REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Berislavićeva 11, Zagreb

Poslovni broj: 89 Pž-537/2020-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Tatjane Kujundžić Novak, predsjednice vijeća, Josipa Turkalja, suca izvjestitelja i Mirne Maržić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja D... d.o.o., OIB ..., Z., kojeg zastupa punomoćnik J. P.-Č., odvjetnik u Zajedničkom odvjetničkom uredu P.-D., Z., protiv tuženika U. O. d.d., OIB ..., Z., kojeg zastupa punomoćnik A. H., odvjetnik u Z., radi isplate iznosa od 645.921,38 kn, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-416/2016 od 18. studenog 2019., u sjednici vijeća održanoj 19. siječnja 2022.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja D... d.o.o. Z., kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-416/2016 od 18. studenog 2019. u točki I. izreke i u dijelu točke II. izreke za iznos od 53.950,00 kn.

II. Preinačuje se presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P- 416/2016 od 18. studenog 2019. u točki II. izreke za iznos od 30.425,00 kn i sudi:

Odbija se tuženikov zahtjev za naknadu parničnog troška u iznosu od 30.425,00 kn (tridesettisućačetiristodvadesetpet kuna).

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja odbijen je tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 645.921,38 kn s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom (točka I. izreke), te je naloženo tužitelju nadoknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 84.375,00 kn (točka II. izreke).

2. Protiv ove presude žali se tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže pobijanu presudu ukinuti.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba je djelomično osnovana u odnosu na odluku o parničnom trošku.

5. Predmet spora je isplata iznosa od 645.912,38 kn na ime osigurnine radi nastupa osiguranog slučaja temeljem police osiguranja imovine.

6. Tužitelj ne navodi u čemu se sastoji bitna povreda odredaba parničnog postupka, a ovaj sud ispitujući pobijanu presudu na temelju odredbe članka 365. stavka 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 i 70/19; dalje: ZPP) nije našao da bi bila počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka propisana odredbom članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a, a na koje povrede pazi po službenoj dužnosti.

7. Sud prvog stupnja odbio je tužbeni zahtjev iz dva razloga. Prvi razlog je da je osnovan prigovor nedostatka aktivne legitimacije, jer tužitelj nije dokazao da je dobio suglasnost Z. banke na koju je vinkulirana polica osiguranja (strana 49. spisa), za isplatu naknade iz osiguranja. Drugi razlog je što se u konkretnom slučaju radi o podosiguranju, jer je vrijednost osigurane stvari u trenutku ostvarenja osiguranog slučaja veća od svote osiguranja, a zbog čega je tuženik osnovano smanjio iznos osigurnine razmjerno vrijednosti osigurane stvari u trenutku osiguranog slučaja sukladno odredbi članka 960. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15; dalje: ZOO).

8. Sud prvog stupnja pogrešno je primijenio materijalno pravo kada je tužbeni zahtjev odbio zbog nedostatka aktivne legitimacije, jer je Z. banka d.d. Z. nakon zaključenja prethodnog postupka, dala suglasnost za brisanje/prestanak vinkulacije police osiguranja imovine, pa tužitelju više nije bila potrebna suglasnost Z. banke za isplatu naknade iz osiguranja.

9. Pogrešno je tuženikovo stajalište da se suglasnost Z. banke d.d. za brisanje/prestanak vinkulacije police osiguranja od 19. srpnja 2017. (strana 109. spisa) nije mogla upotrijebiti kao dokaz u ovoj pravnoj stvari, jer je taj dokaz predan nakon zaključenja prethodnog postupka (25. svibnja 2017.). To stoga što je Z. banka suglasnost izdala nakon zaključenja prethodnog postupka, a zbog čega tužitelj taj dokaz nije mogao predložiti prije zaključenja prethodnog postupka (članak 299. stavak 2. ZPP-a).

10. Međutim, osnovano je utvrđenje suda prvog stupnja da je zbog podosiguranja tuženik tužitelju osnovano isplatio osigurninu koja je razmjerna vrijednosti osigurane stvari u trenutku osiguranog slučaja.

11. Među strankama nije prijeporno da je tužitelj kod tuženika osigurao skladište masivne građe ukupne površine 850 m2 na iznos od 1.000.000,00 kn, da se dogodio osigurani slučaj (požar), da je tuženik procijenio štetu na osiguranoj nekretnini u iznosu od 690.222,11 kn, da stvarna građevinska vrijednost osigurane građevine iznosi 1.949.346,74 kn, te da je tuženik tužitelju isplatio štetu razmjerno vrijednosti osigurane stvari u iznosu od 354.078,62 kn.

