenio koji bi iznos pravične novčane naknade pripao tužitelju da je svaki od navedenih kriterija samostalna osnova za dosudu novčane satisfakcije zbog povrede prava osobnosti.

27. Cijeneći utvrđenu dužinu, trajanje i intenzitet fizičkih bolova sud smatra da bi tužitelju s naslova pravične novčane naknade pripalo zbog povrede prava osobnosti iznos od 22.000,00 kuna.

28. Cijeneći vrstu i intenzitet pretrpljenog straha, te dužinu trajanja straha, sud smatra da tužitelju s naslova pravične novčane naknade pripada zbog povrede prava osobnosti iznos od 5.000,00 kuna.

29. Cijeneći stupanj smanjenja životne i radne sposobnosti sud smatra da bi tužiteljici s naslova pravične novčane naknade pripalo zbog povrede prava osobnosti iznos od 12.000,00 kuna.

30. S obzirom na sve navedeno te da prema ocjeni ovog suda težina povrede i okolnosti predmetnog slučaja daju pravo tužitelju na pravičnu novčanu naknadu za neimovinsku štetu u skladu sa čl. 1100 st. 1 ZOO-a, to je tužiteljici temeljem čl. 1100 st. 2 ZOO-a valjalo dosuditi iznos od 39.000,00 kuna kao pravičnu novčanu naknadu.

31. Dok se tužitelj nalazio na kućnom liječenju istom je bila potrebna tuđa pomoć i njega po 4 sata dnevno kroz 6 tjedana i 2 sata dnevno kroz 3 tjedna. Iz iskaza tužitelja proizlazi da mu je tuđu pomoć i njegu pružala supruga. Prema uobičajenoj sudskoj praksi po toj osnovi se priznaje naknada u iznosu od 20,00 kuna za jedan sat tuđe pomoći i njege jer se radi o besplatnom pružanju pomoći i njege od strane ukućana, u kojem slučaju nije bilo potrebno platiti poreze i doprinose koje bi tužitelj plaćao da je ta pomoć pružena naplatno. Zbog ovih razloga sud je obračunom utvrđenog trajanja tuđe pomoći i navedene cijene sata priznao tužitelju u skladu s čl. 1095. ZOO-a ukupni iznos od 4.200,00 kuna.

32. Sud je ukupno tužitelju dosudio iznos od 43.200,00 kuna. Valja imati na umu da je sud pri određivanju visine naknade imao u vidu da se radi o osobi starije životne dobi (rođen 1956.).

33. Na dosuđeni iznos naknade neimovinske štete i imovinske štete za tuđu pomoć i njegu tužitelj potražuje zakonske zatezne kamate od podnošenja tužbe 18. lipnja 2018., a na što isti ima pravo (čl. 1103. ZOO-a). Međutim, budući da je tužitelj nakon promjene Orijentacijskih kriterija VSRH povisio svoj tužbeni zahtjev baš zbog te promjene i da u vrijeme podnošenja tužbe nisu bili u primjeni takvi povišeni Orijentacijski kriteriji i nisu tuženiku ni mogli biti poznati, po ocjeni ovog suda na dio tužbenog zahtjeva koji je povišen samo zbog ove promjene Orijentacijskih kriterija tužitelj ima pravo na zakonske zatezne kamate od donošenja ove presude.

34. Kako je tužitelj u tužbi potraživao iznos od 32.000,00 kuna , to konkretno znači da je sud tužitelju na iznos od 32.000,00 kuna dosudio zakonske zatezne kamate od podnošenja tužbe 18. lipnja 2018. do isplate, a na preostali iznos dosuđene naknade u iznosu od 11.200,00 kuna zakonske zatezne kamate su mu priznate od donošenja ove presude tj. od 19. siječnja 2022. do isplate, a prema odredbi čl. 29. st. 1. i 2. ZOO-a. U ostalom dijelu sud je stoga odbio dio tužbenog zahtjeva kojim tužitelj potražuje zakonske zatezne kamate na dosuđeni iznos od 11.200,00 kuna od 18. lipnja 2018. do 19. siječnja 2022., kao neosnovan.

35. S obzirom na navedeno sud je odlučio kao pod točkama I. i II. izreke presude.

36. Temeljem čl. 154. st. 5 i 155. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19, dalje u tekstu: ZPP) tuženik je dužan tužitelju nadoknaditi i troškove ovog postupka u iznosu od 16.364,00 kuna, s obzirom da tužitelj nije uspio samo u razmjerno neznatnom dijelu svojeg zahtjeva, a zbog tog dijela nisu nastali posebni troškovi.

37. Trošak tužitelja se sastoji od zastupanja tužitelja po punomoćniku – odvjetniku, a u skladu sa važećom Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika i to: za sastav tužbe, te sastav četiri obrazložena podneska, te pristup na ročišta od 10. prosinca 2018., 19. ožujka 2019., 3. ožujka 2021. i 6. prosinca 2021., te pristup očevidu od 24. svibnja 2019., po 100 bodova temeljem Tbr. 7 t. 1, Tbr. 8 t. 1, Tbr. 9 t. 1 i t. 7 Tarife, te za sastav podneska od 27. rujna 2018., 29. ožujka 2019.,19. studenog 2019. i 11. ožujka 2020. po 25 bodova temeljem Tbr. 8. t. 3., što ukupno iznosi 1100 bodova uz vrijednost 1 boda od 10,00 kn temeljem Tbr.50 Tarife iznosi 11.000,00 kuna uz 25% PDV-a temeljem Tbr. 42 Tarife iznosu od 2.750,00 kuna, što ukupno iznosi 13.750,00 kuna. Tužitelju je priznat i trošak neophodnog liječničkog vještačenja u iznosu od 1.100,00 kuna, te trošak očevida od 454,00 kuna, trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 670,00 kuna. Tužitelju je priznat i trošak sudske pristojbe na presudu koja je tužitelju u skladu s čl. 7. t. 3. Zakona o sudskim pristojbama (NN 118/18) priznata u iznosu od 390,00 kuna, odnosno 50 % od pristojbe na presudu propisane u Tbr. 2. t. 1. Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi (NN 53/19), jer se ova presuda punomoćniku tužitelja dostavlja u elektroničkom obliku pa je on dužan platiti samo polovicu ove pristojbe ako istu plati u roku od tri dana od dostave ove presude.

38. Na sveukupni iznos parničnih troškova dosuđena je i zakonska zatezna kamata, prema naprijed navedenoj kamatnoj stopi, a u skladu sa čl. 30 st. 3 Ovršnog zakona (112/12, 25/13, 93/14, 55/16 i 73/17).

U Sesvetama 19. siječnja 2022.

S U D A C

Andrea Herendić v.r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa iste. Žalba se predaje putem ovog suda a za nadležni županijski sud, pismeno u 3 (tri) primjerka.

DNA:

1. tužitelju po pun.

2. tuženiku po pun. na znak: ……