Republika Hrvatska
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske
Zagreb, Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: II Kž-22/2022-5
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Marije Balenović, predsjednice vijeća te mr.sc. Marijana Bitange i Snježane Hrupek-Šabijan, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Vanje Petrović, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog Ž. K., zbog kaznenog djela iz članka 188.
"Narodne novine"
stavka 2. u vezi sa člankom 188. stavkom 1. Kaznenog zakona (
broj 110/97., 27/98. –ispravak, 50/00. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 129/00., 51/01., 11/03., 190/03. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 105/04., 84/05. – ispravak, 71/06., 110/07. i 152/08. dalje. KZ/97.) i drugih, odlučujući o žalbi optuženog Ž. K. podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Vukovaru, broj Kv I-56/2021. od 28. prosinca 2022. o produljenju istražnog zatvora u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici vijeća održanoj 19. siječnja 2022.
r i j e š i o j e
Odbija se žalba optuženog Ž. K. kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Vukovaru, broj Kv I-56/2021. od 28. prosinca 2022., u tijeku postupka nakon podignute i potvrđene optužnice zbog kaznenog djela silovanja iz članka 188. stavka 2. u vezi sa člankom 188. stavkom 1. KZ/97., sto teških kaznenih djela protiv spolne slobode iz članka 154. stavka 2. u vezi sa člankom 153. stavkom 2. i člankom 154. stavkom 1. točkama 2. i 3. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18. i 126/19. – dalje: KZ/11.), prijetnje iz članka 139. stavka 3. u vezi sa stavkom 2. KZ/11., tjelesne ozljede iz članka 117. stavka 2. KZ/11., nasilja u obitelji iz članka 179. a KZ/11. i povrede djetetovih prava iz članka 177. stavka 2 KZ/11. te nedozvoljenog posjedovanja, izrade i nabavljanja oružja i eksplozivnih tvari iz članka 331. stavka 1. KZ/11., pod točkom I izreke rješenja, produljen je istražni zatvor protiv optuženog Ž. K. na temelju zakonskih razloga propisanih člankom 123. stavak 1. točka 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. – dalje: ZKP/08.), a pod točkom II izreke rješenja, na temelju članka 124. stavak 2. točka 4. ZKP/08. optuženiku je u istražni zatvor uračunato vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 14. ožujka 2021. pa nadalje.
2. Protiv tog rješenja pravodobnu žalbu podnio je optuženi Ž. K. po branitelju, odvjetniku E. M., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08., pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja iz članka 470. ZKP/08. i zbog pogrešne primjene materijalnog prava iz članka 469. ZKP/08., s prijedlogom da Visoki kazneni sud Republike Hrvatske preinači pobijano rješenje te ukine istražni zatvor optuženiku ili ga zamijeni jednom ili više mjera opreza iz članka 98. stavak 1. i 2. točke 1. do 11. ZKP/08. odnosno da pobijano rješenje ukine i predmet vrati na ponovno odlučivanje prvostupanjskom sudu.
3. Prije održavanja sjednice vijeća spis je, u skladu sa člankom 495. u vezi sa člankom 474. stavkom 1. ZKP/08., prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.
4. Žalba nije osnovana.
5. Optuženik u žalbi ističe da izreka pobijanog rješenja nije u skladu s navodima iz točke 15. obrazloženja jer da je prvostupanjski sud u izreci pobijanog rješenja propustio naznačiti rok na koji je produljen istražni zatvor dok je u točki 15. obrazloženja taj rok naveden. Međutim, optuženik zanemaruje činjenicu da se radi o rješenju o produljenju istražnog zatvora nakon podnošenja optužnice, u kojem se, u skladu s odredbom članka 131. stavka 3. ZKP/08., ne određuje rok trajanja istražnog zatvora, pa je prvostupanjski sud pravilno postupio kada u izreci pobijanog rješenja nije odredio rok trajanja istražnog zatvora. Činjenica što je taj rok naveo u obrazloženju, pobijano rješenje ne čini nerazumljivim niti utječe na pravilnost odluke o potrebi daljnjeg produljenja istražnog zatvora.
6. Nadalje, optuženik ističe da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08. jer su izreka i obrazloženje rješenja nerazumljivi, izreka proturječna obrazloženju i razlozima odluke, u suprotnosti sa utvrđenim činjeničnim stanjem i stvarnim činjenicama te da je obrazloženje nedorečeno i manjkavo obzirom da prvostupanjski sud nije obrazložio zašto ne prihvaća njegove činjenično i pravno obrazložene argumente za ukidanje istražnog zatvora, zbog čega da se pobijano rješenje ne može ispitati.
6.1. Suprotno takvim žalbenim navodima optuženika, ocjena je Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio postojanje opće i posebne pretpostavke za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv optuženog Ž. K. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. te je svoju odluku, kako u pogledu daljnje potrebe produljenja mjere istražnog zatvora tako i neprikladnosti njegove zamjene mjerama opreza, jasno i dostatno obrazložio, bez nejasnoća i proturječnosti, pa nema govora o tome da bi prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08.