12. Pogrešno je stajalište tužitelja da se za ocjenu primjene odredbi o podosiguranju trebalo uzeti u obzir samo sadašnju vrijednost skladišta površine od 335,22 m2, a ne cjelokupna površina od 850 m2, odnosno prema procjeni Z. d.o.o. 717,66 m2.

13. Naime, vještačenjem Z. d.o.o. (strana 77. do 97. spisa) proizlazi da je policom osiguranja imovine osigurano skladište masivne građe ukupne površine 850 m2, dok je vještačenjem Z. d.o.o. utvrđeno da ta površina iznosi ukupno 717,66 m2, od čega uredski dio 382,44 m2, a skladišni dio 335,22 m2 (požarom je zahvaćen cijeli skladišni prostor od 335,22 m2 i dio uredskog prostora površine 238,23 m2).

14. Pogrešno je tužiteljevo stajalište da se procjenjuje, radi primjene odredbi o podosiguranju, samo površina opožarenog skladišnog prostora od 335,22 m2, jer je osiguran cijeli prostor koji obuhvaća i skladišni i uredski dio prostora. U procjenu za primjenu odredbi podosiguranja ulazi i dio uredskog prostora koji nije obuhvaćen požarom, jer je i taj dio osiguran policom osiguranja.

15. Budući da tužitelj ne osporava tuženikovu procjenu vrijednosti cijelog poslovnog prostora od 1.949.346,74 kn, pravilno je sud prvog stupnja utvrdio da vrijednost osigurane stvari u trenutku ostvarenja osiguranog slučaja je veća od svote osiguranja (1.000.000,00 kn), a zbog čega su ispunjene pretpostavke za primjenu odredbe o podosiguranju propisane odredbom članka 960. ZOO-a.

16. Na temelju provedenog vještačenja, sud prvog stupnja je pravilno utvrdio vrijednost štete u ukupnom iznosu od 620.244,93 kn bez PDV-a.

17. Visina naknade iz osiguranja u slučaju podosiguranja dobije se na način da se osigurani iznos pomnoži s iznosom štete i tako dobiveni iznos podijeli s vrijednosti osigurane stvari.

18. U konkretnom slučaju je osigurani iznos od 1.000.000,00 kn valjalo pomnožiti s utvrđenom štetom u iznosu od 620.244,93 kn i tako dobiveni iznos od 620.244.930.000,00 kn podijeliti s vrijednosti osigurane stvari u iznosu od 1.949.346,74 kn i dobije se iznos od 318.180,92 kn tj. iznos koji je tuženik bio u obvezi isplatiti tužitelju kao naknadu iz osiguranja.

19. Budući da je tuženik tužitelju isplatio viši iznos, od onog što je trebao platiti primjenom odredbi o podosiguranju (318.180,92 kn), tj. iznos od 354.078,62 kn, pravilno je sud prvog stupnja primijenio odredbu članka 960. stavka 1. ZOO-a kada je tužbeni zahtjev odbio.

20. Međutim, u odnosu na odluku o trošku, sud prvog stupnja je pogrešno primijenio Tarifu o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15; dalje: Tarifa).

21. Tuženiku je valjalo priznati trošak zastupanja ovlaštenog punomoćnika – odvjetnika i to za sastav odgovora na tužbu prema Tbr. 8/1 – 646 bodova, za pristup na dva ročišta (6. veljače 2019. i 11. listopada 2019.) prema Tbr. 9/1 za svaki po 646 bodova, za pristup na dva ročišta (25. svibnja 2017. i 6. lipnja 2018.) prema Tbr. 9/2 za svaki po 323 boda, za sastav dva podneska (22. studenog 2018. i 19. kolovoza 2019.) prema Tbr. 8/1 za svaki po 646 bodova, te za sastav četiri podneska prema Tbr. 8/3 za svaki po 50 bodova, a što s obzirom na vrijednost boda od 10,00 kn predstavlja iznos od 40.760,00 kn, a koji iznos je uvećan za 25% PDV tj. za iznos od 10.190,00 kn. Tuženiku je priznat i trošak financijskog vještačenja u iznosu od 3.000,00 kn. Dakle, tuženiku je valjalo dosuditi parnični trošak u iznosu od 53.950,00 kn.

22. U odnosu na previsoko dosuđeni parnični trošak u iznosu od 30.425,00 kn, valjalo je prvostupanjsku presudu preinačiti i tuženikov zahtjev za naknadu parničnog troška odbiti.

23. Na temelju odredbe članka 368. stavka 1. ZPP-a odlučeno je kao u točki I. izreke ove drugostupanjske presude, a na temelju odredbe članka 373. točke 3. ZPP odlučeno je kao u točki II. izreke ove drugostupanjske presude.

Zagreb, 19. siječnja 2022.

Predsjednica vijeća

Tatjana Kujundžić Novak, v.r.