REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd 5187/2021-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đure Sesse predsjednika vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja D. J. iz K., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnik N. P., odvjetnik u Z., protiv 1. tuženice S. J. iz K., OIB: ..., 2. tuženice M. H. iz Z., OIB: ... i 3. tuženice M. H. iz K., OIB: ..., s time da 2. i 3. tuženicu zastupa punomoćnica T. M. B., odvjetnica u Z., radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-1094/2020-2 od 6. rujna 2021., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Zlataru, Stalna služba u Zaboku broj P- 464/2019-83 od 10. siječnja 2020., u sjednici održanoj 19. siječnja 2022.,
r i j e š i o j e :
I. Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije odbacuje se kao nedopušten.
II. Odbijaju se 2. i 3. tuženica sa zahtjevom za naknadu troškova odgovora na prijedlog tužitelja.
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-1094/2020-2 od 6. rujna 2021., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Zlataru, Stalna služba u Zaboku broj P-464/2019-83 od 10. siječnja 2020.
2. Tuženice pod 2. i 3. u odgovoru na prijedlog tužitelja, osporavaju navode tužitelja i predlažu prijedlog odbaciti. Potražuju troškove odgovora na prijedlog.
3. Postupajući sukladno odredbama članka 385., članka 385.a i članka 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 – dalje: ZPP) revizijski sud je ocijenio da postavljena pitanja u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu. jer se postavljenim pitanjima polazi od drukčijih utvrđenja od utvrđenja na kojima se temelji shvaćanje u pobijanoj odluci.
4. Naime, pobijana presuda temelji se na utvrđenju da u situaciji kada je prednik tužitelja bio upoznat da je rješenjem o nasljeđivanju stekao 1/2 dijela predmetne nekretnine, tada u takvoj situaciji nema poštenja u posjedu prednika tužitelja. Stoga postavljena pitanja koja se odnose na poštenje/nepoštenje prednika tužitelja, nisu pitanja u smislu odredbe članka 385.a stavak 1. ZPP jer o odgovora na ista ne ovisi odluka u sporu.
5. Nadalje, valja reći i to da revizijske odluke na koje se tužitelj pozvao kao razloge važnosti, broj Rev-2426/90-2 od 19. veljače 1991., broj Rev-1209/16 od 11. veljače 2020., broj Revd-2221/20-2 od 8. rujna 2020., ne predstavljaju razlog važnosti u konkretnom slučaju, jer činjenično ni pravno nisu podudarne s činjeničnim utvrđenjima i pravnim zaključcima kao u pobijanoj odluci.
6. Slijedom navedenoga, u ovoj pravnoj stvari, u svakom slučaju nisu ispunjene pretpostavke za postupanje revizijskog suda sukladno članku 385.a ZPP i dopuštenje revizije, pa je na temelju odredbe članka 392. stavak 1. i 6. ZPP u vezi s člankom 387. stavak 5. ZPP riješeno kao u izreci.
7. Tuženicama nisu dosuđeni troškovi sastava odgovora na prijedlog tužitelja za dopuštenost revizije jer ta parnična radnja nije bila potrebna prilikom donošenja odluke o prijedlogu (članak 155. stavak 1. ZPP u vezi s člankom 166. ZPP).
Zagreb, 19. siječnja 2022.
Predsjednik vijeća:
Đuro Sessa, v.r.
