REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Berislavićeva 11, Zagreb

Poslovni broj: 62 Pž-230/2021-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Ivana Mlinarić, u pravnoj stvari tužitelja Ž. L. U. O. - L. - M. D., O., OIB ..., kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici iz Zajedničkog odvjetničkog ureda V. B. i P. P. iz R., protiv tuženika E. & S. S.-L. d.o.o., Z., OIB ..., kojeg zastupa punomoćnik H. L., odvjetnik iz Odvjetničkog društva M. & L. d.o.o., Z., radi isplate iznosa od 320,00 kn, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-452/2020 od 8. prosinca 2020., 19. siječnja 2022.

p r e s u d i o  j e

I. Djelomično se odbija tužiteljeva žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-452/2020 od 8. prosinca 2020. u dijelu kojim je ukinut platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika J. M.-R. iz Z. poslovni broj Ovrv-900/2019 od 30. prosinca 2019. kojim je tuženiku naloženo platiti tužitelju dio troškova ovrhe u iznosu od 857,50 kn i predvidivih troškova ovrhe u iznosu od 468,75 kn sa zateznim kamatama tekućim od 4. prosinca 2019. do isplate.

II. Djelomično se uvažava tužiteljeva žalba, preinačuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-452/2020 od 8. prosinca 2020. u dijelu kojim je ukinut platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika J. M.-R. iz Z. poslovni broj Ovrv-900/2019 od 30. prosinca 2019. kojim je naloženo tuženiku platiti glavnicu u iznosu od 320,00 kn sa zateznim kamatama tekućim od 9. siječnja 2019. do isplate i trošak ovršnog postupka u iznosu od 140,88 kn sa zateznim kamatama i sudi:

1. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika J. M.-R. iz Z. poslovni broj Ovrv-900/2019 od 30. prosinca 2019. kojim je naloženo tuženiku, u roku od osam dana, platiti iznos od 320,00 kn (tristodvadeset kuna) sa zateznim kamatama tekućim od 9. siječnja 2019. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, kao i trošak ovršnog postupka u iznosu od 140,88 kn (stočetrdeset kuna i osamdesetosam lipa) sa zateznim kamatama tekućim od 30. prosinca 2019. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena.

2. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 725,00 kn (sedamstodvadesetpet kuna).

Obrazloženje

1.Trgovački sud u Zagrebu presudom poslovni broj Povrv-452/2020 od 8. prosinca 2020.

- u točki I. izreke ukinuo je u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika J. M.-R., Z., poslovni broj Ovrv-900/2019 od 30. prosinca 2019. kojim je tuženiku naloženo platiti tužitelju iznos od 320,00 kn sa zateznom kamatom od 9. siječnja 2019. do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, kao i naknaditi nastale troškove ovršnog postupka u iznosu od 998,38 kn sa zateznom kamatom od 30. prosinca 2019. do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, te predvidive troškove ovršnog postupka u iznosu od 468,75 kn sa zateznom kamatom od pravomoćnosti i ovršnosti rješenja o ovrsi do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena te se tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan;

- u točki II. izreke naložio je tužitelju naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 725,00 kn, sve u roku petnaest dana;

- u točki III. odbio je kao neosnovan tužiteljev zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 1.250,00 kn.

2. Tako je prvostupanjski sud odlučio o tužbenom zahtjevu, koji se odnosi na naplatu dvije dnevne parkirne karte (svaka u iznosu od 160,00 kn u luci O.) za parkiranje vozila marke A. registarskih oznaka ... dana 15. rujna 2018. u 16:14 sati, te vozila vozila B. registarskih oznaka ... - 23. kolovoza 2018. u 17:07 sati jer je prihvatio tuženikov prigovor nedostatka pasivne legitimacije u ovoj pravnoj stvari, jer su predmetna vozila nesporno u to vrijem bila u leasingu, pa je prema stavu prvostupanjskog suda korisnik leasinga (a ne tuženik kao vlasnik) obvezan platiti predmetnu dnevnu parkirnu kartu na temelju odredbe čl. 60. st. 4. Zakona o leasingu („Narodne novine“ broj 141/13), odnosno tužitelj je propustio pribaviti podatke o korisniku leasinga. Među strankama nije sporno da je tuženik vlasnik predmetnih vozila, da su oba vozila objekt leasinga, te da su vozila bila parkirana na parkirališnom mjestu za koje se vrši naplata.

