REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd 4852/2021-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Mirjane Magud predsjednice vijeća, Đure Sesse člana vijeća i suca izvjestitelja i mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice A. J. iz P., OIB … , koju zastupaju punomoćnici odvjetnici iz Zajedničkog odvjetničkog ureda J. D., P. M., N. P. i B. D. u G., protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB … , koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Bjelovaru, Stalna služba u Daruvaru, radi naknade štete, odlučujući o prijedlogu tužiteljice za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-52/2020-2 od 2. lipnja 2021., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Bjelovaru, Stalne službe u Pakracu poslovni broj Pn-56/2019-9 od 7. studenoga 2019., u sjednici održanoj 19. siječnja 2022.,
r i j e š i o j e :
Prijedlog za dopuštenje revizije tužiteljice A. J. odbacuje se.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupanja pod točkom I. izreke odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice da se naloži tuženici isplatiti tužiteljici na ime naknade materijalne štete iznos od 210.000,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 15. veljače 2013. do isplate, dok je pod stavkom II. izreke naloženo tužiteljici nadoknaditi tuženici troškove parničnog postupka u iznosu 32.000,00 kn.
2. Presudom suda drugog stupnja suđeno je:
"I. Odbija se žalba tužiteljice kao djelomično neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Bjelovaru, Stalna služba u Pakracu, poslovni broj Pn-56/2019-9 od 7. studenoga 2019. pod točkom I. izreke presude te pod točkom II. izreke u dijelu u kojem je naloženo tužiteljici da tuženici nadoknadi trošak parničnog postupka u iznosu 20.750,00 kn.
II. Preinačava se djelomično navedena presuda pod točkom II. izreke u dijelu u kojem se nalaže tužiteljici isplatiti tuženici daljnji trošak parničnog postupka u iznosu od 11.250,00 kn (preko 20.750,00 kn do 32.000,00 kn) i sudi:
Odbija se zahtjev tuženice za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 11.250,00 kn.
III. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova žalbe."
3. Tužiteljica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv navedene drugostupanjske presude pod stavkom I. izreke, u kojem predlaže da se dopusti revizija radi postavljenih pitanja kako slijedi:
"1. Da li je u smislu odredbe čl. 33. st. 1. Zakona o obnovi, Uputi o sanaciji ratom oštećenih kuća tvrtke T. d.o.o., od 10. 4. 2006. godine i prethodnog mišljenja Ministarstva kulture, Uprava za zaštitu kulturne baštine, Konzervatorski odjel u P. od 13. 2. 2006. godine, obveza tuženika da prilikom obnove kuće tužiteljice u P. izvede vanjske radove u skladu s povijesnim stanjem, arhitektonskom snimkom i povijesnim fotografijama i to na način da kuća ima vežu zatvorenu masivnim drvenim vratima sa lučnim nadvojem, fasadu sa pravilnim ritmom otvora, dvokrilne drvene prozore sa istaknutim klupčicama, pročelje glatko žbukano i obojano silikatnim bojama, te da visina objekta bude 8 m do vrha krovnog vijenca?
2. Da li se u smislu odredbe čl. 230. st. 1. Zakona o obveznim odnosima objektivni rok zastare za naknadu štete kao posljedica izvođenja radova na krovištu ima računati od trenutka kada je zbog nedostataka u izvođenju radova na konstrukciji krovišta posljedično nastala šteta (u predmetnom slučaju 2012. godine)?
3. Da li u smislu odredbe čl. 633. st. 1. Zakona o obveznim odnosima tužitelj kao izvođač odgovara za bitne nedostatke građevine tužiteljice zbog pukotina na krovištu zbog pogrešne izvedbe nagiba krovišta i slijeganja krovišta i to u roku od 10 godina od dana predaje i primitka radova?"
4. Na prijedlog nije odgovoreno.
5. Prema odredbi čl. 387. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11 - proč. tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) Vrhovni sud Republike Hrvatske odlučuje o dopuštenosti revizije na temelju prijedloga za dopuštenje revizije. U prijedlogu stranka mora određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg predlaže da joj se dopusti podnošenje revizije, te određeno izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno u smislu odredaba čl. 385.a st. 1. ZPP. Nadalje, temeljem odredbe čl. 385.a ZPP, Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustit će reviziju ako se može očekivati da bi odgovor o nekom pravnom pitanju bilo važno za odluku u sporu te (naročito) za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.
