Broj: Jž-1452/2020

Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinja Gordane Korotaj kao predsjednice vijeća, te Goranke Ratković i Kristine Gašparac Orlić kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Emine Bašić kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okr. I.P. i dr., zbog prekršaja iz čl. 6. i dr. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira („Narodne novine“, broj 5/90., pročišćeni tekst, 30/90., 47/90. i 29/94.), odlučujući o žalbi okr I.P. podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Sesvetama, Prekršajni odjel od 24. srpnja 2020., broj: 21. Pp J-43/2019, u sjednici vijeća održanoj 19. siječnja 2022.,

r i j e š i o  j e

Prihvaćanjem žalbe okr. I.P. i po službenoj dužnosti, a u povodu te žalbe i u odnosu na okr. J.S., ukida se prvostupanjska presuda i predmet dostavlja prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Sesvetama, Prekršajni odjel od 24. srpnja 2020., broj: 21. Pp J-43/2019 proglašen krivim okr. I.P. da je na način činjenično opisan u t. 1. u izreci počinio prekršaj iz čl. 6. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, za koji mu je utvrđena novčana kazna u iznosu 1.200,00 kuna, što je protuvrijednost 300,00 DEM, a u t. 2. u izreci prekršaj iz čl. 14. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, za koji mu je utvrđena novčana kazna u iznosu 600,00 kuna, što je protuvrijednost 150 DEM, te mu je na temelju čl. 39. Prekršajnog zakona izrečena ukupna novčana kazna od 1.800,00 kuna, što je protuvrijednost 450 DEM.

1.1. Istom presudom okr. J.S. je proglašen krivim da je na način činjenično opisan u t. 1. u izreci počinio prekršaj iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, za koji mu je izrečena novčana kazna u iznosu 600,00 kuna, što je protuvrijednost 150 DEM.

1.2. U izrečene novčane kazne okrivljenicima je uračunato uhićenje 8. srpnja 2018. u 00,05 sati do 09,35 sati istog dana kao 300,00 kuna novčane kazne, tako da okr. I.P. preostaje 1.500,00 kuna novčane kazne, a okr. Josipu Svečnjaku preostaje 300,00 kuna novčane kazne, koje kazne su dužni platiti u roku od 30 dana po pravomoćnosti presude, uz pogodnost plaćanja dvije trećine preostale novčane kazne, te su okrivljenici obvezani naknaditi paušalni trošak prekršajnog postupka u iznosu od 300,00 kuna, svaki okrivljenik.

3. Protiv te presude okr. Ivica Piljek osobno je pravodobno podnio žalbu zbog svih žalbenih razloga, s prijedlogom da se iz razloga navedenih u žalbi pobijana presuda ukine i predmet vrati na ponovno suđenje.

4. Žalba je osnovana.

5. Odlučujući o žalbi, te ispitujući pobijanu presudu u smislu odredbe čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17. i 118/18.), po službenoj dužnosti i u granicama navoda žalbe, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske je po službenoj dužnosti utvrdio da je u prvostupanjskom postupku u odnosu na prekršaj opisan u t. 1. u izreci pobijane presude počinjena bitna povreda odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 1. t. 10. Prekršajnog zakona, jer se presuda u tom dijelu temelji na nezakonitom dokazu.

6. Kako to proizlazi iz obrazloženja pobijane presude, sud je, između ostalih dokaza, odluku o krivnji okr. I.P. za prekršaj iz čl. 6. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira temeljio i na iskazu svjedoka policijskog službenika Z.B. i to u dijelu u kojem je policijski službenik prepričavao sadržaj iskaza okr. i I.P. i svjedokinja K.K. i I.Š. koji razgovori su obavljeni traženjem obavijesti od građana u okviru izvida prekršaja.

6.1. Čl. 90. st. 1. Prekršajnog zakona propisano je, da se sudske odluke ne mogu utemeljiti na dokazima pribavljenim na nezakonit način (nezakoniti dokazi), a u smislu st. 2. istog članka nezakoniti su oni dokazi koji su pribavljeni povredom odredaba prekršajnog postupka i koji su izričito predviđeni ovim Zakonom, te drugi dokazi za koje se iz njih saznalo.

6.2. Navedeni iskaz svjedoka Z.B. ne može biti osnova za utvrđivanje odlučnih činjenica jer se time na posredan i zaobilazan način u dokazni materijal unosi nešto što ne može biti dokaz u prekršajnom postupku. Naime, sukladno čl. 158. st. 6. i 7. Prekršajnog zakona, ovlaštena osoba tijela državne uprave, kada postupa u okviru svoje nadležnosti za provođenje nadzora, mogu osobu ispitati u svojstvu osumnjičenika, odnosno u svojstvu svjedoka, sukladno odredbama toga Zakona o ispitivanju okrivljenika, odnosno svjedoka u prekršajnom postupku. Dakle, da bi se ono što policijski službenik sazna prilikom ispitivanja osumnjičenika ili svjedoka u okviru izvida prekršaja moglo koristiti kao dokaz u postupku, to ispitivanje mora biti provedeno sukladno odredbama Prekršajnog zakona o ispitivanju okrivljenika i svjedoka u prekršajnom postupku, što u konkretnom slučaju nije učinjeno. Sva ostala saznanja policijskih službenika dobivena prilikom ispitivanja građana ostaju neformalne obavijesti i ne mogu biti unesena u dokazni materijal.