7. Žalitelj osporava postojanje osnovane sumnje ističući da se optužnica temelji isključivo na jednom personalnom dokazu i to, po njemu, nevjerodostojnom iskazu oštećene M. K. čime upire na pogrešno utvrđeno činjenično stanje. Međutim, osnovanost sumnje prilikom odlučivanja o potrebi daljnje primjene istražnog zatvora utvrđuje se na osnovu sadržaja postojećih dokaza bez ulaženja u vrijednosnu ocjenu istih pa je prvostupanjski sud pravilno utvrdio i valjano obrazložio da osnovana sumnja da je optuženik počinio kaznena djela koje mu se podignutom optužnicom stavljaju na teret proizlazi iz dokaza na kojima se potvrđena optužnica temelji, a koje dokaze je u dovoljnoj mjeri iznio u pobijanom rješenju. Također, prilikom razmatranja žalbe podnesene protiv rješenja o produljenju istražnog zatvora, Visoki kazneni sud Republike Hrvatske nije ovlašten analizirati i ocjenjivati dokaze, već je to u nadležnosti raspravnog vijeća prilikom donošenja odluke o krivnji optuženika.
8. Promašeni su žalbeni navodi o tome kako se optuženiku stavlja na teret počinjenje sedam kaznenih djela u odnosu na kojih pet je istekao maksimalni rok trajanja istražnog zatvora, a da mu se, unatoč tome, istražni zatvor produljuje za svih sedam kaznenih djela. Naime, optuženika se predmetnom optužnicom tereti za ukupno sto šest kaznenih djela od toga ga se pod točkom 2. optužnice tereti za sto teških kaznenih djela protiv spolne slobode iz članka 154. stavak 2. u vezi članka 153. stavak 2. i članka 154. stavka 1. točke 2. i 3. KZ/1., a za koja kaznena djela je propisana kazna zatvora od pet do petnaest godina pa istražni zatvor u skladu s odredbom članka 133. stavka 1. točka 5. ZKP/08. do donošenja prvostupanjske presude može trajati najdulje dvije godine, dakle do 14. ožujka 2023.
9. Nasuprot žalbenim navodima optuženog Ž. K. da se svrha istražnog zatvora može postići i mjerama opreza jer do sada nije osuđivan, s obzirom na brojnost kaznenih djela za koja se optuženika, na razini osnovane sumnje, tereti u ovome postupku, okolnostima počinjenja kaznenih djela, iskazanoj upornosti, velikoj kriminalnoj volji, višegodišnjem razdoblju činjenja kaznenih djela prema članovima svoje obitelji koji su ekonomski ovisni o njemu, da iz provedenog psihijatrijskog vještačenja proizlazi da je kaznena djela činio uslijed disocijalnog poremećaja osobnosti, organskih oštećenja moždanog tkiva i štetne uporabe alkohola zbog čega postoji povećana vjerojatnost činjenja sličnih kaznenih djela u budućnosti u slučaju izostanka psihijatrijskog tretmana, prvostupanjski sud je opravdano zaključio da se opasnost od ponavljanja kaznenih djela može spriječiti samo daljnjom primjenom mjere istražnog zatvora, za sada jedinom prikladnom mjerom u svrhu otklanjanja te opasnosti. Prilikom ocjenjivanja postojanja opasnosti od ponavljanja kaznenih djela sud sagledava značaj svake pojedine okolnosti koja govori u smjeru postojanja takve opasnosti, pa je prethodna (ne)osuđivanost samo jedna od okolnosti koju sud uzima u razmatranje prilikom donošenja odluke, kako je postupio i prvostupanjski sud u konkretnom slučaju.
10. Žalbenim navodom da se već deset mjeseci nalazi u istražnom zatvoru te da se istražni zatvor pretvara u izdržavanje kazne optuženik upire na povredu načela razmjernosti, no drugostupanjski sud je utvrdio da je prvostupanjski sud, u skladu s odredbom članka 122. stavka 2. ZKP/08., vodio računa o razmjeru između težine počinjenih kaznenih djela i kazne koja se, prema podacima kojima raspolaže sud, može očekivati u postupku te potrebe određivanja i trajanja istražnog zatvora, slijedom čega načelo razmjernosti nije povrijeđeno.
11. Nadalje, suprotno žalbenim navodima optuženika, nije utvrđeno da bi prvostupanjski sud pristupio procjeni istražnozatvorske osnove na način koji bi predstavljao kršenje ustavnih i konvencijskih prava optuženika, jer pobijano rješenje sadrži dostatne i relevantne razloge koji opravdavaju činjeničnu i pravnu osnovu daljnje primjene mjere istražnog zatvora protiv optuženika te je produljenje istražnog zatvora razmjerno postizanju opravdanog cilja, pri čemu zahtjevi javnog interesa i očuvanja sigurnosti, u ovom stadiju postupka, pretežu nad pravom optuženika na slobodu.
12. Slijedom svega navedenog, a budući da ni ispitivanjem pobijanog rješenja, u skladu s odredbom članka 494. stavka 4. ZKP/08., nije utvrđeno da bi bile ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučeno je kao u izreci ovoga rješenja.
Zagreb, 19. siječnja 2022.
Predsjednica vijeća:
Marija Balenović, v.r.