6. Postupajući po odredbi čl. 387. st. 1. i 5. ZPP revizijski sud je ocijenio da u prijedlogu tužiteljice za dopuštenje revizije, postavljena pitanja nisu takva kakva je imala u vidu odredba čl. 385. st. 1. ZPP. Naime, prvo i treće postavljena pitanja koja navodi tužiteljica u prijedlogu za dopuštenje revizije odnose se isključivo na konkretan spor i upravljena su na osporavanje činjeničnih utvrđenja sudova nižeg stupnja, kao i isticanje prigovora glede bitnih povreda odredaba parničnog postupka pa time ta pitanja koja postavlja tužiteljica nisu pitanja koja bi bila važna za jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni. Pritom, u odnosu na treće postavljeno pitanje valja također reći, da s obzirom da u postupku nije utvrđeno da je tuženik izvođač radova, to od odgovora na postavljeno pitanje ne ovisi niti odluka u sporu.
6.1. Nadalje, u odnosu na drugo postavljeno pitanje valja reći da isto polazi od činjeničnih utvrđenja koja ne koincidiraju s činjeničnim utvrđenjima sudova nižeg stupnja. Naime, s obzirom da su sudovi utvrdili (da stranke nisu iznosile tvrdnje niti predlagale dokaze na okolnost momenta kada je nastala šteta tužiteljici) da je tužiteljici nastala imovinska šteta završetkom gradnje, provedbom tehničkog pregleda i primopredajom objekta 15. ožujka 2007. kada su postojali nedostaci na krovištu tužiteljice, a ne 2012. od koje činjenice polazi tužiteljica u postavljenom pitanju, to o odgovoru na drugo postavljeno pitanje ne ovisi odluka u sporu, slijedom čega niti drugo postavljeno pitanje nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primijeni, niti za razvoj prava kroz sudsku praksu.
6.2. Osim toga, u odnosu na postavljena pitanja tužiteljica se kao razloga važnosti pozvala na raniju ukidnu odluku u ovom predmetu, te na odluku Županijskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj Gž-1300/16-2 od 14. travnja 2017.
6.3. Međutim, u odnosu na raniju ukidnu odluku iz ovog predmeta na koju se tužiteljica pozvala kao razlog važnosti, valja reći da ukidna odluka drugostupanjskog suda ne može biti razlog važnosti obzirom da pravno shvaćanje izraženo u ukidnom rješenju drugostupanjskog suda ne veže ni prvostupanjski sud, pa ni žalbeni sud kad u nastavku postupka pravomoćno odlučuje u istom sporu, jer eventualno odustajanje od prethodno izraženog pravnog shvaćanja može biti vezano uz jasnije sagledavanje nekog pravnog pitanja, instituta i slično (tako i u odlukama ovog suda poslovni broj Revt-366/16 od 6. listopada 2021., Revr-45/17 od 5. lipnja 2018. i dr.).
6.4. Nadalje, u odnosu na odluku Županijskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj Gž-1300/16-2 od 14. travnja 2017., na koju su se tužiteljica pozvala kao razlog važnosti, valja reći da je u toj odluci predmet spora bila naknada štete koju je tužitelj potraživao od tuženice zbog izvršenih isplata razlika plaća tuženici, koja je profesionalano obavljala poslove načelnice općine nakon što je izabrana na lokalnim izborima, što ovdje nije slučaj.
6.5. Stoga, s obzirom da odluka na koju se tužiteljica pozvala nije donesena u činjenično i pravno usporedivoj situaciji ista ne predstavlja razlog važnosti postavljenih pitanja.
7. Zbog svega gore navedenog odlučeno je kao u izreci ovog rješenja sukladno odredbi čl. 387. st. 5. ZPP.
Zagreb, 19. siječnja 2022.
Predsjednica vijeća:
Mirjana Magud, v.r.
