Broj: Ppž-12335/2021

REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od Karmen Novak-Hrgović, predsjednice vijeća, te Nediljka Bobana i Koraljke Bašić, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Marcele Soljačić-Prester, kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenika L.J., zbog prekršaja iz članka 216. stavak 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“, broj: 67/08, 48/10 , 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 89/15, 108/17, 70/19 i 42/20), odlučujući o žalbi okrivljenika L.J., podnesenoj putem branitelja D.B., odvjetnika iz Z., protiv presude Općinskog suda u Zadru, Stalne službe u Pagu, Prekršajnog odjela od 21. listopada 2021., broj: Pp-1279/2021-38, na sjednici vijeća održanoj 19. siječnja 2022.,

p r e s u d i o  j e:

I. Odbija se kao neosnovana žalba okrivljenika L.J. i potvrđuje prvostupanjska presuda.

II. Temeljem članka 139. stavka 3. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17 i 118/18) okrivljenik L.J. je obvezan naknaditi trošak žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 200,00 (dvjesto) kuna u roku od 8 (osam) dana od primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom okrivljenik L.J. proglašen je krivim i kažnjen novčanom kaznom u iznosu od 1.700,00 (tisućusedamsto) kuna, radi prekršaja iz članka 216. stavka 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, činjenično opisanog u izreci.

2. Istom presudom okrivljenik je obvezan na naknadu troškova prekršajnog postupka u iznosu od 300,00 (tristo) kuna.

3. Protiv pobijane presude, okrivljenik L.J. pravodobno je putem branitelja podnio žalbu zbog pogrešne primjene materijalnog prekršajnog prava, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog odluke o kazni, kako to proizlazi iz sadržaja žalbe.

4. U žalbi okrivljenik navodi da je Naslov pogrešno primijenio odredbe Prekršajnog zakona o zastari, te da je za ovo djelo trebao biti izdan prekršajni nalog, a ne optužni prijedlog, a da na što ukazuje i recentna praksa kao i odredbe članka 239. Prekršajnog zakona. Nadalje u odnosu na navode iz obrazloženja Naslova koji se tiču olakotnih okolnosti, smatra da mu je trebalo izreći maksimalno ublažavajuću kaznu propisanu zakonom.

5. Predlaže da se, iz žalbenih razloga, žalba prihvati.

6. Žalba nije osnovana.

7. Rješavajući predmet te ispitujući prvostupanjsku presudu u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17 i 118/18) uz ocjenu navoda žalbe, ovaj sud je utvrdio da pobijanom presudom nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. tog Zakona, da nisu povrijeđene odredbe materijalnog prekršajnog prava na štetu okrivljenika i da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona, na koje ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti.

8. Glede žalbenih navoda okrivljenika valja navesti da prvostupanjski sud nakon detaljno provedenog dokaznog postupka, nije propustio ni o jednoj odlučnoj činjenici u obrazloženju presude iznijeti razloge, jer je, nakon vjernog iznošenja dokaznog materijala, jasno i bez proturječja iznio koje odlučne činjenice i iz kojih razloga je uzeo dokazanima, pri čemu je izvršio uvid u materijalnu dokumentaciju u spisu i na temelju svih provedenih dokaza osnovano zaključio da se u ponašanju okrivljenika stječu sva bitna obilježja bića djela prekršaja za koje ga se tereti.

9. Nije osnovan žalbeni navod okrivljenika da je u konkretnom slučaju trebalo izdati prekršajni nalog, sukladno odredbi članka 239. Prekršajnog zakona. Naime, člankom 239. stavak 1. točka 2. Prekršajnog zakona izričito je propisano da će članka 109. stavka 1. točke 1. i 2. ovoga Zakona prije pokretanja ovlašteni tužitelj iz