3. Protiv te presude žalbu je podnio tužitelj, pobijajući je u cijelosti zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. U bitnom navodi da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio da tuženik, kao nesporni vlasnik vozila registarske oznake ... i vozila registarske oznake ..., nije pasivno legitimiran u ovoj pravnoj stvari, pri čemu ukazuje na stajalište Vrhovnog suda prema kojemu je u parnicama radi naplate karte za parkiranje pasivno legitimirana osoba koja je upisana u evidencijama MUP-a kao vlasnik vozila, dok je svrha odredbe čl. 60. st. 4. Zakona o leasingu samo definirati prava i obveze ugovornih strana (davatelja leasinga – ovdje tuženika i korisnika leasinga – u ovom postupku trećih osoba), a ta odredba omogućuje davatelju leasinga da se regresno namiri od korisnika leasinga u slučaju neplaćanja parkinga za vrijeme korištenja vozila. U pogledu dijela obrazloženja kojim prvostupanjski sud ukazuje na propust tužitelja da pribavi podatke o korisniku vozila, napominje da je to za tužitelja, koji ni na koji način nije mogao unaprijed znati da su vozila predmet leasinga, dodatni izdatak, koji bi mu bio nadoknađen samo ako bi se u postupku ispostavilo da je bio nužan za vođenje parničnog postupka. Drži da bi prihvaćanjem stava izraženog u pobijanoj odluci tužitelj uvijek bio zakinut za plaćanje dužne naknade kad god bi vozilo koristio netko tko nije vlasnik. Predlaže preinačiti pobijanu presudu u njegovu korist ili je ukinuti i predmet vratiti na ponovno suđenje.

4. Odgovor na žalbu nije podnesen.

5. Tužiteljeva žalba je osnovana, osim u odnosu na dio zatraženih ovršnih troškova.

6. Ispitavši pobijanu odluku na temelju odredbe čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19; dalje: ZPP), u granicama istaknutih žalbenih razloga, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8. i 9. ZPP-a te na pravilnu primjenu materijalnog prava (čl. 356. ZPP-a), ovaj je sud ocijenio da ona u odnosu na glavnicu i dio sporednih potraživanja nije pravilna i na zakonu osnovana.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu dvije dnevne karte u visini od ukupno 320,00 kn za parkiranje vozila registarske oznake ... i vozila registarske oznake ... na parkirnom mjestu kojim upravlja tužitelj.

8. Između stranaka nije sporno da je tuženik vlasnik predmetnih vozila, kao ni da su vozila na dane 15. rujna 2018. i 23. kolovoza 2018. bila parkirana na parkiralištu kojim upravlja tužitelj, pri čemu nije sporno ni da su vozila u to vrijeme bila u leasingu kod dva različita korisnika, tj. kod trećih osoba (pri čemu tužitelj naglašava da to nije znao, niti je mogao saznati bez dodatnih troškova za koje postoji rizik da se ne bi pokazali nužnima u eventualnom parničnom postupku).

9. Sporno je pravno pitanje - je li tuženik obveznik plaćanja dnevne parkirališne karte, s obzirom na to da su vozila za koja su izdane dnevne parkirališne karte dana u leasing.

10. Odredbom čl. 8. Općih uvjeta organiziranja i naplate parkiranja u Luci O. navedeno je da se smatra da je vozač, odnosno vlasnik vozila sklopio s Lučkom upravom ugovor o korištenju Parkirališta iz čl. 5. Općih uvjeta uz korištenje dnevne parkirne karte ukoliko je vozilo zaustavio i parkirao na Parkiralištu, a da pri tome nije koristio satnu kartu ili povlaštenu parkirnu kartu.

11. Budući da je u predmetnom slučaju riječ o ugovoru koji ima pravna obilježja adhezijskog ugovora, tipskog ili formularnog karaktera prema čl. 295. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18; dalje: ZOO), čije opće uvjete propisuje javna vlast svojim općim aktom, smatra se da su objavom općeg akta u službenom glasilu jedinice lokalne samouprave, ujedno objavljeni i opći uvjeti ugovora o korištenju parkirališta, a time su ispunjeni zakonski uvjeti da opći uvjeti ugovora moraju biti objavljeni na uobičajeni način dostupan svim korisnicima parkirnih mjesta i da obvezuju drugu ugovornu stranu jer su joj bili poznati ili morali biti poznati u vrijeme sklapanja ugovora.

12. Suprotno shvaćanju prvostupanjskog suda, neovisno o tome tko je utuženog dana bio vozač (odnosno neposredan korisnik) predmetnih vozila, vlasnik vozila (kao posredni korisnik), ovdje tuženik, podliježe plaćanju dnevne karte, jer je čl. 8. Općih uvjeta određeno da vozač, odnosno vlasnik vozila sklapa s Organizatorom parkiranja ugovor o korištenju javnog parkirališta, a u predmetnoj pravnoj stvari nije sporno da je tuženik vlasnik vozila.