6.3. Stoga, prvostupanjski sud svoju odluku u odnosu na djelo prekršaja činjenično i pravno opisano u t. 1. u izreci pobijane presude temelji na izvedenom dokazu, tj. ispitivanju svjedoka, policijskog službenika, koji je do svojih saznanja o odlučnim činjenicama o kojima je kazivao došao na nezakonit način, budući kao ovlaštena osoba tijela državne uprave nije I.P. ispitala sukladno odredbi čl. 158. st. 6. Prekršajnog zakona o ispitivanju osumnjičenika, odnosno S.B. i I.Š., sukladno odredbi čl. 158. st. 7. Prekršajnog zakona o ispitivanju svjedoka. Iako je izvedeni dokaz sam za sebe (ispitivanje svjedoka Z.B., policijskog službenika) pribavljen na zakonit način, ne može biti temelj sudskoj odluci u dijelu u kojem iskazuje što je utvrđeno iskazima I.P., S.B. i I.Š. dolaskom na mjesto događaja, budući se radi o neformalnom iskazu tih osoba pred policijskim službenikom prilikom vršenja izvida prekršaja na mjestu događaja, te je izvorni dokaz pribavljen na nezakonit način. Stoga se korištenjem iskaza svjedoka policijskog službenika koji prepričava sadržaj razgovora sa okrivljenikom, odnosno svjedokinjama, na zaobilazan način u dokazni materijal unose oni elementi koji ne mogu biti osnova donošenja sudske presude.

7. Slijedom navedenog trebalo je prvostupanjsku presudu ukinuti u odnosu na prekršaj iz čl. 6. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira koji se okr. I.P. stavlja na teret u t. 1. izreke, ne ulazeći u osnovanost žalbenih razloga koji se odnose na niže žalbene osnove, a žalba okr. I.P. je uslijed takve odluke u tom dijelu postala bespredmetna.

7.1. Kako je u povodu žalbe okr. I.P. utvrđeno da razlozi zbog kojih pobijanu presudu treba ukinuti za prekršaj opisan u t. 1. u izreci postoje i u odnosu na okr. J.S. koji nije podnio žalbu, to je po službenoj dužnosti, kao da takva žalba postoji, primjenom načela blagodati spojenosti (beneficium cohaesionis) na temelju čl. 202. st. 6. Prekršajnog zakona, pobijana presuda ukinuta i u odnosu na okr. J.S..

8. Ispitujući nadalje prvostupanjsku presudu u smislu odredbe čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, utvrdio da osnovano okr. I.P. pobija prvostupanjsku presudu u odnosu na prekršaj opisan u t. 2. izreke zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

9. Okr. I.P. proglašen je krivim da je u PP Vrbovec, gdje je smješten u posebnu prostoriju do prestanka djelovanja opojnog sredstva, na način činjenično opisan u t. 2. u izreci presude, počinio prekršaj iz čl. 14. Zakona o prekršajima protiv javnog reda, vrijeđajući svojim postupanjem moralne osjećaje policijskih službenika PP Vrbovec i okr. J.S..

10. Čl. 14. Zakona o prekršajima protiv javnog reda propisano je da će se kazniti tko na javnom mjestu vrijeđa ili omalovažava moralne osjećaje građana. Dakle, prema zakonskoj definiciji čl. 14. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira javnost mjesta je odlučna činjenica i zakonsko obilježje prekršaja, koju je u postupku potrebno izvan svake sumnje utvrditi, što prvostupanjski sud nije učinio, te je ostala dvojbena javnost mjesta u vrijeme počinjenja prekršaja. Naime, policijska postaja je u smislu recentne sudske prakse tzv. ograničeno otvoreno javno mjesto, koje je po funkciji namijenjeno neodređenom broju građana, ali samo u određeno radno vrijeme, a posebna prostorija u koju je okrivljenik bio smješten (prostorija za zadržavanje) nema značaj javnog mjesta. Naime, policijski službenici i okr. J.S. ne čine javnost u smislu čl. 14. Zakona o prekršajima protiv javnog reda, već javnost čini moguća dostupnost radnje počinjenja prekršaja neodređenom broju građana, koju je u postupku bilo potrebno utvrditi.

11. Slijedom navedenog, osnovana je žalba zbog nepotpuno i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja u odnosu na prekršaj iz čl. 14. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira.

12. Iz navedenih razloga a na temelju članka 206. stavka 1. Prekršajnog zakona, trebalo je prvostupanjsku presudu ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, koji će, uvažavajući razloge ovog drugostupanjskog rješenja i navode žalbe okrivljenika, otkloniti istaknutu bitnu povredu postupka, ponovno izvesti do sada izvedene zakonite dokaze, po potrebi i druge dostupne dokaze i nakon toga ocjenom svih u tom postupku izvedenih dokaza i svih pravno relevantnih činjenica, ocjenjujući svaki dokaz zasebno i u njihovoj međusobnoj vezi, donijeti novu, na zakonu osnovanu i valjano obrazloženu odluku.

Zagreb, 19. siječnja 2022.

Zapisničarka :

Predsjednica vijeća:

Emina Bašić, v. r.

Gordana Korotaj, v.r.

Rješenje se dostavlja Općinskom sudu u Sesvetama u 5 ovjerenih prijepisa: za spis, okrivljenike i tužitelja.