prekršajnog postupka protiv počinitelja prekršaja obvezno izdati prekršajni nalog (obavezni prekršajni nalog) za: prekršaj propisan zakonom za koji je kao kazna propisana samo novčana kazna do 5.000,00 kuna za fizičku osobu, do 10.000,00 kuna za počinitelja prekršaja fizičku osobu obrtnika i osobu koja obavlja drugu samostalnu djelatnost, do 15.000,00 kuna za pravnu osobu i do 5.000,00 kuna za odgovornu osobu u pravnoj osobi. Kod prekršaja pravne osobe i u njoj odgovorne osobe, obavezni prekršajni nalog izdat će se kada je uvjet iz ove točke ostvaren u odnosu na počinitelja pravnu osobu, dok je stavkom 2. cit. članka propisano da ovlašteni tužitelji iz članka 109. stavka 1. točaka 1. i 2. ovoga Zakona mogu izdati obavezni prekršajni nalog i ako je za prekršaj propisana novčana kazna veća od iznosa iz stavka 1. točke 2. ovoga članka, ali u tom slučaju za pojedinačni prekršaj ne može se utvrditi novčana kazna veća od iznosa iz stavka 1. točke 2. ovoga članka.

10. Dakle, kako je za djelo prekršaja iz članka 216. stavak 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama propisana novčana kazna u rasponu od 5.000,00 kn do 15.000,00 kuna ili kazna zatvora do 60 dana, to u smislu članka 239. Prekršajnog zakona suprotno navodima žalbe nije bilo zakonske osnove za izdavanje obaveznog prekršajnog naloga.

11. Isto tako, nije osnovan prigovor zastare prekršajnog progona, kako to pogrešno ističe žalitelj, a osnovano obrazlaže prvostupanjski sud, jer u konkretnom slučaju s obzirom na propisanu kaznu za predmetni prekršaj u smislu članka 13. stavak 1. Prekršajnog zakona, prekršajni progon zastarijeva nakon četiri godine, a s obzirom da je predmetni prekršaj počinjen 24. lipnja 2018., to od navedenog dana još nije protekao zakonski rok propisan za zastaru prekršajnog progona iz citirane odredbe Prekršajnog zakona.

12. Ispitujući potom odluku o kazni vijeće ovog suda je utvrdilo da izrečena kazna nije prestroga, s obzirom da je prvostupanjski sud istu primjenom članka 37. Prekršajnog zakona izrekao znatno ispod propisanog zakonskog minimuma, te izrečenu kaznu, ovaj Sud smatra primjerenom svrsi kažnjavanja.

13. U svezi s tim valja istaći da je za djelo prekršaja, iz članka 216. stavak 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, kao što je već navedeno, propisana novčana kazna u rasponu od 5.000,00 kn do 15.000,00 kn ili kazna zatvora do 60 dana, a prvostupanjski sud je okrivljeniku za navedeni prekršaj odredio novčanu kaznu kao blažu vrstu kazne za taj prekršaj, i to znatno ispod propisanog posebnog minimuma novčane kazne, te stoga vijeće ovog suda izrečenu novčanu kaznu, uzimajući u obzir nedokumentirane navode okrivljenika o lošim imovinskim prilikama smatra primjerenom, kako svim okolnostima konkretnog slučaja, tako i svim vidovima zakonske svrhe kažnjavanja, te da nema osnove za daljnje ublažavanje kazne.

14. S obzirom da je ovaj sud, odlučujući o žalbi okrivljenika, donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, sukladno odredbi članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona, okrivljenik je obvezan na naknadu paušalne svote troškova žalbenog postupka. Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka (Narodne novine broj 18/13) propisan je opći okvir paušalne svote troškova prekršajnog postupka u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna, visina paušalnog iznosa troškova žalbenog postupka određena u iznosu od 200,00 kuna, po mišljenju ovog suda, primjerena je složenosti i trajanju postupka i imovnom stanju okrivljenika.

15. Slijedom navedenog, nije bilo osnove za prihvaćanje okrivljenikove žalbe, pa je, na temelju članka 205. Prekršajnog zakona, odlučeno kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 19. siječnja 2022.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Marcela Soljačić-Prester v.r.

Karmen Novak-Hrgović v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Zadru, Stalnoj službi u Pagu u 5 otpravaka: za spis, branitelja, okrivljenika i tužitelja.