13. Činjenica da su predmetna vozila dana u leasing nema utjecaja na odgovornost tuženika kao vlasnika predmetnog vozila. Riječ je isključivo o internom odnosu vlasnika vozila i korisnika leasinga, a tuženik je davanjem vozila u leasing dopustio drugoj osobi da korištenjem vozila stvara i određene pravne učinke koji njega obvezuju. Također, Zakon o leasingu uređuje prava i obveze subjekata u poslovima leasinga, pa odredba čl. 60. st. 4. Zakona o leasingu uređuje prava i obveze koje se tiču subjekata leasinga, a ne trećih, pa se na temelju predmetne odredbe tuženik, ako to želi, može regresno naplatiti od korisnika leasinga.

14. Slijedom navedenog, tuženik je dužan tužitelju platiti dnevnu parkirnu kartu za vozila registarske oznake ... i ..., koja su bila parkirana na parkiralištu kojim upravlja tužitelj, pa je u tome dijelu odluku valjalo preinačiti na temelju odredbe čl. 373. t. 3. ZPP-a.

15. Tuženik koji po dospijeću nije platio novčanu obvezu tužitelju sukladno odredbi čl. 29. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05 i 41/08; dalje: ZOO) duguje i zatezne kamate. U konkretnom slučaju radi se o odnosu koji je proizašao iz konkludentno sklopljenih ugovora o parkiranju između trgovca (u konkretnom slučaju tuženika) i osobe javnog prava (u konkretnom slučaju tužitelja), pa stoga valja primijeniti višu stopu zateznih kamata u skladu s odredbom čl. 29. st. 2. ZOO-a na način da se stopa zateznih kamata na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena. 16. Stoga je i u tom dijelu odluku valjalo preinačiti na temelju odredbe čl. 373. t. 3. ZPP-a.

17. S obzirom na to da je preinačenom prvostupanjskom presudom tužitelj uspio s glavnim zahtjevom u cijelosti, valjalo mu je dosuditi troškove postupka na temelju odredbe čl. 166. st. 2. ZPP-a, u vezi s odredbama čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a. Na ime troškova ovršnog postupka, zatraženih troškovnikom u prijedlogu za ovrhu (list 2. spisa) tužitelju pripada naknada javnobilježničke nagrade u iznosu od 60,00 kn prema čl. 6. Pravilnika o nagradama i naknadi troškova javnih bilježnika u ovršnom postupku („Narodne novine“ broj: 8/11, 112/12 i 114/12) uvećan za PDV od 25% u iznosu od 15,00 kn, kao i javnobilježnički trošak dostave u iznosu od 30,00 kn sukladno čl. 3. Pravilnika u vezi s čl. 37. st. 1. Pravilnika o privremenoj javnobilježničkoj tarifi („Narodne novine“ broj 97/01). Tužitelju je priznat i materijalni trošak koji je imao za izdavanje uvjerenja o vlasništvu dvaju vozila u visini od 35,88 kn. Dakle, tužitelju je valjalo dosuditi trošak ovršnog postupka u iznosu od 140,88 kn i u tom dijelu održati predmetni platni nalog na snazi. Tužitelju nisu dosuđeni „predvidivi troškovi ovršnog postupka“ jer predmetno rješenje o ovrsi nije postalo pravomoćno i ovršno pa navedeni zatraženi troškovi u zatraženom iznosu od 468,75 kn tužitelju nisu ni nastali, kao ni materijalni trošak ovrhovoditelja u iznosu od 30,00 kn jer nije navedeno na što bi se predmetni trošak odnosio. Tužitelju je priznat trošak parničnog postupka u iznosu od 625,00 kn (Tbr. 7. t. 8. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, „Narodne novine“ broj: 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15; dalje: Tarifa). Tužitelju nije priznat trošak za sastav prijedloga za ovrhu u iznosu od 150,00 kn, te trošak pribave podataka o vlasništvu dva vozila po Tbr. 32. Tarife u iznosu od ukupno 500,00 kn, jer postupak određivanja ovrhe na temelju vjerodostojne isprave po javnom bilježniku te nastavni postupak pred parničnim sudom koji se vodi kao povodom prigovora protiv platnog naloga, predstavlja jedan jedinstveni postupak u pogledu prava na trošak zastupanja po punomoćniku u osobi odvjetnika, pa stoga, kada vrijednost predmeta spora ne prelazi iznos od 1.000,00 kn, stranci za cijeli taj postupak pripada pravo na trošak u visini jedne jednokratne naknade iz Tbr. 7. t. 8. Tarife, a ne zasebno na trošak određivanja ovrhe i zasebno na trošak parnice. Tužitelju je priznat i trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 100,00 kn prema Tbr. 2. st. 1. Tarife sudskih pristojbi sadržane u Zakonu o sudskim pristojbama („Narodne novine“ broj: 74/95, 57/96, 137/02, (26/03), 125/11, 112/12 i 157/13).

Zagreb, 19. siječnja 2022.

Sudac

Ivana Mlinarić, v.r.